Baza je ažurirana 09.12.2025. zaključno sa NN 118/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              II-8 Kr 6/2021-4

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: II-8 Kr 6/2021-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ratka Šćekića kao predsjednika vijeća te Žarka Dundovića i Perice Rosandića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Setnik kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv izručenika J. B. S. (alias R. S.), zbog kaznenog djela iz čl. 2064 (2007) Zakona o kontroli prijevoza i trgovine ljudima i zaštite i rehabilitacije žrtava Federalne Demokratske Republike Nepal, odlučujući po službenoj dužnosti na temelju čl. 55. st. 1. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima ("Narodne novine" broj 178/04. - dalje: ZOMPO) o rješenju Županijskog suda u Velikoj Gorici od 6. kolovoza 2021. godine broj Kv I-45/2021-30, u sjednici održanoj 18. kolovoza 2021.

 

r i j e š i o   j e:

 

Potvrđuje se rješenje Županijskog suda u Velikoj Gorici od 6. kolovoza 2021. godine broj Kv I-45/2021-30 kojim je odbijena zamolba Savezne Demokratske Republike Nepal za izručenje nepalskog državljana J. B. S. (alias R. S.) radi vođenja kaznenog postupka zbog počinjenja kaznenog djela prijevoza i trgovanja ljudima i prijevare iz čl. 2064 (2007) Zakona o kontroli prijevoza i trgovine ljudima i zaštite i rehabilitacije žrtava Federalne Demokratske Republike Nepal.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanim rješenjem Županijski sud u Velikoj Gorici je na temelju čl. 55. st. 1. ZOMPO-a, odbio zamolbu Savezne Demokratske Republike Nepal za izručenje nepalskog državljana J. B. S. (alias R. S.) radi vođenja kaznenog postupka zbog počinjenja kaznenog djela prijevoza i trgovanja ljudima i prijevare iz čl. 2064 (2007) Zakona o kontroli prijevoza i trgovine ljudima i zaštite i rehabilitacije žrtava Federalne Demokratske Republike Nepal.

 

U skladu s odredbom čl. 55 st. 1. ZOMPO-a predmet je dostavljen Vrhovnom sudu Republike Hrvatske na potvrdu.

 

2. Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske izrazio je mišljenje da je prvostupanjsko rješenje zakonito, utemeljeno na pravilno i potpunom utvrđenom činjeničnom stanju.

 

3. Rješenje je na zakonu osnovano.

 

4. Sud prvog stupnja u obrazloženju rješenja ukazuje da je u ovom postupku država moliteljica uz zamolbu za izručenje dostavila svu potrebnu dokumentaciju, da je identitet izručenika utvrđen na nedvojben način i da kazneno djelo za koje se izručenje traži odgovara kaznenom djelu iz čl. 106. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19-dalje u tekstu:KZ/11) te da se u konkretnoj situaciji, s obzirom na činjenicu da Republika Hrvatska i Federalna Demokratska Republika Nepal nemaju zaključen bilateralni ugovor o pružanju pravne pomoći u kaznenim stvarima, pitanje izručenja, sukladno čl. 17. ZOMPO-a, temelji na izvanugovornim načelima uzajamnosti i dobre vjere, uz poštivanje načela domaćeg pravnog poretka, načela Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine – Međunarodni ugovori“ broj: 18/97., 6/99.-pročišćeni tekst, 8/99.-ispravak, 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10. i 13/17, dalje: Konvencija) i ustaljene sudske prakse Europskog suda za ljudska prava (dalje: ESLJP), sve sukladno obvezi propisanoj člankom 4. ZOMPO-a.

 

5. U tom kontekstu, polazeći od navedene odredbe čl. 4. ZOMPO-a u vezi s čl. 3. i čl. 6. Konvencije, a sve povezano i s čl. 12. ZOMPO-a, sud prvog stupnja osnovano odbija zamolbu za izručenje države moliteljice pravilno ukazujući da u konkretnom slučaju postoje razlozi za sumnju u kršenje prava iz članaka 3. i 6. Konvencije, zbog mogućeg zlostavljanja izručenika i mogućnosti da će nepalska policija i drugi državni službenici tijekom uhićenja i početnog razdoblja pritvora koristiti prekomjernu uporabu sile za iznuđivanje priznanja koja se potom koriste kao dokaz na sudu kao i da ne postoji predvidiva garancija kojom bi konkretan izručenik bio zaštićen od mogućih ozbiljnih povreda, a što je sve u očitoj suprotnosti s Konvencijom.

 

6. Navedeni ispravni zaključak da postoje razlozi za sumnju da bi izručenik izgledno u Nepalu bio podvrgnut psihičkom i fizičkom zlostavljanju u svrhu iznuđivanja priznanja sud prvog stupnja izvodi pozivajući se na izvještaj Amnesty International Reporta za 2020/2021 za državu Nepal (list 118-129 spisa predmeta) koji je kao dokaz pročitan na ročištu na kojem se donosila odluka o izručenju.

 

7. Iz navedenog izvještaja, u kojem se iznose šire okolnosti o stanju ljudskih prava i sloboda u zemlji moliteljici (kao što su pravo na privatnost, slobodu izražavanja i okupljanja, pravo na istinu, pravdu i odštetu, prava migranata, pitanja prisilnih deložacija i diskriminacije i dr.), sud prvog stupnja pravilno za potrebe ovog postupka, u kontekstu čl. 4. ZOMPO-a u vezi s čl. 3. i čl. 6. Konvencije, a sve povezano i s čl. 12. ZOMPO-a citira (toč. 15. obrazloženja rješenja) osobito dio u kojem se ustvrđuje da Vlada Nepala nije izmijenila Zakon o istrazi za prisilne nestanke kako bi ga uskladila sa međunarodnim pravnim standardima o ljudskim pravima, da je u državi moliteljici rašireno mučenje i drugo zlostavljanje u istražnim zatvorima u svrhu ishođenja priznanja, da unatoč tome što je nepalski Kazneni zakon iz 2017. kriminalizirao mučenje i drugo zlostavljanje nitko po tom zakonu nije osuđen, kao i da je evidentirano više slučajeva (koji se pojedinačno opisuju) mučenja osoba koje su bile u pritvoru od strane pripadnika vojnih, odnosno policijskih snaga i koji su završili smrću, a što se od strane službenih krugova prikrivalo te počinitelji nisu kažnjeni.

 

8. Nadalje, sud prvog stupnja, pozivajući se na odgovarajuće presude ESLJP s pravom ukazuje da je opisana praksa opisana u navedenom izvješću, koja se provodi i tolerira u Nepalu u postupcima ispitivanja osumnjičenih osoba kada se mučenjem iznuđuju priznanja, očito suprotna odredbama čl. 3. (zabrana mučenja) i čl. 6. (pravo na pravično suđenje) Konvencije te stoga, jer sve te okolnosti predstavljaju razloge za ozbiljnu sumnju da bi izručenik u državi moliteljici po lišenju slobode mogao biti podvrgnut mučenju u svrhu iznuđivanja priznanja, osnovano donosi odluku o odbijanju zamolbe za izručenje.

 

9. I po ocjeni ovog suda, kada je u provedenom prvostupanjskom postupku ispravno utvrđeno postojanje utemeljene sumnje da bi izručeniku u zemlji moliteljici mogla biti povrijeđena temeljena ljudska prava, a što je u suprotnosti s načelima domaćeg pravnog poretka čl. 23., 25. i čl. 29. Ustava Republike Hrvatske, „Narodne novine“ br. 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14 te načelima Konvencije i Međunarodnog pakta o građanskim i političkim prvima, sve u smislu odredbe čl. 4. ZOMP-a, osnovano je odbijena predmetna zamolba za izručenje.

 

10. Slijedom izloženog, na temelju čl. 55. st. 1. ZOMPO-a riješeno kao u izreci.

 

Zagreb, 18. kolovoza 2021.

 

 

 

Predsjednik vijeća:

Ratko Šćekić, v.r.

 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu