1

Poslovni broj 68 Gž-2512/2020-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 68 Gž-2512/2020-2

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja tog suda Željke Rožić Kaleb, predsjednice vijeća, Marine Kunić Stipčić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Ane Gradišek, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. L., iz Z., …, OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik Z. M., odvjetnik u S. B., protiv tuženika P. - T. d.d. u stečaju sa sjedištem u Đ., … OIB: …, kojeg zastupa stečajni upravitelj T. Z., radi utvrđenja, brisanja i predaje u posjed, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj P-226/2020-4 od 2. rujna 2020., u sjednici vijeća održanoj 31. kolovoza 2021.,

 

             

p r e s u d i o   j e

             

 

I. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj P-226/2020-4 od 2. rujna 2020. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke kojim se traži naložiti tuženiku P. – T. d.d. trpjeti da se na temelju presude u zemljišnim knjigama briše njegovo vlasništvo i upiše pravo vlasništva tužitelja M. L. kao i predati tužitelju M. L. u posjed označene nekretnine te u dijelu pod točkom II. izreke i sudi:

 

Tuženik P. – T. d.d. sa sjedištem u Đ., …, br. 10, OIB: …, dužan je trpjeti da se na temelju ove presude u zemljišnim knjigama briše vlasništvo tuženika P. – T. d.d. sa sjedištem u Đ., …, OIB: …., i upiše pravo vlasništva na ime M. L. iz Z., …, OIB: … na sljedećim nekretninama:

- 2/3 idealnog suvlasničkog dijela nekretnine upisane u z.k.ul.br. 4342 (prije 123) k.o. S. B., označene kao kč.br. 3673, u naravi poslovna zgrada površine 1833 m2,

- 1/79 idealnog suvlasničkog dijela nekretnine upisane u z.k.ul.br. 10109 (prije z.k.ul. 123) k.o. s. B., označene kao kč.br. 4363 u naravi stambeno poslovni objekt površine 2171 m2, a s kojim idealnim suvlasničkim dijelom je neodvojivo povezano etažno vlasništvo upisano u poduložak br. 71, u naravi R. kuća M. sveukupne površine 1395,56 m2, koja se sastoji od podruma (I – 1 Stepenica i skladišta sa 21,32 m2, I-2 skladište sa 8,52 m2, I-3 skladište sa 12,33 m2, I-4 skladište sa 44,94 m2, I-5 skladište sa 44,76 m2, I-6 skladište sa 36,53 m2, I-7 skladište sa 26,34 m2, I-8 skladište sa 35,48 m2, I-9 skladište sa 39,13 m2) ukupne površine 269,35 m2, trgovine namještaja u prizemlju (II-1 prodajni prostor i stepenice sa 897,92 m2, II-2 ulaza sa 15,29 m2, II-3 hodnika sa 14,12 m2, II-4 muškog WC-a sa 8,28 m2, II-5 ženskog WC-a sa 9,80 m2, II-6 ulaza sa 4,98 m2, II-7 kancelarije sa 7,25 m2, II-8 kancelarije sa 17,72 m2, II-9 kancelarije sa 8,55 m2 i II-10 kancelarije sa 10,59 m2 ukupne površine 994,50 m2 i samoposluge u prizemlju (III-1 ulaza sa 1,98 m2, III-2 ulaza sa 1,98 m2, III-3 trgovine mješovite robe sa 82,70 m2, III-4 kancelarije sa 20,82 m2, III-5 hodnika sa 12,90 m2, III-6 skladišta sa 11,33 m2) ukupne površine 131,71 m2,

- nekretnina upisana u z.k.ul.br. 11022 (prije 5627) k.o. S. B., označena kao kč.br. 1895/1 (prije 657/10) u naravi samoposluga u …., površine 492 m2 te se nalaže tuženiku P. t. d.d. da preda tužitelju M. L. u posjed označene nekretnine slobodne od osoba i stvari, sve u roku od 15 dana.

 

II. Odbija se žalba tužitelja M. L. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj P-226/2020-4 od 2. rujna 2020. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev u dijelu gdje je zatraženo da je na temelju Ugovora o zamjeni nekretnina, sklopljenog 17. travnja 1997. tužitelj M. L. stekao pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva na 2/3 idealnog suvlasničkog dijela nekretnine upisane u z.k.ul.br. 4342 (prije 123) k.o. S. B., označene kao kč.br. 3673,  1/79 idealnog suvlasničkog dijela nekretnine upisane u z.k.ul.br. 10109 (prije z.k.ul. 123) k.o. S. B., označene kao kč.br. 4363 a s kojim idealnim suvlasničkim dijelom je neodvojivo povezano etažno vlasništvo upisano u poduložak br. 71 i nekretnine upisane u z.k.ul.br. 11022 (prije 5627) k.o. S. B., označena kao kč.br. 1895/1 (prije 657/10).

 

III. Nalaže se tuženiku P. - T. d.d. u stečaju tužitelju M. L. naknaditi troškove parničnog postupka u svoti od 35.625,00 kn u roku od 15 dana.

 

IV. Odbija se tuženik P. – T. d.d. u stečaju sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u svoti od 25.000,00 kn.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja pod točkom I. izreke odbijen tužbeni zahtjev koji glasi:

„Tužitelj M. L. iz Z., … je temeljem Ugovora o zamjeni nekretnina sklopljenog 17. travnja 1997. stekao pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva na nekretninama nastavno navedenim, što je tuženik dužan priznati i trpjeti da se na temelju ove presude, po njenoj pravomoćnosti, u zemljišnim knjigama briše vlasništvu tuženika P. – T. d.d. sa sjedištem u Đ., …, OIB: …., i upiše pravo vlasništva na ime M. L. iz Z., …, OIB: … na sljedećim nekretninama:

- 2/3 idealnog suvlasničkog dijela nekretnine upisane u z.k.ul.br. 4342 (prije 123) k.o. S. B., označene kao kč.br. 3673, u naravi poslovna zgrada površine 1833 m2,

- 1/79 idealnog suvlasničkog dijela nekretnine upisane u z.k.ul.br. 10109 (prije z.k.ul. 123) k.o. s. B., označene kao kč.br. 4363 u naravi stambeno poslovni objekt površine 2171 m2, a s kojim idealnim suvlasničkim dijelom je neodvojivo povezano etažno vlasništvo upisano u poduložak br. 71, u naravi R. kuća M. sveukupne površine 1395,56 m2, koja se sastoji od podruma (I – 1 Stepenica i skladišta sa 21,32 m2, I-2 skladište sa 8,52 m2, I-3 skladište sa 12,33 m2, I-4 skladište sa 44,94 m2, I-5 skladište sa 44,76 m2, I-6 skladište sa 36,53 m2, I-7 skladište sa 26,34 m2, I-8 skladište sa 35,48 m2, I-9 skladište sa 39,13 m2) ukupne površine 269,35 m2, trgovine namještaja u prizemlju (II-1 prodajni prostor i stepenice sa 897,92 m2, II-2 ulaza sa 15,29 m2, II-3 hodnika sa 14,12 m2, II-4 muškog WC-a sa 8,28 m2, II-5 ženskog WC-a sa 9,80 m2, II-6 ulaza sa 4,98 m2, II-7 kancelarije sa 7,25 m2, II-8 kancelarije sa 17,72 m2, II-9 kancelarije sa 8,55 m2 i II-10 kancelarije sa 10,59 m2 ukupne površine 994,50 m2 i samoposluge u prizemlju (III-1 ulaza sa 1,98 m2, III-2 ulaza sa 1,98 m2, III-3 trgovine mješovite robe sa 82,70 m2, III-4 kancelarije sa 20,82 m2, III-5 hodnika sa 12,90 m2, III-6 skladišta sa 11,33 m2) ukupne površine 131,71

m2

- nekretnina upisana u z.k.ul.br. 11022 (prije 5627) k.o. S. B., označena kao kč.br. 1895/1 (prije 657/10) u naravi samoposluga u …., površine 492 m2 te se nalaže tuženiku P. t. d.d. da prema tužitelju M. L. u posjed nekretnine iz točke 1 slobodne od osoba i stvari a pod točkom II. izreke je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 25.000,00 kn u roku od 15 dana.

 

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu ili ju ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje pred izmijenjeno vijeće.

 

3. Žalba je djelomično osnovana.

 

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je na temelju Ugovora o zamjeni nekretnina kojega su 17. travnja 1997. zaključili tužitelj s jedne strane i T. d.d. S. B., s druge strane (list 101-104 spisa, dalje: Ugovor o zamjeni) stekao pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva na označenim nekretninama pa je tuženik dužan trpjeti da se na temelju presude briše njegovo vlasništvo i upiše pravo vlasništva tužitelja, uz nalog tuženiku predati tužitelju ove nekretnine u posjed.

 

5. Ovo zato, što je nakon zaključenja Ugovora o zamjeni, pravni sljednik TOB d.d., P. P. industrija T. kartona i kartonske ambalaže d.o.o. iz Z. (ranije D. A.) Sporazumom o prijenosu prava vlasništva od 3. srpnja 2009., koji je ovjeren po javnom bilježniku 6. studenog 2009., prenio njihovo vlasništvo na tuženika tako, da je u Sporazumu, kao predsjednik uprave prenositelja-prodavatelja označen M. M. a kao predsjednik uprave tuženika također M. M., zbog čega je stjecatelj znao da su nekretnine koje su predmet tužbenog zahtjeva i Sporazuma, na temelju Ugovora o zamjeni vlasništvo tužitelja s tim više, što je u to vrijeme znao i da je presudom Vrhovnog suda ukinuta drugostupanjska presuda donesena protiv tužitelja a usmjerena na ništavost Ugovora o zamjeni. Zbog toga, s obzirom da je stjecatelj vlasništva, tuženik bio u lošoj vjeri, traži utvrditi pravnu osnovu stjecanja označenih nekretnina uz brisanje tuženikova prava vlasništva i upisa prava vlasništva tužitelja, uz istovremeni nalog za predaju nekretnina u posjed.

 

6. Prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev paušalnim razlogom – da usprkos tome što Ugovor o zamjeni nekretnina nije raskinut on „ne predstavlja osnovu na temelju koje je tuženik“ stekao pravo vlasništva a tužitelj nije dostavio dokaz da je pravomoćno odlučeno o tome kako je Sporazum o prijenosu prava vlasništva ništetan ili da tuženik te nekretnine nije stekao u dobroj vjeri, niti da je tuženik stekao vlasništvo naplatnim pravnim poslom dok tuženik nije neposredni sudionik sastava i potpisa Ugovora o zamjeni, niti pravni sljednik potpisnika.

 

7. Ovakav zaključak suda o tome da je „tužbeni zahtjev nesporno neosnovan“ nije moguće prihvatiti jer je donijet uz potpuni izostanak primjene odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) paušalnom ocjenom, koja nema nikakvo uporište u mnogobrojnim dokazima provedenim u ovoj dugotrajnoj parnici s time, da je prvostupanjski sud potpuno propustio postupiti prema obvezujućoj odredbi čl. 377. st. 2. ZPP.

 

8. U ovom postupku je na temelju uvida u Ugovor o zamjeni te priložene javne isprave utvrđeno sljedeće.

 

9. Ugovorom o zamjeni su tužitelj i T. d.d., čiji je pravni sljednik P. – P. industrija – T. kartona i kartonske ambalaže d.o.o. D. A., …. (presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revt-22/07 od 13. lipnja 2007.) a kasnije P.-P. industrija d.o.o. Z., ugovorili da tužitelj svoje točno opisane nekretnine, daje u zamjenu za nekretnine T. d.d. i koje predstavljaju predmet ove parnice. Pod točkom V. Ugovora je određeno da ugovorne strane dopuštaju da se na temelju tog Ugovora izvrši prijenos vlasništva na zamijenjenim nekretninama u zemljišne knjige tako, da se nekretnine iz točke I. Ugovora upišu kao vlasništvo T. d.d. a nekretnine pod točkom II. izreke kao vlasništvo tužitelja s time, da u posjed nekretnina stranke stupaju odmah.

 

10. Nakon toga je po tužbi T. d.d. protiv ovdje tužitelja, presudom Trgovačkog suda u Slavonskom Brodu broj: 494/99-24, od 13. ožujka 2001. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj: Pž-2374/01-2 od 6. studenog 2001., utvrđen ništavim Ugovor o zamjeni dok je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Revt-116/02-2 od 3. srpnja 2003. prihvaćena revizija tužitelja (tamo tuženika) i ukinuta ova presuda Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske i predmet vraćen drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje, da bi potom Vrhovni sud Republike Hrvatske, rješenjem broj: Revt-22/07-2 od 13. lipnja 2007. ponovno ukinuo presudu Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž-9105/03-2 od 6. srpnja 2004. kojom je opet utvrđen ništavim Ugovor o zamjeni te određeno brisanje vlasničkih prava tužitelja na predmetnim nekretninama uz privremenu mjeru zabrane njihovog otuđenja i svakog raspolaganja te predmet vratio tom sudu, ali pred izmijenjeno vijeće na ponovno suđenje.

 

11. Dakle, najkasnije koncem 2007. godine su T. d.d. i njegov pravni sljednik znali i morali znati kako odluka kojom se utvrđuje ništetnim Ugovor o zamjeni, brišu vlasnička prava tužitelja i zabranjuje mu raspolaganje, nije pravomoćna.

 

12. Usprkos tome, pravni sljednik T.. d.d., P. – P. industrija d.o.o. Z. zastupan po predsjedniku uprave M. M. je dana 3. srpnja 2009. sa tuženikom, kojeg je također zastupao predsjednik uprave M. M., zaključio Sporazum o prijenosu prava vlasništva – Ugovor o kupoprodaji (ovjeren po javnom bilježniku 6. studenog 2009. - dalje: Sporazum) kojim je prenositelj-prodavatelj prenio na tuženika vlasništvo nekretnina koje su predmet tužbenog zahtjeva.

 

13. Budući da se tuženik na temelju Sporazuma uknjižio u zemljišnoj knjizi kao vlasnik predmetnih nekretnina, rješenjem Općinskog suda u Slavonskom Brodu posl.br. Z-9562/2009 od 14. siječnja 2011. a prema prijedlogu od 6. studenog 2009., tužitelj podnosi predmetnu tužbu 23. veljače 2011. protiv tuženika, kao stjecatelja označenih nekretnina na temelju odredbe čl. 125. st. 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 - dalje u tekstu: ZVDSP).

 

14. U Sporazumu (2009. godine) je M. M. označen predsjednikom uprave P. - P. industrije d.o.o., prenositelja-prodavatelja predmetnih nekretnina ali i osoba ovlaštena za zastupanje, predsjednik uprave tuženika, kao stjecatelja-kupca predmetnih nekretnina.

 

15. Za stjecanje prava vlasništva nekretnine nije dostatno samo da je neka osoba prva zatražila upis u zemljišnu knjigu već je potrebno da je to učinjeno u dobroj vjeri a tužbeni zahtjev kod višestrukog otuđenja iste nekretnine koja je upisana u zemljišnu knjigu mora glasiti na brisanje prava vlasništva tuženika iz zemljišne knjige i uknjižbu prava vlasništva na toj nekretnini u korist tužitelja. Označeno propisuje odredba čl. 125. ZVDSP gdje je u stavku 1. propisano da će vlasništvo steći ona osoba koja je u dobroj vjeri prva zatražila upis u zemljišnu knjigu ako su ispunjene i sve ostale pretpostavke za stjecanje vlasništva ali je odredbom st. 2. istog članka ZVDSP određeno, da brisanje upisa ove osobe i uknjižbu u svoju korist može zahtijevati osoba kojoj je otuđivatelj otuđio nekretninu, ako dokaže da stjecatelj nije postupio u dobroj vjeri jer je, u trenutku kad je sklopio pravni posao s otuđivateljem, znao da je nekretnina drugomu već valjano otuđena i predana u samostalni posjed.

 

16. Slijedom navedenog, budući da je ista osoba zastupala prenositelja – prodavatelja i stjecatelja – kupca (tuženika) kod sklapanja Sporazuma, na siguran je način moguće utvrditi da tuženik nije postupao u dobroj vjeri jer je u trenutku sklapanja ovog pravnog posla s otuđivateljem znao i morao znati da je nekretnina već valjano otuđena tužitelju te da ne postoji pravomoćna sudska odluka kojom bi Ugovor o zamjeni bio utvrđen ništetnim a tužitelju se zabranilo raspolaganje odnosno, odredilo brisanje njegovih vlasničkih prava.

 

17. Što više, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1875/13 od 25. studenog 2013. je pravomoćno odbijen tužbeni zahtjev sljednika T. d.d. na utvrđenje ništetnim Ugovora o zamjeni glede nekretnina koje su predmet tužbenog zahtjeva jer je taj dio presude potvrđen presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-1360/14-4 od 21. siječnja 2015.dok je glede utvrđenja vlasništva tužitelja ta presuda preinačena i odbijen je ovaj tužbeni zahtjev tužitelja samo zato, jer tužitelj zaključenjem Ugovora o zamjeni nije stekao pravo vlasništva na predmetnim nekretninama, što se stječe upisom u zemljišne knjige pa se ne može tražiti da ga se utvrdi vlasnikom nekretnine dok je Ugovor o zamjeni pravna osnova za stjecanje prava vlasništva na nekretnini a način stjecanja uknjižba u zemljišne knjige.

 

18. Uz navedeno, uvidom u spis se utvrđuje još i to da je pravomoćno odbijen i zahtjev I. tužitelja (ovdje tuženika) na utvrđenje da je Ugovor o zamjeni raskinut, presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu posl.br. P-219/18-7 od 26. listopada 2018. koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Bjelovaru posl.br. Gž-33/2019-2 od 14. veljače 2019. (list 426-428 spisa).

 

19. Kako je tužba od 23. veljače 2011. podnesena u roku iz odredbe čl. 125. st. 2. ZVDSP sa konačnim tužbenim zahtjevom na utvrđenje u smislu rješenja Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-1360/14-4 od 21. siječnja 2015 i označene zakonske odredbe tako, da se utvrđuje kako je tužitelj stekao pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva na označenim nekretninama te nalaže brisanje vlasništva tuženika i upis prava vlasništva tužitelja, tužbeni zahtjev je valjalo ocijeniti osnovanim u dijelu kojim je naloženo tuženiku trpjeti da se na temelju ove presude u zemljišnim knjigama briše vlasništvo tuženika P. – T. d.d. i upiše pravo vlasništva na ime M. L. jer, sukladno odredbi čl. 125. st. 2. ZVDSP tužbeni zahtjev mora glasiti na brisanje prava vlasništva tuženika iz zemljišne knjige i uknjižbu prava vlasništva na tim nekretninama u korist tužitelja.

 

20. Ovo zato, jer je na siguran način utvrđeno kako tuženik kao stjecatelj, nije stekao vlasništvo predmetnih nekretnina u dobroj vjeri jer je znao i morao znati (ugovor je za obje ugovorne strane zastupala ista osoba) da stvar glede koje se zaključuje Sporazum nije vlasništvo prenositelja-prodavatelja, zbog čega je pobijana prvostupanjska presuda o ovom dijelu donijeta primjenom materijalnog prava iz odredbe čl. 118. ZVDSP na temelju pogrešne ocjene dokaza, naročito isprava koje prileže spisu.

 

21. S obzirom na prihvaćanje dijela tužbenog zahtjeva primjenom odredbe čl. 125. ZVDSP kao i činjenicu da tuženik nije bio u pravnom odnosu sa tužiteljem glede predmetnih nekretnina, neosnovan je dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj traži utvrđenje da je stekao pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva na označenim nekretninama u odnosu na tuženika a zaštitu svojega vlasničkog prava tužitelj postiže brisanjem tog prava s imena tuženika na svoje ime, pa je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbijena žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda u ovom označenom dijelu na stjecanje pravne osnove z stjecanje prava vlasništva glede tuženika.

 

22. Uvidom u rješenje o ovrsi Trgovačkog suda u Slavonskom Brodu posl.br. Ovr-245/01 od 11. prosinca 2001. (list 446-447 spisa) je utvrđeno da je tužitelju naloženo udaljenje i uklanjanje svih njegovih stvari iz predmetnih nekretnina te je Zaključkom Općinskog suda u Slavonskom Brodu posl.br. Ovr-24/02-2 od 28. siječnja 2002. određeno njihovo prisilno ispražnjenje. Time je tužitelj zatražio zaštitu u smislu odredbe čl. 161. st. 1. ZVDSP prema kojoj vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar predaju te stvari a s obzirom da su ispunjeni uvjeti predviđeni odredbom čl. 162. st. 1. ZVDSP odnosno, tužitelj je dokazao svoje pravo od osobe koja posjeduje njegovu stvar, zahtijevati da mu ona preda svoj posjed te stvari i to tako, da je dokazao da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu.

 

23. Kako tuženik nije dokazao da ima pravo koje ga ovlašćuje na posjedovanje niti da izvodi svoje pravo na posjed od posrednog posjednika koji ima posjed te stvari niti druge uvjete iz odredbe čl. 163. ZVDSP, prihvaćen je i dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na predaju u posjed označenih nekretnina tužitelju.

 

24. Zbog svega iznesenog je potpunim utvrđenjem činjeničnog stanja i pravilnom primjenom materijalnog prava, na temelju odredbe čl. 373.a st. 1. toč. 2. ZPP valjalo preinačiti prvostupanjsku presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim se traži naložiti tuženiku trpjeti da se na temelju presude u zemljišnim knjigama briše njegovo vlasništvo i upiše pravo vlasništva tužitelja te predati tužitelju u posjed označene nekretnine.

 

25. Odluka o parničnom trošku osniva se na odredbi čl. 154. st. 3. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 91/04, 37/05, 59/07, 148/09, 142/12 – dalje: Tarifa) budući da  tužitelj sada nije uspio u razmjerno neznatnom dijelu tužbenog zahtjeva.

 

26. Tužitelju je zato priznat trošak sastava tužbe (250 bodova), trošak sastava dva podneska po Tbr. 8.1. (2x250 bodova), trošak pristupa na 6 ročišta po Tbr. 9.1. te trošak sastava dvije žalbe (2x300 bodova) ili ukupno 28.500,00 kn uz trošak poreza od 7.125,00 kn koji su mu priznati u cijelosti.

 

27. Tako je primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP uvažena žalba tužitelja i preinačena odluka o parničnom trošku tuženika te je tuženik sa tim zahtjevom odbijen a tužitelju priznat parnični trošak.

 

U Zagrebu 31. kolovoza 2021.

 

 

                                                                                                                              Predsjednica vijeća:

                                                                                                                              Željka Rožić Kaleb