Broj: Kž 320/2018
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća te Melite Božičević-Grbić i Ileane Vinja, kao članova vijeća uz sudjelovanje sudske savjetnice Davorke Simunić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. D. B. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 246. st. 2. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17; dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi opt. S. T., podnijetoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 24. travnja 2018. broj Kv-I-39/18, K-33/16, u sjednici održanoj 12. srpnja 2018.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba opt. S. T. kao neosnovana.
Obrazloženje
Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, na temelju čl. 402. st. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17; dalje u tekstu: ZKP/08) odlučeno je da će se opt. S. T. suditi u odsutnosti.
Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženik putem branitelja I. M., odvjetnika iz Z., "radi pogrešne primjene materijalnog prava" s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati "na ponovnu odluku i raspravljanje."
Na temelju čl. 495. u vezi s čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
Žalba nije osnovana.
Žalitelj osporava pravilnost zaključka prvostupanjskog suda da optuženik ne bi mogao biti izručen Republici Hrvatskoj. Ističe "…da je optuženi ujedno i državljanin Republike Hrvatske, dakle radi se o dvojnom državljanstvu koje kao takvo isključuje pravo Republike Srbije da ne izruči takvog državljanina."
Nasuprot žalbenim prigovorima, ovaj sud nalazi da je pobijano rješenje pravilno i zakonito.
Za žalitelja nije sporno da je državljanin Republike Hrvatske i Republike Srbije time da sukladno čl. 1. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima ("Narodne novine" broj 178/04) međunarodni ugovori imaju prednost pred spomenutim zakonom. Stoga je pravilno sud prvog stupnja zaključio da državljanstvo Republike Srbije predstavlja prepreku izručenju prema Ugovoru između Republike Hrvatske i Republike Srbije o izručenju potpisanom 29. lipnja 2010. Naime prema čl. 8. spomenutog Ugovora izručenje državljanina zamoljene države (dakle Republike Srbije čiji je državljanin optuženik) će se dozvoliti samo za kaznena djela organiziranog kriminala i korupcije, koje kazneno djelo se ne stavlja na teret optuženiku.
Prema tome, vodeći računa o odredbama koje reguliraju pitanje izručenja i ustupa kaznenog progona prema važećim dvostranim međunarodnim ugovorima sa Republikom Srbijom, pravilno je sud prvog stupnja zaključio da su ispunjeni žalbom osporeni, kao i ostali u čl. 402. st. 3. ZKP/08 zakonom predviđeni uvjeti (postojanje osobito važnih razloga, optuženik je u bijegu odnosno nedostižan je državnim tijelima) da se optuženiku sudi u odsutnosti.
Slijedom navedenog, kako žalbeni navodi ne dovode u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, te nakon što je pobijano rješenje ispitano i prema odredbi iz čl. 494. st. 4. ZKP/08, trebalo je žalbu optuženika odbiti i odlučiti kao u izreci ovog rješenja (čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08).
Zagreb, 12. srpnja 2018.
