1

Poslovni broj: Gž-958/2020-2

 

Poslovni broj: Gž-958/2020-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Varaždinu – Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sucu Veljku Kučekoviću kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja P.Š.D. "Z.", OIB:…, iz S., kojeg zastupa punomoćnik K. P., odvjetnik iz S., protiv tuženika Z. R., OIB:…, iz S., kojeg zastupa punomoćnik M. J., odvjetnik iz S., radi plaćanja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Povrv-2682/18 od 23. prosinca 2019., 18. kolovoza 2021.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Povrv-2682/18 od 23. prosinca 2019.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

"I Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Z. M. Š. u S., poslovni broj Ovrv-473/16 od 25.travnja 2016 te se odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Nalaže se ovršeniku Z. R. iz S., OIB: … da ovrhovoditelju P.Š.D. Z. iz S., OIB: … isplati tražbinu u iznosu od 11.743,70 kn uvećano za zateznu kamatu tekuću

- na iznos od 582,78 kn od 28.lipnja 2014.godine

- na iznos od 585,69 kn od 31.srpnja 2014.godine

- na iznos od 586,53 kn od 28.kolovoza 2014.godine

- na iznos od 586,78 kn od 27.rujna 2014.godine

- na iznos od 590,65 kn od 29.listopada 2014.godine

- na iznos od 590,31 kn od 27.studenog 2014.godine

- na iznos od 590,25 kn od 24.prosinca 2014.godine

- na iznos od 591,81 kn 29.siječnja 2015.godine

- na iznos od 594,31 kn od 25.veljače 2015.godine

- na iznos od 588,26 kn od 27.ožujka 2015.godine

- na iznos od 584,25 kn od 29.travnja 2015.godine

- na iznos od 582,98 kn od 30.lipnja 2015.godine

- na iznos od 583,42 kn od 30.srpnja 2015.godine

- na iznos od 580,26 kn od 19.kolovoza 2015.godine

- na iznos od 586,17 kn od 30.rujna 2015.godine

- na iznos od 586,40 kn od 30.listopada 2015.godine

- na iznos od 587,06 kn od 25.studenog 2015.godine

- na iznos od 588,72 kn od 30.prosinca 2015.godine

- na iznos od 590,24 kn od 29.siječnja 2016.godine

- na iznos od 586,83 kn od 19.veljače 2016.godine zajedno sa troškovima ovršnog postupka.“ kao neosnovan

2 II Nalaže se tužitelju isplatiti tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 8.750,00 kune, sve u roku od 15 dana."

 

2. Protiv presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 (pročišćeni tekst), 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje u tekstu: ZPP) i predlaže da se pobijana presuda preinači, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda je valjano obrazložena i neproturječna te se može ispitati pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, a niti koja od drugih bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a.

 

6. Ovaj postupak je započeo kao ovršni postupak podnošenjem prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv tuženika temeljem kojeg je javni bilježnik donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. Tuženik je protiv tog rješenja o ovrsi podnio prigovor pa je postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

 

6.1. Navedenim rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave je tuženiku naloženo da tužitelju plati iznos od 11.743,70 kn sa zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose duga. Radi se o naknadi za korištenje veza koji tuženik koristi u sportskoj luci Z.

 

6.2. Prvostupanjski je sud utvrdio da je tužitelj imao koncesiju za korištenje navedene luke, no ta koncesija je istekla 30. lipnja 2014. nakon čega je tužitelj neosnovano nastavio koristiti predmetnu luku i ispostavljati račune tuženiku na ime troškova veza broda. Stoga je zaključak prvostupanjskog suda da ne postoji pravna osnova po kojoj bi tužitelj bio ovlašten koristiti predmetnu luku i naplaćivati naknadu za korištenje veza zbog čega tužitelj nije aktivno legitimiran za podnošenje tužbe u ovom predmetu pa je slijedom takvog stava pobijanom presudom ukinut u cijelosti platni nalog sadržan u gore navedenom rješenju o ovrsi javnog bilježnika kojim je tuženiku naloženo da tužitelju plati naknadu za korištenje veza.

 

7. Takav stav prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.

 

7.1. Naime, nije sporno da je Ugovor o davanju na uporabu i korištenje luke – posebne namjene broj 20-158a, Klasa: 022-04/98-02/98 UG, Urbroj: 2181/1-298-2, kojim je tužitelju dodijeljena koncesija na pomorskom dobru, športska lučica Z., istekao 30. lipnja 2014., protekom ugovorenog roka od 8 godina.

 

7.2. Kako je odredbom čl. 14. t. a Zakona o morskim lukama (''Narodne novine'', broj 108/95 i 6/96), propisano da koncesija radi obavljanja lučke djelatnosti prestaje istekom vremena za koji je dana, to je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da tužitelj istekom navedenog ugovora nije više ovlašten naplaćivati naknadu za korištenja veza u predmetnoj luci u razdoblju nakon prestanka koncesije, dakle od 30. lipnja 2014. na dalje, a predmetno se potraživanje odnosi na razdoblje nakon prestanka koncesije. Pritom nije od utjecaja to što je tužitelj S.-d. županiji podnio zahtjev za produženje koncesije i postupak dodjele te koncesije je u tijeku.

 

7.3. Nisu osnovani niti žalbeni navodi tužitelja da je tužitelj kao poslovođa bez naloga temeljem čl. 1121. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'', broj 35/05, 41/08 i 125/11) aktivno legitimiran u ovom postupku potraživati naknadu od tuženika za uporabu veza u predmetnoj luci. To iz razloga jer se prestankom koncesije nisu ispunile zakonske pretpostavke za obavljanje tuđeg posla bez ovlaštenja, budući da nije predstojala šteta, a ovo iz razloga jer je čl. 48. st. 1. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (''Narodne novine'', broj 158/03, 100/2004, 141/2006, 38/2009, 123/2011 - dalje: ZPDML) propisano da se radi upravljanja, gradnje i korištenja luke otvorene za javni promet koja je od osobitog (međunarodnog) gospodarskog interesa za Republiku Hrvatsku, osniva lučka uprava, koja je stoga nakon prestanka koncesija tužitelju bila dužna osigurati nesmetano obavljanje lučke djelatnosti u predmetnoj luci, sve do dodjele koncesije za obavljanje lučke djelatnosti novom koncesionaru, a ne može se govoriti niti o propuštanju očite koristi jer lučka uprava ima pravo sukladno čl. 62. st. 2. t. 2. i 3. ZPDML-a naplaćivati brodsku ležarinu i pristojbu za vez.

 

8. Zbog tih razloga je tužiteljeva žalba odbijena kao neosnovana temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

Koprivnica, 18. kolovoza 2021.