1              Poslovni broj: II Kž-299/2021-5

Poslovni broj: II Kž-299/2021-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Lane Petö Kujundžić predsjednice vijeća za mladež, Željka Horvatovića i mr.sc. Marijana Bitange, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Marijane Barišić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog A. M., zbog kaznenih djela iz članka 166. stavka 2. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog A. M. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Bjelovaru, broj Kv-I-30/2021, Kzd-2/2021-60 od 21. srpnja 2021. o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 17. kolovoza 2021.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba optuženog A. M. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranim prvostupanjskim rješenjem nakon podignute optužnice protiv optuženog A. M., zbog dva kaznena djela spolne zlouporabe djeteta mlađeg od petnaest godina iz članka 158. stavka 6. u vezi stavka 2. KZ/11., dva kaznena djela teškog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavka 2. u vezi članka 158. stavka 5. i 1. KZ/11., dva kaznena djela spolne zlouporabe djeteta starijeg od petnaest godina iz članka 159. stavka 2. KZ/11., kaznenog djela spolne zlouporabe djeteta starijeg od petnaest godina u pokušaju iz članka 159. stavka 2. u vezi članka 34. KZ/11. te kaznenog djela upoznavanja djece s pornografijom, opisano i kažnjivo po članku 165. stavku 1. KZ/11, sve u vezi članka 51. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. u vezi članka 131. stavka 3. i članka 123. stavka 1. točke 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19 -  dalje u tekstu: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv optuženika po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženik putem branitelja, odvjetnika Z. V., s prijedlogom da se žalba prihvati te ukine istražni zatvor optuženiku i isti zamijeni mjerama opreza.

3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na uvid.

4. Žalba nije je osnovana.

5. Nije u pravu žalitelj kada navodi da u konkretnom slučaju osim opće osnove za određivanje istražnog zatvora nije ostvarena (kumulativno) niti jedna posebna osnova koja bi opravdala određivanje tj. produljenje istražnog zatvora. Suprotno istaknutom navodu, prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje osnovane sumnje da je optuženik počinio kaznena djela za koja se tereti u ovome postupku, a koja proizlazi iz dokaza na kojima se temelji potvrđena optužnica. Nadalje, ispravno je utvrdio postojanje osobitih okolnosti koje upućuju na opasnost od ponavljanja kaznenih djela i to da se osnovano sumnja kako je optuženik inkriminirana kaznena djela činio kroz razdoblje od čak deset godina čime je iskazao visoki stupanj kriminalne volje, upornosti, bezobzirnosti i okrutnosti u protupravnom postupanju na štetu svoje maloljetne unuke M. B..

6. Optuženik se u ovom kaznenom postupku potvrđenom optužnicom, tereti da je na štetu oštećene M. B., svoje maloljetne unuke, u razdoblju od početka 2010. do veljače 2020. počinio osam kaznenih djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, pri čemu modalitet i okolnosti počinjenja tih kaznenih djela, osobito imajući na umu da je optuženik s protupravnim postupanjem na štetu oštećenice započeo kad je ona imala svega šest godina iskorištavajući odnos zavisnosti i povjerenja koje je oštećenica prema njemu imala, potom duljina inkriminiranog razdoblja te brojnost inkriminiranih radnji, ukazuju na upornost, odlučnost, bezobzirnost i bešćutnost okrivljenika u protupravnom ponašanju te na visoki stupanj njegove kriminalne volje.

7. imajući u na umu navedeno, pravilnosti zaključka prvostupanjskog suda o nužnost daljnje primjene mjere istražnog zatvora nije dovedena u pitanje dosadašnjom neosuđivanošću optuženika koja se ističe u žalbi.

8. Jednako tako, s obzirom na sve prethodno opisane okolnosti počinjenja kaznenih djela koja se optuženiku stavljaju na teret nije od značaja žalbeni navod da se optuženik može preseliti u kuću u Milaševcu koja je u njegovu vlasništvu i koja u ovom trenutku stoji prazna te u kojoj optuženik može nastaviti živjeti. Naime, razmatrajući okolnosti i modalitet počinjenja inkriminiranih kaznenih djela, izrazitu kriminalnu količinu, težinu kaznenih djela kao i zapriječenu kaznu te iskazani visoki stupanj kriminalne volje, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ocjenjuje kako se svrha istražnog zatvora ne bi mogla uspješno osigurati njegovom zamjenom mjerama opreza, a kako se to sugerira u žalbi, jer one s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja, ne predstavljaju prihvatljivu garanciju za otklanjanje opasnosti od ponavljanja kaznenih djela, što je valjano utvrdio prvostupanjski sud.

9. Stoga je, imajući na umu opisani način inkriminiranog postupanja optuženika, a posebice činjenicu da je s protupravnim ponašanjem, koje je u kontinuitetu trajalo čak deset godina prestao tek po podnošenju kaznene prijave i uhićenju, ocjena je drugostupanjskog suda da je neophodna daljnja primjena mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. kao nužna i jedina prikladna mjera u svrhu otklanjanja opasnosti od ponavljanja djela utvrđene na strani optuženika.

10. Osim toga, svemu navedenom valja pridodati kako iz stanja spisa, proizlazi da maloljetna oštećenica M. B. ne uživa povjerenje i zaštitu članova obitelji, kako majke, optuženikove kćeri, tako i ostalih članova obitelji, bake i dvojice ujaka, pa sve navedene okolnosti u svojoj ukupnosti i logičkoj povezanosti upućuju na postojanje neposredne i predvidive opasnosti od ponavljanja kaznenih djela koja se može spriječiti jedino istražnim zatvorom uslijed čega je njegovo produljenje opravdano i nužno te razmjerno postizanju opravdanog cilja, pri čemu u ovom trenutku zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom optuženika na slobodu.

11. S obzirom na sve opisano, prema ocjeni drugostupanjskog suda nije povrijeđeno načelo razmjernosti na što se sadržajno poziva žalitelj navodom „da se optuženik nalazi u istražnom zatvoru već više od petnaest mjeseci“, kada se njegov dosadašnji boravak u istražnom zatvoru promatra u kontekstu odredbe članka 122. stavka 2. ZKP/08., odnosno kada se imaju na umu razmjer između težine počinjenog kaznenog djela i kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku te potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora, kao i maksimalnog trajanja istražnog zatvora.

12. Budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 17. kolovoza 2021.