Broj: Kž-17/2018

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marice Šćepanović, kao predsjednice vijeća te Spomenke Tonković i Nevena Cambja, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Sonje Čule, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika M. I., zbog kaznenog djela iz članka 149. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17, dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi privatnog tužitelja I. M. podnesenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj 7 K-1408/15-24 od 27. listopada 2017., u sjednici održanoj 3. travnja 2018.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba privatnog tužitelja I. M. kao neosnovana te se potvrđuje presuda suda prvoga stupnja.

 

Obrazloženje

 

Pobijanom presudom na temelju članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom  postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, broj 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17– dalje u tekstu: ZKP/08) okrivljenik M. I. oslobođen je od optužbe da bi počinio kazneno djelo klevete iz članka 149. stavak 1. i 2. KZ/11 te je po članku 149. stavak 3. ZKP/08 privatni tužitelj obvezan naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1-6 ZKP/08 te nužne izdatke okrivljenika i nagradu njegovog branitelja.

 

Protiv navedene presude žalbu je podnio privatni tužitelj I. M. po opunomoćeniku D. D., odvjetniku iz Z. zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava sa prijedlogom da se pobijana presuda preinači i okrivljenik proglasi krivim, podredno da se presuda ukine.

 

U odgovoru koji je na žalbu privatnog tužitelja podnio okrivljenik po braniteljici M. T., odvjetnici iz Z., podržavaju se razlozi pobijane presude temeljem kojih je sud prvog stupnja okrivljenika oslobodio od optužbe te je predloženo da se žalba privatnog tužitelja odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

 

Žalba privatnog tužitelja nije osnovana.

 

Ispitujući povodom podnesene žalbe pobijanu presudu u smislu članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08 ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio neku od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koju sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Pobijajući presudu suda prvoga stupnja zbog pogrešne primjene materijalnog prava privatni tužitelj zapravo osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja jer smatra da je sud prvog stupnja na temelju pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja izveo pogrešan zaključak da okrivljenik nije počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret.

 

Međutim, nije u pravu privatni tužitelj kada pobija presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je sud prvog stupnja pravilno utvrdio odlučne činjenice i na temelju savjesne ocjene dokaza izveo ispravan zaključak da u postupku nije dokazano da bi okrivljenik počinio kazneno djelo klevete koje mu se privatnom tužbom stavlja na teret.

 

Za svaku stavku inkriminiranih navoda, u sadržaju činjeničnog opisa utuženog kaznenog djela, sud prvog stupnja je detaljno i argumentirano obrazložio zbog čega nalazi da okrivljenik kao predsjednik Novog sindikata i autor teksta "Otvoreno pismo-zamolba za intervenciju Ureda predsjednice za spas B." od 14. rujna 2015. objavljenog na web-stranici Novog sindikata, nije počinio kazneno djelo klevete, bez obzira na ostvarena objektivna obilježja kaznenog djela iz članka 149. stavak 1. i 2. KZ/11.

 

Naime, sud je pravilno uzeo u obzir da iznošenje neistinitih tvrdnji predstavlja  kazneno djelo klevete samo ako je počinitelj bio svjestan da ono što iznosi ili pronosi nije istina ali hoće da upravo takva neistina, koja škodi časti i ugledu drugoga, bude iznesena ili pronesena.

 

Budući da sud prvog stupnja nije našao da bi u konkretnom slučaju bilo ostvareno navedeno subjektivno obilježje kaznenog djela klevete, ispravan je zaključak prvostupanjskog suda da nije dokazano da bi okrivljenik počinio kazneno djelo za koje se tereti.

 

Neosnovan je žalbeni prigovor privatnog tužitelja da nije jasno temeljem čega je sud zaključio da okrivljenik nije imao svijest o tome da iznosi neistinu, odnosno da nije zaključio da je tvrdnju iznio znajući da je neistinita, a s obzirom na funkciju koju obnaša.

 

U odnosu na inkriminirane navode: "zaposlenici B. 1. upozorili su nas na pokušaje Uprave tvrtke da neposredno pred parlamentarne izbore iskoristi posljednju mogućnost kako bi uništili tvrtku prodajući je strateškom partneru u neprijateljskom preuzimanju" i "…sadašnja Uprava odlučila je nanijeti maksimalnu štetu tvrtki B. 1.", sud prvog stupnja prihvatio je kao vjerodostojan iskaz privatnog tužitelja I. M. kako Uprava na čelu s njim nije ni na koji način pokušavala uništiti niti nanijeti štetu tvrtki, dakle da su navedene činjenične tvrdnje neistinite i da je time ostvareno objektivno obilježje kaznenog djela klevete iz članka 149. KZ/11. Međutim, sud nije našao dokazanim da je okrivljenik iznio navedenu činjeničnu tvrdnju znajući da je neistinita. Naime,iz inkriminiranog pisma koje prileži spisu proizlazi da navedene činjenične tvrdnje nisu iznijete paušalno, već da su navedeni konkretni razlozi i okolnosti temeljem kojih je izveden takav zaključak (otpuštanje radnika, kreditno zaduženje tvrtke u svrhu preuzimanja iste, neizglašavanje razrješnice Upravi od strane skupštine dioničara), nakon čega na stranici 8 i 9 pobijane presude sud prvog stupnja konkretno navodi temeljem kojih materijalnih i verbalnih dokaza proizlazi kako se osnovano može zaključiti da je okrivljenik povjeravao u istinitost navedenih činjeničnih tvrdnji.

 

Nadalje, u odnosu na inkriminirani navod: "… poslodavac u zadnjih par godina u svim sektorima, osim sektora proizvodnje to jest na srodnim poslovima istovremeno zapošljava 30-tak novih ljudi (mahom iz Centar banke), sve mimo natječaja i bez savjetovanja s radničkim vijećem.", sud prvog stupnja nije našao dokazanim da je navedena činjenična tvrdnja neistinita. U presudi se naime obrazlaže kako iz iskaza privatnog tužitelja proizlazi da je po dolasku u B. 1. d.d. zaposlio šest novih ljudi koji čine njegov tim, od kojih je četvero došlo iz "Centar banke" i to bez natječaja i savjetovanja s radničkim vijećem, dok iz iskaza izvršne direktorice B. 1. L. K. proizlazi da je programom restrukturiranja i zbrinjavanja viška zaposlenih iskazana potreba za novim zapošljavanjem 30-tak novih radnika.

 

U odnosu na inkriminirani navod: "Uprava B. 1., na čelu s kontroverznim menadžerom I. M. (koji je do sada "sahranio" nekoliko tvrtki)…, sud je prihvatio kao vjerodostojan iskaz privatnog tužitelja I. M. da on nije "sahranio" niti jednu tvrtku. Sud je pri tome obrazložio da je iskaz privatnog tužitelja prihvatio kao vjerodostojan iz razloga što se na osnovu drugih raspoloživih dokaza ne može niti zaključiti suprotno. Dakle, navedena činjenična tvrdnja da je neistinita i da je time ostvareno objektivno obilježje kaznenog djela klevete.

 

Međutim, i u odnosu na predmetni inkriminirani navod sud nije našao dokazanim da je okrivljenik iznio navedenu činjeničnu tvrdnju znajući da je neistinita već je prema podacima iz sudskog registra našao da je I. M. bio predsjednik uprave "C. banke" d.d. koja je završila u stečaju, a također da je bio i predsjednik uprave "S. banke" d.d. koja je bila prvo sanirana državnim novcem, a potom prodana "H. banci" d.d. S tim u vezi sud u obrazloženju presude ukazuje i na članak objavljen na portalu "Dnevno.hr" pod naslovom G. čovjek pa Č. ljubimac I. M., čovjek kojemu su propale obje banke koje je vodio!", a koji prileži na listu 155 spisa.

 

Slijedom navedenog sud je osnovano zaključio da je okrivljenik povjerovao u istinitost navedene činjenične tvrdnje, a bez obzira je li privatni tužitelj bio predsjednik uprave "C. banke" Z. baš u vrijeme kada bi ta banka završila u stečaju i predsjednik uprave "S. banke" d.d. O. baš u vrijeme kada je ta banka bila prodana "H. banci" d.d., a što privatni tužitelj osporava u navodima svoje žalbe.

 

S obzirom na sve navedeno, neosnovani su navodi žalbe privatnog tužitelja da je iz provedenog dokaznog postupka posve razvidno da je okrivljenik ostvario i subjektivno obilježje kaznenog djela klevete koje mu se stavlja na teret.

 

U odnosu na žalbeni razlog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, privatni tužitelj niti ne navodi u čemu bi se ono sastojalo odnosno koje dokaze je sud još trebao izvesti.

 

Prema tome, sud je u svemu pravilno utvrdio činjenično stanje i potom izveo ispravan zaključak da u postupku nije dokazano da bi okrivljenik počinio kazneno djelo iz članka 149. stavak 1. i 2. KZ/11 koje mu se stavlja na teret pa je postupio pravilno i zakonito kada je u skladu s odredbom članka 453. točka 3. ZKP/08 okrivljenika oslobodio od optužbe.

 

Budući da razlozi zbog kojih privatni tužitelj pobija presudu suda prvoga stupnja nisu osnovani te da nisu nađene povrede zakona na koje sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem članka 482. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

U Splitu 3. travnja 2018.