Broj: Kž 2/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Ratka Šćekića i dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optužene V. J. zbog kaznenog djela iz članka 278. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženice podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu od 13. travnja 2018. godine broj Kž-76/2018-4 u sjednici održanoj 18. srpnja 2018. godine,

p r e s u d i o   j e

Odbija se kao neosnovana žalba optužene V. J. i potvrđuje drugostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijskog suda u Slavonskom Brodu, kao suda drugog stupnja, optužena V. J. oglašena je krivom zbog kaznenog djela krivotvorenja isprave iz članka 278. stavka 1. KZ/11. te je osuđena na kaznu zatvora od 3 (tri) mjeseca nakon čega joj je na temelju članka 56. KZ/11. izrečena uvjetna osuda na način da izrečena kazna zatvora neće biti izvršena ako u roku od 1 (jedne) godine ne počini novo kazneno djelo.

Na temelju članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.) optuženica je dužna platiti troškove kaznenog postupka te paušalni iznos od 500,00 kuna.

Protiv navedene presude žali se optuženica putem braniteljice J. S., odvjetnice u Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., povrede kaznenog zakona iz članka 469. ZKP/08. te odluke o kazni iz članka 471. ZKP/08., s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optuženica oslobodi od optužbe.

Na temelju članka 474. stavka 1. ZKP/08. spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba optuženice nije osnovana.

Suprotno tvrdnji žaliteljice sud drugog stupnja je u pobijanoj presudi preinačujući svojom presudom prvostupanjsku oslobađajuću presudu zauzeo pravilan i ispravan zaključak da se u radnjama optuženice stječu objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela iz članka 278. stavka 1. KZ/11. te da nisu ostvarene zakonske pretpostavke za primjenu članka 33. KZ/11. (beznačajno djelo), pa stoga nije počinjena povreda iz članka 469 točke 1. ZKP/08., a kako to neosnovano tvrdi žaliteljica.

Naime, za prosudbu je li neko djelo beznačajno valja imati u vidu objektivne i subjektivne okolnosti pod kojima je djelo počinjeno, pri čemu osobito treba voditi računa o načinu postupanja počinitelja, stupnju krivnje i posljedici koja je nastupila za zaštićeno dobro i pravni sustav. Pri tome valja naglasiti kako sve tri navedene okolnosti moraju biti kumulativno ispunjene, a da bi se onda moglo raditi o beznačajnom djelu iz članka 33. KZ/11.

Iz izreke i obrazloženja pobijane presude proizlazi da je optuženica, lažno se predstavljajući kao I. J., potpisala izjavu o suglasnosti sa iznajmljivanjem cijelog objekta, a na temelju navedene suglasnosti suprug optuženice ishodio je rješenje kojim mu se kao iznajmljivaču odobrava pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu na nekretnini na kojoj je on bio suvlasnik zajedno sa svojom sestrom I. J.

Dakle, imajući u vidu ovakve inkriminacije i ovaj sud trećeg stupnja ne smatra da bi, u izreci pobijane presude opisana i konkretizirana obilježja kaznenog djela iz članka 278. stavka 1. KZ/11., vodeći pri tome računa o stupnju krivnje (izravna namjera) i posljedici koja je nastupila za zaštićeno dobro i pravni sustav (povjerenje građana u pravni poredak i vjerodostojnost isprava) bila beznačajna. Za ovakvu ocjenu, a da se u konkretnom slučaju ne radi o beznačajnom djelu, nije od značaja kojim povodom i iz kojih razloga i motiva je došlo do učina ovog kaznenog djela i koji su bili stvarni razlozi za ovakvo postupanje optuženice odnosno je li ona na tako nešto bila isprovocirana ili potaknuta neprimjerenim postupanjem druge osobe, pa da bi se onda zbog toga, u smislu članka 33. KZ/11., radilo o beznačajnom djelu.

Stoga je sud drugog stupnja u pobijanoj odluci pravilno zaključio kako se u konkretnoj situaciji u postupanju optuženice ne radi o beznačajnom djelu budući je djelo počinjeno s najvišim stupnjem krivnje (izravna namjera), a istovremeno je došlo do narušavanja povjerenja građana u pravni poredak i do povrede načela vjerodostojnosti isprava, a što je neophodno za pravilno i potpuno funkcioniranje pravnog poretka te za ostvarenje pravnog prometa između fizičkih i pravnih osoba.

Nije počinjena niti bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., a kako to također pogrešno tvrdi žaliteljica.

Naime, žaliteljica neosnovano navodi kako obrazloženje pobijane presude ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama odnosno nije obrazloženo na koji način su, zbog ovakvog postupanja optuženice, nastale posljedice za Gradski ured za gospodarstvo, rad i poduzetništvo G. Z., pri čemu se, po ocjeni ovog suda, taj dio obrazloženja drugostupanjske presude potpuno pogrešno interpretira od strane same žaliteljice.

Kada se ima u vidu taj dio obrazloženja pobijane presude valja napomenuti kako se u njoj niti ne tvrdi da su nastupile posljedice za navedeni gradski ured, već se samo konstatira činjenica da je nadležni ured, na temelju krivotvorene suglasnosti, dao odobrenje za obavljanje gospodarske djelatnosti suprugu optuženice, a što je potpuno drugačija formulacija i smisao od onoga što se navodi u žalbi i zbog čega se u tom dijelu pobija presuda, pa je stoga i u tom djelu žalbeni prigovor u cijelosti neosnovan.

Također žaliteljica neosnovano pobija odluku suda drugog stupnja i u odnosu na kaznenu sankciju tvrdeći da, kada se uzmu u obzir razlozi i motivi zbog kojih je tako postupila, ne postoji potreba da za to bude kažnjena. Međutim, ispitujući osnovanost odluke o kaznenoj sankciji povodom izjavljene žalbe ovaj sud je ocijenio kako je sud drugog stupnja pravilno utvrdio i procijenio sve okolnosti koje su, u smislu članka 47. stavka 1. KZ/11., od utjecaja da kaznena sankcija po vrsti ili mjeri bude lakša ili teža za počinitelja (način na koji je djelo počinjeno, ličnost počinitelja, priznanje djela, dosadašnja neosuđivanost te odsustvo otegotnih okolnosti ).

Slijedom iznesenog i po ocjeni ovog suda kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) mjeseca ukazuje se primjerenom kako počinjenom djelu, tako i ličnosti počinitelja, stupnju krivnje s kojom je djelo počinjeno i procjeni društvene opasnosti od ovakvih kaznenih djela, a navedenom kaznom u cijelosti će se ostvariti svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11. Kada se uz to imaju u vidu i utvrđene olakotne okolnosti na strani optuženice, a s druge strane odsustvo otegotnih okolnosti, nije nužno, radi ostvarenja svrhe kažnjavanja, da izrečena kazna zatvora bude izvršena već se s velikom izvjesnošću može predvidjeti kako će se i izrečenom uvjetnom osudom, s rokom kušnje od 1 (jedne) godine, u dovoljnoj mjeri izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, istovremeno će se utjecati na optuženicu da više ne čini kaznena djela te će se jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava i na taj način utjecati  na druge osobe da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti i štetnosti činjenja kaznenih djela i o opravdanosti kažnjavanja. Zbog svega navedenog nije prihvaćena žalba optuženice niti u dijelu u kojem se pobija odluka o kazni.

Budući da ne postoje razlozi zbog kojih se pobija drugostupanjska presuda, a prilikom ispitivanja pobijane presude nisu utvrđene povrede iz članka 476. stavka 1. ZKP/08, na čije postojanje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, to je žalbu optuženice trebalo odbiti kao neosnovanu i na temelju članka 490. stavka 2., u svezi članka 482. ZKP/08. odlučiti kao u izreci presude.

Zagreb, 18. srpnja 2018. godine