1

Poslovni broj: 29 Gž-1888/2019-3

 

Poslovni broj: 29 Gž-1888/2019-3

 

 

 

 

 

 

 

U    I M E    R E P U B L I K E    H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Filke Pejković  predsjednice vijeća, Dubravke Srečec Fletko članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Svjetlane Pražić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog ureda za osiguranje iz Z., OIB: ., zastupanog po odvjetnicima Odvjetničkog društva M. & L., Z., protiv tuženika V. K. iz P.OIB: …1, zastupan po punomoćnici B. R., odvjetnici iz P., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Puli - Pola posl. broj Povrv-102/13 od 11. ožujka 2019., 11. kolovoza 2021.

 

 

 

p r e s u d i o    j e

 

 

1. Odbija se žalba tužitelja Hrvatski ured za osiguranje i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Puli - Pola posl. broj Povrv-102/13 od 11. ožujka 2019. u dijelu toč. I izreke u dijelu kojim je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika A. C. iz P., poslovni broj Ovrv-4/13 od 8.1.2013. za iznos troškova ovrhe od 15.887,31 kn.

 

2. Prihvaća se žalba tužitelja Hrvatski ured za osiguranje i preinačuje se presuda Općinskog suda u Puli – Pola posl. broj Povrv-102/13 od 11. ožujka 2019. u preostalom dijelu toč. I, te toč. II i III izreke i sudi:

 

„Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika A. C. iz P., poslovni broj Ovrv-4/13 od 8.1.2013. godine u dijelu u kojem sada tuženiku  V. K. iz P., OIB: ….. kao ranije ovršeniku, bilo naloženo da tužitelju Hrvatskom uredu za osiguranje iz Z. OIB: …,  kao ranije ovrhovoditelju, isplati iznos glavnice od 429.985,46 kuna zajedno sa propisanom zakonskom zateznom na navedene iznose kako slijedi:

-          na iznos od 237.039,20 kuna od dana 15.1.2008. godine do isplate,

-          na iznos od 1.525,00 kuna od dana 5.9.2008. godine do isplate,

-          na iznos od 1.225,00 kuna od dana 20.9.2008. godine do isplate,

-          na iznos od 762,50 kuna od dana 21.11.2008. godine do isplate,

-          na iznos od 31,50 kuna od dana 4.2.2009. godine do isplate,

-          na iznos od 762,50 kuna od dana 31.3.2009. godine do isplate,

-          na iznos od 1.537,50 kuna od dana 12.9.2009. godine do isplate,

-          na iznos od 600,00 kuna od dana 3.10.2009. godine do isplate,

-          na iznos od 1.537,50 kuna od dana 31.10.2009. godine do isplate,

-          na iznos od 768,75 kuna od dana 24.12.2009. godine do isplate,

-          na iznos od 768,75 kuna od dana 23.1.2010. godine do isplate,

-          na iznos od 1.537,50 kuna od dana 13.3.2010. godine do isplate,

-          na iznos od 1.921,88 kuna od dana 17.4.2010. godine do isplate,

-          na iznos od 31.356,71 kuna od dana 24.4.2010. godine do isplate,

-          na iznos od 2.687,50 kuna od dana 24.4.2010. godine do isplate,

-          na iznos od 128.000,00 kuna od dana 12.3.2011. godine do isplate,

-          na iznos od 17.616,17 kuna od dana 12.3.2011. godine do isplate   te

-          na iznos od 307,50 kuna od dana 9.4.2011. godine do isplate po stopi  koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodište koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanu za pet postotnih poena (E+5), te nadalje od 01.08.2015.godine pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena u roku od 8 dana.

 

Nalaže se tuženiku V. K. da tužitelju Hrvatski ured za osiguranje naknadi parnične troškove postupka od 118.062,31 kn (stotinu osamnaest tisuća šezdeset dvije kune i trideset jednu lipu) u roku od 15 dana.“

 

3. Nalaže se tuženiku Vitomiru Kljajiću da tužitelju Hrvatski ured za osiguranje naknadi troškove žalbenog postupka od 17.112,50 kn (sedamneset tisuća stotinu dvaneset kuna i pedeset lipa) u roku od 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

 

1.     Sud prvoga stupnja donio je presudu slijedećeg sadržaja:

 

„I  Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika A. C. iz P., poslovni broj Ovrv-4/13 od 8.1.2013. godine u dijelu u kojem sada tuženiku V. K. iz P., OIB: …. kao ranije ovršeniku, bilo naloženo da tužitelju Hrvatskom uredu za osiguranje iz Z., OIB: …..,  kao ranije ovrhovoditelju, isplati iznos glavnice od 429.985,46 kuna zajedno sa propisanom zakonskom zateznom na navedene iznose kako slijedi:

-          na iznos od 237.039,20 kuna od dana 15.1.2008. godine do isplate,

-          na iznos od 1.525,00 kuna od dana 5.9.2008. godine do isplate,

-          na iznos od 1.225,00 kuna od dana 20.9.2008. godine do isplate,

-          na iznos od 762,50 kuna od dana 21.11.2008. godine do isplate,

-          na iznos od 31,50 kuna od dana 4.2.2009. godine do isplate,

-          na iznos od 762,50 kuna od dana 31.3.2009. godine do isplate,

-          na iznos od 1.537,50 kuna od dana 12.9.2009. godine do isplate,

-          na iznos od 600,00 kuna od dana 3.10.2009. godine do isplate,

-          na iznos od 1.537,50 kuna od dana 31.10.2009. godine do isplate,

-          na iznos od 768,75 kuna od dana 24.12.2009. godine do isplate,

-          na iznos od 768,75 kuna od dana 23.1.2010. godine do isplate,

-          na iznos od 1.537,50 kuna od dana 13.3.2010. godine do isplate,

-          na iznos od 1.921,88 kuna od dana 17.4.2010. godine do isplate,

-          na iznos od 31.356,71 kuna od dana 24.4.2010. godine do isplate,

-          na iznos od 2.687,50 kuna od dana 24.4.2010. godine do isplate,

-          na iznos od 128.000,00 kuna od dana 12.3.2011. godine do isplate,

-          na iznos od 17.616,17 kuna od dana 12.3.2011. godine do isplate te

-          na iznos od 307,50 kuna od dana 9.4.2011. godine do isplate

po stopi  koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodište koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanu za pet postotnih poena (E+5), te nadalje od 01.08.2015.godine pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, kao i glede ovršnog troška u iznosu od 15.887,31 kn sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate,  a sve to u roku od 8 dana, te se tužbeni zahtjev tužitelja prema tuženiku odbija u cijelosti kao neosnovan.

II  Nalaže se tužitelju da tuženiku na ime parničnog troška isplati iznos od  70.312,50 kuna u roku  od 15 dana.

III Odbijaju se, tužitelj prema tuženiku u cijelosti sa zahtjevom za naknadom parničnog troška u iznosu od 126.900,00 kn, te tuženik prema tužitelju  u preostalom dijelu zahtjeva za naknadom parničnog troška u iznosu od 29.687,50 kn, kao neosnovani.“

2.     Protiv ove presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnosi tužitelj Hrvatski ured za osiguranje (dalje: tužitelj) pobijajući istu u cijelosti iz žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. toč. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13.,  89/14. i 70/19. – dalje: ZPP) predlažući da se pobijana presuda preinači uz naknadu troškova žalbenog postupka, podredno da se ista ukine u dijelu kojim se osporava žalbom i premet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

3.     Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4.     Žalba je osnovana.

 

5.     Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom 429.985,46 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedinačne iznose kako su navedeni, a kojim tužitelj potražuje od tuženika isplatu naknade štete koju je isplatio oštećenom M. U. koji je stradao od naleta skutera koji u vrijeme štetnog događaja nije bio osiguran obveznom policom osiguranja od odgovornosti za štetu.

 

6.     Tijekom postupka sud prvog stupnja utvrdio je slijedeće činjenice:

 

-          da je tužitelj iznos koji potražuje u ovom postupku isplatio na ime naknade štete oštećenom M. U. temeljem pravomoćnih presuda Općinskog suda u Puli poslovni broj P-1485/08, kasnije poslovni broj P-327/11.

-          da je u vrijeme štetnog događaja tužitelj upravljao vodenim skuterom marke Yamaha etx 140 PU ….. (dalje: skuter)

-          da skuter u vrijeme štetnog događaja nije bio osiguran obveznom policom osiguranja od odgovornosti za štetu

-          da je u upisniku brodica skuter bio upisan kao vlasništvo Z. B.

-          da je tuženik skuter kupio od Z. B., da nije bio izvršen upis prava vlasništva na istom u upisniku brodica Lučke kapetanije, no da je Z. B. tuženiku predao skuter u posjed

-          da je do štetnog događaja došlo na plaži „G. u.“ u P. kojom prilikom je tuženik upravljajući skuterom kojem je motor bio u pogonu udario oštećenog M. U. koji se nalazio na stijeni (kopnu) kojom prilikom mu je prignječio nogu uslijed čega je došlo do prijeloma noge, a uslijed posljedica prijeloma oštećenom je nekoliko dana kasnije noga amputirana

-          da u vrijeme štetnog događaja skuter nije bio ispravan već da je uslijed neurednog održavanja istog došlo do odvajanja matice, odnosno kvara na mehanizmu upravljanja tako da se skuterom nije moglo upravljati na način da se kreće unatrag

-          da je prilikom štetnog događaja tuženik pokušao ostvariti manevar kretanjem unatrag, no da je umjesto željenog smjera skuter počeo sa kretanjem unaprijed kojom prilikom je i došlo do udara u oštećenog

 

7.     Cijeneći ovako utvrđene činjenice sud prvog stupnja zaključuje da iako je tuženik u vrijeme štetnog događaja upravljao skuterom kao korisnik istog, da ne postoje zakonske pretpostavke za regresnu odgovornost prema tužitelju.

 

8.     Smatrajući da u postupanju tuženika prilikom štetnog događaja ne postoje okolnosti koje bi dovele do njegove odgovornosti kao imatelja opasne stvari jer da je na tužitelju teret dokaza pretpostavki odgovornosti za štetu – uzročno – posljedične veze, odnosno da je opisana radnja tuženika dovela do nastupanja štete kao posljedice koja po redovnom stanju stvari nastaje, sud prvog stupnja odbija tužbeni zahtjev.

 

9.     Naprijed iznijeta (toč. 6.) činjenična utvrđenja u cijelosti prihvaća i ovaj sud, međutim pravno stanovište suda prvog stupnja se ne prihvaća i to iz razloga koji će biti iznijeti u nastavku.

 

10. U odnosu na odgovornost za štetni događaj ista se utvrđuje prema Zakonu o obveznim odnosima (Narodne novine br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 - dalje: ZOO/91) koji je bio na snazi u vrijeme štetnog događaja.

 

11. Naime, čl. 173. ZOO je propisano:

 

„Šteta nastala u vezi s opasnom stvarju odnosno opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari odnosno djelatnosti, izuzev ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete.“

 

12. Nadalje, čl. 177. ZOO su propisane pretpostavke oslobođenja od odgovornosti:

 

„1) Imalac se oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a čije se djelovanje nije moglo predvidjeti, ni izbjeći ili otkloniti.

(2) Imalac stvari oslobađa se odgovornosti i ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti.

(3) Imalac se oslobađa odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete.

(4) Ako je nastanku štete djelomično pridonijela treća osoba, ona odgovara oštećeniku solidarno s imaocem stvari, a dužna je snositi naknadu razmjerno težini svoje krivnje.

(5) Osoba kojom se imalac poslužio pri upotrebi stvari ne smatra se trećom osobom.“

 

13. S obzirom na naprijed iznijet sadržaj utvrđenih činjenica tijekom postupka očito je da oštećeni M. U. svojim postupcima nije doprinio nastanku štete, niti ju je sam prouzrokovao, niti je štetu uzrokovala treća osoba, pa se stoga o eventualnom oslobođenju od odgovornosti tuženika može razmatrati samo u okolnostima propisanim čl. 177. st. 1. ZOO, dakle ako tuženik (kao „imalac“ opasne stvari) dokaže da šteta potječe od nekog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a čije se djelovanje nije moglo predvidjeti, ni izbjeći ili otkloniti.

 

14. Sud prvog stupnja utvrđuje da je štetni događaj posljedica nesretnih okolnosti koje predstavljaju slučaj, no da i u tim okolnostima postoji odgovornost tuženika te ocjenjuje da tuženik nije mogao pretpostaviti da bi zbog njegovog kretanja skuterom na opisani način – dakle niskom brzinom moglo doći na naleta na oštećenog i nastupa tako teških posljedica – amputacije noge oštećenog.

 

15. Međutim naprijed citirane odredbe ZOO koje se odnose na odgovornost i pretpostavke oslobođenja od odgovornosti prouzrokovane opasnom stvari propisuju da imatelj opasne stvari (u konkretnom slučaju sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da je to bio tuženik, a isto tako je pravilno utvrdio da je skuter u pogonu opasna stvar) odgovara za štetu, a tijekom postupka tuženik nije dokazao da šteta nije u vezi sa opasnom stvari, naprotiv jasno je da je do štetnog događaja došlo upravo djelovanjem skutera u pogonu.

 

16. Ovom prilikom također valja istaknuti i pravno stanovište prihvaćeno na sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 25. siječnja 2021. koje glasi:

 

„U parnici radi naknade štete zbog smrti bliskog srodnika, kada tužitelji svoj zahtjev temelje na odredbama čl. 173. Zakona o obveznim odnosima („NN“, br. 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01), teret dokazivanja da je opasna stvar sudjelovala u šteti je na tužiteljima. Međutim, budući da se uzročna veza predmnijeva, vlasnik opasne stvari u vezi s kojom je šteta nastala, moći će se u tom slučaju osloboditi odgovornosti, ako dokaže da opasna stvar nije bila uzrok štete.“

 

17. Time što u konkretnom slučaju nije nastupila smrt ozlijeđene osobe nije dovedeno u pitanje naprijed iznijeto tumačenje primjene pravila o teretu dokazivanja propisnog čl. 173. ZOO.

 

18. Okolnost da je skuter bio neispravan nije jedan od Zakonom predviđenih razloga (čl. 177. ZOO) zbog kojeg bi tužitelj mogao biti oslobođen od odgovornosti.

 

19. Nadalje, tuženik je kao imatelj opasne stvari s istom bio dužan postupati s povećanom pažnjom pa stoga i provjeravati njenu ispravnost osobito prije nego je istu počeo koristiti.

 

20. U konkretnom slučaju pretpostavke regresne odgovornosti tuženika prema tužitelju proizlaze iz čl. 70 ((75) – odredbe navedene u zagradi se odnose na numeraciju prema službenom pročištećnom tekstu)., čl. 71. (76), te čl. 99. (104) Zakona o osiguranju ("Narodne novine" br. 9/94., 20/97., 46/97. - službeni pročišćeni tekst, 50/99., 116/99., 11/02., 140/05., 151/05.).

 

21. Naime, čl. 70. st. 1. toč. 4. Zakona o osiguranju je propisano da se prema tom Zakonu osiguravaju vlasnici, odnosno korisnici brodica na motorni pogon od odgovornosti za štete počinjene trećim osobama.

 

22. Pomorskim zakonikom ("Narodne novine" br. 17/94., 74/94., 43/96., 158/03., 181/04. – koji je bio na snazi u vrijeme štetnog događaja) je definiran pojam „brodice“ kao plovni objekt namijenjen za plovidbu morem koji nije brod (čl. 5. toč. 9.), dakle skuter kojim je tuženik u vrijeme štetnog događaja upravljao pravno odgovara pojmu brodice, te je za isti tuženik temeljem čl. 99. (104) st. 1. Zakona o osiguranju kao korisnik brodice na motorni pogon registrirane za šport i razonodu, upisanoj u očevidnik brodica bio dužan osigurati se od odgovornosti za štete koju brodica na motorni pogon može nanijeti trećim osobama zbog tjelesne ozljede, oštećenja zdravlja ili smrti, a što je nakon isteka prethodnog ugovora o obveznom osiguranju propustio učiniti.

 

23. Stoga, a kako je došlo do štetnog događaja, temeljem čl. 99. (104) st. 6. Zakona o osiguranju, na pitanje odgovornosti za naknadu štete nastale upotrebom (u konkretnom slučaju neosigurane brodice) odgovarajuće se primjenjuje čl. 86. (91) Zakona o osiguranju koji glasi:

 

„Oštećena osoba kojoj je šteta nanesena uporabom vozila čiji se vlasnik, odnosno korisnik nije osigurao od automobilske odgovornosti podnosi odštetni zahtjev Hrvatskom uredu za osiguranje.

Obradu i isplatu takvih šteta Hrvatski ured za osiguranje može povjeriti svome članu, koji je obvezan štetu obraditi i isplatiti na teret Garancijskog fonda. Ako Hrvatski ured za osiguranje ili njegov član ne isplati naknadu štete u roku od 60 dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva s potrebnom dokumentacijom, oštećena osoba može podnijeti tužbu protiv Hrvatskog ureda za osiguranje.

Zavodi za mirovinsko i invalidsko te zdravstveno osiguranje, potom društva za osiguranje koja se bave (obveznim i dobrovoljnim) zdravstvenim, mirovinskim ili sličnim osiguranjima i imovinskim osiguranjima, na temelju ovoga članka, nemaju pravo na naknadu štete.

Hrvatski ured za osiguranje ima pravo na naknadu iznosa od osobe koja je odgovorna za štetu, i to za isplaćeni iznos štete, kamate i troškove.

Odredbe ovoga članka primjenjuju se i u slučaju prestanka društva za osiguranje.“

 

24. Kako je u konkretnom slučaju tužitelj dokazao da je prema pravomoćnim sudskim odlukama isplatio oštećenom pravomoćno dosuđen iznos naknade štete ispunjene su zakonske pretpostavka propisane čl. 86. st. 4. Zakona o osiguranju za regresnu odgovornost tuženika prema tužitelju, a upravo stoga što tuženik tijekom ovog postupka nije dokazao postojanje pretpostavki za oslobođenje od odgovornosti za štetu nastalu od opasne stvari propisane čl. 177. ZOO.

 

25. Ovom prilikom valja istaknuti da je povećana opasnost od skutera kao stvari kojom se upravlja u prometu prepoznata od strane zakonodavca i upravo je stoga propisana obveza osiguravanja od odgovornosti za nastalu štetu prema odredbama Zakona o osiguranju – a kako je to već naprijed iznijeto, a posebno je propisan i način kretanja u plovidbi ovakve brodice i to odredbama Pravilnika o uvjetima i načinu održavanja reda u lukama i na ostalim dijelovima unutrašnjih morskih voda i teritorijaInog mora Republike Hrvatske, te granicama plovidbe brodova i brodica izvan luka („Narodne novine“ broj: 91/94, 161/08, koji je bio na snazi u vrijeme štetnog događaja) pa je tako čl. 64. st. 4. propisano da u vodenom prostoru pored plaže brodice moraju ploviti na udaljenosti većoj od 50 m od ograde uređene plaže odnosno 150 m od obale prirodne plaže, dakle za zaključiti je da na samoj plaži skuter nije smio biti u pogonu, već je trebao biti izvan pogona na udaljenosti od 50 metara od plaže.

 

26. Sve naprijed iznijete činjenice upućuju na zaključak da je postupanje tuženika prilikom štetnog događaja bilo krajnje nemarno jer je kao imatelj opasne stvari (skutera) isti koristio bez da se prethodno uvjerio je li ispravan na način da se može kretati (između ostalog) i unatrag, da je do kvara na skuteru došlo uslijed neadekvatnog održavanja istog (a kako je to utvrđeno provedenim vještačenjem), da se tuženik kretao skuterom u pogonu uz samu obalu protivno naprijed citiranim propisima i upravo kada se uzmu u obzir sve ove navedene okolnosti, kao i svijest da se kreće prema obali na kojoj se nalazi čovjek i u kojeg bi mogao udariti, postupanje tuženika je bile krajnje nepažljivo i kao takvo se ne može podvesti pod okolnosti na koje tuženik nije mogao utjecati, već je naprotiv bio ili morao biti svjestan da bi zbog ovakvog postupanja moglo doći do štetne posljedice.

 

27. Slijedom navedenog, ovaj sud je prihvatio utvrđene činjenice od strane suda prvog stupnja i primjenom naprijed citiranih propisa utvrdio da je tuženik odgovoran za nastalu štetu i da su slijedom navedenog ispunjene zakonske pretpostavke za njegovu regresnu odgovornost u odnosu na tužitelja, pa je stoga pobijana presuda temeljem čl. 373. toč. 3. ZPP preinačena i tužbeni zahtjev tužitelja je usvojen, te je odlučeno kao pod II. izreke ove presude.

 

28. U odnosu na dio zahtjeva koji se odnosi na održavanje platnog naloga sadržanog u naprijed citiranom rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika a koji se odnosi na troškove ovršnog posutpka prilikom donošenja navedenog rješnja od 15.887,31 kn žalba tužitelja je odbijena i taj dio prvostupanjske presude kojim je platni nalog za navedeni iznos ukinut je potvrđen i odlučeno je kao pod I. izreke ove presude, jer presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude (Zaključak sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. u Zagrebu).

 

29. Kako je prvostupanjska presuda preinačena temeljem čl. 166. st. 2. ZPP odlučeno je o troškovima postupka.

 

30. Trošak tužitelja sastoji se od troškova zastupanja po punomoćniku odvjetniku koji su odmjereni prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., dalje: OT) i to za sastav ovršnog prijedloga temeljem Tbr. 11. toč. 1. 5.000,00 kn, sa zastav ukupno 4 podneska (8.3.2013., 5.10.2015., 27.4.2017., 29.11.2013.) za svaki podnesak temeljem Tbr. 8. toč. 1. 5.000,00 kn, za pristup na roč. 4.11.2013., 23.10.2014., 2.2.2015., 14.4.2015., 2.2.2016., 11.12.2017., 21.2.2018., 1.6.2018., 25.1.2019., za svako roč. temeljem Tbr. 9. toč. 1. 5.000,00 kn, za pristup na roč. 24.9.2018., 13.11.2018., 14.12.2018., za svako roč. temeljem Tbr. 9. toč. 2. 2.500,00 kn, te za pristup na uviđaj 4.5.2017. temeljem Tbr. 9. toč. 7. 5.000,00 kn, što ukupno iznosi 82.500,00 kn, a uvećano za PDV od 25% temeljem Tbr. 42. od 20.625,00 kn, trošak tužitelja za zastupanje po punomoćniku odvjetniku tijekom prvostupanjskog postupka iznosi 103.125,00 kn.

 

31. Nadalje tužitelju je priznat trošak javnobilježničke nagrade za izdavanje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave od 4.649,85 kn, uvećane za PDV od 25% temeljem čl. 6. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine" br. 8/11., 112/12., 114/12., 131/20., koji je bio na snazi u vrijeme izdavanja rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave.)

 

32. Tužitelju je priznat trošak plaćenog predujma za troškove vješačenja, uviđaja s rekonstrukcijom i plaćenih troškova za najam skutera radi provođenja rekonstrukcije ukupno od 9.125,00 kn, dakle ukupni troškovi tužitelja tijekom prvostupanjskog postupka su 118.062,31 kn.

 

33. U odnosu na žalbene troškove tužitelja isti se sastoje od troškova plaćene sudske pristojbe na žalbu od 9.300,00 kn, te trošak sastav žalbe po punomoćniku odvjetniku temeljem Tbr. 10. toč. 1. OT od 6.250,00, uvećano za PDV od 25% temeljem Tbr. 42. od 1.562,50 kn, dakle 7.812,50 kn, stoga ukupno troškovi tužitelja u odnosu na žalbeni postupak iznose 17.112,50 kn, te je temeljem čl. 166. st. 2. ZPP u svezi sa čl. 154. st. 1. ZPP odlučeno kao pod III. izreke.

 

 

 

 

U Rijeci, 11. kolovoza 2021.

Predsjednica vijeća:

Filka Pejković