Poslovni broj: Gž R-394/2020-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca i to Vedrane Perkušić predsjednice vijeća, mr. sc. Ivana Tironija, člana vijeća i suca izvjestitelja te Marije Šimičić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice B. L., S. K. Z., OIB: ..., zastupane po punomoćniku Ž. P., odvjetniku u Z., protiv tuženice Bolnice, K. T., OIB: ..., zastupane po punomoćnici I. C.-H., dipl. iur., radi utvrđenja, zaštite od uznemiravanja i naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Zlataru, poslovni broj: 1.Pr -13/2019-15 od 12. ožujka 2020., na sjednici vijeća održanoj 19. kolovoza 2021.,

r i j e š i o   j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Zlataru, poslovni broj: 1.Pr -13/2019-15 od 12. ožujka 2020., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud donio presudu kojom je kao neosnovan odbio tužbeni zahtjev slijedećeg sadržaja:

„1. Utvrđuje se da je tuženik povrijedio tužiteljičino pravo na jednako postupanje, te da je uznemiravao tužiteljicu i nije joj omogućio dostojanstveno obavljanje ugovorenih poslova, zbog njezinog članstva u sindikatu, obrazovanju i spolu.

2. Nalaže se tuženiku da tužiteljici omogući rad sukladno sklopljenom ugovoru o radu, poštivajući njezino dostojanstvo, te da svojim zaposlenicima zabrani uznemiravanje i nejednako postupanje, te joj osigura dostojanstveno obavljanje ugovorenih poslova, u roku od 24 sata pod prijetnjom ovrhe.

3. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 50.000 kn sa zakonskim zateznim kamatama po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a počevši od dana utuženja pa do konačne isplate, kao i troškove ovog postupka, sve u roku od 8 dana pod prijetnjom izvršenja.“.

2. Protiv prvostupanjske presude tužiteljica je podnijela žalbu zbog svih žalbenih razloga, dakle zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, razloga koji su predviđeni odredbama članka 353. stavak 1. točke 1., 2. i 3. Zakona o parničnom („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka USRH, 84/08., 96/08. - odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. i 70/19., dalje ZPP). Tužiteljica u žalbi predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev odnosno podredno da ukine prvostupanjsku presudu i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tuženica je podnijela odgovor na žalbu u kojem u bitnome predlaže da drugostupanjski sud odbije žalbu tužiteljice kao neosnovanu te potvrdi prvostupanjsku presudu.

4. Žalba tužiteljice je osnovana.

5. Predmet spora u ovoj fazi postupka jest zahtjev tužiteljice za utvrđenjem povrede prava na jednako postupanje i dostojanstvo, uznemiravanjem, i diskriminacijom. Također predmet spora u ovoj žalbenoj fazi postupka jest i zahtjev tužiteljice da joj tuženik s osnove naknade neimovinske štete, koja da je uzrokovana uznemiravanjem, i diskriminacijom, isplati iznos od 50.000,00 kuna. Tužiteljica je zaposlena kod tuženice kao psiholog. Ona tvrdi kako ju tuženica kao poslodavac šikanira, diskriminira, zlostavlja i uznemirava, a sve zbog njezinog članstva u sindikatu i rada u radničkom vijeću. Diskriminacija da se provodi i zbog obrazovanja tužiteljice.

6. Slijedom navedenog za zaključiti je kako tužiteljica podnosi tužbu koja po svojoj pravnoj prirodi predstavlja i posebnu (individualnu) antidiskriminacijsku tužbu, a koja je predviđena odredbama članka 17. Zakona o suzbijanju diskriminacije ("Narodne novine", broj 85/08. i 112/12., dalje ZSD), a što smatra i prvostupanjski sud.

7. Prvostupanjski sud u obrazloženje pobijane presude navodi kako je tužiteljica učinila vjerojatnim da je došlo do diskriminacije, pa da je sukladno odredbi članka 20. stavak 1. ZSD-a na tuženici bio teret dokaza da diskriminacije nije bilo. Stoga je prvostupanjski sud odbio dokazne prijedloge tužiteljice za saslušanjem svjedoka S. T., T. D., R. M. i A. Š., a koje je predložila na okolnost utvrđenja činjenica na kojima temelji tužbu.

8. Zaista, odredbom članka 20. stavak 1. ZSD-a propisano je da ako stranka u sudskom ili drugom postupku tvrdi da je povrijeđeno pravo na jednako postupanje prema odredbama ovog Zakona, dužna je učiniti vjerojatnim da je došlo do diskriminacije. U tom slučaju teret dokazivanja da nije bilo diskriminacije leži na protivnoj strani.

9. Naime, kako je u kontekstu zaštite od diskriminacije iznimno teško sa sigurnošću dokazati da je nejednakost u postupanju motivirana nekom od nedopuštenih osnova diskriminacije, u ZSD-u se odstupa od standardnih zahtjeva za dokazivanjem pojedinih činjenica. Dakle, prema članku 20. stavku 1. ZSD-a stranka (konkretno tužiteljica) koja se poziva na diskriminaciju nije ju dužna dokazati sa stupnjem sigurnosti, već je dostatno da "učini vjerojatnim da je do diskriminacije došlo". Ako ispuni taj uvjet, protivna strana (tuženica – navodni diskriminator) dužna je dokazivati da diskriminacije nema. Ako ne dokaže sa stupnjem sigurnosti da diskriminacije nema, sud je dužan uzeti da je pravo na jednako postupanje povrijeđeno.

10. Navedeno nipošto ne znači da tužiteljica koja se poziva na diskriminaciju nema pravo da sud izvede dokaze na okolnost utvrđenja činjenice da je diskriminacija prema njoj počinjena, samo stoga što je prvotno učinila vjerojatnim da diskriminacije ima, a nakon izvođenja dokaza koje je predložila tuženica, sud došao do zaključka kako diskriminacije nema. Naime odredba članka 20. stavak 1. ZSD-a, ide u smislu dokazivanja relevantnih činjenica "u korist" osobe koja je navodno diskriminirana (tužiteljice), a ne na njezinu štetu.

11. Slijedom navedenog za zaključiti je kako je prvostupanjski sud neosnovano odbijajući izvesti dokaze predložene od strane tužiteljice (saslušanje svjedoka S. T., T. D., R. M. i A. Š.), samo stoga što je nakon što je učinila vjerojatnim da je došlo do diskriminacije, iz dokaza predloženim od strane tuženice proizašlo da nije diskriminirana, zapravo onemogućio tužiteljicu u raspravljanju pred sudom. Na ovaj je način prvostupanjski sud počinio bitnu povredu parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a, na koju se povredu tužiteljica opisno poziva u žalbi.

12. Sukladno iznijetom u ovom obrazloženju pobijanu je presudu trebalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a ovo na temelju odredbe članka 369. stavak 1. ZPP-a. Prvostupanjski će sud u ponovljenom postupku prije svega otkloniti uočenu bitnu povredu odredbe ZPP-a, te će na okolnost utvrđenja relevantnih činjenica, dakle onih koje predstavljaju stvarnu osnovu tužbe izvesti dokaz saslušanjem svjedoka koje je predložila tužiteljica, a koji nisu izvedeni. Ukoliko prvostupanjski sud smatra da se saslušanjem od tužiteljice predloženih svjedoka i izvođenjem drugih predloženih dokaza, ne mogu utvrditi odlučujuće činjenice, odnosno da bi njihovo saslušanje odnosno izvođenje iz kakvih drugih opravdanih razloga bilo suvišno, onda će u tom smislu dati i ogovarajuće valjano obrazloženje.

13. Konačno, prvostupanjski će sud uz pravilnu primjenu materijalnog prava te vodeći računa i o odredbama članaka 7., 8. i 221. a ZPP-a, kao i o odredbi članka 20. stavak 1. ZSD-a, ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu kao i o troškovima postupka.

U Splitu, 19. kolovoza 2021.