Broj: Kž-355/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marice Šćepanović, kao predsjednice vijeća, te Damira Romca i Nevena Cambja, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Sonje Čule, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenika M. I., zbog kaznenog djela iz čl. 236. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 - u daljnjem tekstu KZ/11), odlučujući o žalbama osuđenika M. I. i oštećenika J. Š. podnesenim protiv presude Općinskog suda u Splitu broj Kv-738/2017 (K-16/2016) od 9. veljače 2018., u sjednici održanoj 29. svibnja 2018.,

p r e s u d i o   j e

i

r i j e š i o   j e

I. Odbija se žalba osuđenika M. I. kao neosnovana, te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

II. Odbacuje se žalba oštećenika J. Š. kao nedopuštena.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Općinski sud u Splitu, temeljem čl. 564. st. 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 - u daljnjem tekstu: ZKP/08), opozvao je uvjetnu osudu izrečenu osuđeniku M. I. presudom Općinskog suda u Splitu broj K-16/2016. od 11. travnja 2017., koja je preinačena presudom Županijskog suda u Bjelovaru broj Kž-189/2017-4 od 31. kolovoza 2017. te se kazna zatvora u trajanju od deset mjeseci ima izvršiti.

Protiv pobijane presude žalbu je podnio osuđenik M. I., putem svoje braniteljice Đ. L., odvjetnice iz Z. odvjetničkog ureda Đ. L. i I. S. Š. iz O., i to, kako navodi, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i povrede kaznenog zakona, iako je iz sadržaja žalbe razvidno da se presuda pobija zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se presuda suda prvog stupnja ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

Protiv pobijane presude žalbu je podnio i oštećenik J. Š., ne navodeći osnove iz kojih se pobija presuda, ali se u žalbi reflektira na to da nije obeštećen od strane počinitelja kaznenog djela, pa da u tom smjeru predlaže izmjenu presude.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Sukladno odredbi čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je dostavljen na uvid Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu.

Žalba osuđenika M. I. je neosnovana, dok je žalba oštećenika J. Š. nedopuštena.

Ispitujući povodom podnesenih žalbi pobijanu presudu, u smislu čl. 476. st. 1. točke 1. i 2. ZKP/08, ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nije našao da bi sud prvog stupnja počinio neku bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, a niti neku od povreda kaznenog zakona, na koje pazi po službenoj dužnosti.

Sud prvog stupnja opravdano je, temeljem čl. 564. st. 4. ZKP/08, opozvao osuđeniku uvjetnu osudu izrečenu presudom Općinskog suda u Splitu broj K-16/2016. od 11. travnja 2017., koja je preinačena presudom Županijskog suda u Bjelovaru broj Kž-189/2017-4 od 31. kolovoza 2017., odlučivši da se pravomoćno izrečena kazna zatvora u trajanju od deset mjeseci ima izvršiti, jer je u postupku za opoziv uvjetne osude utvrđeno da osuđenik nije podmirio svoju novčanu obvezu, odnosno da nije u roku od 30 dana, od pravomoćnosti presude, isplatio oštećeniku J. Š. iznos od 1.500,00 kuna.

Ne mogu se prihvatiti navodi iz žalbe osuđenika u kojoj se navodi da dug od 1.500,00 kuna nije vrijedan zamjene za deset mjeseci zatvora te da nije točno da osuđenik nije imao namjeru vratiti oštećeniku dug od 1.500,00 kuna jer da je u bezbroj navrata pokušavao telefonom i na drugi način stupiti u kontakt s oštećenikom, ali da mu se ovaj nije nikada javljao, tako da nije mogao uplatiti taj iznos iz razloga koji nisu u njegovoj krivnji. Također se ne mogu prihvatiti žalbeni navodi kako je vijeće moglo osuđeniku dodijeliti dodatni rok uplate za tih 1.500,00 kuna, ali na broj računa ili na točnu adresu oštećenika, koje osuđenik ne zna. Isto tako, nisu utemeljeni navodi iz žalbe kako je osuđenik zatražio odgodu sjednice vijeća za opoziv uvjetne osude, kao i njegova braniteljica, i to iz razloga službene spriječenosti, te da je osuđenik htio predočiti da je njegovo zdravlje teško i trajno narušeno jer se gotovo svakodnevno nalazi na pretragama, terapijama itd., a što sve da proizlazi iz dostavljene medicinske dokumentacije.

Naime, ovaj sud, kao sud drugog stupnja, drži da je osuđenik do danas, imao dovoljno vremena i mogućnosti platiti dugovani iznos oštećeniku, ali da i pored toga nije isplatio dugovani iznos, a razlozi koje navodi u žalbi, kao što je već ranije navedeno, se ne mogu prihvatiti kao takvi da bi se opravdalo donošenje drugačije odluke.

Stoga ovaj sud, kao sud drugog stupnja, drži kako je pobijana presuda opravdana i na zakonu osnovana.

Što se tiče žalbe oštećenika J. Š., treba kazati da oštećenik nije ovlašten podnijeti žalbu protiv presude za opoziv uvjetne osude, jer žalbu protiv te presude mogu podnijeti samo stranke, odnosno osuđenik i državni odvjetnik.

Naime, prema odredbi čl. 464. st. 1. ZKP/08 žalbu mogu podnijeti stranke (tužitelj i okrivljenik), branitelj i oštećenik, ali sukladno odredbi čl. 464. st. 4. ZKP/08, oštećenik može pobijati presudu samo zbog odluke o njegovim troškovima kaznenog postupka i odluke o imovinskopravnom zahtjevu, što ovdje nije slučaj. Prema tome, oštećenik nije ovlašten za podnošenje žalbe protiv presude za opoziv uvjetne osude.

Prema odredbi čl. 481. st. 2. ZKP/08 žalba će se odbaciti rješenjem kao nedopuštena ako se utvrdi da je žalbu podnijela osoba koja nije ovlaštena na podnošenje žalbe, zbog čega je žalbu oštećenika trebalo odbaciti kao nedopuštenu.

Slijedom svega iznijetog, temeljem čl. 486. st. 1. i čl. 481. st. 2. ZKP/08, presuđeno je kao u izreci.

U Splitu, 29. svibnja 2018.