- 1 -              II Kž 302/2021-5

Broj: II Kž 302/2021-6

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc.Lane Petö Kujundžić predsjednice vijeća te Željka Horvatovića i mr.sc. Marijana Bitange članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Marijane Barišić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog S. M., zbog kaznenog djela iz članka 153. stavak 1. i 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog S. M. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 28. srpnja 2021. broj K-26/2020. o produljenju istražnog zatvora nakon izrečene nepravomoćne presude, u sjednici održanoj 17. kolovoza 2021.

r i j e š i o   j e :

Odbija se žalba optuženog S. M. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Rijeci, nakon izrečene nepravomoćne presude kojom je S. M. proglašen krivim, zbog kaznenog djela iz članka 153. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., te mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 10 (deset) mjeseci na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženog S. M. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi S. M. po braniteljici, odvjetnici T. B. zbog "pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, apsolutno bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešne primjene Kaznenog zakona", s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se optuženiku S. M. ukine istražni zatvor, a podredno da se zamijeni nekom od mjera opreza.

3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na uvid.

4.Žalba nije osnovana.

5 .Nasuprot žalbenim prigovorima, prvostupanjski je sud pravilno i potpuno utvrdio sve činjenice, kako one koje se odnose na postojanje osnovane sumnje, kao opće pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora propisane člankom 123. stavkom 1. ZKP/08., tako i one koje se odnose na ispunjenje posebne pretpostavke za primjenu te mjere protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. Također, suprotno navodima žalbe, prvostupanjski je sud valjano i dostatno obrazložio zašto smatra da se utvrđena opasnost od optuženikova bijega može prevenirati jedino mjerom istražnog zatvora te kako nije prihvatljivo zamijeniti je blažim mjerama predviđenim odredbama ZKP/08. Prema tomu, a kako je pobijano rješenje u cijelosti sastavljeno sukladno odredbi članka 124. stavka 3. ZKP/08., to nije počinjena bitna postupovna povreda iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., na koju upire optuženik.

6. Protivno daljnjim žalbenim prigovorima, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i valjano obrazložio da na strani optuženog S. M. postoji razborito predvidiva opasnost da će optuženik, u slučaju puštanja na slobodu, pobjeći i tako postati nedostupan nadležnim tijelima Republike Hrvatske, upravo u cilju izbjegavanja kaznenog progona.

7. Naime, iz podataka u spisu predmeta proizlazi da je optuženik državljanin Republike Austrije koji u Republici Hrvatskoj nema prijavljeno prebivalište ili boravište, niti ga bilo koja druga okolnost osobne, imovinske, obiteljske ili poslovne prirode veže za područje Republike Hrvatske. Navedeno, uz težinu kaznenog djela za koje je, u prvostupanjskom postupku, nepravomoćnom presudom osuđen na kaznu zatvora od tri godine i deset mjeseci, protivno opetovano istaknutim žalbenim prigovorima, opravdava primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08.

8. Stoga, niti ponovno istaknutim žalbenim navodom optuženika da su Republika Hrvatska i Republika Austrija države članice Europske unije pa da se optuženikova nazočnost u kaznenom postupku može osigurati primjenom europskog uhidbenog naloga, nije dovedena u pitanje ocjena prvostupanjskog suda kako ta okolnost koja bi, imajući u vidu ostale utvrđene okolnosti koje upućuju na opasnost od bijega, dovela u sumnju pravilnost produljenja mjere istražnog zatvora protiv optuženika. To iz razloga jer optuženik u slučaju puštanja na slobodu može otići i u neku od država koje nisu članice Europske unije, a ne isključivo u Republiku Austriju kako to u žalbi navodi optuženik. Ovo tim više kada se ima na umu činjenica da je optuženik podrijetlom iz E., gdje je boravio 2019.

9. Razmatrajući, dakle, sve navedene okolnosti te uzimajući u obzir njihovu kakvoću, brojnost i značenje, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da se utvrđena opasnost od bijega i nedostupnosti optuženika, može prevenirati za sada jedino mjerom istražnog zatvora po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08. Ista svrha, protivno žalbenim navodima optuženika, u ovom stadiju postupka, ne bi se mogla ostvariti zamjenom istražnog zatvora nekom od blažih mjera predviđenih odredbama ZKP/08. pa tako niti mjerama opreza niti jamstvom, kako to žalitelj, paušalno, predlaže. Odnosno drugostupanjski sud ne nalazi posebnom garancijom za preveniranje opasnosti od bijega niti prijedlog u žalbi da se jamstvo može upariti s još nekom od mjera opreza, s obzirom da se u konkretnom slučaju takova prevencija opasnosti od bijega ukazuje nedostatnom.

10. Budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 17. kolovoza 2021.