Pristupanje sadržaju
- 1 - Poslovni broj: Usž-1406/21-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Dijane Vidović, predsjednice vijeća, Gordane Marušić-Babić i Biserke Kalauz, članica vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića kao zapisničara, u upravnom sporu tužitelja I. Š. iz B. D., M., protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Glavno tajništvo, Služba za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Z., radi statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsImio-389/20-8 od 20. siječnja 2021., na sjednici vijeća održanoj 19. kolovoza 2021.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsImio-389/20-8 od 20. siječnja 2021.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika klasa: UP/II-561-01/20-01/348, urbroj: 512M-0201-20-2 od 3. rujna 2020.
2. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane S., klasa: UP/I-561-01/20-01/128, urbroj: 512M2-6510-20-2 od 14. srpnja 2020., kojim je odbijen njegov zahtjev za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata kao zapovjednika "ratnih humanitarnih konvoja", sukladno članku 3. stavku 1. i 2. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji ("Narodne novine", broj: 121/17-dalje: ZHBDR).
3. Tužitelj u žalbi osporava prvostupanjsku presudu u cijelosti te predlaže da se ista poništi i da ovaj Sud donese presudu na temelju činjenica i istine, a ne na prepiskama. Navodi da je svoj život dao na raspolaganje domovini vodeći konvoj u okupirani Vukovar, da je dva puta bio uhićivan i maltretiran od strane Šljivančanina, te da je i u drugim ratnim konvojima bio izložen pogibelji. Smatra da su te istinite činjenice u potpunosti ignorirane. Predlaže da Sud po službenoj dužnosti zatraži mišljenje predsjednika države i predsjednika Vlade Republike Hrvatske o ratnim humanitarnim konvojima, jer su isti bili organizirani od samog vrha vojne i civilne vlasti, te ostaje pri svojoj izjavi danoj u podnesku od 3. siječnja 2021.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu ostaje kod navoda iznijetih tijekom upravnog spora. Predlaže da se žalba tužitelja odbije.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17.-dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da ne postoji razlozi zbog kojih se presuda pobija odnosno da razlozi žalbe ne utječu na donošenje drukčije odluke.
7. Prema članku 3. stavku 1. točki a) ZHBDR-a hrvatski branitelj iz Domovinskog rata je osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga), kao i pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio angažiran u obrani na način određen pod točkama b. do f. istog članka Zakona.
8. Prema stavku 2. članka 3. ZHBDR-a pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske, u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva se oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.
9. Iz navedene odredbe proizlazi da je za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata potrebno kumulativno ispuniti uvjete pripadnosti jednoj od sastavnica oružanih snaga Republike Hrvatske odnosno naoružanim odredima Narodne zaštite, u razdoblju od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996. te u tom razdoblju sudjelovati u obrani suvereniteta Republike Hrvatske na način opisan člankom 3. stavkom 2. ZHBDR-a.
10. S obzirom da prema spisu priloženim podacima iz službene evidencije nadležnih tijela Ministarstva obrane Republike Hrvatske, kao i navodima samog tužitelja, nije sporno da tužitelj u razdoblju Domovinskog rata nije bio pripadnik niti jedne vojne formacije u sastavu Oružanih snaga Republike Hrvatske, već je organizirao i pripremao konvoje humanitarnog značaja za okupirana područja i vojsku, prvostupanjski je sud pravilno ocijenio da osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon jer prema važećim propisima opisano djelovanje tužitelja nije osnova za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata.
11. Prema stanju spisa razvidno je da je prvostupanjski sud uzeo u obzir sve činjenice utvrđene u postupku koji je prethodio donošenju osporenog rješenja, kao i navode tužitelja i dokumentaciju dostavljenu u tijeku spora, a u presudi je s obzirom na mjerodavne propise iznio sve odlučne činjenice te svoju odluku jasno i valjano obrazložio, ocjenjujući pri tome i navode tužbe, koje tužitelj ponovno iznosi u ovoj žalbi.
12. Slijedom iznesenog, prema ocjeni ovoga Suda nema zakonske mogućnosti za drugačije rješenje predmetne upravne stvari, te navodi žalbe nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke.
13. Stoga je na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a odlučeno kao u izreci.
U Zagrebu, 19. kolovoza 2021.
Predsjednica vijeća
Dijana Vidović, v.r.