1

                            Broj: Ppž-8343/2021

  

 

                                            

 

 

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice specijalistice Martine Bastić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. T.M., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19. i 84/21.), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji od 19. travnja 2021., broj 20.Pp 770/2021-11, u sjednici vijeća održanoj 18. kolovoza 2021.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

              I. U povodu žalbe okr. T.M. a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o novčanoj kazni na način da se, na temelju čl. 40. st. 2. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), u izrečenu kaznu zatvora u trajanju 30 (trideset) dana, vrijeme lišenja slobode od 2. do 17. travnja 2021. uračunava kao 16 (šesnaest) dana, pa je okrivljeniku preostala kazna zatvora u trajanju 14 (četrnaest) dana.

 

              II. Odbija se žalba okr. T.M. kao neosnovana te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

              III. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c Prekršajnog zakona, okr. T.M. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 200,00 (dvjesto) kuna u roku 15 dana od primitka ove presude.

 

             

Obrazloženje

 

1.              Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji od 19. travnja 2021., broj 20.Pp 770/2021-11, proglašen je krivim okr. T.M. da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 22. st. 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je izrečena kazna zatvora u trajanju 30 dana, u koju je uračunato vrijeme lišenja slobode kao 15 dana, pa je okrivljeniku preostala kazna zatvora u trajanju 15 dana.

 

2.              Istom presudom, na temelju čl. 53. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu u trajanju šest mjeseci, a, na temelju čl. 16. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, izrečena mu je zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja V.M., na udaljenost manjoj od pet metara, u trajanju šest mjeseci.

 

3.              U odnosu na troškove prekršajnog postupka, pobijanom presudom je odlučeno da je okrivljenik obvezan naknaditi iste u iznosu 300,00 kuna.

 

4.              Protiv te presude, žalbu je podnio okrivljenik, putem branitelja odvjetnika Vjekoslava Rimca, zbog odluke o kazni. Predlaže da se pobijana presuda preinači na način da „okrivljenog prisili na rad u dobrotvorne svrhe“.

 

5.              Žalba nije osnovana.

 

6.              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu.

 

7.              Okrivljenik u žalbi izrijekom navodi da se žali samo na odluku o kazni, pri čemu ističe da je nezaposlen, da ne ostvaruje nikakva primanja te da je u teškoj financijskoj situaciji zbog čega nije u mogućnosti podmiriti presuđeni iznos od 6.000,00 kuna. Također, u žalbi ističe kako je planirao i dogovorio posao u inozemstvu, da je prestao s dosadašnjom praksom konzumacije alkohola te da se svrha kažnjavanja može postići drugom mjerom odnosno radom za opće dobro.

 

8.              Međutim, žalbeni navodi okrivljenika kojim on ističe svoje loše imovno stanje potpuno su promašeni, jer pobijanom presudom okrivljeniku nije izrečena novčana kazna, kako se to tvrdi u žalbi, nego kazna zatvora.

 

9.              Razmotrivši odluku prvostupanjskog suda o izrečenoj kazni zatvora, ovaj sud prihvaća sva utvrđenja tog suda o činjenicama koje u smislu čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja, i te su okolnosti, po mišljenju ovog suda, pravilno ocijenjene.

 

10.              Naime, već sama težina prekršaja odnosno protupravna količina u ponašanju okrivljenika za koju je proglašen krivim (okrivljenik je počinio nasilje prema dvjema osobama, a počinio je i dvije vrste nasilja) u korelaciji sa činjenicom da se, prema podacima Potvrde Odjela za prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, radi o višestruko osuđivanoj osobi za razne prekršaje (više od 20 puta), u svojoj ukupnosti, ukazuju na izrazitu upornost, agresivnost i drskost okrivljenika u protupravnom ponašanju, kao i na činjenicu da prethodne osude kojima su izricane novčane kazne nisu polučile svrhu specijalne prevencije. Iz navedenih razloga, otklonjena je bilo kakva mogućnost izricanja blaže vrste kazne, kao i primjene odredbe o ublažavanju kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem.

 

11.              Stoga, razloge kojima se rukovodio prvostupanjski sud pri odmjeravanju kazne okr. T.M., kao i visinu izrečene kazne, prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, te nije našao potrebnim preinačavati presudu u tom dijelu. Pritom se naglašava da se radi o kazni zatvora koja je izrečena u duljini zakonom propisanog posebnog minimuma za prekršaj za koji je okrivljenik proglašen krivim.

 

12.              Međutim, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitao je jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i tako utvrdio povredu iz čl. 196. t. 6. Prekršajnog zakona, budući da je prvostupanjski sud vrijeme lišenja slobode okrivljenika uračunao kao 15 dana, umjesto kao 16 dana. Time je prvostupanjski sud, u smislu odredbe čl. 196. t. 6. Prekršajnog zakona, na štetu okrivljenika, povrijedio materijalno prekršajno pravo.

 

13.              Naime, prema podacima u spisu, okr. T.M. je bio lišen slobode od 2. do 17. travnja 2021.

 

14.              Odredbom čl. 40. st. 2. Prekršajnog zakona propisano je:

„(2) Prilikom uračunavanja izjednačuje se svaki započeti dan uhićenja, zadržavanja i svakog drugog oduzimanja slobode te započetih tristo kuna novčane kazne s jednim danom zatvora.“

 

15.              Citiranom zakonskom odredbom jasno je navedeno da se prilikom uračunavanja izjednačuje „svaki započeti dan“ lišenja slobode, a to znači da uračunavanje treba izvršiti po kalendarskom vremenu, a ne računajući period od 24 sata. U ovom predmetu je nedvojbeno da je okrivljenik bio lišen slobode od 2. do 17. travnja 2021., znači 16, a ne 15 dana, kako mu je uračunao prvostupanjski sud. Stoga je, u izrečenu kaznu zatvora, lišenje slobode trebalo uračunati kao 16 dana, kako je to i navedeno u t. I. izreke ove presude.

 

16.              Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika. Naime, iz podataka u spisu ne proizlazi da bi okrivljenik bio nesposoban za rad, pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 200,00 kuna, dakle doista vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

 

17.              Stoga je, na temelju čl. 207. i čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 18. kolovoza 2021.

 

 

 

 

              Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Vinkovcima u 6 ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenika, branitelja, žrtve nasilja i tužitelja.