Baza je ažurirana 09.12.2025. zaključno sa NN 118/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

                                                                           1

                            Poslovni broj: 4 Gž-499/2018-2

 

                     

              Republika Hrvatska

      Županijski sud u Dubrovniku                                                                                                 

                    Dubrovnik                           

                                                       

Poslovni broj: 4 Gž-499/2018-2

 

 

 

 

 

U    I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Dubrovniku, po sucu Srđanu Kuzmaniću kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja H. N. K. H. S. športsko dioničkog društva za obavljanje športskih djelatnosti, OIB: , S., kojeg zastupa predsjednik uprave I. K., a njega punomoćnik B. R., odvjetnik u S., protiv tuženice S. D. d.d., OIB:, S., koju zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva H. i p. d.o.o. iz Z., P. S., radi naknade štete, odlučujući o žalbama parničnih stranaka podnesenih protiv presude Općinskog suda u Splitu broj Pn-575/17 od 11. svibnja 2018., 18. kolovoza 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

              Tužiteljeva žalba se odbija kao neosnovana, a tuženikova žalba se uvažuje, te se presuda Općinskog suda u Splitu broj Pn-575/17 od 11. svibnja 2018.:

 

              a) preinačuje se u dijelu točke I izreke kojom je djelomično prihvaćen tužbeni zahtjev i u točki II izreke, tako da u tom dijelu sad glasi:

 

              "I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim se traži naložiti tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 5.000,00 kn sa zateznim kamatama od dana podnošenja tužbe pa do isplate i to po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2 Zakona o obveznim odnosima, a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima koju prosječnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

 

              II Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana namiriti tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 5.312,50 kuna.

 

b) potvrđuje u preostalom dijelu točke I izreke kojim je za više traženo tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je doslovno:

 

" I.              Nalaže se tuženiku S. D. d.d., OIB:, da u roku od 15 dana isplati tužitelju iznos od 5.000,00 kn sa zateznim kamatama od dana podnošenja tužbe pa do isplate dakle od 28. studenog 2017. godine i to po stopi propisanoj odredbom članka 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima, a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima koju prosječnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

 

Za više traženo tužbeni zahtjev tužitelja odbija se kao neosnovan.

 

II.              Nalaže se tuženiku S. D. d.d., OIB:, da u roku od 15 dana tužitelju naknaditi parnični troškove u iznosu od 1.075,00 kn sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, dakle od 11. svibnja 2018. godine i to po stopi propisanoj odredbom članka 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima, a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima koju prosječnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

 

Za više traženo trošak tužitelja odbija se kao neosnovan."

 

2. Obje su stranke pravodobno podnijele žalbe, iz kojih sadržajno proizlazi da pobijaju dijelove prvostupanjske presude u kojima nisu uspjele u sporu i to zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – u daljnjem tekstu: ZPP). I tužitelj i tuženik predlažu preinačiti pobijane dijelove presude na način da se u cijelosti prihvati, odnosno u cijelosti odbije tužbeni zahtjev, a podredno da se presuda u pobijanim dijelovima ukine i u tim dijelovima predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

 

3. Na žalbe nije odgovoreno.

 

4. Žalbe su pravovremene i dopuštene.

 

5. Tužiteljeva žalba nije osnovana, a tuženikova žalba jest.

 

6. Tužbenim zahtjevom traži se naknada neimovinske štete u iznosu od 35.000,00 kn  uvećanom za zatezne kamate zbog povrede prava osobnosti nastale objavom istovjetnog teksta objavljenog u dva članka, jednom u dnevnom listu "S. D. " od srijede ... na stranici broj … i … pod naslovom "", a drugom na internet portalu www…. pod naslovom "". U tužbi se ističe da se u navedenim člancima iznosi čitav niz neistinitih informacija u pogledu transfera igrača N. V., a prvenstveno u dijelu teksta gdje se navodi: "". Ističe se da V. F. nije ni na koji način sudjelovao niti imao ikakve veze s pregovorima o transferu bivšeg igrača tužitelja N. V. u E. niti da su istinite druge informacije vezane uz navedeni transfer jer su tužitelja u pregovorima zastupale dvije agencije koje nemaju nikakve veze s V. F., kao ni s tužiteljem, a da tužitelj transparentno posluje u svakom segmentu pa tako i po pitanju transfera igrača. Ističe se da je u navedenim člancima tuženik iznoseći neistinu kod šire javnosti stvorio dojam da u tužiteljevim transferima sudjeluju osobe koje s tužiteljem, a u konkretnom slučaju ni sa drugim sudionicima transfera, nisu ni u kakvoj vezi te da se na taj način tužitelja kod šire javnosti prikazuje kao neozbiljan klub s netransparentnim poslovanjem čime se izravno nanosi njegovu ugledu, posebno što predmetne novine imaju znatnu čitanost i tiražu, a da je članak objavljen na internet portalu dostupan široj javnosti. 

 

7. Prvostupanjski sud je nakon provedenog dokaznog postupka pobijanom presudom djelomično prihvatio tužbeni zahtjev utvrdivši da je tuženik objavom spornih članaka nanio tužitelju nematerijalnu štetu zbog povrede prava osobnosti povrijedivši njegov ugled, a kod odmjeravanja dosuđene visine naknade uzeo je u obzir da je sporni članak tiskan u velikom broju primjeraka, a da je članak objavljen na internet portalu dostupan široj javnosti.

 

8. Ispitujući presudu i postupak koji je prethodio njezinom donošenju u granicama žalbenih razloga, kao i razloga na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (odredba članka 365. stavka 2. ZPP-a), ovaj sud je utvrdio da nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točki 2, 4, 8, 9, 11, 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

9. Međutim, protivno utvrđenju prvostupanjskog suda iz provedenih dokaza ne proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva.

 

10. Iz sadržaja spornih članaka (korištenjem izraza „navodno”, „vjeruje se” i „možda”) proizlazi da je tekst u njima intoniran tako da se u njemu ne iznose kategorične tvrdnje, već nagađanja o uvjetima transfera igrača N. V..

 

11. Nadalje, nesporno je da je tuženik samo dan nakon objave spornih članaka, 2017. samoinicijativno objavio članak u tiskanom izdanju pod naslovom "" (list spisa i ), a dan nakon toga i članak na svom web portalu pod naslovom "" (list spisa -) u kojima sam demantira spornu informaciju da je V. F. bio angažiran na transferu igrača N. V. u nogometni klub "E. ". U ovim člancima tako doslovno stoji: ""

 

12. Nadalje, na tužiteljev zahtjev u smislu odredbe članka 40. stavka 1. ZM-a tuženik je objavio ispravak objavljene informacije i to 2. rujna 2017. u tiskanom izdanju pod naslovom "" (list spisa ), a 3. rujna 2017. na web portalu pod istim naslovom (list spisa i ), na istom programskom mjestu na kojem su bili objavljeni i sporni članci.

 

13. Sukladno odredbama članka 22. stavaka 1. i 2. ZM-a nematerijalna šteta u pravilu se naknađuje objavljivanjem ispravka informacije i isprikom nakladnika, te isplatom naknade sukladno općim propisima obveznog prava, a pravo na tužbu za naknadu nematerijalne štete sukladno općim propisima obveznog prava ima osoba koja je prethodno zatražila od nakladnika objavljivanje ispravka sporne informacije odnosno isprike nakladnika kada ispravak nije moguć.

 

14. Objava ispravka i isprike u smislu odredbe članka 22. stavka 1. ZM-a predstavlja jedan od vidova naknade pretrpljene štete objavljenom informacijom. Naknada štete isplatom u novcu sukladno općim propisima obveznog prava dolazi u obzir ukoliko objava ispravka ili isprike ne bi predstavljala dovoljnu naknadu odnosno ne bi bila odgovarajuća pretrpljenoj šteti objavom informacije. Iz toga očito proizlazi smisao propisivanja traženja ispravka ili isprike kao procesne pretpostavke za podnošenje tužbe za naknadu štete sukladno općim propisima obveznog prava (isplatom naknade u novcu), a taj je da se najprije pokuša objavom ispravka ili isprike otkloniti pretrpljena šteta – dakle da to predstavlja odgovarajuću naknadu pretrpljenoj nematerijalnoj šteti – u cilju izbjegavanja daljnjeg nepotrebnog angažiranja sudova. (tako i niz odluka VSRH – npr. Rev. 1582/11, Rev. 958/11, Rev. 2255/10 i dr.).

 

15. U situaciji kad objavljena informacija o angažiranju V. F. na transferu igrača N. V. u nogometni klub "E. " u spornim člancima nije iznesena kategorično, već kao nagađanje, kad je tuženik samoinicijativno dan odnosno dva dana nakon objave te informacije u novo objavljenim člancima sam demantirao ovu informaciju, te konačno na tužiteljev zahtjev objavio i ispravke objavljene informacije na istom programskom mjestu na kojem su bili objavljeni i sporni članci, po ocjeni ovog suda tužitelju je objavom ispravki u cijelosti otklonjena šteta.

 

16. Slijedom navedenog valjalo je tužiteljevu žalbu odbiti kao neosnovanu, a tuženikovu žalbu uvažiti i odlučiti kao u izreci ove presude temeljem odredbe članka 373.a stavka 1. točke 2. ZPP-a. 

 

17.  Odluka o trošku u točki II izreke temelji se na odredbi članka 166. stavka 2. ZPP-a vezano za odredbu članka 154. stavka 1. ZPP-a. Tuženiku su priznati troškovi zastupanja po odvjetniku sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/2012, 103/14, 118/14 i 107/15 – u daljnjem tekstu: OT), koji se odnose na sastav odgovora na tužbu u iznosu od 1.000,00 kuna (Tbr. 8. točka 1. OT), zastupanje na dva ročišta glavne rasprave u iznosima od po 1.000,00 kuna (Tbr. 9. točka 1. OT), te sastav žalbe u iznosu od 1.250,00 kuna (Tbr. 10. točka 1. OT), ukupno 4.250,00 kuna, sve uvećano za PDV (25%) u iznosu od 1.062,50 kuna, sveukupno iznos od 5.312,50 kuna.

 

Dubrovnik, 18. kolovoza 2021.

 

              Sudac:

 

                                                                                                                Srđan Kuzmanić

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu