Baza je ažurirana 22.08.2025. 

zaključno sa NN 85/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Broj: Kmp-10/2017

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Općinski sud u S. B. po sucu za mladež Vedrana Pavelića kao sucu pojedincu uz sudjelovanje zapisničara Mirjane Karoli u kaznenom postupku protiv optužene mlp V. I., zbog kaznenog djela iz članka 228. stavak 1. K. zakona, N. novine broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15. (dalje: KZ/11 ) i dr., povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u S. B. broj KMP-DO-117/16-29. od 14. ožujka 2017. i broj KMP-DO-63/2017-15. od 4. kolovoza 2017, nakon održane javne rasprave dana 8. veljače 2018. u nazočnosti optužene mlp V. I. i zastupnice optužbe D. P. zamjenice za mladež u Općinskom državnom odvjetništvu u S. B., istog dana,

 

p r e s u d i o   j e

 

Optužena mlp V. I., O.: ..., kći Z. i E., rođene B., rođena ... u S. B., s prebivalištem u S. B., P. M. 7/3, državljanka R. H., konobarica, nezaposlena, bez primanja,  neudana, majke dvoje mlt. djece u dobi od  3 godine i od šest mjeseci, bez imovine,

 

k r i v a   j e

 

š t o   j e:

 

1.)dana 1. studenog 2016. oko 23,00 sata u S. B., u nakani uzimanja novca iz prostora šanka ugostiteljskom objektu R. N. A. H., blok 6, vlasništvo Ž. M., neovlašteno uzela i za sebe zadržala novčanik u kojem se nalazilo najmanje 1.445,00 kuna, oštetivši Ž. M. za navedeni iznos,

 

dakle, tuđu pokretnu stvar oduzela drugome s ciljem da ju protupravno prisvoji,

 

2.)dana 27. ožujka 2017. oko 10,00 sati u S. B. unutar D. zdravlja u B. ulici 7, iskoristivši nepažnju zaposlenice S. R. u cilju da neovlašteno uzme i za sebe zadrži sav novac koji tu nađe iz njene torbice neovlašteno uzela i odnijela novčanik u kojem se nalazilo najmanje 50,00 kuna u raznim apoenima i osobni dokumenti i to osobna iskaznica, vozačka dozvola iskaznice zdravstvenog osiguranja i 2 M. kartice P.-a, osobna i zdravstvene iskaznice I. R., Z. M. kartica Ž. R. i P. V. kartica A. M., oštetivši time S. R. za iznos najmanje 50,00 kuna,

 

dakle, s namjerom da tuđe pokretne stvari oduzme drugome s ciljem da ih protupravno prisvoji poduzela radnju koja prostorno i vremenski neposredno prethodi ostvarenju bića kaznenog djela krađe,

 

3.)dana 27. ožujka 2017. oko 15,00 sati u S. B. u poslovnici T-C. u U. P. K. I. 32 C s ciljem da se nepripadno okoristi, predstavljajući se kao S. R. i koristeći se osobnom iskaznicom broj ... izdanom na ime S. R. zaključila pretplatnički ugovor s opcijom trajanja pretplatničkog odnosa od 24 mjeseca na pretplatnički broj ... uz preuzimanje mobilnog uređaja po povoljnijim uvjetima i to marke S. G. S. E. 32 G. I. broja ..., čime je neplaćanjem pristiglih računa oštetila S. R. za točno neutvrđeni iznos,

 

dakle, osobnu ispravu izdanu na ime druge osobe prijevarno koristila u pravnom prometu,

 

čime je pod točkom 1.) počinila kazneno djelo protiv imovine - krađa - opisano i kažnjivo po članku 228. stavak 1. KZ/11, pod točkom 2.) kazneno djelo protiv imovine - pokušaj krađe - opisano po članku  228. stavku 1. KZ/11, u svezi članka 34. KZ/11, a kažnjivo po članku 228. stavku 1. KZ/11, a pod točkom 3.) kazneno djelo krivotvorenja - zlouporaba osobne isprave - označeno i kažnjivo po članku 280. KZ/11,

 

pa joj se za kazneno djelo pod točkom 1.) temeljem članka 228. stavak 1. KZ/11 utvrđuje kazna zatvora u trajanju 4 /četiri/ mjeseca, za kazneno djelo  pod točkom 2.) temeljem članka 228. stavak 1. KZ/11 utvrđuje kazna zatvora u trajanju 3 /tri/ mjeseca i za kazneno djelo pod točkom 3.) temeljem članka 280. KZ/11 utvrđuje kazna zatvora u trajanju  3 /tri/ mjeseca,

 

temeljem članka 58. stavak 2. KZ/11 optuženoj mlp V. I.

 

o p o z i v a j u   s e

 

-uvjetna osuda izrečena presudom Općinskog suda u S. B. poslovni broj K-77/2016-4. od  29. travnja 2016., te se iz te presude uzima  kao utvrđena jedinstvena kazna zatvora u trajanju 5 /pet/ mjeseci,

 

-uvjetna osuda izrečena presudom Općinskog suda u N. Z. poslovni broj K-766/2015-2. od 8. srpnja 2015 te se iz te presude uzima  kao utvrđena kazna zatvora u trajanju  6 /šest/ mjeseci,

 

te se temeljem članka 51. KZ/11 optužena mlp V. I.

             

O S U Đ U J E

 

NA JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA U TRAJANJU 1 /jedne/ GODINE i 4 /četiri/ MJESECA

 

Temeljem članka 79. KZ/11 od optužene V. I. oduzima se  mobitel marke S. G. S. E. 32 G. I. broja ... prema potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta P. uprave B.-posavske broj ... od 15. svibnja 2017.

 

  Temeljem članka 77. stavak 1. KZ/11 u svezi sa  člankom 560. Zakona o kaznenom postupku, Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17. (dalje: ZKP/08),

 

     -utvrđuje se da novčani iznos 50,00 kuna predstavlja imovinsku korist koju je optužena mlp V. I. ostvarila kaznenim djelom - pokušaj krađe - na štetu S. R., opisano po članku  228. stavak 1. KZ/11, u svezi sa člankom 34. KZ/11, a kažnjivo po članku 228. stavak 1. KZ/11,

 

    -utvrđuje se da je  novčani iznos 50,00 kuna imovina R. H.,

 

     -nalaže se optuženoj mlp V. I. da R. H. isplati novčani iznos 50,00 kuna u korist državnog proračuna R. H., u roku 15 dana od dana pravomoćnosti presude.

 

Temeljem članka 158. stavak 2. ZKP/08, oštećenom Ž. M. djelomično se dosuđuje imovinskopravni zahtjev te se nalaže optuženoj mlp V. I. da mu na to ime isplati iznos 1.445,00 kuna, dok se sa preostalim dijelom imovinskopravnog zahtjeva oštećeni Ž. M. upućuje u parnicu.

 

    Temeljem članka 148. stavak 6. ZKP/08 optužena mlp V. I. u cijelosti se oslobađa obveze naknade troška kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 6. ZKP/08.

 

Obrazloženje

 

              Općinsko državno odvjetništvo u S. B. optužnicom broj KMP-DO-117/16-29 od 14. ožujka 2017., koja se kod ovog suda vodi u spisu broj Kmp-10/2017, optuženoj mlp V. I. na teret je stavilo počinjenje kaznenog djela protiv imovine - krađa - opisano i kažnjivo po članku 228. stavak 1. KZ/11, a optužnom broj KMP-DO-63/2017-15. od 4. kolovoza 2017., koja je u činjeničnom opisu izmijenjena na raspravi od 8. veljače 2018., a koja se kod ovog suda vodi u spisu Kmp-27/2017 joj je na teret stavilo počinjenje kaznenog djela protiv imovine - pokušaj krađe - opisano po članku 228. stavak 1. KZ/11, u svezi sa člankom 34. KZ/11, a kažnjivo po članku 228. stavak 1. KZ/11 i kaznenog djela  krivotvorenja - zlouporaba osobne isprave - opisano i kažnjivo po članku 280. KZ/11.

 

Raspravnim rješenjem od 8. veljače 2018 ova dva spisa poslovni broj Kmp-10/2017 i Kmp-27/2017 su spojena i odlučeno je da će se u odnosu na ta dva predmeta provesti jedinstveni kazneni postupak, sve temeljem članka 25. ZKP/08, obzirom da se u oba predmeta radi o istoj optuženici.

 

              Upitana kakav stav zauzimaju prema optužbi optuženica je iskazala da se se ne smatra krivom u odnosu na kazneno djelo koje joj se stavlja optužnicom broj KMP-DO-117/16-29. na štetu Ž. M., a u odnosu na oba kaznena djela koja joj se na teret stavljaju optužnicom  KMP-DO-63/2017-15 od 4. kolovoza 2017. oba na štetu S. R. se smatra krivom.

 

              U provedenom dokaznom postupku ispitana je oštećena svjedokinja S. R., uz suglasnost stranaka, temeljem članka 431. stavak 1. točka 6. ZKP/08 pročitani su zapisnici o iskazima svjedoka Ž. M., S. P. i M. Č.. Optuženica je iznijela obranu, a temeljem članka 430. ZKP/08 pročitane su slijedeće isprave: službena bilješka više stručne suradnice I. A. od 7. veljače 2018. iz spisa KMP-27/2017 potvrda o privremenom oduzimanju predmeta broj ... PU B. posavske od 15. svibnja 2017. sa zapisnikom o privremenom oduzimanju predmeta, preslik isprava T-C. (list 23 do 27), podaci Porezne uprave za optuženicu (list 53 i 54), izvješće o osobnim i obiteljskim prilikama za optuženicu od 5. srpnja 2017. (list 55 i 56), iz spisa KMP-10/2017 izjava oštećenog Ž. M. o imovinsko-pravnom zahtjevu, izvješće o osobnim i obiteljskim prilikama za optuženicu od 3. ožujka 2017., izvadak iz prekršajne evidencije za optuženicu, iz e-spisa isprintana i u spis uložena presuda  Općinskog suda u N. Z. broj K-766/15 od 8. srpnja 2015. sa klauzulom pravomoćnosti, razgledan se cjelokupan spis ovog suda K-77/16, a prije obrane izvadak iz kaznene evidencije za optuženicu.

 

              Iznoseći obranu u odnosu na kazneno djelo opisano u točki 1.) izreke, na štetu oštećenog Ž. M. optuženica je navela da je slušala iskaze svjedoka M., P. i Č. koji su pročitani  te je navela da sva tri svjedoka nisu istinito iskazivali. U odnosu na to kazneno djelo navela je da je ona 1. studenog 2016. sama cijeli dan  radila u caffe bar R., dakle obje smjene. U odnosu na taj dan nekoliko dana ranije je Ž. M. razvalio vrata njezinog stana jer jer je na dan kada je Ž. M. razvalio vrata njezinog stana  ona trebala u caffe bar R. kao konobarica doći u prvu smjenu, ali je noć ranije dečko bio kod nje, pa su malo popili i zbog toga je sljedeće jutro zaspala i nije se pojavila na poslu. Zbog toga je njezin poslodavac Ž. M. kucao na vrata stana, obzirom da su caffe bar R. i njezin stan tada bili u istom N. A.. H.. Navela je da mu nije otvorila jer ga nije čula, a jedino je čula snažan udarac i prasak te je vidjela  da je na vratima Ž. M. koji je i ušao u spavaću sobu, tako da je sigurna da je tom prilikom on  razvalio vrata jer su cijela bila  izvaljena iz štoka. Optuženica je potvrdila da je Ž. M. poslao čovjeka da  popravi ta vrata, ali on to nije učinio jer  je pripremio materijal s kojim nije mogao  popraviti vrata. Navela je da je taj stan plaćala 500,00 eura na mjesec, a uz to je gazdarici ostavila 500,00 eura pologa, a gazdarica je nakon što je doznala za razvaljivanje vrata  zadržala 500,00 eura pologa radi namirenja štete i istjerala je  optuženicu iz stana.  Obzirom da joj Ž. M. nije htio naknaditi novac zbog kojega je ostala, jer je on oštetio ulazna vrata stana, priznaje da je doista uzela  novac iz novčanika. To je učinila upravo 1. studenog 2016. kada je kao konobarica radila u caffe baru R. i uzela je i za sebe zadržala 1.445,00 kuna koji novac je bio iz prometa caffe bar R. kojega je vlasnik bio Ž. M.. To je učinila tako što je pred kraj radnog vremena rekla Ž. M. da ide  o obližnju videoteku pokupiti šalice za kavu koju je tijekom dana tamo odnijela, pa je van izašla s tacnom i keceljom, a u kecelji je bio novčanik. Međutim, nije otišla u videoteku,  jer ju je čekao taksi kojega je njezin dečko  ranije pozvao  i ušla je u taj taksi, a tacnu ostavila vani na stolu, dok je novčanik i kecelju ponijela sa sobom. Iz novčanika je uzela 1.445,00 kuna koje je zadržala za sebe, a novčanik je bacila. Navela je u konačnici u odnosu na to kazneno djelo da  je u vrijeme kada je  ostavila lokal ušavši u taksi, u lokalu  bilo još gostiju i još dosta  pića koje je poslužila gostima, a nije naplatila. Navela je i to da je Ž. M. od nje tražio seksualne usluge o čemu ima snimke na mobitelu pa je mislila da Ž. M. protiv nje neće podnijeti kaznenu prijavu obzirom da ona snimke u kojima Ž. M. od nje traži seks nije pokazala njegovoj supruzi.

 

              U odnosu na kazneno djelo iz točke 2.) izreke, tj. kazneno djelo - pokušaj krađe - u odnosu na oštećenu S. R. navela je da su u cijelosti točni navodi optužnice, osim dijela  da je u novčaniku bilo 100,00 kuna. Navela je da je točno da je u novčaniku bilo samo 50,00 kuna za koje je kupila masku mobitela.

 

              U odnosu na kazneno djelo  iz točke 3.) izreke tj.  kazneno djelo - zlouporaba osobne isprave- navela je da su u cijelosti  točni navodi  iz optužnice  u odnosu na njezino postupanje i korištenje osobne iskaznice S. R. i zaključenja ugovora sa T-C.. Navela je u odnosu na to kazneno djelo da je T-C. sve račune kasnije prebacio na nju.

 

Objašnjavajući svoje osobne i obiteljske prilike optuženica je navela da je u izvanbračnoj vezi sa D. K. s kojim ima bebu koja je stara šest mjeseci i zove se B.. Ima i drugo dijete  Ivana koji je star tri godine iz prethodne veze, a za I. njegov otac ne plaća uzdržavanje jer ga nikad nije priznao. Navela je da ona  sa svojih dvoje djece te izvanbračnim partnerom D. K. živi u stanu  kojega je baka D. K. njima kupila. Stan se nalazi u S. B. u Ulici J. J. S.. U odnosu na svojih dvoje djece za I. dobiva 340,00 kuna mjesečno dječjeg doplatka, za B. 2.300,00 kuna mjesečno porodiljne naknade i uz to za B. mjesečno 200,00 kuna dječjeg doplatka. Zbog činjenice da je majka  djeteta u dobi šest mjeseci, nezaposlena je. Navela je da nju i D. K. financijski pomaže njegova baka, a osim toga D. ima  mirovinu koja mu traje još nekoliko mjeseci jer je  dijete poginulog H. branitelja.

 

U odnosu na kazneno djelo iz točke 1.) iskaze su dali svjedoci Ž. M., S. P. i M. Č..

 

Tako je svjedok Ž. M. objasnio da je tijekom 2016. bio  vlasnik  caffe bar R. u kojemu je  ranije i to tijekom proljeća 2016. radila optuženica kao konobarica, a radni odnos joj je prestao jer se neodgovorno ponašala na poslu. Nešto prije 1. studenog 2016.  imao je potrebu zaposliti još jednog konobara pa je to prijavio Hrvatskom zavodu za zapošljavanje preko kojega se njemu javila ponovno optuženica. Navela mu je da se promijenila, da ima dijete i da joj je posao neophodan, na što se on sažalio. Tako je 1. studenog 2016. u R. radila M. Č., a optuženica se ponudila  da pred kraj radnog vremena pomogne M. pospremiti terasu  da bi  doznala gdje što stoji, ima li promjena u lokalu. Naveo je da je M. Č. otišla na toalet i vidio je da V. skuplja pepeljare i nosi ih u prostor šanka, a kada je M. izašla iz toaleta i otvorila kasu doznala je da nedostaju novci i to iznosa 2.500,00 kuna. Tada V. u caffe baru nije bilo jer je ista otišla.  Isto tako je objasnio  da u ranijem razdoblju dok je radila za njega  nije došla na posao pa je on išao potražiti  istu u njezinom stanu u N. A.. H.. Tada je primijetio da su vrata stana već razvaljena pa je pokucao na vrata koja su se sama od sebe otvorila. Negira da je razvalio vrata.

 

Svjedokinja M. Č. u iskazu je navela da  je zaposlena u caffe baru R. od kraja ožujak 2016. Navela je da je i 1. studenog 2016. radila kao konobarica u istom caffe baru kada je došla optuženica i zamolila Ž. M. da ju  ponovo zaposli, a na to se Ž. M. sažalio i rekao joj da može raditi. To se sve odvijalo pred kraj radnog vremena 1. studenog 2016., pa je  optuženica navela da će pomoći M. Č. a usput će i vidjeti gdje što stoji unutar kafića jer nekoliko mjeseci u njemu nije radila. Objasnila je da je optuženica na terasi trebala pokupiti pepeljare i sjedalice što je i učinila.  Svjedokinja Č. navodi da  je za to vrijeme ona otišla na toalet  i ostavila u prostoru šanka kecelju  u kojoj je bio novčanik. Misli, ali u to nije sigurna, da je u novčaniku bilo  2.500,00 kuna, a kada se vratila iz toaleta novčanika nije bilo, a tacna se nalazila na stolu vani na terasi.

 

Iskaz svjedokinje S. P. upravljen je na objašnjavanje njezinog odnosa sa optuženicom i na njezinu ocjenu optuženice kao osobe. U tom kontekstu navela je da od rođenja poznaje optuženicu, a Ž. M. preko dvadeset godina. Objasnila je da je optuženici često pomagala na razne načine. Obzirom da poznaje i optuženicu i Ž. M. navela je da  su vrata stana u kojemu je stanovala optuženica bila oštećena i prije nego li je  optuženica u tom stanu počela stanovati. Oštećenja su bila takva da su se vrata mogla zaključati, ali su ista "zjapila" najviše u donjem dijelu, pa su se jačim potiskom bez problema mogla otvoriti. Sigurna je da ova vrata nije oštetio Ž. M. jer su već od ranije na takav način bila oštećena.

 

Ocjenjujući iskaz svjedokinje P. i dio iskaza svjedoka M. kada je iskazivao o činjenici da nije oštetio vrata stana optuženice, sud tom dijelu iskaza svjedoka M., a iskazu svjedokinje P. poklanja vjeru. Naime, iz osobnih podataka  svjedokinje P. vidljivo je da ista živi u N. A.. H.. Optuženica je u obrani navela da je imala stan u naselju A. H., a i iz iskaza svjedoka M. te iz obrane optuženice proizlazi da je caffe bar R. u istom naselju A. H.. Obzirom da svjedokinja P. poznaje cijeli život optuženicu, a preko 20 godina Ž. M., obzirom da iz njezinog iskaza proizlazi da je  u dobrim odnosima kako sa Ž. M. tako i sa optuženicom, te u konačnici obzirom da je navela  da je prilično aktivno sudjelovala u životu optuženice, sud iskazu svjedokinje P. kada je opisivala već postojeće oštećenje ulaznih vrata  stana u kojem je živjela optuženica  u cijelosti poklanja vjeru.

 

Sud nadalje poklanja vjeru i iskazu svjedokinje P. kada je navela da je sigurna da ta vrata nije oštetio Ž. M.. Naime,  iskazujući svjedokinja P. u više navrata iskazala je empatiju prema optuženici i njezinoj životnoj situaciji, te objasnila kako joj je pomagala. U odnosu na uočeno oštećenje vrata  svjedokinja P. to oštećenje vrlo je detaljno  i zorno objasnila  Obzirom na tako detaljno objašnjavanje načina na koji su vrata bila oštećena izjavila je da je sigurna da ih nije oštetio Ž. M.. Zbog svih ovih karakteristika iskaza svjedokinje P., a osobito  zbog detaljnog opisivanja već postojećeg oštećenja ulaznih vrata stana optuženice, sud iskazu svjedokinje P. u cijelosti poklanja vjeru.

 

Obzirom da je glede činjenice da vrata nije oštetio svjedok Ž. M., taj dio njegovog iskaza u potpunosti suglasan s iskazom svjedokinje P., sud poklanja vjeru dijelu iskaza svjedoka M. kada navodi da vrata  nije razvalio i oštetio, a nasuprot tome  dijelu obrane optuženice kada tvrdi da je vrata  oštetio Ž. M. sud ne poklanja vjeru.  Tom dijelu obrane sud ne poklanja vjeru jer je sasvim suprotan iskazima svjedoka P. i M. kojima je sud iz naprijed obrazloženih razloga poklonio vjeru. Mišljenje je suda  da je oštećenje vrata od strane svjedoka  M. optuženica neistinito prikazala  da bi joj to bila polazna osnova za postavljanje obrane u odnosu na oštećenog Ž. M. jer je u  odnosu na otuđenje 1.445,00 kuna navela da ih je uzela upravo da bi namirila štetu koju joj je navodno oštećeni M. uzrokovao čineći štetu na ulaznim vratima njezinog stana.

 

Optuženica priznaje da je iz prometa caffe bar R. vlasništvo Ž. M. otuđila 1.445,00 kuna a taj iznos joj se na teret i stavlja optužnicom. Što se tiče načina na koji je otuđila taj novčani iznos obrana optuženice se razlikuje od iskaza svjedoka M. Č. i Ž. M.. Naime, svjedokinja Č. uvodno je navela da je 1. studenog 2016. ona bila jedina konobarica koja je radila u caffe bar R., a optuženica je tek trebala početi raditi i samo joj je pomagala unoseći s vanjske terase u unutrašnjost lokala pepeljare i sjedalice. O statusu optuženice na dan 1. studeni 2016. na identičan način iskazivao je svjedok M.. On je naveo da je tog dana radila kao konobarica M. Č., a da se  optuženica sama ponudila pred kraj tog radnog dana da samo pomogne M. Č. pospremiti terasu. Zbog činjenice da što o statusu  optuženice u odnosu na caffe bar R. identično iskazuju kako svjedokinja Č. tako i svjedok M. sud njihovim iskazima poklanja vjeru jer ne bi imali razloga  oboje  navoditi  da je M. Č. zapravo na taj dan bila jedina zaposlenica  caffe bar R. koja je  taj dan radila. Upravo zbog toga sud ne poklanja vjeru dijelu obrane optuženice kada je navela da je taj dan  i to cijeli dan ona sama radila kao konobarica u caffe bar R.. Osim što joj  sud  u tom dijelu  obrane vjeru ne poklanja jer je taj dio njezine obrane suprotan  iskazima svjedoka Č. i M., mišljenje je suda da je  tako postavila u tom dijelu obranu optuženica da bi mogla otuđenje najmanje 1.445,00 kuna iz prometa caffe bar R. prikazati kao da je to novac koji, je ona već  raspolagala, imala ga kod sebe kao konobarica, pa ga je samo za sebe zadržala radi namirenja štete  koju joj je navodno uzrokovao prethodno oštećeni M..

 

Nadalje, svjedokinja Č. detaljno je obrazložila da je u jednom trenutku otišla na toalet i ostavila je kecelju s novčanikom u prostoru šanka, a kad se vratila iz toaleta novčanika nije bilo. Navela je da je u toaletu bila jednu do dvije minute. O tom detalju na identičan način iskazuje svjedok M. koji je naveo da kada je svjedokinja Č. otišla na toalet da je optuženica skupljala pepeljare i nosila ih u prostor šanka. Očito je da svjedok M. nije vidio sam čin otuđenja novca od strane optuženice jer je naveo "kada je M. izašla iz toaleta i otvorila kasu vidjela je da iz kase nedostaju novci...". Nedvojbeno je da optuženica novac nije uzela niti iz kakve kase već je uzela cijeli novčanik u kojem je bio novac. Osim što to optuženica priznaje to potvrđuje i svjedokinja Č. koja je na taj dan bila konobarica i gospodarila novčanikom u kojemu je bio novac.  Obzirom da  je uz suglasnost stranaka iskaz svjedoka M. pročitan sud nije bio u mogućnosti raspraviti zašto svjedok Mikulić spominje da je novac bio u kasi. Mišljenje je zbog toga suda da pojam "kasa" svjedok M. koristi kao viši rodni pojam za status otuđenog novca iz caffe bar R.. Obzirom da  svjedokinja M. Č. detaljno opisuje  da je otišla na toalet na kojem je bila najviše dvije minute i da je za to vrijeme kecelju s novčanikom ostavila u prostoru šanka, obzirom da je svjedok M. naveo da  je u tom momentu optuženica pepeljare sa terase nosila u prostor šanka, mišljenje je suda da je upravo u tom momentu optuženica otuđila najmanje 1.445,00 kuna. Iskazi svjedoka Č. i M. u tom dijelu potpuno su identični i  životno je za sud prihvatljivo da je upravo u tom momentu koji je očito bio jedini moment da je  novčanik s utrškom bio odvojen od svjedokinje Č., optuženica otuđila novčanik s novcem. Zbog toga sud ne poklanja vjeru  onom dijelu obrane optuženice kada navodi  da osim što je cijeli dan 1. studenog 2016. radila kao konobarica  u caffe bar R., da je novčanik cijelo vrijeme bio kod nje i da je jednostavno napustila radno mjesto  ne vrativši novčanik.

 

Što se tiče otuđenog iznosa  svjedok M. identično kao i  svjedokinja Č. navodi da je u novčaniku najmanje bilo 2.500,00 kuna. Za razliku od toga optuženica navodi da je bilo 1.445,00 kuna. Što se tiče količine otuđenog novca  sud je pošao od činjeničnog opisa optužnice kojim se optuženici u odnosu na to kazneno djelo i oštećenog Ž. M. na teret stavlja da je otuđila "...najmanje 1.445,00 kuna...". Upravo zbog činjenice što joj se iznos "...najmanje 1.445,00 kuna..." stavlja na teret da je otuđila, a optuženica priznaje otuđenje iznosa 1.445,00 kuna, sud nije našao potrebnim utvrđivati eventualno  otuđenje  iznosa većeg od 1.445,00 kuna  jer se za veći iznos da ga je otuđila optuženica  niti ne tereti optužnicom.

 

Iz svega navedenog je sud zaključio da je teza obrane optuženice u odnosu na oštećenog Ž. M. i kazneno djelo koje je prema njemu počinila bila ta da  je ona  radeći kao konobarica u njegovom kafiću iz prometa tog kafića sebi uzela novac da bi namirila štetu koju joj je navodno vlasnik kafića M. uzrokovao oštećenjem vrata. Međutim, takva teza obrane za sud nije istinita, jer je sud drugačije zaključio iz iskaza svjedoka M., Č. i P.. Iz iskaza tih svjedoka sud je utvrdio da vrata stana optuženice  oštećeni M. nije oštetio, te je nadalje sud utvrdio da optuženica 1. studenog 2016. nije  bila konobarica  u  lokalu vlasništvo oštećenog M. pa slijedom toga cijeli taj dan nije raspolagala novčanikom. Iz iskaza svjedoka Č. i M. sud je utvrdio da je 1. studenog 2016. optuženica tek bila u pregovaranju s oštećenim M. da bi počela raditi u njegovom lokalu i da je tek pomagala konobarici - svjedokinji Č., a u trenutku njezine nepažnje tj. kada je svjedokinja Č. otišla u toalet optuženica je ušla u prostor šanka u kojem je bio novčanik i  uzela ga.

 

Na takav način sud je nedvojbeno i sa sigurnošću utvrdio da je optuženica počinila kazneno djelo koje je navedeno u točki 1.) izreke na štetu Ž. M. jer je tuđu pokretnu stvar oduzela drugome s ciljem da ju protupravno prisvoji.

 

Što se tiče kaznenog djela pod točkom 2.) pokušaj krađe - na štetu S. R. optuženica je iskazala da se smatra krivom. Osim toga navela je da su u potpunosti točni navodi iz činjeničnog opisa optuženice osim u pogledu iznosa novca. Nakon izmjene činjeničnog opisa  u odnosu na to kazneno djelo, optuženici se na teret stavilo da je S. R. oštetila za iznos "...oko 100,00 kuna..." Optuženica je  u odnosu na to kazneno djelo  priznala da je iskoristila nepažnju oštećenje S. R., priznala je da je za cilj imala uzeti i za sebe zadržati sav novac koji pronađe. Priznala je i da je otuđila vozačku dozvolu, iskaznicu zdravstvenog osiguranja i dvije M. kartice P.-a vlasništvo oštećene S. R., da je zajedno sa novčanikom otuđila i zdravstvenu iskaznicu I. R., priznala je da je otuđila i Z. M. karticu Ž. R. kao i P. V. karticu A. M.. Uz to je navela da je u novčaniku bilo 50,00 kuna koje je uzela za sebe i od kojih je kupila masku za mobitel. Mišljenje je suda da ako je o svim okolnostima počinjenja kaznenog djela opisanog u točki 2.) izreke optuženica navela da su točni navodi optužnice, ne bi imala razloga neistinito iskazivati o količini novca koji je bio u novčaniku.  Sud ocjenjuje uvjerljiv i onaj dio njezine obrane u odnosu na to kazneno djelo kada je navela što je učinila s otuđenim novcem - kupila je masku za mobitel. Ako je već priznala sve činjenične navode iz optužnice u odnosu na to kazneno djelo, mišljenje je suda da optuženica nije imala razloga neistinito iskazivati o količini otuđenog novca. To tim više jer razlika između onoga što joj se optužnicom u odnosu na to kazneno djelo stavlja na teret a to je "...oko 100,00 ... kuna" i onoga što optuženica priznaje da je otuđila - 50,00 kuna i nije tako velika. Zbog svega sud u cijelosti poklanja vjeru obrani optuženice u odnosu na kazneno djelo navedeno u točki 2.) izreke - pokušaj krađe -  na štetu S. R..

 

Što se tiče iskaza svjedokinje S. R. ona je vrlo detaljno opisala što se 27. ožujka 2017. godilo na njenom radnom mjestu, a osobito da joj je nestao novčanik s dokumentima. Obzirom da su u tom dijelu iskaz svjedokinje R. i obrana optuženice  potpuno suglasni, sud  osim što poklanja vjeru obrani optuženice u tom dijelu, također u tom dijelu poklanja vjeru i  iskazu svjedokinje - oštećene S. R..

 

Svjedokinja S. R. ustvrdila je da je u novčaniku bilo 100,00 kuna koliko joj je i otuđeno. Mišljenje je suda da je zbog proteka vremena od počinjenja kaznenog djela  svjedokinja R. zaboravila  točan iznos novca koji je bio u novčaniku. Za sud je životno prihvatljivo da se  prosječna osoba s odmakom jedne godine od počinjenja kaznenog djela u odnosu na davanje iskaza neće moći točno sjetiti je li u novčaniku imala 50,00 ili 100,00 kuna jer razlika  u ta dva iznosa i nije tako velika.  Zbog toga je mišljenje suda da je  glede količine novca koji je imala u novčaniku i koji joj je otuđen iskaz svjedokinje R. subjektivno istinit, jer je ona uvjerena da je u novčaniku bilo 100,00 kuna, međutim mišljenje je suda da je u tom dijelu  njezin iskaz objektivno neistinit  jer je sud, temeljem poklanjanja vjere obrani optuženice utvrdio da je u novčaniku bilo 50,00 kuna.

 

Na takav način sud je utvrdio da je optuženica počinila kazneno djelo na štetu S. R. a da se ovdje radi o kaznenom djelu - pokušaj  krađe. Da je kazneno djelo u pokušaju sud je zaključio jer bi prema uobičajenoj sudskoj praksi otuđenje novčanog iznosa 50,00 kuna predstavljao beznačajno djelo u smislu članka 33. KZ/11. Međutim, optuženica je priznala da je njezina namjera bila uzeti i za sebe zadržati sav novac koji pronađe u novčaniku. To znači da optuženica priznaje da bi u slučaju  da je u novčaniku bio i znatno veći iznos, npr. 8.000,00 kuna da bi sav taj novac uzela i zadržala za sebe. Zbog toga je mišljenje suda da je tako i u tim okolnostima uzimajući novčanik u kojem je, između ostalog bilo i 50,00 kuna, ona s namjerom da tuđe pokretne stvari oduzme drugome s ciljem da ih protupravno prisvoji  poduzela radnju koja prostorno i vremenski prethodi  ostvarenju bila kaznenog djela krađe. Osim toga  obzirom da  se optuženici  kazneno djelo - krađa -  prema oštećenoj S. R. stavlja u blažoj varijanti - u pokušaju - za koji se može blaže kazniti sud nije niti mogao optuženicu proglasiti krivom da je dovršila  to kazneno djelo jer  bi u tom slučaju prekoračio optužnicu.

 

U odnosu na isto kazneno djelo - pokušaj krađe - na štetu S. R., u odnosu na izmijenjeni činjenični opis optužnice, sud je u  izreci presude naveo da je optuženica S. R. oštetila za iznos  "...najmanje 50,00 kuna...". Na taj način sud je precizirao novčani iznos za koji je oštećena oštećenica a sve zbog činjenice da je sud u tom dijelu iz obrazloženih razloga poklonio vjeru obrani optuženice i temeljem takve obrane utvrdio da je optuženica  oštećenu S. R. oštetila za iznos najmanje 50,00 kuna. Ovaj izričaj "najmanje" sud je  naveo  jer je vrlo izvjesno da je za oštećenu S. R. nastala nematerijalna šteta koja se ogleda u činjenici da je jedno vrijeme, dok joj policija nije vratila, što sama priznaje bila bez osobnih dokumenata poput osobne iskaznice, što je moglo rezultirati  otežanim korištenjem  uobičajenih građanskih prava za S. R..

 

Što se tiče kaznenog djela  koje je navedeno u toči 3.) izreke optuženica je navela da su u odnosu na to kazneno djelo u cijelosti točni navodi iz činjeničnog opisa optužnice, a obzirom da  je takvo priznanje i takva obrana za to kazneno djelo iz članka  280. KZ/11 potvrđeno i iskazom  svjedokinje i oštećenice S. R., sud kako obrani optuženice u tom dijelu, tako i iskazu svjedokinje R. u istom dijelu poklanja vjeru.

 

Na takav način sud je nedvojbeno i sa sigurnošću utvrdio da je optuženica osobnu ispravu i to osobnu iskaznicu S. R. prijevarno koristila u pravnom prometu i tako počinila kazneno djelo - zlouporaba osobne isprave.

 

Iz izvješća o osobnim i obiteljskim prilikama za optuženicu (list 55 i 56 spisa Kmp-27/17) proizlazi da  je optuženica rođena u braku Z. i E. koji osim nje imaju još petoro djece.  Iz istog izvješća vidljivo je da je optuženica do četvrtog razreda osnovne škole bila dobra učenica, iako je u školu odlazila nerado, a prelaskom u više razrede osnovne škole započeli su prvi veći problemi jer je na nastavi bila nemirna, u odnosu s vršnjacima netolerantna, prema nastavnicima nedistancirana, s nastave je počela bježati u šestom razredu, sedmi razred je ponavljala, a osmi  je završila samo zahvaljujući blagonaklonosti učiteljskog vijeća. Za neuspjeh u osnovnoj školi optuženica je prozivala nastavnike, vršnjake i roditelje iako je u osnovi nemotiviranost i neprepoznavanje vrijednosti obrazovanja uzrok takvog  rezultata. U istom izvješću navedeno je da se u srednju školu upisuje na nagovor majke, ali već u drugom polugodištu prvog razreda napušta obrazovanje i u tom  periodu je sklona lažima i sitnim krađama koje nikada nije priznavala. Zbog nesnalaženja u odgoju V. C. za socijalnu skrb roditeljima je izrekao mjeru  nadzora nad roditeljskom skrbi koja je provođena do V. bijega od kuće u sedamnaestoj godini. Od tada pa do veljače 2016. kada se vratila roditeljima optuženica je boravila u Z. kod  A. Š. s kojim, prema navodima izvješća, ima sina I. koji je rođen 11. rujna 2014., a kojem nije priznato očinstvo. Izvješće je sačinjeno 5. srpnja 2017. a u njemu stoji da je u lipnju 2017.  zajedno sa mlt. I. optuženica uselila kod novog izvanbračnog partnera D. K. s kojim očekuje dijete  sredinom srpnja 2017., a žive u četverosobnom stanu na adresi S. B. S. 29. kojeg je kupila baka D. K. a koja optuženicu  i D. uzdržava.

 

Odlučujući o vrsti i mjeri kazneno pravne sankcije sud je optuženici za  kazneno djelo pod točkom 1.) temeljem članka 228. stavak 1. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora u trajanju  četiri mjeseca, za kazneno djelo  pod točkom 2.) temeljem članka 228. stavak 1. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora u trajanju tri mjeseca i za kazneno djelo pod točkom 3.) temeljem članka 280. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora u trajanju tri mjeseca. Nadalje je sud temeljem članka 58. stavak 2. KZ/11 optuženoj mlp V. I. opozvao uvjetnu osudu izrečenu presudom O. suda u S. B. poslovni broj K-77/2016-4. od  29. travnja 2016., te je iz te presude uzeo  kao utvrđenu jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju pet mjeseci i nadalje je opozvao uvjetnu osudu izrečenu presudom O. suda u N. Z. poslovni broj K-766/2015-2. od 8. srpnja 2015 te je iz te presude uzeo kao utvrđenu kaznu zatvora u trajanju  šest mjeseci.

 

Odredbom članka 45. stavak 1. KZ/11 propisano je da kaznu zatvora u trajanju do šest mjeseci sud  može izreći samo ako se može očekivati da se novčana kazna  ili rad za opće dobro neće moći izvršiti ili ako se novčanom kaznom, radom za opće dobro ili uvjetnom osudom ne bi mogla postići svrha kažnjavanja.  Uvidom u  spis ovog suda K-77/16 te uvidom u pravomoćnu presudu O. suda u N. Z. broj K-766/15 od 8. srpnja 2015. utvrđeno je da je optuženica  u razdoblju od  lipnja 2015. do ožujka 2017., što je razdoblje kraće od dvije godine počinila ukupno pet kaznenih djela. Od tih pet kaznenih djela pravomoćno je osuđena za dva kaznena djela, a za tri kaznena djela je nepravomoćno  proglašena krivom i osuđena i to upravo ovom presudom. Upravo razlog što je u razdoblju  kraćem od dvije godine optuženica počinila čak pet  kaznenih djela od čega pretežno kaznena djela protiv imovine, mišljenje je suda  da se novčanom kaznom, uvjetnom osudom ili zamjenom kazne zatvora za rad za opće dobro ne bi mogla postići svrha kažnjavanja pa su joj stoga za svako  od pojedina tri kaznena djela  za koja je proglašena krivom ovom presudom utvrđene kazne zatvora koje su  kraće od šest mjeseci.

 

Nadalje je činjenje čak pet kaznenih djela u vremenskom periodu koji je kraći od dvije godine bili razlog da sud postupi sukladno odredbi članka 58. stavak 2. KZ/11 i optuženici opozove uvjetne osude kako je navedeno u izreci presude. Naime,  očigledno je da je znajući  da je čak pod dvije pravomoćne sudske odluke pod provjeravanjem (da je u roku provjeravanja), ipak počinila ne jedno nego čak tri kaznena djela. To je sud utvrdio uvažavajući činjenicu da je presudom O. suda u N. Z. broj K-766/2015-2. od 8. srpnja 2015. koja je pravomoćna postala 13. studenog 2015. proglašena krivom za kazneno djelo koje je počinila 25. lipnja 2015., presudom ovog suda broj K-77/16-4. od  29. travnja 2016. koja je postala pravomoćna 17. svibnja 2016. proglašena je krivom  za kazneno djelo koje je počinila 6. kolovoza 2015. i drugo 25. kolovoza 2015. Uspoređujući rokove provjeravanja po obje gore navedene presude koji su počeli teći od dana pravomoćnosti tih presuda sud je utvrdio da je sva tri kaznena djela za koja je proglašena krivom u izreci ove presude optuženica počinila u rokovima provjeravanja  po obje gore navedene presude za koje je pravomoćno proglašena krivom. Iz tih razloga, a zbog množine činjenja kaznenih djela počinjenih u rokovima provjeravanja, sud je odlučio obje uvjetne osude opozvati temeljem odredbe članka 58. stavak 2. KZ/11 i iz svake od  te dvije pravomoćne presude kao utvrđene  uobzirio je kazne odnosno jedinstvene kazne zatvora koje su  joj tim presudama utvrđene, koje su konkretno jedna pet mjeseci, a druga  šest mjeseci.

 

U konačnici je sud primjenom odredaba o stjecaju  optuženicu osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju  jedne godine i četiri mjeseca.

 

Uvidom u izvadak iz kaznene evidencije za optuženicu utvrđeno je da je ista  do sada dva puta pravomoćno osuđena, a kako su joj ovom presudom obje te pravomoćne presude opozvane i kazne zatvora koje su utvrđene  po tim presudama  involvirane su u jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju jedne godine i četiri mjeseca, sud činjenicu da je prema izvatku iz kaznene evidencije optuženica dva puta osuđivana istoj nije uobzirio niti utvrdio kao otegotnu okolnost.

 

Otegotne okolnosti koje je sud za optuženicu utvrdio  za sva tri kaznena djela  za koja ju je proglasio krivom ovom presudom  su činjenica da su sva tri kaznena djela  počinjena s vrlo visokim stupnjem izravne namjere. Nadalje je otegotna okolnost za optuženicu, za sva tri kaznena djela što ni po jednom kaznenom djelu nije obeštetila oštećenika. Činjenica da su svjedokinji R. vraćene  otuđene stvari iz novčanika i novčanik,  osim novca, ne ukazuje na volju optuženice za obeštećenje oštećene S. R., već na kvalitetnu reakciju policije.

 

Olakotne okolnosti koje je sud utvrdio za optuženicu za sva tri kaznena djela su činjenica da je optuženica  majka dvoje male djece, a od  toga je  jedno dijete mala beba u dobi od šest mjeseci. Olakotna okolnost za optuženicu je i činjenica da je u vrijeme počinjenja kaznenih djela za koja je proglašena krivom imala 20 odnosno 21 godinu, što ukazuje sudu da je ta kaznena djela počinila kao osoba mlađe životne dobi  koja je, notorno, manje opće životno iskusna,ali ne u tolikoj mjeri da bi sud na nju primijenio maloljetničko pravo jer je mišljenje suda da počinjenje ovih kaznenih djela nije odraz mladenačkog neiskustva optuženice već je postao stil njezinog života. Olakotna okolnost za optuženicu je i činjenica što je iskazala da se smatra krivom i priznala je činjenične navode optužnice u odnosu na oba kaznena djela koja je počinila na štetu S. R. i tako je s jedne strane doprinijela ekonomičnosti kaznenog postupka jer je olakšala dokazivanje, a s druge strane je pokazala na taj način samokritičnost  i svjesnost da je ono što je učinila loše.

 

U konačnici je sud pri odabiru vrste i mjere kaznenopravne sankcije za svako pojedino kazneno djelo uobzirio i službenu bilješku više stručne suradnice izvanpravne struke  koja je zaposlena pri ovom sudu (list 65) koja je mišljenja da se prema optuženici primijene odredbe  općeg kaznenog prava.

 

 

Sud je temeljem članka 79. KZ/11 od optužene V. I. oduzeo mobitel marke S. G. S. E. 32 G. I. broja ... prema potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta P. uprave B.-posavske broj 920054 od 15. svibnja 2017, jer je navedeni mobitel došao u njezin posjed kao rezultat počinjenja kaznenog djela - zlouporaba osobne isprave, dakle taj mobitel je nastao počinjenjem kaznenog djela, jer da optuženica  nije  koristila osobnu iskaznicu S. R. i da se nije predstavila kao ona  ne bi  niti ishodila  po povoljnim uvjetima navedeni mobitel.

 

Sud je nedvojbeno utvrdio da je počinjenjem kaznenog djela - pokušaj teške krađe -  na štetu S. R. optuženica od nje otuđila iznos najmanje 50,00 kuna. Taj novac nikad nije vraćen oštećenici, a oštećena S. R. iskazala je da imovinskopravni zahtjev ne postavlja. Stoga je sud  temeljem članka 77. stavak 1. KZ/11 u svezi sa  člankom 560. ZKP/08 utvrdio da novčani iznos 50,00 kuna predstavlja imovinsku korist koju je optužena mlp V. I. ostvarila kaznenim djelom - pokušaj krađe - na štetu S. R., opisano po članku  228. stavak 1. KZ/11, u svezi sa člankom 34. KZ/11, a kažnjivo po članku 228. stavak 1. KZ/11, utvrdio je da je  novčani iznos 50,00 kuna imovina R. H. i nalažio je optuženoj mlp V. I. da R. H. isplati novčani iznos 50,00 kuna u korist državnog proračuna R. H., u roku 15 dana od dana pravomoćnosti presude.

 

Oštećeni Ž. M. postavio je imovinskopravni zahtjev na iznos 2.500,00 kuna. Tijekom postupka obrazloženo je  na koji je način sud utvrdio da je oštećeni Ž. M. oštećen za iznos najmanje 1.445,00 kuna. Zbog toga je sud sa sigurnošću i nedvojbeno utvrdio da je šteta nastala na strani oštećenog Ž. M. izvjesno 1.445,00 kuna, pa je temeljem članka 158. stavak 2. ZKP/08 oštećenom Ž. M. djelomično dosudio imovinskopravni zahtjev i optuženici je naložio da mu na to ime isplati iznos 1.445,00 kuna, a sa preostalim dijelom imovinskopravnog zahtjeva oštećeni Ž. M. upućen je u parnicu.

 

Iznoseći osobne podatke te navodeći u obrani optuženica je navela da je nezaposlena i bez primanja, te je majka dvoje djece o čemu je već obrazlagano, pa se upućuje na dio presude o olakotnim okolnostima radi izbjegavanja ponavljanja. Iz obrane optuženice proizlazi da primanja koja ostvaruje ostvaruje ili na ime porodiljne naknade kao majka šestomjesečnog djeteta ili na ime dječjeg doplatka. Osim što su ti novčani iznosi, kako ih je navela optuženica u obrani, skromni, isti su namijenjeni po svojoj prirodi za djecu. Iako optuženica živi u četverosobnom stanu sa izvanbračnim partnerom koji će još nekoliko mjeseci primati mirovinu kao dijete poginulog hrvatskog branitelja, mišljenje je suda da je optuženica lošeg imovnog stanja  pa bi zbog toga plaćanjem troška kaznenog postupka  bilo dovedeno u pitanje  njezino uzdržavanje, ali i uzdržavanje dvoje male djece koje je optuženica dužna uzdržavati, pa ju je sud zbog toga temeljem članka 148. stavak 6. ZKP/08.  u cijelosti oslobodio obveze naknade troška kaznenog postupka iz članka  145. stavak 2. točka 1. do 6. ZKP/08.

 

Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

 

S. B., 8. veljača 2018.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu