Poslovni broj: II Kž-250/2021-7

Poslovni broj: II Kž-250/2021-7

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca dr. sc. Lane Petö Kujundžić predsjednice vijeća te Željka Horvatovića i mr. sc. Marijana Bitange članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić zapisničarke, u kaznenom predmetu prema maloljetnom A. O., zbog protupravnog djela zakonskih obilježja kaznenog djela iz članka 111. stavka 1. točke 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi maloljetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu broj Km-2/2020-53 od 4. lipnja 2021. o produljenju istražnog zatvora nakon donesene nepravomoćne presude, u sjednici vijeća održanoj 17. kolovoza 2021.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba maloljetnog A. O. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim je rješenjem Županijskog suda u Splitu broj Km-2/2020-53 od 4. lipnja 2021., nakon donesene nepravomoćne presude Županijskog suda u Splitu broj Km-2/2020-57 od 4. lipnja 2021., kojom je na temelju članka 554. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) utvrđeno da je maloljetni A. O. u stanju neubrojivosti počinio protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela teškog ubojstva iz članka 111. stavka 1. točke 1. i 2. KZ/11. te mu je određen prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu u trajanju šest mjeseci, na temelju članka 551. stavak 1. ZKP/08. u vezi s člankom 66. Zakona o sudovima za mladež ("Narodne novine" broj 84/11., 143/12., 148/13., 56/15. i 126/19., – dalje: ZSM) produljen istražni zatvor prema maloljetnom A. O.. U istražni zatvor maloljetniku je uračunato vrijeme lišenja slobode od 27. rujna 2020. pa nadalje.

2. Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je maloljetni A. O. po branitelju odvjetniku B. M., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi predlaže Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske pobijano rješenje ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, podredno preinačiti pobijano rješenje i ukinuti istražni zatvor.

3. Spis je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. U odnosu na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 1. ZKP/08. žalitelj navodi da pobijano rješenje nije donijelo "ovlašteno tijelo", odnosno da je sud bio nepropisno sastavljen, a ujedno i da je pobijano rješenje nejasno jer otpravak pobijanog rješenja ne odgovara izvorniku. Navedeno obrazlaže time da je u izvorniku navedeno da je pobijano rješenje donijelo vijeće za mladež, a u otpravku rješenja da ga je donijela sutkinja za mladež kao sudac pojedinac.

5.1. Iako je žalitelj u pravu u svojoj argumentaciji kada ističe nepropisno naveden sastav suda u otpravku pobijanog rješenja, nije riječ o bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka jer je rješenjem o ispravku Županijskog suda u Splitu broj Km-2/2020-63 od 14. srpnja 2021. ispravljena omaška u pisanju u odnosu na sastav suda, a o čemu je upravo riječ u žalbi. Naime, riječ je o očitoj pogrešci u pisanju u odnosu na koju je pravilno doneseno rješenje o ispravku s obzirom na to da nema dvojbe da je pobijano rješenje donijelo i objavilo vijeće za mladež, u pravilnom sastavu kako je to i označeno na zapisniku s lista 547 spisa. Zbog navedenog nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 1. ZKP/08. niti to čini pobijano rješenje nejasnim pa nije ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08.

6. Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske u pobijanom rješenju nisu izostali razlozi o odlučnim činjenicama, kako pogrešno tvrdi žalitelj. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da prema maloljetnom A. O. i nadalje postoje razlozi za primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 551. stavku 1. ZKP/08. u vezi članka 66. ZSM-a. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene, neproturječne i dostatne razloge, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora i neprikladnosti zamjene blažom mjerom, a koje razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud. Stoga, ni u tom smislu nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08.

7. Žalitelj prigovara osnovanosti zaključaka prvostupanjskog suda i postojanju posebne zakonske osnove iz članka 551. stavka 1. ZKP/08. što predstavlja prigovor pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

7.1. U konkretnom slučaju prvostupanjski je sud nakon donošenja nepravomoćne presude kojom je utvrdio da je maloljetnik počinio protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog iz članka 111. stavka 1. točke 1. i 2. KZ/11. i na temelju članka 554. stavak 1. ZKP/08. odredio prisilni smještaj maloljetnika u psihijatrijsku ustanovu u trajanju od šest mjeseci, trebao maloljetniku produljiti istražni zatvor na temelju obligatorne osnove iz članka 554. stavak 2. ZKP/08. u vezi članka 66. ZSM-a, što je propustio učiniti, no to ne znači da nije prihvatljivo i osnovano produljenje istražnog zatvora prema maloljetniku na osnovu članka 551. stavak 1. ZKP/08. u vezi članka 66. ZSM-a.

8. Imajući na umu sadržaj članka 554. stavak 2. ZKP/08. te da je nepravomoćno utvrđeno da je maloljetni A. O. počinio protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela iz članka 111. stavka 1. točke 1. i 2. KZ/11., da je to učinio u neubrojivom stanju i da prema nalazu i mišljenju psihijatrijsko-psihologijskog vještačenja opasnost od ponavljanja djela i dalje postoji upravo zbog težih duševnih smetnji i značajnih problema u ponašanju i strukturi ličnosti maloljetnika (detaljno opisano u drugom odlomku na stranici 2. pobijanog rješenja), tada nema nikakve sumnje da su sve to okolnosti koje upućuju na vjerojatnost da bi maloljetnik mogao na slobodi počiniti teže kazneno djelo. Iz tih razloga, a vodeći računa i o odredbi članka 66. stavka 1. ZSM-a, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da se opasnost od počinjenja težeg kaznenog djela može prevenirati samo mjerom istražnog zatvora te je isključena mogućnost primjene mjere opreza liječenja na slobodi sukladno članku 551. stavku 3. ZKP/08. Dakle, nije u pravu žalitelj kada tvrdi da daljnja primjena mjere istražnog zatvora nije nužna i nije razmjerna niti je u pravu kada tvrdi da je sud "ignorirao odredbe ZSM-a".

8.1. Na pravilnost takvog zaključka prvostupanjskog suda, imajući u vidu sadržaj nalaza i mišljenja psihijatrijsko-psihologijskog vještačenja, ne utječu žalbene tvrdnje o dijelu nalaza i mišljenja vještaka koji govori o trenutnom stanju maloljetnika. Nije u pravu žalitelj niti kada tvrdi da se kao zamjena za istražni zatvor iz članka 551. stavka 1. ZKP/08. mogu se primijeniti privremene mjere iz članka 65. stavka 1. ZSM-a, bez obzira na dob žalitelja.

9. Protivno žalbenim navodima, načelo razmjernosti u ovom slučaju nije povrijeđeno duljinom trajanja istražnog zatvora, a sve imajući u vidu težinu protupravnog djela za koje je maloljetniku nepravomoćnom presudom određen prisilni smještaj u psihijatrijskoj ustanovi, sadržaj nalaza i mišljenja psihijatrijsko-psihologijskog vještačenja te potrebu određivanja i trajanja istražnog zatvora prema maloljetniku sukladno ZSM-u.

10. Nije u pravu žalitelj da mu je boravkom u istražnom zatvoru onemogućeno daljnje školovanje jer je maloljetnik završio osnovnoškolsko obrazovanje koje je obvezno u Republici Hrvatskoj, a nema zapreke da nakon ukidanja istražnog zatvora nastavi svoje srednjoškolsko obrazovanje, čim se za to steknu uvjeti.

11. Budući da žalbenim navodima maloljetnika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a ni njegovim ispitivanjem sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno  kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 17. kolovoza 2021.