Baza je ažurirana 10.11.2025. zaključno sa NN 107/25 EU 2024/2679
1 Poslovni broj: Gž-1302/2021-2
|
Republika Hrvatska Županijski sud u Splitu Split, Gundulićeva 29a |
Poslovni broj: Gž-1302/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Marije Šimičić, kao predsjednice vijeća, te Vedrane Perkušić, kao sutkinje izvjestiteljice i mr. sc. Ivana Tironija, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Republike Hrvatske, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, protiv tuženika 1. G. R. iz Z. i 2. A. R. iz Z., oboje zastupani po punomoćniku R. P., odvjetniku u Z., radi pobijanja dužničkih pravnih radnji, odlučujući o žalbi tuženika 1. i 2. protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj LX P-12036/19-23 od 30. srpnja 2020., u sjednici vijeća održanoj dana 19. kolovoza 2021.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika 1. G. R. i 2. A. R. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj LX P-12036/19-23 od 30. srpnja 2020.
II. Odbija se zahtjev tuženika 1. i 2. za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:
„I. Ugovor o darovanju nekretnina zaključen između tuženika 1. G. R. kao darovatelja i tuženice 2. A. R. kao daroprimatelja od 4. ožujka 2012., kojim prvotuženik daruje drugotuženici 114/10000 dijela z.k.č.br. 1107/2 Stambeno poslovna zgrada broj 5-13 i dvorište V. P. površine 2120 m2, neodvojivo povezano sa vlasništvom dvoiposobnog stana na 4. katu zgrade, površine 82,88 čm, u etažnom elaboratu označeno brojem 11, s pripadajućim spremištem u podrumu zgrade površine 2,26 čm, u etažnom elaboratu označeno brojem 14, sveukupne površine 85,14 čm, diletacija 1 - ulaz 1, ..., upisanu u z.k.ul.br. 4429, poduložak broj II k.o. T., gubi učinak prema tužitelju u dijelu potrebnom za namirenje dospjele tražbine tužitelja u iznosu od 24.722.72 kune utvrđene ovršnom ispravom.
II. Prvotuženik i drugotuženica su dužni dopustiti da tužitelj namiri svoje dospjelo potraživanje u iznosu od 24.722,72 kune utvrđeno ovršnim rješenjem Ministarstva financija, Područni ured Zagreb, Ispostava Zagreb – T., Klasa: UP/I-4 I 5-06112-01/30, Ur. broj: 513-07-01- 70/12-1 od 2. travnja 2012., ovršnog dana 16. travnja 2012., upisom založnog prava i prodajom nekretnine upisane u z.k.ul.br. 4429. poduložak broj II k.o. T., upisane kao II. etaža: 114/10000 dijela z.k.č.hr. 1107/2 Stambeno poslovna zgrada broj 5-13 i dvorište V. P. površine 2120 , povezano sa vlasništvom dvoiposobnog stana na 4. katu zgrade, površine 82,88 čm, u etažnom elaboratu označeno brojem 11, s pripadajućim spremištem u podrumu zgrade površine 2,26 čm, u etažnom elaboratu označeno brojem 14, sveukupne površine 85,14 čm, diletacija 1 - ulaz 1, ...“
2. Odlukom o troškovima postupka tuženici su obvezani nadoknaditi tužitelju iznos od 7.812,50 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.
3. Protiv prvostupanjske presude žale se tuženici 1. i 2. pobijajući istu u cijelosti i to zbog žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP), s prijedlogom da se ista preinači. Zatražili su i trošak žalbenog postupka.
4. Na žalbu nije odgovoreno.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu, jednako kao i postupak koji je prethodio njezinu donošenju, nije utvrđeno da bi pred sudom prvog stupnja bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 365. stavak 2. ZPP-a.
7. Nisu u pravu žalitelji kada smatraju da je u postupku pred prvostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a. Naime, prvostupanjska presuda nema nedostatke radi kojih se ne bi mogla ispitati. Izreka presude je razumljiva i nije u proturječnosti s jasno i potpuno navedenim razlozima o svim činjenicama odlučnim za ishod spornog odnosa među strankama.
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da ugovor o darovanju od 4. ožujka 2012. kojim je prvotuženik (otac) darovao drugotuženici (svojoj kćeri) nekretninu opisanu u izreci presude gubi učinak prema tužitelju u dijelu u kojem je to potrebno za ispunjenje tražbine tužitelja koju ima prema prvotuženiku, te da je drugotuženica dužna dopustiti da tužitelj svoje potraživanje prema prvotuženiku namiri prodajom navedene nekretnine.
9. U konkretnom slučaju riječ je o tužbi za pobijanje dužnikovih pravnih radnji sve u smislu odredbe članka 66. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO). Pobijanje je institut obveznog prava koji pruža vjerovniku iz obveznog odnosa u svrhu namirenja tražbine pravo pobijati valjana imovinskopravna raspolaganja insolventnog dužnika, namirujući se iz nekih vrijednosti koje više nisu njegova imovina.
10. Prema odredbi članka 66. stavak 1. ZOO-a svaki vjerovnik čije je potraživanje dospjelo za isplatu, i bez obzira kada je nastalo, može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika, dok se prema stavku 2. smatra da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika, ako uslijed njezina izvršenja dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine.
11. Prema odredbi članka 67. stavak 1. ZOO-a naplatno raspolaganje može se pobijati ako je u vrijeme raspolaganja dužnik znao ili mogao znati da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu svojim vjerovnicima i ako je trećoj osobi s kojom je ili u čiju je korist pravna radnja poduzeta to bilo poznato ili moglo biti poznato, dok prema stavku 2. ako je treća osoba dužnikov suprug, ili krvni srodnik u ravnoj liniji, ili u pobočnoj liniji do četvrtog stupnja, ili po tazbini do istog stupnja, smatra se da joj je bilo poznato da dužnik poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, osim ako dokaže suprotno. Odredbom stavka 3. istog članka propisano je da se kod besplatnih raspolaganja i s njima izjednačenih pravnih radnji smatra da je dužnik znao da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, i za pobijanje tih radnji ne zahtijeva se da je trećoj osobi to bilo ili moglo biti poznato.
12. Navedenim odredbama propisane su pretpostavke pod kojima vjerovnici mogu pobijati pravnu radnju svojih dužnika poduzetu trećim osobama na štetu vjerovnika.
13. Dakle, opće pretpostavke za pobijanje dužnikovih pravnih radnji jesu: 1. dospjelost tražbine vjerovnika prema dužniku, 2. pravna radnja dužnika poduzeta na štetu vjerovnika, 3. insolventnost dužnika i 4. postojanje oštećenja vjerovnika time da pobijanje omogućuje vjerovnikovo namirenje. Te opće pretpostavke moraju biti ispunjene kumulativno, a zajedno s njima mora biti ispunjena i jedna od posebnih pretpostavki iz članka 67. ZOO-a.
14. U odnosu na učinke pobijanja je odredbom članka 70. ZOO-a propisano da ako sud usvoji tužbeni zahtjev, pravna radnja gubi pravni učinak samo prema tužitelju i samo koliko je potrebno za namirenje njegovih tražbina.
15. U provedenom postupku je utvrđeno:
- da tužitelj ima potraživanje prema prvotuženiku temeljem ovršnog rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave. Područni ured Zagreb, Ispostava Zagreb - T., Klasa: UP/I-4 I 5-06112-0 1/30, Ur. broj: 513-07-01-70/12-1 od 2. travnja 2012. u iznosu od 24.722.72 kuna,
- da prvotuženik nije vlasnik vozila, udjela u trgovačkim društvima, vrijednosnih papira, niti drugih nekretnina izvan darovane nekretnine,
- da u nedostatku druge imovine, prvotuženik nema dovoljno sredstava za ispunjenje dospjele tražbine tužitelja, zbog čega se ima smatrati da je navedena pravna radnja (sklapanje darovnog ugovora) poduzeta na štetu tužitelja (vjerovnika),
- da obzirom na činjenicu da su tuženici u odnosu oca i djeteta, kod besplatnih raspolaganja (kakvo je i darovanje) za smatrati je da je dužnik znao da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku,
- da su utoliko u konkretnom slučaju ispunjenje pretpostavke pobijanja dužnikovih pravnih radnji,
- da je tužba podignuta u roku iz članka 71. ZOO-a.
16. Gornja utvrđenja prvostupanjskog suda svoj osnov imaju u sadržaju dokaza provedenih u postupku, koje dokaze je sud prvog stupnja ispravno cijenio kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a i o čemu prvostupanjska presuda sadrži valjane i jasne razloge, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
17. Polazeći od navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud zaključuje, a što prihvaća i drugostupanjski sud, da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke za pobijanje pravne radnje dužnika, u ovom slučaju tuženika 1. G. R., tako da ista gubi učinak prema tužitelju i to u onoj mjeri koliko je potrebno za podmirenje njegove tražbine, sve u smislu odredbe članka 66. i članka 67. stavak 3. ZOO-a, čime je prihvaćanjem tužbenog zahtjeva materijalno pravo pravilno primijenjeno.
18. Suprotno žalbenim navodima tuženika, dospjelost tražbine vjerovnika treba postojati u trenutku podnošenja tužbe za pobijanje pravnih radnji, a ne u trenutku poduzimanja pravne radnje (članak 66. stavak 1. ZOO-a).
19. Što se tiče problematiziranja samog postojanja i dospjelosti tražbine tužitelja, za ukazati je da rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave. Područni ured Zagreb, Ispostava Zagreb - T., Klasa: UP/I-4 I 5-06112-0 1/30, Ur. broj: 513-07-01-70/12-1 od 2. travnja 2012. sadrži potvrdu izvršnosti u smislu članka 137. stavak 3. Zakonu o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09), uz napomenu da izvršnost upravnog akta je njegovo svojstvo po kojem se obvezanu stranku može prisiliti da njime utvrđenu obvezu (ovdje se radi o isplati poreznog duga u iznosu od 24.722.72 kuna) izvrši kad ju nije u određenom ili zakonskom roku dobrovoljno izvršila.
20. Nadalje, nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1, u vezi članka 7. stavak 1., članka 219. stavak 1. i članka 221.a ZPP-a koju također ističu žalitelji.
21. Naime, bitno je da je vjerovnik onemogućen u namirenju svoje tražbine (po dospijeću tražbine) uslijed nedovoljnosti sredstava dužnika. Da je u konkretnom slučaju tužitelj kao vjerovnik onemogućen u namirenju svoje tražbine uslijed nedostatka sredstava prvotuženika nedvojbeno proizlazi iz u postupku utvrđenih činjenica (tužitelj je dokazao stvarnu nemogućnost namirenja), dok tuženici niti ne ukazuju da bi prvotuženik imao određena sredstva dovoljna za ispunjenje tražbine tužitelja.
22. Glede daljnjih žalbenih navoda je za odgovoriti da vjerovnik koji pobija besplatno raspolaganje dužnika nije obvezan dokazivati ni pozitivno znanje (nakanu) ni skrivljeno neznanje (nepozornost) ni dužnika ni treće osobe (korisnika raspolaganja).
23. U svezi preostalih žalbenih prigovora tuženika 1. i 2. kojima iznosi nove činjenice radi utvrđenja činjeničnog stanja, valja reći da se iste u smislu odredbe članka 352. stavak 1. ZPP-a ne mogu prvi put iznositi u žalbi i stoga ne mogu biti premet razmatranja u žalbenom postupku. Ipak, uzgred je za istaknuti kako takve svoje tvrdnje isti ničim nisu potkrijepili.
24. Odluka o troškovima postupka temelji se na ispravno izvršenom obračunu u primjeni odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a.
25. Kako dakle, prvostupanjskom presudom, kao ni postupkom koji joj je prethodio nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka, dok je sud prvog stupnja na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje ispravno primijenio materijalno pravo, valjalo je pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika 1. i 2. kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu.
26. Zahtjev tuženika 1. i 2. za naknadu troškova žalbenog postupka je odbijen pozivom na odredbu članka 166. stavak 1. u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a, jer isti nisu uspjeli sa svojom žalbom.
U Splitu, 19. kolovoza 2021.
|
Predsjednica vijeća: Marija Šimičić, v. r. |
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.