- 1 -              III Kr 84/2021-3

 

 

 

 

 

Broj: III Kr 84/2021-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ileane Vinja kao predsjednice vijeća te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđene M. Š., zbog kaznenog djela iz članka 236. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak i 101/17. – dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđene M. Š. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 15. prosinca 2020. broj Kv-474/2020-4. (K-724/2018.) i presuda Županijskog suda u Zagrebu od 22. veljače 2021. broj Kž-115/2021-5., u sjednici održanoj 19. kolovoza 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e   :

 

Odbija se zahtjev osuđene M. Š. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

1.              Pravomoćnom presudom, koju čine presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 15. prosinca 2020. broj Kv-474/2020-4. (K-724/2018.) i presuda Županijskog suda u Zagrebu od 22. veljače 2021. broj Kž-115/2021-5., osuđenici M. Š. je opozvana uvjetna osuda iz presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 24. svibnja 2018. broj K-724/2018-5., koja je postala pravomoćna 27. rujna 2018., te je određeno izvršenje kazne zatvora u trajanju jedne godine, zbog kaznenog djela iz čanka 236. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11.

 

2.              Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude podnijela je osuđena M. Š., putem branitelja V. Š., odvjetnika iz Zajedničkog odvjetničkog ureda M. G. i V. Š. iz Z., zbog povrede kaznenog zakona, zbog povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, te zbog postupanja sudova koja predstavljaju kršenje temeljnih ljudskih prava i sloboda zajamčenih Ustavom i međunarodnim pravom. Predlaže preinačiti pravomoćnu presudu i obustaviti postupak za opoziv uvjetne osude, a "podredno" ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovni postupak uz molbu da se odgodi izvršenje pravomoćne presude.

 

3.              Postupajući u skladu s odredbom članka 518. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, koje je u svom odgovoru izložilo stav da je zahtjev neosnovan.

 

4.              Odgovor na zahtjev dostavljen je osuđenici i njenom branitelju.

 

5.              Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude nije osnovan.

 

6.              Nije u pravu podnositelj zahtjeva da je ostvarena povreda kaznenog zakona na štetu osuđenice, predviđena u članku 469. točki 4. ZKP/08., jer je primijenjen zakon koji se nije mogao primijeniti.

 

6.1.              U postupku za opoziv uvjetne osude, prilikom razmatranja osnove za opoziv, sud je dužan primijeniti isti onaj zakon prema kojem je donijeta presuda kojom je izrečena uvjetna osuda. U vrijeme donošenja presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, od 24. svibnja 2018., broj K-724/2018-5., koja je postala pravomoćna 27. rujna 2018., a kojom je izrečena uvjetna osuda, bio je na snazi Kazneni zakon ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak i 101/17.). Prilikom donošenja ove presude, sud je razmatrao primjenu blažeg zakona, te je pravilno primijenio KZ/11., kao blaži zakon. Odredbe istog KZ/11. su, pravilno, primijenjene i prilikom donošenja pobijane presude, kojom je opozvana uvjetna osuda. Pravilno je, prilikom razmatranja roka za opoziv uvjetne osude, primijenjena i odredba članka 58. stavka 8. KZ/11., koja je bila na snazi u vrijeme donošenja presude kojom je izrečena uvjetna osuda. To što je Zakonom o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona, objavljenim u "Narodnim novinama" broj 56/15., koji je stupio na snagu 30. svibnja 2015., izmijenjena odredba članka 58. stavka 8. KZ/11., kojom je rok za opoziv uvjetne osude produžen sa šest mjeseci na godinu dana, nije dovedena u pitanje pravilna primjena KZ/11., koji je bio na snazi u vrijeme donošenja presude.

 

7.              Isto tako, nije u pravu podnositelj zahtjeva kada tvrdi da su ostvarene povrede kaznenog zakona na štetu osuđenice, predviđene u članku 469. točkama 3. i 5. ZKP/08., jer da je Županijski sud u Zagrebu pravomoćnu presudu donio nakon proteka roka od godinu dana, kada je trebao obustaviti postupak.

 

7.1.              Naime, presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 27. lipnja 2019., broj Kv-513/2019-4. (K-724/2018.), osuđenici je za šest mjeseci produljen rok za ispunjenje posebne obveze popravljanja štete, iz članka 62. stavka 1. točke 1. KZ/11. Ova presuda je postala pravomoćna 4. rujna 2019., pa je rok za izvršenje posebne obveze istekao 4. ožujka 2020., kada je počeo teći rok za opoziv uvjetne osude, koji je isticao 4. ožujka 2021. Pravomoćna presuda Županijskog suda u Zagrebu, broj Kž-115/2021-5., je donesena 22. veljače 2021., dakle, unutar roka od godinu dana propisanog odredbom članka 58. stavak 8. KZ/11.

 

7.2.              Protivno prigovorima podnositelja zahtjeva, to što je osporavana odluka unesena u sustav e-spisa nakon što je 10. ožujka 2021. zaprimljen podnesak branitelja osuđenice, ne znači da je donesena nakon proteka roka od godinu dana. Podnositelj zahtjeva se poziva na podatak iz e-predmeta, premda se on ne može smatrati vjerodostojnom potvrdom dana donošenja odluke. Ovo između ostaloga i zato što je, u pobijanoj odluci, jasno naznačeno da je donesena 22. veljače 2021.

 

7.3.              Stoga nisu ostvareni niti ovi oblici povrede kaznenog zakona iz članka 469. točkama 3. i 5. ZKP/08., predviđeni u članku 517. stavku 1. točki 1. ZKP/08.

 

8.              Podnositelj zahtjeva nije u pravu niti kada tvrdi da je ostvarena povreda odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku jer se drugostupanjski sud, navodno, nije očitovao o svim žalbenim navodima.

 

9.               Nasuprot tvrdnji podnositelja zahtjeva, Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, sukladno članku 487. stavku 1. ZKP/08., ispitao je presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija. Iz sadržaja drugostupanjske odluke proizlaze odgovori na sve navode koje je osuđenica istaknula u žalbi. Drugostupanjski sud je analizirao žalbene razloge, te jasno izložio zašto smatra da žalba optuženice nije osnovana u vezi svih istaknutih i dopuštenih žalbenih osnova. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, sud drugog stupnja nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka ni povreda kaznenog zakona na štetu optuženice, na koje povrede sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti.

 

10.              Nije osnovan niti prigovor podnositelja zahtjeva o navodnoj povredi prava na pravično suđenje, zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 8/98.-pročišćeni tekst, 113/00., 124/00.-pročišćeni tekst, 28/01., 41/01.-pročišćeni tekst, 55/01.-ispravak, 76/10., 85/10.-pročišćeni tekst i 5/14.) i člankom 6. stavkom 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99.-pročišćeni tekst, 8/99.-ispravak, 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10. i 13/17.). Pravomoćna presuda sadrži relevantne razloge u pogledu svih odlučnih činjenica, pa nema govora o arbitrarnosti u postupanju. Neosnovanim tvrdnjama kako pravomoćna presuda uopće nema razloga, odnosno kako su izneseni razlozi nejasni i suhoparni, osuđenica upire na povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., zbog koje se ovaj izvanredni pravni lijek ne može podnijeti.

 

11.               U preostalom dijelu, podnositelj zahtjeva ponavlja tvrdnje istaknute u žalbi protiv prvostupanjske presude, osporavajući utvrđeno činjenično stanje. Međutim, ovaj se izvanredni pravni lijek, suglasno odredbi članka 517. ZKP/08., ne može podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Tvrdnje podnositelja zahtjeva, kojima, uporno, osporava utvrđeno činjenično stanje, izravno su usmjerene na revalorizaciju utvrđenog činjeničnog stanja, te predstavljaju nastojanje osuđenice da ishodi odluku ovog suda u trećem stupnju, a to je protivno smislu ovog izvanrednog pravnog lijeka.

 

12.              S obzirom na izloženo, a na temelju članka 519. u vezi s člankom 512. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci, a slijedom takve odluke, nije bilo mjesta odgodi izvršenja pravomoćne presude.

 

Zagreb, 19. kolovoza 2021.