Broj: Kž-Us 31/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni  sud  Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković kao predsjednice vijeća, te Melite Božičević-Grbić i Ratka Ščekića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. Đ. R. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 326 st. 1.  Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. -  dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku od 21. veljače 2018. broj Kov-Us-9/2017, u sjednici održanoj 17. svibnja 2018.,

r i j e š i o   j e

Prihvaća se žalba opt. Đ. R. te se prvostupanjsko rješenje ukida.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem Županijski sud u Osijeku odbacio je kao nedopuštenu žalbu koju je opt. Đ. R. podnio protiv presude istoga suda donesene na temelju sporazuma stranaka od 25. siječnja 2018. broj Kov-Us-9/2017, kojom je proglašen krivim zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. KZ/11 i osuđen na kaznu zatvora u trajanju jedne godine u koju je uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 18. svibnja 2017. do 18. listopada 2017. te od 29. studenog 2017. do 25. siječnja 2018.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio opt. Đ. R. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te „pogrešne primjene materijalnog prava“ s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Na temelju čl. 495. u vezi s čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08) spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba  je osnovana.

Optuženik navodi da je žalbu protiv presude pisao „kao laik“ te da je prvostupanjski sud pogrešno protumačio njegove žalbene razloge. Pojašnjava kako se iz žalbe na presudu „…da protumačiti da se zapravo žalim na pogrešnu primjenu materijalnog prava jer sud prilikom odmjeravanja visine izrečene kazne nije vodio računa o svim okolnostima koje se nalaze na mojoj strani.“ Prigovara i da je sud prilikom donošenja odluke o žalbi bio dužan razmotriti postoje li povrede zakona iz čl. 476. ZKP/08.

Premda je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je optuženik podnio žalbu protiv presude na temelju sporazuma stranaka zbog odluke o kazni, a ne zbog povrede kaznenog zakona, nije bilo mjesta takvu žalbu odbaciti kao nedopuštenu.

Naime, sukladno čl. 472. st. 2. ZKP/08 predsjednik vijeća prvostupanjskog suda će rješenjem odbaciti žalbu kao nedopuštenu ako se radi o žalbi podnesenoj protivno čl. 464. ZKP/08. Prema sadržaju spomenute norme razvidno je da žalba protiv presude donesene na temelju sporazuma zakonom nije isključena, dakle optuženik je ovlašten na podnošenje žalbe protiv takve prvostupanjske presude, doduše uz ograničenje žalbenih osnova zbog kojih se sporazumna presuda može pobijati. Obaveza drugostupanjskog suda je i u odnosu na ovakvu žalbu ispitati prvostupanjsku presudu u smislu čl. 476. st. 1. ZKP/08.

Prema tome, optuženik je bio ovlašten podnijeti žalbu protiv presude donesene na temelju sporazuma pa žalba protiv pobijane presude po zakonu nije nedopuštena kako je pogrešno zaključio prvostupanjski sud.

Stoga je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 3. ZKP/08 prvostupanjsko rješenje trebalo ukinuti kako bi prvostupanjski sud postupio prema čl. 473. ZKP/08, žalbu dostavio protivnoj stranci koja može podnijeti odgovor na žalbu u roku od osam dana i potom žalbu sa spisom dostavio drugostupanjskom sudu na nadležno odlučivanje.

Zagreb, 17. svibnja 2018.