Pristupanje sadržaju
1
Poslovni broj: 14 UsI-1868/21-5
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sucu Sandri Ćoraš Gega, uz sudjelovanje Radojke Ćupurdija kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja: S. H. iz Z., S. V. …, protiv tuženika: Odbor za državnu službu Republike Hrvatske, Zagreb, Palmotićeva 5, radi rasporeda na radno mjesto, bez održavanja rasprave, dana 16. kolovoza 2021.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da se poništi rješenje tuženika Odbora za državnu službu Republike Hrvatske KLASA: UP/II-112-07/20-01/143, URBROJ: 566-01/16-21-2 od dana 19. veljače 2021.
Obrazloženje
1. U pravovremenoj tužbi podnesenoj protiv rješenja tuženika Odbora za državnu službu Republike Hrvatske KLASA: UP/II-112-07/20-01/143, URBROJ: 566-01/16-21-2 od dana 19. veljače 2021., tužitelj je, u bitnom, naveo da je do donošenja rješenja o rasporedu na radno mjesto dana 15. studenog 2019. bio, temeljem rješenja o rasporedu državnog službenika KLASA:UP/I-112-02/19-01/27 URBROJ:531-03-l-l-19-334 od dana 18. ožujka 2019. raspoređen na radno mjesto višeg građevinskog inspektora s utvrđenim koeficijentom složenosti poslova radnog mjesta koji da je iznosio 1,843. Navedeni koeficijent složenosti poslova radnog mjesta da je sukladan odredbi čl. 22. Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u državnoj službi kojim su propisani posebni nazivi radnih mjesta u Ministarstvu zaštite okoliša i prirode i Ministarstvu graditeljstva i prostornoga uređenja te koeficijenti složenosti poslova. U trenutku donošenja osporavanog rješenja o rasporedu na radno mjesto KLASA:UP/I-112-02/19-01/122, URBROJ: 443/25-19-1 od dana 15. studenog 2019. da su na snazi dva akta iste pravne snage (Uredba o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u državnoj službi i Uredba o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova za radna mjesta u Državnom inspektoratu) koji da istu materiju rješavaju na dva različita načina, odnosno da isto radno mjesto s istim opisom poslova radnog mjesta vrednuju na različit način. Osporavani dio rješenja o plaći od dana 15. studenog 2019. da je protivan i čl. 17. st. 3. Zakona o radu, a u svezi čl. 4. st. 2. Zakona o državnim službenicima, sukladno kojima da plaća radnika s kojim poslodavac sklopi ugovor o radu ne smije biti utvrđena u manjem iznosu od plaće radnika koji kod tog poslodavca radi na istim ili sličnim poslovima. Štoviše, takav stav da je iznijela i sama Vlada RH prilikom donošenja Uredbe o izmjenama i dopunama Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u državnoj službi u kolovozu 2019. za radna mjesta višeg inspektora cestovnog prometa i viših inspektora cesta. Supsidijarnom primjenom Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 18/19) i čl. 9. st. 3. da je jasno da je u ovakvoj pravnoj situaciji potrebno primijeniti odredbu čl. 22. Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u državnoj službi budući da je u istoj Uredbi za obavljanje poslova višeg građevinskog inspektora određen koeficijent složenosti poslova koji iznosi 1,843, a koji da je povoljniji od onoga koeficijenta složenosti poslova određenog Uredbom o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova za radna mjesta u Državnom inspektoratu i koji iznosi 1,697. Činjenica rada u drugom državnom tijelu da ne smije i ne može biti isključivi temelj za razlikovanje službenika u visini plaće, odnosno u koeficijentu složenosti poslova, nego da predstavlja nejednako postupanje prema službenicima ovisno o tome u kojem državnom tijelu rade. U prilog prethodno iznesenom je i odredba čl. 2. st. 2. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN. 112/17, 12/18, 2/19,119/19). Zakonom o Državnom inspektoratu (NN 115/18) da je propisano da službenici koje preuzima Državni inspektorat zadržavaju postojeća radna mjesta s istim ovlastima, a kako se radi o istom radnom mjestu s istim ovlastima za koje da je već utvrđena plaća i kako službenik i dalje radi kod istog poslodavca da je riječ o stečenim pravima o kojima da se govori u Zakonu o radu u čl. 137. st. 1. i 2. te da se u konkretnom slučaju radi o stečenom pravu na prethodno vrednovanje radnog mjesta višeg građevinskog inspektora i o pravu na zadržavanje već prethodno određenog koeficijenta složenosti poslova koji iznosi 1,843. Opis, odnosno složenost poslova službenika koji obavlja poslove radnog mjesta višeg građevinskog inspektora da se nije promijenio. Jedino što se promijenilo da je državno tijelo koje je nadležno za poslove višeg građevinskog inspektora jer da je Državni inspektorat iz Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja preuzeo financijska sredstva osigurana u državnom proračunu za plaće viših građevinskih inspektora prema koeficijentu 1.843 i svih drugih inspektora za cijelu 2019. pa tako i za mjesec prosinac 2019., ali da mu je plaća za prosinac 2019. obračunata prema novom, umanjenom koeficijentu u iznosu od 1,697. Stoga, da traži da mu se nadoknadi učinjena novčana šteta nastala zbog isplate manje plaće (za koju da su bila osigurana sredstva u državnom proračunu Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja) zajedno s pripadajućim zakonskim kamatama od dana dospijeća plaće do dana isplate. Slijedom navedenog predložio je sudu da donese presudu kojom se tužba uvažava te poništava osporeno rješenje tuženika kao i da Naslovni sud sam riješi ovu upravnu stvar na temelju čl. 58. st. 1. Zakona o upravnim sporovima.
2. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da se na tužitelja od 1. prosinca 2019., od kada je raspoređen u Državni inspektorat, ne primjenjuje Uredba o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u državnoj službi nego Uredba o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova za radna mjesta u Državnom inspektoratu („Narodne novine“ broj 107/19), stoga da je tužitelju raspoređenom na radno mjesto višeg građevinskog inspektora pravilno utvrđen koeficijent složenosti poslova. Osim toga, kako je Državni inspektorat iz djelokruga Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja preuzeo inspekcijske poslove građenja da je jasno da se u Ministarstvu navedeni poslovi više ne obavljaju, niti je tužitelj zaposlenik istoga. Stoga, iako je Uredba o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u državnoj službi u pogledu koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta viši građevinski inspektor ostala na snazi, odredba koja se odnosi na koeficijent složenosti poslova radnog mjesta viši građevinski inspektor u spomenutom Ministarstvu ne dolazi do primjene. Iz tog razloga da u ovome predmetu ne može biti riječi o povoljnijoj primjeni prava, na koju se tužitelj opetovano poziva. S obzirom na to da se na službenike Državnog inspektorata ne primjenjuje Uredba o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u državnoj službi, nego Uredba o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova za radna mjesta u Državnom inspektoratu, da tužitelju nije mogao biti utvrđen drugi koeficijent složenosti poslova radnog mjesta nego onaj koeficijent koji za radno mjesto tužitelja propisuje navedena Uredba, odnosno koeficijent 1,697. Navedeni stav da je potvrđen i presudom Visokog upravnog suda, poslovni broj: Usž-408/20-2 od dana 12. studenoga 2020., kojom da je potvrđena presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Usl-508/2020-15 od dana 31. kolovoza 2020. Neosnovani su i žalbeni navodi tuužitelja kako se trebalo primijeniti povoljnije pravo, odnosno koeficijent složenosti poslova propisan Uredbom o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u državnoj službi, jer je odredbom čl. 127. Zakona o državnim službenicima jasno propisano da kada se donese pravilnik o unutarnjem redu na temelju novog akta o unutarnjem ustrojstvu, da se službenici raspoređuju na radna mjesta iz tog pravilnika. Stoga da predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja.
3. Osporenim rješenjem tuženika Odbora za državnu službu Republike Hrvatske KLASA: UP/II-112-07/20-01/143, URBROJ: 566-01/16-21-2 od dana 19. veljače 2021. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Državnog inspektorata Republike Hrvatske KLASA: UP/I-112-02/19-01/122, URBROJ: 443/25-19-1 od dana 15. studenog 2019., a kojim rješenjem se pod točkom 1. državni službenik S. H., struč.spec.ing.aedif., ovdje tužitelj, u državnoj službi na neodređeno vrijeme, raspoređuje s danom 1. prosinca 2019. na radno mjesto viši građevinski inspektor u Ispostavi u …, Odjelu građevinske inspekcije Splitsko-dalmatinske županije, Službi građevinske inspekcije, Područni ured …, Državni inspektorat, utvrđeno Pravilnikom o unutarnjem redu Državnog inspektorata, pod rednim brojem 804. Sistematizacije radnih mjesta, na neodređeno vrijeme. Pod točkom 2. utvrđeno je da službenik ostvaruje pravo na plaću u visini umnoška koeficijenta složenosti poslova koji iznosi 1,697 i osnovice za izračun plaće, uvećanog za 8% za navršenih 31 godina radnog staža u državnim tijelima, uvećanog za 15.5% za navršenih 31 godinu radnog staža, a točkom 3. da se plaća iz točke 2. izreke uvećava za 0,5% za svaku sljedeću navršenu godinu radnog staža službenika, bez donošenja posebnog rješenja. Pod točkom 4. utvrđeno je da se službeniku utvrđuje dodatak na plaću za obavljanje poslova s posebnim uvjetima rada u visini 10% na pripadajuću plaću radnog mjesta viši inspektor. Pod točkom 5. je utvrđeno da se plaća po tom rješenju obračunava od 1. prosinca 2019., a pod točkom 6. da žalba protiv tog rješenja ne odgađa njegovo izvršenje.
4. Kako stranke nisu izričito zahtijevale održavanje rasprave (članak 36. točka 4. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17, dalje: ZUS), a činjenice odlučne za rješavanje ovog spora su nesporne, sud je bez održavanja rasprave, na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, te pregledom dokumentacije priložene u sudskom spisu, kao i dokumentacije priložene u spisu tuženika, koji spis je sudu dostavljen uz odgovor na tužbu tuženika, ocijenio kako tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
5. Predmet spora je, sukladno odredbi čl. 3. ZUS-a, ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tuženika.
7. Odredbom čl. 63. st. 1. Zakona o državnim službenicima („Narodne novine“, br. 92/05, 140/05, 142/06, 77/07, 107/07, 27/08, 34/11, 49/11, 150/11, 34/12, 38/13, 37/13, 1/15, 138/15, 61/17, 70/19 i 98/19, dalje: Zakona o državnim službenicima) propisano je da je odlučivanje o rasporedu na radno mjesto te o drugim pravima i obvezama državnih službenika, kao i o prestanku državne službe upravna je stvar. O tome se odlučuje u upravnom postupku u kojem je prethodno potrebno potpuno i pravilno utvrditi sve činjenice i okolnosti relevantne za donošenje pravilne i zakonite odluke.
8. Sukladno odredbi čl. 126. st. 1. Zakona o državnim službenicima propisano je ako dio poslova državnog tijela prelazi u djelokrug drugog državnog tijela, to tijelo preuzima i službenike koji su zatečeni na preuzetim poslovima, dok je stavkom 2 istog članka propisano da se na preuzete službenike iz stavka 1. ovoga članka primjenjuju odredbe ovoga Zakona koje se odnose na ukidanje državnog tijela čije poslove preuzima drugo državno tijelo.
9. Prema odredbi čl. 124. st. 1. Zakona o državnim službenicima propisano je kad se ukine državno tijelo, službenike ukinutog tijela preuzima ono državno tijelo koje preuzima i obavljanje poslova ukinutog tijela, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno. Stavkom 2. istog članka propisano je da do donošenja pravilnika o unutarnjem redu i rasporedu na radna mjesta prema tom pravilniku, preuzeti službenici iz stavka 1. ovoga članka obavljaju poslove koje su obavljali u ukinutom državnom tijelu, odnosno druge poslove po nalogu čelnika tijela, a pravo na plaću i ostala prava iz službe ostvaruju prema dotadašnjim rješenjima. Stavkom 3. istog članka propisano je da preuzeti državni službenici koji se po donošenju pravilnika o unutarnjem redu ne mogu rasporediti, jer nema slobodnih radnih mjesta za koje ispunjavaju stručne i druge uvjete za raspored, stavljaju se na raspolaganje Vladi, dok je stavkom 4. istog članka propisano da se rješenja o rasporedu na radna mjesta ili rješenja o stavljanju na raspolaganje Vladi donose najkasnije u roku od dva mjeseca od preuzimanja službenika.
10. Člankom 127. st. 1. Zakona o državnim službenicima propisano je kad se donese pravilnik o unutarnjem redu na temelju novog akta o unutarnjem ustrojstvu, službenici se raspoređuju na radna mjesta iz tog pravilnika prema potrebama službe i stručnom znanju, dok je stavkom 3. istog članka propisano ako se u skladu s uredbom o unutarnjem ustrojstvu državnog tijela ukidaju pojedine ustrojstvene jedinice tog tijela, pojedina radna mjesta u državnom tijelu ili se smanjuje potreban broj izvršitelja na pojedinim radnim mjestima, službenici koji su do tada bili raspoređeni na ta radna mjesta, odnosno u ustrojstvene jedinice koje se ukidaju, raspoređuju se na druga radna mjesta za koja ispunjavaju uvjete.
11. Shodno odredbi čl. 31. st. 2. Zakona o državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj 115/18) nazivi radnih mjesta i koeficijenti složenosti poslova za radna mjesta u Državnom inspektoratu propisuju se uredbom Vlade Republike Hrvatske.
12. Odredbom čl. 2. toč. 21. Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova za radna mjesta u Državnom inspektoratu („Narodne novine“, br. 107/19) utvrđen je koeficijent složenosti poslova za radna mjesta viših inspektora koji iznosi 1,697.
13. Prema odredbi čl. 148. st. 3. Uredbe o unutarnjem ustrojstvu Državnog inspektorata („Narodne novine“, br. 45/19 i 66/19) propisano je da će se pravilnikom o unutarnjem redu utvrdit radna mjesta za državne službenike i namještenike s naznakom njihovih osnovnih poslova i zadaća, stručnih uvjeta potrebnih za njihovo obavljanje, njihove ovlasti i odgovornosti te druga pitanja od značaja za rad Inspektorata. Pravilnik o unutarnjem redu Državnog inspektorata, KLASA: 011-02/19-01/4, URBROJ: 443/10-19-5, donesen je 10. srpnja 2019.
14. Uvidom u spis tuženog tijela KLASA: UP/II-112-07/20-01/143 utvrđeno je: da je tužitelj temeljem Rješenja o rasporedu na radno mjesto Državnog inspektorata KLASA: UP/I-112-02/19-01/122, URBROJ: 443/25-19-1 od dana 15. studenog 2019. raspoređen na radno mjesto višeg građevinskog inspektora u Ispostavi u …, Odjelu građevinske inspekcije Splitsko-dalmatinske županije, Službi građevinske inspekcije, Područni ured …, Državni inspektorat, utvrđeno Pravilnikom o unutarnjem redu Državnog inspektorata, pod rednim brojem 804. Sistematizacije radnih mjesta, na neodređeno vrijeme; da je tužitelju temeljem Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova za radna mjesta u Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj 107/2019) utvrđen koeficijent složenosti poslova 1,697; da je tužitelju temeljem odredbe čl. 22. Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u državnoj službi („Narodne novine“, br. 37/01, 38/01, 71/01, 89/01, 112/01, 7/02, 17/03, 197/03, 21/04, 25/04, 66/05, 92/05, 131/05, 140/05, 81/06, 11/07, 47/07, 109/07, 58/08, 32/09, 140/09, 21/10, 38/10, 77/10, 113/10, 22/11, 142/11, 31/12, 49/12, 60/12, 65/12, 78/12, 82/12, 100/12, 124/12, 140/12, 16/13, 25/13, 52/13, 96/13, 126/13, 2/14, 94/14, 140/14, 151/14, 76/15, 100/15, 71/18) bio utvrđen koeficijent složenosti poslova 1,843 prije donošenja prvostupanjskog upravnog rješenja i to rješenjem Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja Republike Hrvatske KLASA: UP/I 112-02/19-01/27, URBROJ: 531-03-1-1-19-334 od dana 18. ožujka 2019.
15. Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju tuženik zakonito i pravilno postupio kada je osporenim rješenjem odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv prvostupanjskog upravnog rješenja kojim je tužitelj S. H., struč.spec.ing.aedif. raspoređen, s danom 1. prosinca 2019. na radno mjesto viši građevinski inspektor u Ispostavi u …, Odjelu građevinske inspekcije Splitsko-dalmatinske županije, Službi građevinske inspekcije, Područni ured …, Državni inspektorat, utvrđeno Pravilnikom o unutarnjem redu Državnog inspektorata, pod rednim brojem 804. Sistematizacije radnih mjesta, na neodređeno vrijeme, ovo stoga što i ovaj Sud drži da je, kod nedvojbenog stanja stvari i to da je Državni inspektorat preuzeo tužitelja iz ustrojstvene jedinice u kojoj je bio raspoređen temeljem prethodnog rješenja te da je u skladu s navedenim promjenama donesen Pravilnik o unutarnjem redu državnog inspektorata KLASA: 011-02/19-01/4, URBROJ: 443/10-19-5 dana 10. srpnja 2019. čiji sastavni dio je i Sistematizacija radnih mjesta, a temeljem kojih je tužitelj zakonito raspoređen na naznačeno radno mjesto pravilnom primjenom odredbe čl. 127. Zakona o državnim službenicima, kao i mjerodavnih odredbi naprijed citiranih zakonskih i podzakonskih propisa, osporeno rješenje tuženika pravilno i zakonito, čijim pak donošenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.
16. Nadalje, predmetni raspored tužitelja na radno mjesto viši građevinski inspektor u Ispostavi u …, Odjelu građevinske inspekcije Splitsko-dalmatinske županije, Službi građevinske inspekcije, Područni ured …, Državni inspektorat, utvrđeno Pravilnikom o unutarnjem redu Državnog inspektorata, pod rednim brojem 804. Sistematizacije radnih mjesta u nedvojbenim okolnostima i to da je tužitelj preuzet iz Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja u Državni inspektorat, ne može se ocijeniti nezakonitim jer ne postoji zakonska zapreka da se tužitelja rasporedi čak i na radno mjesto manje složenosti poslova od onih koje je ranije obavljao što je pak sukladno dugogodišnjoj sudskoj praksi i pravnom shvaćanju Visokog upravnog suda RH izraženom u većem broju sudskih odluka, pa tako primjerice i u presudi Visokog upravnog suda RH poslovni broj Usž-1229/18-2 od 3. svibnja 2018., a niti se predmetnim raspoređivanjem tužitelja dira u njegova stečena prava kako to isti pogrešno smatra.
17. Naime, za naglasiti je da se na službenike Državnog inspektorata ne primjenjuje Uredba o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u državnoj službi, nego Uredba o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova za radna mjesta u Državnom inspektoratu, radi čega tužitelju nije mogao biti utvrđen drugi koeficijent složenosti poslova radnog mjesta, nego onaj koeficijent koji za radno mjesto propisuje navedena Uredba (koeficijent 1,697), a kako to pravilno zaključuje i tuženik. Kako je Državni inspektorat iz djelokruga Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja preuzeo inspekcijske poslove, jasno je da se u Ministarstvu navedeni poslovi više ne obavljaju pa to što su i dalje ostale odredbe koje su se odnosile na tužiteljevo ranije radno mjesto nije od utjecaja na drugačije presuđenje u ovom upravnom sporu.
18. Dakle, u gore navedenoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, neosnovani su i navodi tužitelja kako je trebalo primijeniti za njega povoljnije pravo, odnosno koeficijent složenosti poslova propisan Uredbom o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u državnoj službi, jer je odredbom članka 127. stavka 1. Zakona o državnim službenicima jasno propisano da kada se donese pravilnik o unutarnjem redu na temelju novog akta o unutarnjem ustrojstvu, službenici se raspoređuju na radna mjesta iz tog pravilnika, a koje pravno stajalište je izneseno i u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske pod posl. br. Usž-4081/20-2 od dana 12. studenoga 2020. (kojom je odlučeno u istovjetnom predmetu).
19. Neosnovani su i prigovori tužitelja koji se odnose na visinu plaće koja mu je određena po novom rješenju o rasporedu, jer je prvostupanjsko upravno rješenje doneseno dana 15. studenog 2019., a istim je određeno da se tužitelj raspoređuje od dana 1. prosinca 2019. pa je pravilno postupilo prvostupanjsko upravno tijelo kada je odredilo i da će se tužitelju plaća isplaćivati upravo od dana rasporeda (1. prosinca 2019.) obzirom da je upravno tijelo dužno službeniku isplatiti plaću nakon obavljenog rada prema koeficijentu radnog mjesta na koje je raspoređen, vodeći računa o tome da je rješenje o rasporedu konstitutivan pravni akt kojim se uspostavlja novi radnopravni status službenika zbog čega se i plaća obračunava od dana rasporeda, a ukoliko tužitelj smatra da bi mu pripadala veća plaća od one koju mu isplaćuje poslodavac (od dana 1. prosinca 2019.) u tom slučaju isti svoje pravo treba ostvarivati pred za to nadležnim redovnim sudom.
20. Slijedom svega naprijed navedenog, po ocjeni ovog Suda, ni ostali prigovori tužitelja (da je rješenje o njegovom rasporedu protivno odredbama Zakona o radu i Kolektivnog ugovora itd.) izneseni u tužbi nisu od utjecaja radi donošenja eventualno drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari iz razloga što je u upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu, činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno, nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na štetu tužitelja.
21. U izloženim okolnostima, a uzimajući u obzir navedene zakonske odredbe, osporavana odluka tuženika je zakonita. Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, br. 47/09, dalje: ZUP), a na koje ovaj Sud, temeljem članka 31. stavka 2. ZUS-a, pazi po službenoj dužnosti.
22. Radi toga je, na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te odlučiti kao u izreci.
U Splitu, 16. kolovoza 2021.
S U D A C
Sandra Ćoraš Gega
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske (čl. 66. u svezi čl. 70. ZUS-a).
DN-a:
- tužitelju S. H. iz Z., S. V. …,
- tuženiku Odboru za državnu službu Republike Hrvatske, Zagreb, Palmotićeva 5,
- u spis
RJ:
- Vrijednost predmeta spora je neprocjenjiva.
- Oslobođen plaćanja sudske pristojbe na temelju članka 11. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ br. 118/18).
- Kalendar 60 dana.