Poslovni broj: 89 Pž-937/2020-3

1

REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 89 Pž-937/2020-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Josip Turkalj, u pravnoj stvari tužitelja A. Z. d.d., OIB ..., Z., kojeg zastupa punomoćnik A. S., odvjetnik u Odvjetničkom društvu A. S. & A. T. D., Z., protiv 1. tuženika G. B. N. M., OIB ..., B. N. M., i 2. tuženika B. d.o.o., OIB ..., B. N. M., koje zastupa punomoćnik M. B., odvjetniku u Odvjetničkom društvu B.&P. j.t.d., Z., radi isplate 15.798,61 kn, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-280/2017-58 od 16. siječnja 2020., 18. kolovoza 2021.

p r e s u d i o j e

Odbija se žalba tužitelja A. Z. d.d. Z. kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-280/2017-58 od 16. siječnja 2020. u točkama I. i II. izreke.

r i j e š i o j e

Odbacuje se žalba tužitelja A. Z. d.d. Z. u dijelu kojim se pobija presuda Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-280/2017-58 od 16. siječnja 2020. u točki III. izreke, kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 15.798,61 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (točka I. izreke), naloženo je tužitelju nadoknaditi prvo i drugo tuženiku parnični trošak u iznosu od 6.875,00 kn (točka II. izreke), te je odbijen zahtjev prvo i drugo tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 2.875,00 kn.

Protiv ove presude u cijelosti se žali tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14; dalje: ZPP), te predlaže istu preinačiti podredno ukinuti. Traži trošak žalbenog postupka u iznosu do 2.562,50 kn.

Tuženici u odgovoru na žalbu poriču žalbene navode, te posebno ističu da bi tuženici mogli odgovarati za sustav odvodnje na državnoj cesti samo u slučaju ako je ista dio mjesne kanalizacijske i kanalske mreže, a što tužitelj nije dokazao.Predlažu žalbu tužitelja odbiti.

Žalba nije osnovana, a djelomično je i nedopuštena.

Predmet spora je isplata iznosa od 15.798,61 kn s osnove regresnog zahtjeva na ime štete na vozilu koju je tužitelj isplatio svom osiguraniku temeljem police automobilskog kaska.

Zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška djelomično je odbijen, a zbog čega tužitelj nema pravnog interesa pobijati presudu u točki III. izreke, pa je na temelju odredbe članka 367. stavka 1. ZPP-a valjalo odlučiti kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

Potrebno je navesti da se u konkretnom slučaju radi o sporu male vrijednosti, jer se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 50.000,00 kn (članak 502. stavak 1. ZPP-a), a u kojim sporovima se žalba ne može izjaviti zbog žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i bitne povrede odredaba parničnog postupka propisane odredbom članka 354. stavka 1. ZPP-a (članak 467. stavak 1. ZPP-a), a zbog čega nisu razmatrani žalbeni navodi koji se odnose na žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i bitnu povredu odredaba parničnog postupka propisanu odredbom članka 354. stavka 1. ZPP-a.

Među strankama nije prijeporno da je do štetnog događaja došlo 20. siječnja 2015. na državnoj cesti D-503 koja prolazi kroz grad B. N. M., ulicom na način da je osiguranica tužitelja Z. Š. upravljajući kolnikom ceste zadnjim lijevim kotačem svoga vozila naletjela na metalni poklopac šahta oborinskih voda, koji je bio izvan svog ležišta, uslijed čega je oštećeno njezino vozilo. Nije prijeporno da je osiguranica tužitelja svoje vozilo osigurala policom automobilskog kaska i da je tužitelj na temelju police osiguranja platio popravak vozila u iznosu od 15.798,61 kn.

Među strankama je prijeporna pasivna legitimacija tuženika. Pravilno je stajalište suda prvog stupnja da H. C., a ne tuženici održavaju državnu cestu.

Tuženici održavaju sustav odvodnje na državnoj cesti koja prolazi kroz naselje jedino ako je sustav odvodnje dio mjesne kanalizacijske ili kanalske mreže (članak 27. stavak 1. Zakona o cestama „Narodne novine“ broj: 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13 i 92/14; dalje: ZOC), što ovdje nije slučaj.

Pravilno je stajalište suda prvog stupnja da je na tužitelju bio teret dokazivanja da su tuženici pasivno legitimiran odnosno, da je sustav odvodnje na državnoj cesti koja prolazi kroz B. N. M. ulicom ,dio mjesne kanalizacijske ili kanalske mreže.

Tužitelj uopće nije predložio dokaze na okolnost da je sustav odvodnje na državnoj cesti dio mjesne kanalizacijske ili kanalske mreže.

S obzirom na to da su za održavanje državnih cesta nadležne H. C., a samo izuzetno lokalna samouprava odnosno osoba kojoj je lokalna samouprava povjerila održavanje komunalne infrastrukture, pravilno je sud prvog stupnja primijenio pravila o teretu dokazivanja kada je tužbeni zahtjev odbio ocjenjujući osnovanim prigovor promašene pasivne legitimacije.

Budući da je tužitelj u cijelosti izgubio spor pravilna je i odluka o parničnom trošku.

Slijedom svega navedenog valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.

Zagreb, 18. kolovoza 2021.

Sudac

Josip Turkalj