1

Poslovni broj:10 Gž Ovr-498/2021-2

 

 

            

     Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

  Varaždin, Braće Radić 2

 

Poslovni broj:10 Gž Ovr-498/2021-2

 

U   I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Varaždinu, po sucu toga suda Dijani Hofer kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja B. d.o.o. O. (OIB: ...), zastupanog po punomoćniku J. M., odvjetniku iz O. protiv ovršenika R. I. (OIB: ...) iz O., radi ovrhe na novčanoj tražbini, povodom žalbe ovrhovoditelja izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku broj Ovr-1208/2021-2 od 15. srpnja 2021., dana 17. kolovoza 2021.,

 

r i j e š i o   j e

 

I/Usvaja se žalba ovrhovoditelja, preinačuje se rješenje Općinskog suda u Osijeku broj Ovr-1208/2021-2 od 15. srpnja 2021. i nalaže ovršeniku R. I. da ovrhovoditelju B. d.o.o. O. naknadi troškove postupka izvansudske ovrhe pred Financijskom agencijom u iznosu od 546,87 kn (pet stotina četrdeset i šest kuna i osamdeset i sedam lipa) sa zateznom kamatom po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena tekućom od 2. srpnja 2021. do isplate, a sve to u roku od 8 dana.

 

II/Nalaže se ovršeniku naknaditi ovrhovoditelju i troškove žalbenog postupka u iznosu od 156,25 kn (stotinu pedeset i šest kuna i dvadeset i pet lipa) u roku od 8 dana.

 

Obrazloženje

 

1.Pobijanim rješenjem odbijen je kao neosnovan zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 546,87 kn nastalih u postupku izravne naplate njegove tražbine prema ovršeniku kod Financijske agencije na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja istog prvostupanjskog suda broj Ovr-692/2021 od 21.4.2021. radi naplate mu troškova (ranije) izvansudske ovrhe u iznosu od 234,37 kn.

 

1.1.Obrazlažući zauzeto stajalište, prvostupanjski sud polazi od odredbe čl. 14.stav.4. Ovršnog zakona (dalje: OZ – „Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17) prema kojoj je ovršenik dužan ovrhovoditelju naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu time da navedenom pravu ovrhovoditelja suprotstavlja odredbu čl.6. OZ-a kojim je proklamirano načelo zaštite ovršenika koje nalaže sudu da pri provedbi ovrhe pazi na dostojanstvo ovršenika na način da ovrha za njega bude što manje nepovoljna te isto tumači u prilog stajališta da načelo zaštite dostojanstva obvezuje sud da prilikom odmjeravanja troškova postupka pazi da se nepotrebnim troškovima prilikom prisilne naplate glavne tražbine te troškova postupka koji proizlaze iz ovršne isprave dodatno ne opterećuje financijska i materijalna situacija ovršenika.

 

1.2.Polazeći od utvrđenja da je predmetnom prijedlogu ovrhovoditelja radi izravne naplate dosuđenog mu troška (ranije izvansudske naplate) u iznosu od 234,37 kn temeljem rješenja istog prvostupanjskog suda broj Ovr-692/2021 od 21. travnja 2021., prethodila izravna naplata na temelju rješenja o ovrsi javnog bilježnika B. A. broj Ovrv-543/2021 od 08. veljače 2021. radi naplate iznosa od 393,00 kn sa zateznom kamatom i troškom od 337,50 kn, da je potom ovrhovoditelj zatražio troškove navedene izvansudske ovrhe koji mu je i dosuđen rješenjem broj Ovr-692/2021 od 21. travnja 2021. u iznosu od 234,37 kn sa zateznom kamatom te da je sada ponovno inicirao postupak izravne naplate tog dosuđenog troška (u iznosu od 234,37 kn) zahtijevajući trošak predmetne izvansudske ovrhe u iznosu od 546,87 kn, prvostupanjski sud je zaključio da se radi o zlouporabi prava u postupku kojim se krše  načelo ekonomičnosti, načelo zaštite dostojanstva ovršenika, načelo razmjernosti između interesa stranaka i javnog morala te načelo zaštite javnog morala jer iz postupanja ovrhovoditelja jasno proizlazi da postupke izravne naplate pokreće isključivo radi terećenja ovršenika novim troškovima, a ne s namjerom da naplati glavni dug koji iznosi 393,00 kn, budući da pokreće izravnu naplatu vrlo ažurno, čim ovršna isprava stekne svojstvo pravomoćnosti i ovršnosti.

 

1.3.Nadalje navodi da su sudu u nekoliko navrata pristupili ovršenici iz postupaka koje je pokrenuo isti ovrhovoditelj radi naknade troškova izvansudske ovrhe, ističući da je nemoguće od ovrhovoditelja i njegovog punomoćnika ishoditi obračun cjelokupnog duga čime da ih ovrhovoditelj onemogućava u podmirivanju duga što po ocjeni prvostupanjskog suda upućuje na zaključak da se ovrhovoditelj koristi nedovoljnim znanjem ovršenika da bi si pribavio korist i time vrijeđa dostojanstvo ovršenika jer pokreće postupke izvansudske ovrhe u cilju stvaranja i nagomilavanja troškova i zateznih kamata, a ne radi naplate duga od ovršenika, pri čemu opetovano vrijeđa dostojanstvo ovršenika, a sud opterećuje zahtjevima za naknadu troškova izvansudske ovrhe prije nego je i pokušao obračun duga dostaviti ovršeniku, odnosno, naplatiti se mirnim putem.

 

1.4.Pozivajući se na čl.16. Ustavom Republike Hrvatske proklamirano načelo razmjernosti koji propisuje da se slobode i prava mogu ograničiti samo zakonom kako bi se zaštitile slobode i prava drugih te pravni poredak, javni moral i zdravlje, s tim da svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju, prvostupanjski sud je odbio zahtjev ovrhovoditelja za naknadu mu troškova postupka izvansudske naplate.

 

2.Opisano rješenje pobija ovrhovoditelj pravodobno izjavljenom žalbom zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom ovom sudu da isto preinači i udovolji zahtjevu ovrhovoditelja u cijelosti uz dosudu mu i troška sastava žalbe u iznosu od 390,62 kn.

 

2.1.Ovrhovoditelj u žalbi – u bitnome – ističe da je u Republici Hrvatskoj jedini zakoniti i pravilni put za naplatu dospjelog potraživanja – ovršni postupak, pa izražava čuđenje stajalištem prvostupanjskog suda da predmetno postupanje ovrhovoditelja predstavlja zlouporabu prava, da je nemoralno i protuzakonito sa isključivom namjerom bogaćenja.

 

3.Žalba ovrhovoditelja je osnovana.

 

4. U odnosu na žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, valja navesti da ovrhovoditelj u žalbi pobliže ne navodi o kojoj se bitnoj povredi odredaba parničnog postupka radi, a niti se o tome može zaključiti iz sadržaja obrazloženja žalbe, naprotiv - iz njezinog sadržaja uopće ne proizlazi da bi se prvostupanjsko rješenje pobijalo iz tog žalbenog razloga pa se ovaj sud, u primjeni odredbe čl.365.stav.2. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP – NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19) u vezi sa čl. 21. stav.1. OZ-a, koncentrirao na ispitivanje eventualno počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti i posljedično tome utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od navedenih.

 

4.1. Nadalje valja navesti, ne upuštajući se posebno u analizu načina iznošenja razloga u obrazloženju prvostupanjskog rješenja, njegovog sadržaja u logičnom smislu i zaključivanja, da zaključak prvostupanjskog suda o zlonamjernom postupanju ovrhovoditelja prilikom prisilne naplate njegove dospjele, a neplaćene novčane tražbine, ovaj sud ne može prihvatiti pravilnim.

 

4.2. Stoga drži potrebnim ponajprije, razumijevanja radi, navesti da je postupak ovrhe izravnom naplatom normiran odredbom čl.209. OZ-a kao vrsta ovrhe na novčanoj tražbini po računu koja se provodi izvan suda pred posebnim tijelom kojemu je provođenje takvih postupaka zakonski dano u nadležnost i da se na taj postupak na odgovarajući način primjenjuju odredbe čl.205., čl.206. i čl.207. OZ-koje se odnose na ovrhu na novčanoj tražbini po računu.

 

4.3. Nadalje valja naglasiti da je promašeno pozivanje prvostupanjskog suda na načelo zaštite dostojanstva u kontekstu obveze ovršenika na plaćanje troškova ovrhovoditelju i prava ovrhovoditelja da u postupku prisilne naplate svoje tražbine iste zahtijeva od ovršenika jer – pod pretpostavkom da su troškovi nužni (čl.14.stav.4.OZ-a) i da se mogu ispitati u svojem sadržaju i visini, obveza ovršenika na njihovo podmirenje ne može biti anulirana pozivom na načelo zaštite  dostojanstva ovršenika.

 

4.4.Pri tom valja navesti da se doseg navedenog načela, sadržanog u odredbi čl. 6. OZ-a koje nalaže da se pri provedbi ovrhe pazi na dostojanstvo ovršenika na način da ista po njega bude što manje nepovoljna - ima tumačiti iz aspekta ostalih načela ovršnog postupka (načelo ekonomičnost, načelo efikasnosti, načelo zabrane zlouporabe procesnih ovlaštenja i sl.) imajući u vidu cilj i svrhu ovršnog postupka kao postupka prisilne naplate tražbine ovrhovoditelja koju ovršenik u paricijskom roku nije dobrovoljno namirio, a pri tom treba imati u vidu i pravo zaštite ovrhovoditelja i njegovo pravo na namirenje pravomoćno utvrđene tražbine koja u konkretnom slučaju proizlazi iz pravomoćnog i ovršnog rješenja istog prvostupanjskog rješenja broj Ovr-692/2021. od 21. travnja 2021.

 

4.5. Stoga nema dvojbe da je ovrhovoditelj legitimiran pred sudom tražiti naknadu troškova koji su mu bili potrebni za ovrhu obzirom da je izravna naplata novčane tražbine na temelju ovršne sudske odluke (kao što je ovdje slučaj) specifičan postupak prisilnog ostvarenja novčane tražbine izvan suda, pred posebnim tijelom kojemu je provođenje takvih postupaka zakonski dano u nadležnost pa je stoga inicijativa ovrhovoditelja (koju je prepustio osobi odvjetnika) koji je sastavio odnosni zahtjev potpuno legitimna, a zahtjev ovrhovoditelja radi naknade mu iz toga proizašlih troškova – osnovan.

 

4.6.Imajući u vidu da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo valjalo je usvajanjem žalbe ovrhovoditelja u smislu odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP preinačiti pobijano rješenje i naložiti ovršeniku da mu naknadi troškove postupka izvansudske ovrhe pred Financijskom agencijom u iznosu od 546,87 kn od toga za trošak pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti po Tbr. 32/2 Tarife iznos od 312,50 kn jer je navedeni trošak bio nužan da bi ovrhovoditelj mogao zatražiti provedbu ovrhe, a i trošak sastava prijedloga radi dostave ovršne isprave drugom sudioniku u provođenju ovrhe – FINA-i tj. sastav zahtjeva za izravnu naplatu po ovršnoj ispravi u zatraženom iznosu od 156,25 kn sukladno Tbr. 11. toč. 5. Tarife (iz spisa proizlazi da je ovaj zahtjev sastavljen po punomoćniku odvjetniku) a i nagradu za sastav prijedloga radi naknade mu troškova postupka po Tbr.11/8 Tarife u iznosu od 78,12 kn, sve sa uključenom naknadom po Tbr. 42. Tarife.

 

4.7. Ovrhovoditelju je valjalo dosuditi i trošak sastava žalbe po Tbr. 13/1 Tarife u vezi sa Tbr. 10/5 Tarife i Tbr. 7/1 Tarife obzirom na vrijednost pobijanog dijela rješenja u iznosu od 156,25 kn sa uključenom naknadom po Tbr. 42 Tarife.

 

5.U kontekstu stajališta prvostupanjskog suda da „beskonačno naplaćivanje tzv. „ troškova u postupku izravne naplate“ ne može imati za posljedicu „beskonačno naplaćivanje nepostojeće tražbine“, valja navesti da su svi takvi daljnji troškovi posljedica nepostupanja ovršenika po pravomoćnim sudskim odlukama te da se ne radi ni o nepostojećoj tražbini niti kažnjavanju ovršenika koji ovrhu pravomoćno ovrhovoditelju dosuđenih troškova postupka može spriječiti njihovim pravovremenim podmirenjem.

 

U Varaždinu, 17. kolovoza 2021.