1

                            Poslovni broj: 4 Gž 836/2020-2

 

                     

              Republika Hrvatska

      Županijski sud u Dubrovniku                                                                                                 

                    Dubrovnik                                                                                   

Poslovni broj: 4 Gž 836/2020-2

 

 

 

U    I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

              Županijski sud u Dubrovniku, po sucu Srđanu Kuzmaniću kao sucu pojedincu,  u pravnoj stvari tužiteljice J. I. OIB:… iz Š., koju zastupaju odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda A. B. i I. K. u Š., protiv tuženika R. A. d.d., OIB:…, iz Z., kojeg zastupa punomoćnik J. G., odvjetnik iz Odvjetničkog društva G. & G., Z., radi naplate, odlučujući o tužiteljičinoj žalbi izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Šibeniku broj 23 P-1670/19 od 27. travnja 2020., 11. kolovoza 2021.

 

r i j e š i o j e

 

Žalba se uvažuje, te se točke I. i II. rješenja Općinskog suda u Šibeniku broj 23 P-1670/19 od 27. travnja 2020. preinačuju, tako da glasi:

 

"Odbija se kao neosnovan tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti podnesen u odgovoru na tužbu od  24. veljače 2020."

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je doslovno:

 

" I. Ovaj sud oglašava se mjesno nenadležnim za suđenje u ovoj pravnoj stvari.

 

  II. Nakon pravomoćnosti ovog rješenja predmet će se ustupiti Općinskom građanskom sudu u Zagrebu.”

 

2. Protiv navedenog rješenja tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 89/14 i 70/19 – u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se odbije tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti uz nalog tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak postupka zajedno sa zateznim kamatama koje teku na isti iznos od dana presuđenja pa do isplate, a podredno da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

3. Na žalbu nije odgovoreno.

 

4. Žalba je osnovana.

 

5. Prvostupanjski sud se pobijanim rješenjem temeljem odredbe članka 70. stavka 1. oglasio mjesno nenadležnim i odlučio nakon pravomoćnosti tog rješenja predmet ustupiti Općinskom građanskom sudu u Zagrebu, prihvativši tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti za suđenje o tužiteljičinom zahtjevu, a koji prigovor je tuženik istakao pozivom na prorogacijsku klauzulu članka 12. Ugovora o kreditu sklopljenog između parničnih stranaka 21. ožujka 2008.

 

6. U žalbi tužiteljica ponavlja navode istaknute tijekom postupka vezano za spornu odredbu Ugovora o kreditu da je riječ o unaprijed, po tuženiku formuliranoj odredbi o kojoj se nije pojedinačno raspravljalo, te da je tuženik za slučaj spora odredio mjesnu nadležnost suda u Zagrebu vodeći se prvenstveno vlastitim interesima.

 

7. Nije sporno da je predmet spora naplata preplate s osnove razlike anuiteta radi promjene kamatne stope kredita i s osnove razlike anuiteta radi promjene tečaja do dana otplate kredita, sve uvećano za zatezne kamate iz Ugovora o kreditu, u kojem ugovornom odnosu tužiteljica ima status potrošača, a tuženik status trgovca odnosno pružatelja usluga, pa se imaju primijeniti odredbe mjerodavnog potrošačkog prava.

 

8. Prema odredbi članka 81. stavka 1. Zakona o zaštiti potrošača, koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora ( „Narodne novine”, broj 96/03 – dalje: ZZP), prema kojoj se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a prema stavku 2. tog članka se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Odredbom članka 83. ZZP-a propisano je da će se prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimat u obzir narav proizvoda ili usluge koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji, u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor, a odredba članka 87. ZZP-a propisuje da je nepoštena ugovorna odredba ništetna. Istovjetne odredbe sadrži i članak 49. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 41/14, 110/15 i 14/19), koji je na snazi u ovom trenutku, a ovaj Zakon usklađen je s Direktivom Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (nastavno: Direktiva).

 

9. Kada je riječ o tumačenju i primjeni odredbi članka 3. Direktive, po ocjeni ovog suda treba imati u vidu i pravni stav suda Europske unije iznesen u presudi od 27. lipnja 2000. u spojenim predmetima C 240/1998 do C 244/1998 u kojima je je zaključeno da se ugovorna odredba o prorogaciji nadležnosti u potrošačkom ugovoru kojom je ugovorena isključiva nadležnost suda glavnog mjesta poslovanja prodavatelja ili dobavljača treba smatrati nepoštenom u smislu članka 3. Direktive ako se u toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, te ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima ili obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Nadalje, iz te odluke proizlazi da zaštita potrošača propisana Direktivnom uključuje mogućnost da nacionalni sud prilikom odlučivanja jesu li nacionalni sudovi nadležni za raspravljanje određenog tužbenog zahtjeva ocjeni odredbu ugovora kojeg smatra nepoštenom, a presudio je i da obveza tumačenja nacionalnih odredbi u skladu s Direktivom zahtjeva da nacionalni sud prednost da tumačenju koji omogućuje da se sud, čija se nadležnost prorogira nepoštenom ugovornom odredbi i po službenoj dužnosti oglasi nenadležnim.

 

10. Tužiteljica ima prebivalište na području grada Š., a Zakonom o područjima i sjedištima sudova ("Narodne novine", broj 67/18) propisana je nadležnost Općinskog

suda u Šibeniku.

 

11. Po ocjeni ovog suda o spornoj odredbi članka 12. Ugovora o kreditu od 21. ožujka 2008. o prorogaciji nadležnosti, kao i odredbama unaprijed formuliranog ugovora se nije posebno pregovaralo slijedom čega tužiteljica nije mogla utjecati na njeno postojanje u ugovoru i na njezin sadržaj, a ta odredba u konkretnom slučaju uzrokuje, suprotno načelu savjesnosti i poštenja znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužiteljice kao potrošača, jer je sud u Zagrebu prema mjestu sjedišta kreditora, čija je mjesna nadležnost određena ugovorom, od prebivališta tužitelja u Šibeniku znatno udaljen, što tužiteljici značajno otežava dolazak na sudska ročišta, te bi tužiteljica bila izvrgnuta dodatnim troškovima, ali i potrebi ulaganja dodatnog vremena, dok se isto ne odnosi na tuženika.

 

12. Kako u skladu s citiranom odlukom Suda Europske unije treba favorizirati tumačenja nacionalnih odredbi u skladu s Direktivom koja omogućuje da se sud i po službenoj dužnosti oglasi nenadležnim, onda kad je njegova nadležnost prorogirana nepoštenom ugovorom odredbom, tad u kontekstu svega naprijed navedenog treba zaključiti da se na temelju nepoštene odredbe ugovora ne može zasnivati nadležnost

Općinskog suda u Zagrebu kao suda registriranog tuženikovog sjedišta, kako je to određeno pobijanim rješenjem.

 

13. Također treba imati na umu i odredbu članka 59. ZPP-a, prema kojoj se mjesna nadležnost u ovom slučaju određuje prema pravilima o izberivoj nadležnosti, pa je Općinski sud u Šibeniku kao sud mjesta u kojem se nalazi poslovna jedinica tuženika kao pravne osobe, budući je spor nastao u povodu djelatnosti te jedinice, jer je u toj jedinici sklopljen ugovor i tužiteljici odobren i stavljen na raspolaganje kredit u pogledu kojeg se vodi ovaj spor.

 

14. Prema tome podnošenjem tužbe sudu na područje na čijem području se nalazi poslovna jedinica pravne osobe, tužiteljica je iskoristila svoje pravo izbora mjesno nadležnog suda između tog suda i suda opće mjesne nadležnosti.

 

15. Slijedom navedenog valjalo je uvažiti podnesenu žalbu i odlučiti kao u izreci temeljem odredbe članka 380. točke 3. ZPP-a.

 

Dubrovnik, 11. kolovoza 2021.

 

                                  S u d a c:

 

                                                                                                                              Srđan Kuzmanić