Broj: Kzz 20/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana kao predsjednika vijeća, te Melite Božičević-Grbić i Ileane Vinja kao članova vijeća uz sudjelovanje sudske savjetnice Davorke Simunić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okr. Z. B., zbog kaznenog djela iz čl. 264. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17.; dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti Državnog odvjetništva Republike Hrvatske od 27. travnja 2018. broj KZZ-DO-113/2017, podignutim protiv pravomoćne presude Općinskog suda u Virovitici od 22. ožujka 2016. broj K-104/16, u sjednici održanoj 12. srpnja 2018.,

p r e s u d i o   j e

Utvrđuje se da je zahtjev za zaštitu zakonitosti osnovan i da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Virovitici od 22. ožujka 2016. broj K-104/16 povrijeđen zakon u odredbi čl. 468. st. 2. u vezi s čl. 10. st.1. i 2. toč. 3. i 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17; dalje u tekstu: ZKP/08.) pa se pobijana pravomoćna presuda ukida i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Virovitici od od 22. ožujka 2016. broj K-104/16, izdan je kazneni nalog kojim su okr. A. M. i Z. B. proglašeni krivima zbog kaznenog djela iz čl. 264. st. 1. KZ/11. za koje su obojica osuđeni na kazne zatvora u trajanju po tri mjeseca te im je izrečena uvjetna osuda uz vrijeme provjeravanja, okr. A. M. u trajanju tri godine, a okr. Z. B. u trajanju jedne godine. Na temelju čl. 264. st. 2. u vezi s čl. 9. KZ/11. od okr. Z. B. je oduzet duhan i ostali predmeti pobliže opisani u izreci presude. Presuda je u odnosu na okr. Z. B. postala pravomoćna 4. travnja 2016.

Protiv ove pravomoćne presude Državni odvjetnik Republike Hrvatske podigao je zahtjev za zaštitu zakonitosti zbog povrede zakona u odredbi čl. 468. st. 2. u vezi s čl. 10. st. 1. i 2. toč. 3. i 4. ZKP/08. jer se pobijana presuda temelji na nezakonitim dokazima. Državni odvjetnik smatra da su zapisnik o očevidu, fotodokumentacija očevida, zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta i vagarski listovi „…ispravno osnovano ocijenjeni kao nezakoniti…“ te predlaže da se utvrdi postojanje ove povrede, pravomoćna presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Zahtjev za zaštitu zakonitosti je osnovan.

Prema sadržaju pobijane presude prvostupanjski je sud zaključio da se „…kazneni nalog u cijelosti ukazuje dopuštenim i na zakonu utemeljenim…“ odnosno  kako „…ne postoje smetnje za izdavanje kaznenog naloga iz čl. 543. ZKP/08…“. Stoga je sud „…nakon izvršenog uvida…“, među ostalim,  u  zapisnik o očevidu, zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta te potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta, sve od 29. rujna 2015., fotodokumentaciju očevida te vagarske listove broj 2205 i 2209, prihvatio zahtjev državnog odvjetnika „…te okrivljenicima izrekao kaznu iz zahtjeva za izdavanje kaznenog naloga sukladno odredbi čl. 540. st. 2. t. 2. ZKP/08.“

Nadalje, iz stanja spisa razvidno je da je okr. A. M. podnio prigovor protiv kaznenog naloga, optužnica protiv njega je potvrđena, a u tijeku rasprave, pravomoćnim rješenjem koje čine rješenje Općinskog suda u Virovitici od 17. siječnja 2017. broj K-104/16 i Županijskog suda u Bjelovaru od 23. veljače 2017. broj Kž-33/2017, iz spisa predmeta su kao nezakoniti dokazi izdvojeni zapisnik o očevidu, zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta te potvrda o privremenom oduzimanju predmeta Policijske postaje S. sve od 29. rujna 2015., vagarski listovi „Ž.“ d.o.o. od 28. rujna 2015. i fotodokumentacija očevida. Ovo iz razloga što je dokazna radnja očevida u suštini predstavljala dokaznu radnju pretrage doma koja je, protivno čl. 250. toč. 1. i 7. ZKP/08. poduzeta bez pisanog naloga i bez nazočnosti dva svjedoka, dok se za ostale dokaze saznalo iz ovako nezakonito provedene pretrage stana. Kako su izdvojeni upravo oni dokazi na kojima se temeljila optužba te je državni odvjetnik odustao od kaznenog progona to je protiv okr. A. M. kazneni postupak obustavljen.

U pravu je stoga državni odvjetnik kako se obrazloženje pravomoćne presude, kojom je izdan kazneni nalog te okr. Z. B. proglašen krivim zbog kaznenog djela nedozvoljene trgovine, oslanja upravo na istu dokaznu građu koja je kao nezakonita izdvojena, doduše tek tijekom rasprave u kaznenom postupku koji je uslijedio po prigovoru protiv kaznenog naloga okr. A. M.

Naime, imajući na umu odredbe čl. 541. st. 1. i 2. te čl. 543. st. 2. ZKP/08. sudac pojedinac je dužan temeljito razmotriti osnovanost traženja državnog odvjetnika za izdavanje kaznenog naloga što nesumnjivo uključuje i razmatranje zasniva li se taj zahtjev na zakonito pribavljenim dokazima, odnosno, smislom odredbe čl. 541. st. 2. ZKP/08., ima li zakonitih dokaza koji opravdavaju izdavanje kaznenog naloga. Kako je u obrazloženju pobijane pravomoćne presude o kaznenom nalogu kao dokaze koji opravdavaju izdavanje kaznenog naloga, dakle dokazuju okrivljenikovu krivnju, sud naveo upravo one dokaze za koje je pravomoćnim rješenjem utvrđeno da su nezakoniti, to je jasno da se ta presuda temelji na nezakonitim dokazima.

Slijedom navedenog, zahtjev za zaštitu zakonitosti je osnovan jer je u pravomoćnoj presudi ostvarena povreda zakona u vidu bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. u vezi s čl. 10. st. 1. i 2. toč. 3. i 4. ZKP/08., pa je na temelju čl. 513. st. 1. ZKP/08. trebalo pravomoćnu presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

Zagreb, 12. srpnja 2018.