Baza je ažurirana 04.03.2026. zaključno sa NN 150/25 EU 2024/2679

 

Pristupanje sadržaju


Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

 

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-1223/2021-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Vedrani Perkušić, u pravnoj stvari tužitelja 1. V. A.1 sina B., iz Z., OIB: ... i 2. V. A.2, iz Z., OIB: ..., oboje zastupani po punomoćnici M. B. P., odvjetnici u Z., protiv tuženika N. B. iz Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku A. V., odvjetniku u Z., radi smetanja posjeda prava služnosti provoza, odlučujući o žalbama tužitelja pod 1. i 2., te tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Zadru poslovni broj 15 Psp-12/20-35 od 21. svibnja 2021., 19. kolovoza 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

I. Odbijaju se žalbe tužitelja 1. V. A.1 i 2. V. A.2, te tuženika kao neosnovane i potvrđuje rješenja Općinskog suda u Zadru poslovni broj 15 Psp-12/20-35 od 21. svibnja 2021.

II. Odbijaju se zahtjevi tužitelja 1. i 2., te tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovani.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskim rješenjem tužbeni zahtjev za posjedovnom zaštitom je djelomično prihvaćen, a djelomično odbijen, kako je to pobliže navedeno pod točkama I. i II. izreke tog rješenja.

2. Odlukom o troškovima postupka odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove (točka III. izreke prvostupanjskog rješenja).

3. Protiv prvostupanjskog rješenja u dijelu pod točkama II. i III. izreke žale se tužitelji pod 1. i 2. i to zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/01, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08,123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP) s prijedlogom da se rješenje u pobijanom dijelu preinači shodno žalbenim navodima odnosno ukine. Zatražili su i troškove žalbenog postupka.

4. Tuženik pobija prvostupanjsko rješenje u dijelu pod točkama I. i III. izreke I to zbog žalbenog razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. točka 2. ZPP-a s prijedlogom da se rješenje u pobijanom dijelu preinači shodno žalbenim navodima. Zatražio je i troškove žalbenog postupka.

5. Na žalbe nije odgovoreno.

6. Žalbe nisu osnovane.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja pod 1. i 2. usmjeren na zaštitu zbog smetanja posjeda prava služnosti provoza motornim vozilom, kojeg da je počinio tuženik na način što je ostavio parkirano vozilo, te postavio klizna vrata onemogućivši tako tužiteljima slobodan provoz do njihove nekretnine.

8. Pravilno je prvostupanjski sud na temelju provedenih dokaza i njihove valjane ocjene utvrdio da su se tužitelji nalazili u posljednjem mirnom, faktičnom posjedu prava stvarne služnosti provoza preko dijela predmetne nekretnine, te da je tuženik dana 25. ožujka 2020. godine izvršio čin smetanja posjeda ovog prava tužitelja na način opisan pod točkom I. izreke pobijanog rješenja. S druge strane, da postavljanjem kliznih vrata tuženik nije izvršio čin smetanja posjeda prava služnosti, pa je u tom dijelu odbio tužbeni zahtjev.

9. U utvrđenju relevantnih činjenica prvostupanjski sud je ispravno iskaze koje su stranke dale u ovom postupku cijenio prema sadržaju iskaza koje su u istom postupku dali saslušani svjedoci, te u kontekstu pregledanih isprava, kao i u kontekstu zapažanja do kojih je sud došao očevidom uz asistenciju vještaka mjernika.

10. Isto tako, ove dokaze je sud ocijenio na način kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a, o čemu prvostupanjsko rješenje sadrži valjane i jasne razloge, koji žalbenim navodima nisu dovedeni u sumnju, pa ih tako prihvaća i na koje radi izbjegavanja suvišnog ponavljanja upućuje i ovaj drugostupanjski sud.

11. Osporavajući navedena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, žalitelji se u svojim žalbenim navodima zadržavaju na tome da sudskoj ocjeni dokaza suprotstavljaju vlastitu ocjenu, a da pri tom ne navodi u čemu i zbog čega bi sudska ocjena dokaza bila neuvjerljiva, nelogična i neusklađena s pribavljenim i izvedenim dokazima.

12. Sudska ocjena dokaza, koju je učinio prvostupanjski sud i koja je prihvaćena od strane drugostupanjskog suda, suglasna je međutim odredbi članka 8. ZPP-a, te takva ocjena dokaza žalbama nije dovedena u sumnju, jer nema proturječja između obrazloženja prvostupanjskog rješenja i izvedenih dokaza.

13. Slijedom navedenog, na naprijed navedeno pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski sud je ispravno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio zahtjev tužitelja u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke.

14. To iz razloga što prema odredbi članka 10. stavak 5. Zakona o vlasništvu I drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14, dalje u tekstu: ZV) s posjedom stvari izjednačeno je faktično izvršavanje sadržaja prava stvarnih služnosti glede neke nekretnine (posjed prava), pa se na posjed prava primjenjuju na odgovarajući način odredbe o posjedu stvari, ako to, nije suprotno naravi prava niti odredbama zakona. Baš kao što je posjed stvari faktično postojanje vlasti neke osobe glede određene stvari (bez obzira je li njoj ta stvar i pravno pripada), tako je I posjed prava stvarne služnosti stanje u kojem neka osoba faktično izvršava sadržaj prava stvarne služnosti glede neke nekretnine (bez obzira je li ona ovlaštenik tog prava ili nije).

15. Posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegovog posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće (članak 22. stavak 1. ZV-a).

16. U parnicama zbog smetanja posjeda isključeno je raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjednika ili o zahtjevima za naknadu štete, već je raspravljanje ograničeno samo na raspravljanje i dokazivanje posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja (odredba članaka 441. ZPP-a).

17. Čin smetanja posjeda je čin (akt) neke osobe kojim se dotadašnjem posjedniku oduzima posjed, ili ga se uznemirava u posjedu. Čin smetanja negira već postojeću faktičnu vlast (u cijelosti, u nekom obujmu ili u nekom pogledu), a nameće tuđu. Za čin smetanja posjeda dovoljna je svijest, znanje da se poduzetom radnjom smeta tuđi posjed, a ne i namjera da se smeta tuđi posjed.

18. Kako je dakle, čin smetanja posjeda čin kojim se samovlasno mijenja postojeće posjedovno stanje faktične vlasti, a kako je tuženik ostavljajući parkirano vozilo time promijenio postojeće faktično stanje, na način da su tužitelji bili onemogućeni u svom posjedu prava služnosti provoza preko dijela predmetne nekretnine, to je takvim postupanjem tuženika izvršeno smetanje njihovog posjeda prava stvarne služnosti.

19. Stoga je prvostupanjski sud, pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužiteljima pružio posjedovnu zaštitu na način kako je to određeno tužbenim zahtjevom u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke.

20. S druge strane, kako činom postavljanja kliznih vrata od strane tuženika posjed prava stvarne služnosti nije bio oduzet niti ograničen (uznemiren) odnosno tim činom nije oslobođen posjed poslužnog dobra od posjeda prava stvarne služnosti na njemu bilo potpuno ili djelomično, to je prvostupanjski sud ispravno primijenio materijalno pravo kada je u tom dijelu zahtjev tužitelja 1. i 2. odbio kao neosnovan.

21. Glede preostalih žalbenih navoda za kazati je kako u našem pravnom poretku posjed uživa jednaku zaštitu od uznemiravanja kao i od oduzimanja. Problem razlikovanja oduzimanja od uznemiravanja posjeda se javlja međutim, na razini zaštite prava vlasništva, a o čemu ovdje nije riječ.

22. Također je za istaći kako tužba zbog smetanja posjeda u smislu odredbe članka 22. stavak 1. ZV-a ne bi bila dopuštena u okolnostima kada bi tužitelj bio u mogućnosti istaknuti samo deklaratorni zahtjev na utvrđenje posjeda i čina smetanja, dok prema shvaćanju ovog suda takva zaštita je dopuštena u okolnostima kada je tužitelj uz taj deklaratorni zahtjev u mogućnosti osnovano postaviti barem jedan kondemnatorni zahtjev tj. zahtjev za uspostavom ranijeg posjedovnog stanja odnosno zabranu jednakih ili sličnih smetanja u budućnosti.

23. Odluka o troškovima postupka donesena je pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavak 4. ZPP-a.

24. Kako dakle prvostupanjskim rješenjem, kao ni postupkom koji mu je prethodio, nisu počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka, te kako je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje ispravno primijenio materijalno pravo, valjalo je temeljem odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a odbiti žalbe kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsko rješenje.

25. Zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka su odbijeni
shodno odredbi članka 166. stavak 1. u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a, jer iste
nisu uspjele sa svojim žalbama.

 

U Splitu, 19. kolovoza 2021.

 

Sutkinja:

Vedrana Perkušić, v. r.

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu