Poslovni broj: 78 Pž-2631/2020-2

1

REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 78 Pž-2631/2020-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Mladen Šimundić, u pravnoj stvari tužitelja V. Ć., vlasnik obrta G. – M. „Ć..2“, K., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik I. L., odvjetnik iz S. B., protiv tuženika K. d.o.o., C., , OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik T. D., odvjetnik iz Z., radi isplate iznosa od 47.670,44 kn, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv dijela presude Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu, poslovni broj Povrv-289/2017-50 od 24. veljače 2020., 16. kolovoza 2021.

p r e s u d i o j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu, poslovni broj Povrv-289/2017-50 od 24. veljače 2020. u pobijanim točkama I. i III. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu, poslovni broj Povrv-289/2017-50 od 24. veljače 2020. djelomično je održan na snazi platni nalog za iznos od 42.287,49 kn i dio troška ovršnog postupka (točka I. izreke), platni je nalog ukinut i tužbeni zahtjev odbijen za iznos od 5.382,95 kn te za dio troškova ovršnog postupka (točka II. izreke), a tuženiku je naloženo platiti tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 12.538,43 kn (točka III. izreke). U bitnome, prvostupanjski je sud utvrdio kako je, nakon provedenog dokaznog postupka i financijskog vještačenja utvrdio postojanje tužiteljeve tražbine prema tuženiku, sukladno odredbi čl. 29. i 620. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO).

2. Protiv točaka I. i III. izreke navedene presude žalbu je podnio tuženik, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, u bitnom navodeći kako je tužitelja na pripremnom ročištu zastupala osoba koja ničim nije dokazala svoje ovlaštenje da zastupa tužitelja. Nadalje, kada je sud na drugom pripremnom ročištu odlučio provesti sve predložene dokaze, nije rješenjem zaključio prethodni postupak, za što smatra da predstavlja bitnu povredu odredaba parničnog postupka. Ukazuje kako sud nije saslušao svjedoka tuženika, a razloge odbijanja nije obrazložio u presudi, pa je na taj način onemogućio potpuno i točno utvrđenje činjeničnog stanja. Navodi kako je sudski vještak pogrešno utvrdio visinu tužiteljevog potraživanja, a prvostupanjski je sud pogrešno zaključio kako postoji tužiteljevo potraživanje. U nastavku žalbe obrazlaže svoje prigovore na nalaz i mišljenje vještaka, kao i razloge zbog kojih smatra da prvostupanjski sud nije mogao odbiti tuženikov prigovor prijeboja te eventualno istaknuti prigovor radi prebijanja, a smatra kako trošak postupka nije dobro izračunat. Predlaže preinačiti presudu, odnosno istu ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ovaj predmet predstavlja spor male vrijednosti, temeljem odredbe čl. 502. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP), s obzirom na to da se isti odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 50.000,00 kn, i navedena se presuda ne može ispitivati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kao niti povreda postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a.

6. Slijedom navedenog, presuda je ispitana temeljem odredbe čl. 467. st. 1. ZPP-a, u okviru dopuštenih žalbenih razloga te po službenoj dužnosti zbog moguće bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Naime, kako je ovaj postupak pokrenut prije 1. rujna 2019., temeljem čl. 117. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 70/19) na njega se ne primjenjuje izmijenjena odredba čl. 467. st. 1. ZPP-a.

7. Stoga u žalbenom postupku nisu ispitivani žalbeni navodi tuženika koji se
odnose na pitanje postojanja povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a (zaključenje prethodnog postupka) odnosno pravilnosti i potpunosti utvrđenog činjeničnog stanja (visina potraživanja). No, i ti su navodi ispitani po službenoj dužnosti, u odnosu na postojanje koje od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje sud pazi po službenoj dužnosti, a posebno jesu li zaključci prvostupanjskog suda u suprotnosti s ispravama u spisu.

8. U odnosu na nalaz i mišljenje vještaka, na kojemu sud temelji svoju presudu, valja ukazati kako je vještak, na ročištu 23. siječnja 2020. usmeno obrazložio svoj nalaz i odgovorio na primjedbe, te da stranke nisu imale daljih prigovora ili prijedloga glede samog nalaza. Stoga žalbeni navod kako u navedenom vještačkom nalazu niti prilikom iskaza vještaka nije nesporno utvrđeno da li količina radova koje je izveo tuženik odgovara količini radova koju je priznao investitor predstavlja novu tvrdnju koju je tuženik morao istaknuti tijekom postupka. Ovo iz razloga što se, prema odredbi čl. 352. st. 1. ZPP-a, u žalbi ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti. Kako se iz tuženikove žalbe može utvrditi da su ti razlozi istaknuti kao primjer pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, iste nisu mogle biti predmet ispitivanja u žalbenom postupku.

9. U postupku koji je prethodio pobijanoj presudi niti u pobijanoj presudi nisu
učinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a u svojoj se žalbi tuženik ne poziva na neku od bitnih povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 5. i 10. ZPP-a.

10. Između stranaka nije bilo sporno postojanje pravnog odnosa, dok je
sporna bila visina potraživanja tužitelja, kao i eventualno postojanje protupotraživanja
tuženika. Kako su na ročištu 23. siječnja 2020. punomoćnici stranka predložili usvojiti odnosno odbiti tužbeni zahtjev i predali troškovnike, prvostupanjski je sud pravilno zaključio glavnu raspravu i odluku donio temeljem isprava u spisu.

11. Zaključci prvostupanjskog suda navedeni u obrazloženju presude o bitnim činjenicama nisu u suprotnosti s ispravama u spisu, pa nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, na koju se poziva tuženik.

12. Prigovor prijeboja istaknut od strane tuženika sud je pravilno odbio, navodeći kako tuženik stavlja tužitelju u prijeboj protutražbinu po osnovi ugovorne kazne zbog zakašnjenja po obavijestima o knjiženim terećenjima 3-2016 od 19. srpnja 2016. i 4-2016 od 19. srpnja 2016. Pri tome su radovi po Ugovoru o građenju 01-01/15 HVU od 8. svibnja 2015. dovršeni 20. studenog 2015., kada je obavljen tehnički pregled ove građevine što proizlazi iz Zapisnika Povjerenstva za tehnički pregled (str. 55. spisa), dok su radovi na dječjem vrtiću Dugo Selo završeni 11. prosinca 2015., dakle više od šest mjeseci prije obavijesti o terećenjima. S obzirom na to da tuženik nije dokazao da je odmah po primitku ispunjenja bez odgađanja priopćio tužitelju da zadržava pravo na ugovornu kaznu, prvostupanjski sud ukazuje kako je za tu tražbinu nastupila prekluzija prava sukladno odredbi čl. 370. st. 5. ZOO.

13. Nadalje, u odnosu na procesni prigovor radi prebijanja, koji je tuženik
također istaknuo u odnosu na 13.776,48 kn prema obavijestima o knjiženim terećenjima 3-2016 od 19. srpnja 2016. i 4-2016 od 19. srpnja 2016., prvostupanjski je sud pravilno ukazao kako taj prigovor nije dopušten. Naime, makar prvostupanjski sud doista nije donio rješenje kojim zaključuje prethodni postupak, na pripremnom ročištu od 19. listopada 2017. na zapisnik je uneseno kako je pripremno ročište dovršeno, te da se prelazi na glavnu raspravu, pa je prigovor radi prebijanja podnesen nakon roka iz čl. 288.a ZPP-a.

14. Pri tome ovaj sud ukazuje kako se i u slučaju prigovora radi prebijanja radi o istom potraživanju za koje je tuženik istaknuo i prigovor prijeboja (knjižna terećenja 3-2016 od 19. srpnja 2016. i 4-2016 od 19. srpnja 2016.), a koji je prvostupanjski sud obrazloženo odbio kao neosnovan.

15. Što se tiče žalbenih navoda kako sud nije proveo dokaz saslušanjem
svjedoka predloženog od strane tuženika, ovaj sud ukazuje da je zamjenica punomoćnika tuženika, na ročištu 23. siječnja 2020., nakon provedenog dokaza saslušanjem vještaka, predložila ukinuti platni nalog i odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, te zatražila trošak prema troškovniku kojeg je predala u sudski spis.

16. Na utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski je sud pravilno primijenio odredbe čl. 29. st. 2. i 620. ZOO-a, te djelomično održao na snazi platni nalog (čl. 451. st. 3. ZPP-a).

17. U odluci o troškovima postupka prvostupanjski je sud primijenio odredbe
čl. 154. i 155. ZPP-a, odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad
odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 104/14, 118/14 i 107/15; dalje: Tarifa) kao i Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 74/95, 57/96, 137/02, 125/11, 112/12 i 157/13) i Tarifu sudskih pristojbi, navodeći kako su tužitelju troškovi dosuđeni u skladu s uspjehom u sporu od 88,70%.

18. Dakle, suprotno navodima žalitelja, tužitelju nisu dosuđeni troškovi u
cijelosti, a prvostupanjski je sud pojedinačno navedene i dosuđene troškove ocijenio
kao nužne i potrebne za okončanje spora.

19. Kako žalitelj ne ukazuje da bi prvostupanjski sud pogrešno primijenio neku od zakonskih odredbi, odnosno koja od navedenih radnji nije bila nužna i potrebna, niti je takva povreda utvrđena ispitivanjem odluke po službenoj dužnosti, žalba je i u tom dijelu neosnovana.

20. Slijedom navedenog, temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a tuženikova je žalba odbijena kao neosnovana, a prvostupanjska presuda potvrđena u pobijanim točkama I. i III. njene izreke.

Zagreb, 16. kolovoza 2021.

Sudac Mladen Šimundić