- 1 -              III Kr 66/2021-5

Broj: III Kr 66/2021-5

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ileane Vinja kao predsjednice vijeća te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđene R. M., zbog kaznenog djela iz članka 278. stavka 3. u vezi sa stavkom 1. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđene R. M. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Požegi od 15. siječnja 2020. broj K-85/2019-15. i presuda Županijskog suda u Zagrebu od 1. veljače 2021. broj Kž-513/2020-14., u sjednici održanoj 19. kolovoza 2021.,

p r e s u d i o   j e :

Odbija se zahtjev osuđene R. M. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, kao neosnovan.

Obrazloženje

1.              Pravomoćnom presudom, koju čine presuda Općinskog suda u Požegi od 15. siječnja 2020. broj K-85/2019-15. i presuda Županijskog suda u Zagrebu od 1. veljače 2021. broj Kž-513/2020-14., R. M. je proglašena krivom zbog kaznenog djela iz članka 278. stavka 3. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. i kaznenog djela iz članka 236. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., te je osuđena na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju dvije godine.

2.              Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude podnijela je osuđena R. M., putem branitelja T. G., odvjetnika iz Odvjetničkog društva G., H. i Ž. d.o.o. iz Z., zbog povrede kaznenog zakona na štetu osuđenice predviđene u članku 469. točki 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), te zbog povrede odredaba kaznenog postupka predviđene u članku 468. stavku 1. točki 1. ZKP/08. Predlaže ukinuti pobijane presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz molbu da se odgodi izvršenje pravomoćne presude.

3.              Postupajući u skladu s odredbom članka 518. stavka 4. ZKP/08., spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, koje je u svom odgovoru izložilo stav da je zahtjev nedopušten, jer nije dostavljena nova punomoć branitelja.

4.              Odgovor na zahtjev dostavljen je branitelju osuđenice, dok je dostava osuđenici bila onemogućena, zbog njene nedostupnosti.

5.              Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, podnesen od  branitelja koji je u međuvremenu dostavio novu punomoć, nije osnovan.

6.              Nije u pravu podnositelj zahtjeva da je ostvarena povreda kaznenog zakona na štetu osuđenice, predviđena u članku 469. točki 4. ZKP/08., jer je primijenjen zakon koji se nije mogao primijeniti.

6.1.              Obrazlažući istaknutu povredu, podnositelj zahtjeva, doslovno, prepisuje svoju žalbu protiv prvostupanjske presude, u dijelu kojim problematizira primjenu blažeg zakona. Neosnovanom tvrdnjom kako je drugostupanjski sud "... ozakonio pogrešnu primjenu težeg zakona ...", podnositelj zahtjeva zanemaruje kako je drugostupanjski sud preinačio prvostupanjsku presudu u pravnoj oznaci djela i odluci o kazni. Drugostupanjski sud je u tom dijelu, primjenjujući KZ/11. kao blaži zakon, za koji i podnositelj zahtjeva tvrdi kako je "... nesporno blaži ...", djelomično prihvatio prigovore osuđenice istaknute u žalbi protiv prvostupanjske presude. U pravomoćnoj presudi je jasno izloženo zašto je kazneno djelo iz članka 236. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. blaže za počinitelja od kaznenog djela iz članka 224. stavka 4. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11. – dalje: KZ/97.), koje je optužnim aktom stavljeno na teret osuđenici. Naime, prema odredbama KZ/11., znatna imovinska korist, odnosno znatna šteta, postoji kada vrijednost imovinske koristi, odnosno štete, prelazi 60.000,00 kuna, a ne 30.000,00 kuna kao što je to bilo po KZ/97. Povećanjem iznosa vrijednosti znatne imovinske koristi, odnosno štete, novim zakonom je smanjena kriminalna zona. Zato je KZ/11. blaži zakon za počinitelja, neovisno o tomu što je prema KZ/11. propisana teža kazna od one propisane prema KZ/97. Naime, sud je prilikom odmjeravanja kazne vezan maksimumom kazne propisane prema KZ/97., a pravomoćnom presudom nije prekoračen taj raspon.

6.2.               Ovakvo pravno stajalište je već zauzeto u većem broju odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske (primjerice: III Kr-106/2019. od 29. listopada 2020., III Kr-45/2018. od 11. srpnja 2018., III Kr-14/2016. od 8. ožujka 2016.). U ovom predmetu nema razloga odstupiti od tog stajališta.

6.3.              Prema tomu, nije osnovan zahtjev osuđenice podnesen na temelju članka 517. stavka 1. točke 1. ZKP/08.

7.              Podnositelj zahtjeva nije u pravu ni kada tvrdi da je ostvarena povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 1. ZKP/08., jer je prvostupanjski sud sudio u nepropisnom sastavu.

7.1.              Prvostupanjski sud je vodio postupak u povodu optužnice kojom su osuđenoj R. M. stavljena na teret kaznena djela iz članka 311. stavka 2. KZ/97. i članka 224. stavka 4. KZ/97., za koja je bila propisana kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina. Za ova kaznena djela je sudac pojedinac Općinskog suda u Požegi, sukladno članku 19.b stavku 2. ZKP/08., osuđenicu proglasio krivom. Premda je presudom suda drugog stupnja osuđenica pravomoćno proglašena krivom zbog kaznenog djela iz članka 236. stavka 2. KZ/11., za koje je propisana kazna zatvora od jedne do osam godina, takvim preinačenjem prvostupanjske presude u pravnoj oznaci djela ne zasniva se nadležnost vijeća općinskog suda, koji je vodio postupak u prvom stupnju.

7.2.              Stoga nije osnovan ni zahtjev osuđenice podnesen na temelju članka 517. stavka 1. točke 2. ZKP/08.

8.              S obzirom na izloženo, a na temelju članka 519. u vezi s člankom 512. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci, a slijedom takve odluke, nije bilo mjesta odgodi izvršenja pravomoćne presude.

Zagreb, 19. kolovoza 2021.