Broj: Kž 414/2018-4

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Ratka Šćekića i dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika R. T. zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. u svezi sa stavkom 1. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/11. i 144/12.) odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Sisku od 8. lipnja 2018. godine broj Ik I-49/18-14, u sjednici održanoj 18. srpnja 2018. godine,

r i j e š i o   j e

Odbija se kao neosnovana žalba zatvorenika R.T.

Obrazloženje

Rješenjem Županijskog suda u Sisku od 8. lipnja 2018. godine broj Ik I-49/18-14 na temelju članka 59. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17. – dalje u tekstu: KZ/11.) te članka 157 stavka 1. i članka 159. stavka 3. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine", broj 128/99., 55/00., 59/00., 129/00., 59/01., 67/01., 11/02., 190/03. - pročišćeni tekst, 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11., 125/11., 56/13. i 150/13. - dalje u tekstu: ZIKZ), odbijen je prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika R. T.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio zatvorenik osobno, bez navođenja žalbenih osnova, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske „odbaci prvobitno rješenje kao neosnovano, te ga preinači u pozitivnom smislu, odnosno da vrati cjelokupni postupak na ponovno razmatranje i odlučivanje“.

U skladu s odredbom članka 495. u svezi s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.) i člankom 44. stavkom 2. ZIKZ-a spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba zatvorenika nije osnovana.

Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je njegov prijedlog za uvjetni otpust odbijen kao neosnovan iz razloga što je u posljednjih godinu dana počinio teži stegovni prijestup, a da se zbog tog razloga prijedlog može odbiti jedino u slučaju ako je prijedlog za uvjetni otpust podnesen po službenoj dužnosti te da sudsko vijeće nije smjelo uzeti u obzir kazneni postupak koji se vodi pred Općinskim sudom u Splitu zbog kaznenih djela krađe i teške krađe, sve dok ne potpiše već dogovoreni sporazum o priznanju krivnje i kazni.

Nasuprot ovakvim žalbenim prigovorima, i po ocjeni suda drugog stupnja, prvostupanjski je sud potpuno pravilno i osnovano zaključio kako u odnosu na ovog zatvorenika nisu ispunjeni zakonski uvjeti iz članka 59. stavka 2. KZ/11. za njegov uvjetni otpust te je pravilno procijenio sve okolnosti koje su od značaja za donošenje odluke o uvjetnom otpustu.

Naime, radi se o zatvoreniku koji je do sada u više navrata osuđivan zbog različitih kaznenih djela (zlouporaba opojnih droga, teška krađa, izazivanje prometne nesreće i krivotvorenje isprava), u ovom trenutku protiv njega se vodi kazneni postupak pred Općinskim sudom u Splitu zbog kaznenog djela krađe i teške krađe (K-372/16), za vrijeme izdržavanja kazne zatvora isti je osam puta stegovno kažnjavan (zadnji puta 18. svibnja 2017. godine), a prema pribavljenom izvješću Kaznionice u G. radi se o dugogodišnjem ovisniku o opojnim drogama koji nema odlučnosti da ustraje u apstinenciji te isti nije izvukao pouke iz dosadašnjeg izvršavanja kazne zatvora. Upravo naprijed navedene okolnosti, uz procjenu o visokoj vjerojatnosti rizika kriminalnog povrata, i po ocjeni suda drugog stupnja, opravdavaju zaključak prvostupanjskog suda da je u konkretnoj situaciji i u odnosu na konkretnog zatvorenika nužno nastaviti s izdržavanjem kazne zatvora te da nema mjesta uvjetnom otpustu.

Slijedom navedenog, a kako žalbom zatvorenika nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja i nakon što je pobijano rješenje ispitano sukladno odredbi članka 494. stavak 4. ZKP/08., na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci rješenja.

Zagreb, 18. srpnja 2018. godine