Poslovni broj 15 Povrv-130/2021.-9.

 

                                                                                                               

 

                                                                                                               

Poslovni broj 15 Povrv-130/2021.-9.

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, po sucu Karolini Balen, u parničnom predmetu tužitelja P. d.d., Z, OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik V. P. i dr. odvjetnici u O. j.t.d. iz R., protiv tuženice T. A. B. iz K. T., OIB: …, koju zastupa punomoćnik J. K., odvjetnik u Z., radi isplate, nakon dana 5. srpnja 2021. održane glavne i javne rasprave u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja N. Đ. T., odvjetnice u Z. i punomoćnika tuženice, dana 19. kolovoza 2021.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

1.    Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Vršitelja dužnosti javnog bilježnika M. M. iz K., poslovni broj Ovrv-1132/2020 od 6. studenoga 2020., u kojem je tuženici naloženo isplatiti tužitelju u roku od 8 dana iznos od 8.989,43 kn i to iznos od 1.318,91 kn na ime zakonske zatezne kamate obračunate na glavnicu do dana izdavanja izvoda iz poslovnih knjiga tj. do 30. rujna 2020. i iznos od 7.670,52 kn na ime naknada uz zakonsku zateznu kamatu od 1. listopada 2020. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan, kao i u dijelu u kojem je tužitelju odmjeren trošak postupka u iznosu od 1.337,75 kn sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate te predvidivi trošak postupka u iznosu od 1.131,25 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana pravomoćnosti rješenja o ovrsi pa do isplate.

 

2.    Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od           2.250,00 kn, u roku od 15 dana.

 

3.    Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška u cijelosti.

 

Obrazloženje

 

1. Tužitelj je u tužbi, ranije prijedlogu za ovrhu, naveo da mu tuženica duguje iznos od 8.989,43 kn i to iznos od 1.318,91 kn na ime zakonske zatezne kamate obračunate na glavnicu do 30. rujna 2020. i iznos od 7.670,52 kn na ime naknade na koju teče zakonska zatezna kamata od 1. listopada 2020. pa do isplate.

 

2. Tuženica je u odgovoru na tužbu, ranije prigovoru protiv rješenja o ovrsi, navela da osporava predmetnu tražbinu jer je sef tužitelja koristila na tri mjeseca i to prije 16 godina i uredno vratila ključ od sefa. Nikad nije dobila obavijest ili opomenu od tužitelja da ne bi vratila ključ od sefa. Istaknula je prigovor zastare.

 

3. Kako je protiv navedenog rješenja tuženica pravovremeno podnijela prigovor, rješenje o ovrsi javnog bilježnika stavljeno je izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, a postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga sukladno članku 58. st. 3. Ovršnog zakona.

 

4. Podneskom od 27. svibnja 2021. tužitelj je naveo da je čl. 2. ugovora o sefu koji je zaključen između stranaka 25. svibnja 2005. ugovoreno kako se korištenje sefa produžava za jednako vremensko razdoblje koje je ugovoreno, ako korisnik ne otkaže upotrebu sefa do isteka ugovorenog korištenja. I nakon isteka razdoblja od 3 mjeseca, tuženica je nastavila koristiti sef te je plaćala naknade za isto, što je vidljivo iz evidencije iznajmljenog sefa. Tuženica nije otkazala sef, već je sukladno čl. 11. ugovora banka otkazala korištenje sefa 1. veljače 2018. Osporava da bi ključ sefa bio vraćen te je tužitelj podnio prijedlog za ovrhu 4. studenoga 2020. i prijedlog za otvaranje sefa jer tuženica nije vratila ključeve sefa banci. Tuženica se nije pridržavala obveza preuzetih ugovorom o sefu te se njeno dugovanje sastoji od neplaćenih naknada za korištenje sefa. Tužitelj je 11. siječnja 2018. poslao tuženici opomenu za plaćanje naknade, a potom je 1. veljače 2018. otkazao ugovor o sefu. U obavijesti o otkazu ugovora tužitelj se poziva na ugovor sklopljen 30. srpnja 2004. jer je tuženica tog dana kao klijent banke podnijela zahtjev za izdavanje sefa i zaključila ugovor o sefu broj 143. Sukladno poslovanju sa sefovima klijent potpisuje naknadno novi ugovor o sefu, ovisno o ugovorenom razdoblju korištenja sefa te je zadnji ugovor zaključen 25. svibnja 2005. Dana 10. rujna 2020. tuženici je poslan zadnji poziv na plaćanje duga i vraćanje ključeva sefa.

 

5. Tuženica je podneskom od 2. lipnja 2021. osporila osnov i visinu tražbine. Njezin je ugovorni odnos prema ugovoru od 25. svibnja 2005. s tužiteljem okončan nakon isteka ugovorenog roka od 3 mjeseca, obzirom je tada vratila ključeve sefa i istog ostavila praznog. Prema čl. 2. ugovora o sefu od 25. svibnja 2005. ugovoreno je kako je za produženje korištenja sefa korisnik dužan platiti odgovarajući iznos prema Odluci o tarifi naknada tužitelja koja važi na dan produžetka korištenja. Ukoliko tužitelj tvrdi da tuženica nije platila naknadu, kako nije ni produženo korištenje sefa, smatra da samim time nema ni obveze tuženice prema tužitelju. Osporila je i zahtjev za zakonskom zateznom kamatom i jednostrano određivanje dospijeća tražbine. Naknadno je istaknula prigovor promašene pasivne legitimacije s obzirom da podaci iz ugovora od 25. svibnja 2005. ne odgovaraju osobnim podacima tuženice. Smatra da se ugovor o sefu mogao produžiti samo na daljnje razdoblje od tri mjeseca, a ne trajno. Ako tuženica nije platila naknadu, nije moglo doći ni do produljenja ugovora.

 

6. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u izvadak iz poslovnih knjiga, u ugovor o sefu, u prijedlog za otvaranje sefa, u evidenciju iznajmljivanje sefa, u opomenu za plaćanje naknade, u zadnji poziv za plaćanje duga.

 

7. Prigovor promašene pasivne legitimacije nije osnovan. Tuženica nije osporila da je zaključila ugovor o sefu s tužiteljem pa činjenica da je u trenutku zaključenja ugovora o sefu bilo upisano i drugo prezime (B. – B.) ne znači da se radi o drugoj osobi, niti je to tuženica dokazala. Osim toga, iz priloženih podataka Jedinstvenog registra osoba Republike Hrvatske utvrđeno je da je tuženica u vrijeme zaključenja spornog ugovora o sefu imala prezime B. – B..

 

8. Uvidom u ugovor o sefu od 25. svibnja 2005. utvrđeno je da su isti zaključile stranke u R. te da je ugovor zaključen na razdoblje od 3 mjeseca, a prema čl. 2. korisnica se obvezala plaćati na ime naknade iznos od 125,00 kn mjesečno prema Odluci o tarifi naknada tužitelja. Korištenje sefa se produžava za jednako vremensko razdoblje koje je ugovoreno, ako korisnik ne otkaže upotrebu sefa do isteka ugovorenog roka korištenja. Za produženje korištenja sefa korisnik je dužan platiti odgovarajući iznos prema Odluci o tarifi naknada tužitelja koja važi na dan produžetka korištenja. U protivnom, banka će otkazati daljnje korištenje sefa. Prema čl. 12. ugovora o sefu korisnik može prije isteka ugovorenog roka prekinuti daljnje korištenje sefa i o tome je dužan pismeno izvijestiti banku, a banka ne vraća dio naknade za razdoblje od prestanka upotrebe sefa do isteka roka do kojeg je naknada uplaćena. Po čl. 13. prestankom korištenja sefa korisnik je dužan odmah isprazniti sef i vratiti banci ključeve sefa u ispravnom stanju te ovlaštenja svih osoba koje su imale pristup sefu. Po čl. 14. ako po isteku ugovorenog roka korisnik ne postupi po prethodnoj točci ili ne produži korištenje sefa, banka otkazuje daljnje korištenje sefa.

 

9. Prema evidenciji iznajmljenog sefa utvrđeno je da je predmetni sef zadnji puta korišten 27. prosinca 2005.

 

10. Uvidom u izvod iz poslovnih knjiga tužitelja nije vidljivo na koje se razdoblje isti odnosi, osim što je navedeno da se dug odnosi na stanje na dan 30. rujna 2020. (kada je izdan izvadak).

 

11. Uvidom u dopis tužitelja od 1. veljače 2018. utvrđeno je da je istim tužitelj otkazao ugovor o sefu broj 143 koji je zaključen dana 30. srpnja 2004. Uvidom u opomenu od 11. siječnja 2018. utvrđeno je da je istom tužitelj pozvao tuženicu na plaćanje ugovorene naknade, pozvavši se na obavijest koju joj je uputio 6. travnja 2006., a koja nije dostavljena u spis.

 

11. Prigovor zastare tuženika je osnovan.

 

12. Prema čl. 372. st. 1. („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 3/94, 107/95, 7/96, 112/99 i 88/01, dalje: ZOO/91), koji se primjenjuje temeljem čl. 1163. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 s izmjenama i dopunama), propisano je da potraživanja povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim određenim vremenskim razmacima (povremena potraživanja), bilo da se radi o sporednim povremenim potraživanjima, kao što je potraživanje kamata, bilo da se radi o takvim povremenim potraživanjima kojima se iscrpljuje samo pravo, zastarijevaju za tri godine od dospijeća svakog pojedinog davanja. Predmetna tražbina tužitelja predstavlja povremenu tražbinu.

13. Iz evidencije iznajmljenog sefa tužitelja na listu br. 24-25 spisa proizlazi da se radi o tražbini tužitelja s osnova korištenja usluga temeljem spornog ugovora o sefu nastalih u razdoblju 2004. i 2005. godine, a kako je tužitelj prijedlog za ovrhu temeljem vjerodostojne isprave podnio javnom bilježniku dana 6. studenoga 2020., nastupila je zastara samog prava iz kojeg proizlazi predmetna tražbina.

14. Po čl. 373. st. 1. ZOO/91 propisano je da samo pravo iz kojeg proistječe povremeno potraživanje zastarijeva za pet godina računajući o dospjelosti najstarijeg neispunjenog potraživanja poslije kojeg dužnik nije vršio davanja.

15. Tužitelj je prema ugovoru imao pravo otkazati ugovor prestankom korištenja sefa od strane korisnika odnosno uslijed neplaćanja naknade za korištenje sefa, a ne tek 2018. godine. Čak iz dopisa tužitelja od 11. siječnja 2018. proizlazi da je tužitelj od tuženice zatražio plaćanje neplaćenih naknada za korištenje sefa još 2006. godine. Prema tom dopisu tužitelja tražbina s osnova korištenja usluga temeljem predmetnog ugovora trebala je biti dospjela još 2006., iz čega proizlazi da je prijedlog za ovrhu podnesen u ovoj pravnoj stvari izvan zastarnog roka propisanog po čl. 373. st. 1. i 2. ZOO/91. Tužitelj nije ovlašten u okolnostima kada je zastarjelo samo pravo iz kojeg proizlazi povremena tražbina, otkazom ugovornog odnosa ostvariti dulji zastarni rok primjenom članka 370. ZOO/91 o općem zastarnom roku od dana donošenja njegove odluke o otkazu.

16. Prema čl. 373. st. 2. ZOO/91 propisano je da kad zastari pravo iz kojeg proistječu povremena potraživanja, vjerovnik gubi pravo ne samo zahtijevati buduća povremena davanja nego i povremena davanja koja su dospjela prije te zastare.

17. Iz čl. 2. predmetnog Ugovora o sefu od 8. kolovoza 1990. godine proizlazi da banka otkazuje daljnje korištenje sefa ukoliko korisnik, koji produži korištenje sefa po isteku ugovorenog roka, ne plati odgovarajući iznos prema Odluci o tarifi naknade PBZ-a, koja važi na dan produžetka korištenja.

18. Kako tužitelj nije iskoristio svoje ugovorno pravo na otkaz ugovora o sefu primjenom odredbe čl. 2. citiranog Ugovora, banka ne može naknadnom odlukom o otkazu zadržati pravo na produljeni rok zastare u primjeni čl. 370. ZOO-a, kojeg bi valjalo primijeniti u slučaju raskida ugovornog odnosa.

 

18.1. Osim toga, tužitelj nije ničim dokazao visinu obračunate zakonske zatezne kamate na utuženu glavnicu, niti da bi dospijeće tražbine bilo tek 30. rujna 2020. kako je to naznačio.

 

19. Slijedom navedenog, sud je temeljem čl. 451. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, u daljnjem tekstu ZPP-a) odlučio kao u izreci ove presude.

 

20. Kako je rješenjem suda u ovom predmetu stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha te je postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, to se o cjelokupnim troškovima ovog postupka za koji se ima smatrati da je započeo podnošenjem zahtjeva za izdavanjem platnog naloga sukladno čl. 164. st. 4. ZPP-a odlučuje tek u presudi kojom se završava postupak pred sudom te ni zatezna kamata na trošak javnog bilježnika ne može teći prije donošenja odluke o tim troškovima, da je tužitelj uspio u parnici.

 

21. Kako nije uspio u parnici, to tužitelju ne pripada ni naknada troškova cjelokupnog postupka sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a.

 

22. Tuženici pripada parnični trošak prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to prema tbr. 7/1 za sastav podneska (75 bodova) te za pristup na dva ročišta (tbr. 9/1-po 75 bodova), odnosno ukupno 225 bodova ili 2.250,00 kn.

 

23. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

 

U Zaboku 19. kolovoza 2021.

 

                                                                                                                                Sudac

                                                                                                                      Karolina Balen

                                                       

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana, putem ovog suda nadležnom županijskom sudu, pismeno u tri primjerka. Ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, rok za žalbu teče od dana objave, a ukoliko stranka nije uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje, rok za žalbu teče od dana dostave ovjerenog prijepisa iste.

             

Dostaviti:

1. Odvj. društvo P j.t.d., R., uz rješenje o pristojbi na presudu
2. Odvj. J. K., Z.
3. eOglasna ploča suda