1               Poslovni broj: 22 Gž R-596/2021-2

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: 22 Gž R-596/2021-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Svjetlani Vidović, u pravnoj stvari tužitelja V. M., iz Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku M. M., odvjetniku u Z., protiv tuženika Bolnice, Z. OIB: ..., zastupanog po punomoćniku M. Ć. M., mag. iur. kod tuženika, radi isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu broj 16 Pr-573/2020-22 od 23. travnja 2021., dana 16. kolovoza 2021.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika; dok se žalba tužiteljice prihvaća i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj 16 Pr-573/2020-22 od 23. travnja 2021.:

a) potvrđuje u točki I. izreke u cijelosti;

 

b) preinačuje u pobijanom dijelu točke II. izreke za iznos od 625,00 kn i sudi:

 

„Nalaže se tuženiku da tužitelju, u roku od 15 dana, naknadi na ime daljnjih troškova prvostupanjskog postupka iznos od 625,00 kn sa zateznom kamatom od 23. travnja 2021. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.“

 

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju, u roku od 15 dana, naknadi na ime troškova drugostupanjskog postupka iznos od 156,25 kn sa zateznom kamatom od 16. kolovoza 2021. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom obvezan je tuženik isplatiti tužitelju iznos od 12.695,14 kn bruto sa pripadajućom zateznom kamatom, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak kao i naknaditi mu parnični trošak u iznosu od 8.250,00 kn sve sa pripadajućom zateznom kamatom kako je to specificirano u točki I. izreke presude; dok je više zatraženi parnični trošak tužitelja odbijen (točka II. izreke).

 

2. Žalbu protiv točke II. izreke odluke i to za iznos od 625,00 kn, pravovremeno podnosi tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava; dakle, žalbenog razloga predviđenog odredbom članka 353. stavak 1. točka 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP), s prijedlogom da se odluka u pobijanom dijelu preinači.

 

2.1. Protiv točke I. izreke presude žalbu podnosi tuženik zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. ZPP s prijedlogom da se odluka preinači, podredno, ukine.

 

2.2. Na žalbe nije odgovoreno.

 

2.3. Žalba tuženika je neosnovana, dok je žalba tužitelja osnovana.

 

3. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu novčanih iznosa za razdoblje od 1. listopada 2018. do 31. svibnja 2020. s naslova dodatka na plaću zbog posebnih uvjeta rada u visini od 16% temeljem odredbe članka 57. stavak 1. i 2. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“, broj 143/13; dalje: KU/2013) kojom je određeno da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću i to za vrijeme prekovremenog rada dok je nesporno da je dodatak tužitelju isplaćen za redovni rad.

 

3.1. Nadalje, predmet spora je i zahtjev s naslova dodatka na plaću za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenta od 12% temeljem izmijenjenoga članka 59. KU/2013 Dodatkom I. KU/2013 ("Narodne novine", broj 96/15; dalje: Dodatak I. KU), kojom je određeno da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću od 12% od osnovne plaće i to za vrijeme prekovremenog rada jer je taj dodatak tužitelju isplaćen za redovni rad.

 

3.2. Novi Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja sklopljen je 26. ožujka 2018. („Narodne novine“, broj 29/18; dalje: KU/2018), a primjenjuje se od 1. ožujka 2018. te sadrži identične odredbe kao KU/2013 odnosno odredba članka 55. KU/2018 sadržajno je ista kao i odredba članka 57. KU/2013 dok je odredba članka 57. KU/2018 sadržajno ista kao odredba članka 59. KU/2013.

 

3.3. Dodatkom I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“, broj 35/19) ugovoreno je da će se KU/2018 nastaviti primjenjivati do 27. ožujka 2019., Izmjenom Dodatka I. KU/2018 („Narodne novine“, broj 78/19) do 31. listopada 2019. a Dodatkom II. KU/2018 („Narodne novine“, broj 92/19) nadalje do 31. prosinca 2022. time da je izmijenjena odredba članka 55. KU/2018 na način da uvećanje s naslova posebnih uvjeta rada sada iznosi 19%, a člankom 23. Dodatka II. izmijenjena odredba članka 57. KU/2018 na način da uvećanje s naslova iznimne odgovornosti za život i zdravlje pacijenta iznosi 16%.

 

4. Predmet spora je i zahtjev za isplatu razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i za vrijeme privremene nesposobnosti za rad, a sve zbog pogrešnog obračuna istih zbog neisplate prednjih dodataka.

 

4.1. Prema odredbi članka 36. KU/2013, za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku se isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu; a radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije. Ista je odredba članka 34. KU/2018.

 

4.2. Temeljem odredbe članka 59. stavak 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine", broj 141/12; dalje: TKU/12) za razdoblje do 30. studenoga 2017., ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje, a nakon toga razdoblja temeljem odredbe članka 58. stavak 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine", broj 24/17; dalje: TKU/17-1) i članka 58. stavak 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine", broj 128/17; dalje: TKU/17-2).

 

4.3. Odredbom članka 81. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14 i 127/17; dalje: ZR) propisano je da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad). I odredba članka 91. stavak 3. ZR koja određuje da plaća obuhvaća osnovnu plaću i sva dodatna davanja bilo koje vrste koja poslodavac izravno ili neizravno, u novcu ili naravi, na temelju ugovora o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radnici ili radniku za obavljeni rad. Ovdje je sud pravilno primijenio i odredbu članka 94. ZR kojom je propisano da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću.

 

5. Prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev smatrajući da se na rad tužitelja ima primijeniti odredba članka 36., 57. i 59. KU/2013, odredbe članka 34., 55. i 57. KU/2018, članka 21. i 23. Dodatka II., te odredbe članka 58. stavak 1. TKU/12, TKU/17-1 i TKU/17-2.

 

6. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju, ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP). Pravilna su utvrđenja i zaključak prvostupanjskog suda te je pravilno primijenjeno materijalno pravo.

 

7. Naime, iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi:

 

- da je tužitelj zaposlenik tuženika na radnom mjestu doktora medicine liječnika specijalista neurologije na Odjelu za bolesti kretanja i pokreta;

 

- da je tužitelju tuženik platio naknadu za obavljeni prekovremeni rad ali ne i dodatak na ostvarene prekovremene sate rada zbog otežanih uvjeta rada u visini od 16% odnosno 19% koji dodatak je obračunao na obavljeni redovni rad;

 

- da je tužitelju tuženik platio naknadu za obavljeni prekovremeni rad ali ne i dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje pacijenata u visini od 12% odnosno 16% koje dodatke je obračunao na obavljeni redovni rad;

 

- da je zbog neisplate prednjih dodataka tuženik tužitelju pogrešno izračunao naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja;

 

- da je visina tužbenog traženja postavljena prema pisanom nalazu i mišljenju vještaka Centra ... d.o.o. Z.

 

8. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, sud prvog stupnja zaključuje da tuženik nije tužitelju platio utužene iznose a što je obvezan prema citiranim odredbama KU/2013, KU/2018, Dodatka II. i TKU/12, TKU/17-1 i TKU/17-2.

 

8.1. Prema shvaćanju suda prvog stupnja, što prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, tužitelju pripada pravo na dodatak na plaću za posebne uvjete rada i iznimnu odgovornost za život i zdravlje, neovisno o tome je li rad ostvaren u redovnom radnom vremenu ili kao prekovremeni rad. Naime, tumačenje tuženika da tužitelju taj dodatak pripada samo za redovan rad nije prihvatljivo kod nesporne činjenice da otežani uvjeti rada i iznimna odgovornost za život i zdravlje pacijenata postoje i pri redovnom i pri prekovremenom radu. Iz platnih podataka i evidencije radnog vremena te rezultata vještačenja proizlazi da je obračun dodataka izvršen u odnosu na redovni rad tužitelja, iako je kao radne sate u cilju utvrđenja osnovice za izračun dodataka trebalo računati i platiti dodatak i na sate provedene na prekovremenom radu što je tuženik propustio.

 

8.2. Na osmoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 9. prosinca 2019. zauzeto je pravno shvaćanje: "Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine", broj 143/13 i 96/15, dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz članka 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu." Vrhovni sud Republike Hrvatske je ostvarujući svoju ustavnopravu ulogu ujednačavanja sudske prakse donio gore citirano pravno shvaćanje koje je time postalo obvezujuće za sve sudove u zemlji.

 

8.3. Konačno, u odnosu na žalbeni navod da je sve utužene naknade trebalo obračunati na osnovnu plaću, za odgovoriti je da je zahtjev i postavljen na način da je obračun dodataka izvršen u odnosu na osnovnu plaću.

 

9. Stoga je sud prvog stupnja, prihvativši tužbeni zahtjev, nakon što je proveo dokazni postupak sukladno dokaznim prijedlozima stranaka, na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo pri čemu se pozvao na odgovarajuće materijalnopravne propise te o svemu dao jasne razloge.

 

10. Pravilna je i odluka o trošku jer je ista ispravno utemeljena na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP i jer je isti pravilno obračunat izuzev u dijelu nagrade za pristup na ročište za objavu presude kako to pravilno tužitelj navodi u žalbi. Ovo stoga jer je pristup na ročište za objavu presude osobito važan zbog pravila ZPP sadržanih u odredbi članka 335. ZPP, kako u svezi uručenja presude gdje je pravilo da se presuda uručuje na ročištu za objavu a ne izuzetak, kao i zbog pravila o računanju roka za žalbu koji teče od dana objave presude, ali i zbog prava stranke na kratko usmeno obrazloženje presude. Motiv zakonodavca za donošenje ovih pravila bio je discipliniranje i suda i stranaka glede obveze održavanja i nazočnosti ročištu za objavu presude i sa svrhom izbjegavanja zlouporaba pri dostavi odluka.

 

10.1. Na sjednici Građanskog odjela Županijskog suda u Splitu održanoj 1. rujna 2020. zauzeto je pravno shvaćanje da "Stranci pripada trošak odvjetničkog zastupanja na ročištu na kojem se objavljuje presuda sukladno odredbama Tbr. 9. točka 3. Tarife".

 

10.2. Primjenom Tbr. 9. točka 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15; dalje: OT), tužitelju na ime pristupa na ročište od 23. travnja 2021. pripada 50 bodova što pomnoženo sa vrijednošću boda od 10,00 kn i uvećano za PDV iznosi sveukupno 625,00 kn, pa je odluku o parničnom trošku valjalo preinačiti u pobijanom dijelu pozivom na odredbu članka 380. točka 3. ZPP.

 

11. Slijedom svega naprijed navedenoga, valjalo je primjenom odredbe članka 368. stavak 1. i članka 380. točka 2. ZPP odlučiti kao u točki I. izreke ove drugostupanjske odluke.

 

12. Obzirom da je tužitelj uspio u žalbi a radi se o žalbi na trošak postupka, prema Tbr. 10. točka 5. i vrijednosti pobijanog dijela, to bi iznosilo 12,5 bodova uvećano za PDV iznosi 156,25 kn, pa se istom dosuđuje taj trošak žalbenog postupka temeljem odredbe članka 154. stavak 1. ZPP.

 

Split, 16. kolovoza 2021.