Poslovni broj: II Kž-309/2021-5

Poslovni broj: II Kž-309/2021-5

 

 

 

R E P U B L I K A H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca dr. sc. Lane Petö Kujundžić predsjednice vijeća te Željka Horvatovića i mr. sc. Marijana Bitange članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. L., zbog kaznenih djela iz članka 154. stavka 2. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog D. L. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci broj K-10/2021. od 7. srpnja 2021. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 19. kolovoza 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

Odbija se žalba optuženog D. L. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskim je rješenjem Županijskog suda u Rijeci broj K-10/2021. od 7. srpnja 2021., u tijeku postupka nakon podignute optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Rijeci broj KO-DO-3/2021. od 9. veljače 2021. koja je potvrđena rješenjem prvostupanjskog suda broj Kov-3/2021-22 od 30. ožujka 2021., protiv optuženog D. L., zbog teškog kaznenog djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 2. i drugih KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) produljen istražni zatvor protiv optuženog D. L. po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. U istražni zatvor optuženiku je uračunato vrijeme lišenja slobode od 16. studenog 2020. pa nadalje.

 

2. Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je optuženi D. L. po branitelju odvjetniku I. B. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi predlaže Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske preinačiti pobijano rješenje "na način da ukine istražni zatvor" i "odredi predložene mjere opreza", podredno predlaže ukinuti pobijano rješenje i vratiti predmet na ponovno odlučivanje.

 

3. Spis je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Premda žalitelj uvodno navodi da se žali zbog bitne povrede odredbi kaznenog postupka to ne konkretizira. Međutim, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijano rješenje sukladno članku 494. stavka 4. ZKP/08. i nije utvrdio da bi bila počinjena neka od povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog D. L. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene i dostatne razloge u odnosu na optuženika i inkriminirana kaznena djela, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, a jednako tako i razloge zbog kojih nalazi da je jedino mjera istražnog zatvora podobna ostvariti svrhu zbog koje je istražni zatvor protiv optuženika i do sada primjenjivan i neprikladnosti zamjene mjerama opreza. Te razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud, a to što ih žalitelj ne prihvaća pitanje je činjenične naravi.

 

6. Neslaganjem s razlozima iznesenim u pobijanom rješenju žalitelj suštinski obrazlaže žalbenu osnovu iz članka 470. ZKP/08. smatrajući da okolnosti koje prvostupanjski sud nalazi kod optuženika nisu takve da bi opravdale primjenu mjere istražnog zatvora zbog opasnosti od ponavljanja djela.

 

6.1. Međutim, istaknutim žalbenim navodima nije s uspjehom dovedena u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o nužnosti primjene mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08. i nadalje. Točno je da optuženik kazneno neosuđivana osoba, ali žalitelj ispušta iz vida da je zaključak o postojanju opasnosti od ponavljanja djela prvostupanjski sud utemeljio na okolnostima i načinu počinjenja pet kaznenih djela za koje je optuženik osnovano sumnjiv (koja su prema optužnici počinjena odnosu na blisku osobu - suprugu i maloljetnu djecu u razdoblju od 2010. odnosno 2012. do 2020.), što je osnovano povezao sa zaključcima psihijatrijsko psihologijskog vještačenja.

 

6.2. Naime, protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno imao u vidu upravo okolnosti počinjenja kaznenih djela za koje je optuženik osnovano sumnjiv, a koje opravdano ukazuju na izrazitu kriminalnu volju, upornost i bezobzirnost u inkriminiranom postupanju na štetu iste žrtve, svoje supruge, a čemu su bile prisutne i njihove maloljetne kćeri, također žrtve u ovom postupku. Prema zaključcima psihijatrijsko-psihologijskog vještačenja optuženiku je dijagnosticiran disocijalni poremećaj ličnosti i postoji opasnost da bi u obiteljskom okruženju mogao ponovno počiniti kazneno djelo. Sve ove okolnosti u međusobnoj povezanosti upućuju na zaključak o postojanju opasnosti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., pa nije u pravu žalitelj kada tvrdi da tvrdi da ne postoje razlozi za produljenje istražnog zatvora optuženiku, odnosno da ne postoji opasnost od ponavljanja djela.

 

7. Prilikom ocjenjivanja postojanja opasnosti od ponavljanja djela sud sagledava značaj svake pojedine okolnosti koja govori u smjeru postojanja takve bojazni, ujedno imajući u vidu i njihovu brojnost, a tako i kakvoću u cjelini, pri čemu je prethodna (ne)osuđivanost samo jedna od okolnosti koju će sud uzeti u razmatranje prilikom donošenja odluke, a tako je postupio i prvostupanjski sud u konkretnom slučaju.

 

8. Stoga je osnovan i pravilan zaključak prvostupanjskog suda o potrebi daljnje primjene mjere istražnog zatvora zbog sprečavanja utvrđene realne opasnosti od ponavljanja kaznenih djela na slobodi. Pri tome je pravilno prvostupanjski sud ocijenio da, za sada, s obzirom na kvalitetu i značaj iznesenih okolnosti, otklanjanje utvrđene opasnosti od ponavljanja kaznenog djela ne može se u ovom stadiju postupka ostvariti zamjenom istražnog zatvora određivanjem mjere opreza pa tako ni mjerom zabrane približavanja žrtvama ili zabrane uhođenja ili uznemiravanja žrtvi, kako predlaže žalitelj.

 

9. Ni žalbeni navodi da je optuženikova majka spremna primiti optuženika na stanovanje na području D., gdje bi optuženik i boravio, a što je udaljeno od mjesta gdje prebivaju žrtve (R.) ne dovode u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i osnovanost zaključka o daljnjoj potrebi primjene mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

 

10. Budući da žalbenim navodima optuženika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a ni njegovim ispitivanjem sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

 

 

U Zagrebu 19. kolovoza 2021.