Broj: Kž 435/2018-4

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Damira Kosa kao predsjednika vijeća te Perice Rosandića i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika P. R., zbog kaznenih djela iz članka 218. stavka 2. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 50/00. 129/00., 51/01., 105/04., 84/05., 71/06. i 110/07. – dalje: KZ/97.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Sisku od 2. srpnja 2018. broj Ik I-6/2018.-19, u sjednici održanoj 21. kolovoza 2018.,

r i j e š i o   j e

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjsko rješenje te se odbija prijedlog Kaznionice u G. podnesen po službenoj dužnosti za uvjetni otpust zatvorenika P. R.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijski sud u Sisku je, na temelju članka 59. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17.) u vezi s člankom 157. stavkom 2. (pravilno bi bilo: stavkom 1.) Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“ broj 128/99., 55/00., 59/00., 129/00., 59/01., 67/01., 11/02., 190/03. – pročišćeni tekst, 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11., 125/11., 56/13. i 150/13. – dalje: ZIKZ), uvjetno otpustio s izdržavanja kazne zatvora zatvorenika P. R., s osobnim podacima kao u prvostupanjskom rješenju, koji je pravomoćnom presudom Županijskog suda u Zagrebu od 20. siječnja 2016. broj Kv-I-294/15. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora od 12 godina i četiri mjeseca zbog kaznenih djela razbojništva iz članka 218. stavka 2. i drugih KZ/97. Kazna zatvoreniku teče od 20. ožujka 2008., a datum otpuštanja odredit će nalogom sudac izvršenja sukladno članku 159.d. stavku 1. ZIKZ-a do isteka vremena za koje je kazna izrečena 18. srpnja 2020. Boravak zatvorenika po izlasku na slobodu je Z., ... .

U smislu odredbe članka 163. ZIKZ-a određeno je da se je uvjetno otpušteni zatvorenik obavezan javiti Policijskoj upravi zagrebačkoj, VII. Policijskoj postaji Z. - T. Nadalje je, na temelju članka 161. stavka 2. ZIKZ-a, određeno da uvjetno otpušteni zatvorenik može promijeniti mjesto prebivališta, odnosno boravišta, samo uz suglasnost suca izvršenja Županijskog suda u Zagrebu, kojem se treba prijaviti radi nadzora u vezi pomoći tijekom uvjetnog otpusta, sukladno članku 165. ZIKZ-a. Na temelju članka 163. ZIKZ-a uvjetno otpušteni zatvorenik se tijekom uvjetnog otpusta dužan javljati VII. Policijskoj postaji Z. - T. odmah po izlasku s izdržavanja kazne zatvora te potom jednom mjesečno do vremena isteka kazne, a na temelju članka 163. ZIKZ-a zatvorenik se dužan javiti i Probacijskom uredu Z. I ..., odmah po uvjetnom otpustu i dalje prema pojedinačnom programu postupanja koji će Probacijski ured Z. I izraditi za zatvorenika.

Protiv tog je rješenja žalbu podnio državni odvjetnik, ne navodeći izričito žalbene osnove, a predlažući „da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati ovu žalbu i pobijano rješenje preinači, odnosno predmet vrati na ponovno odlučivanje“.

Sukladno članku 44. stavku 2. ZIKZ-a u vezi s člankom 495. i člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. – dalje: ZKP/08.), spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba je osnovana.

U pravu je državni odvjetnik kada tvrdi da je prvostupanjski sud trebao odbiti prijedlog Kaznionice u G. podnesen po službenoj dužnosti na temelju članka 158.a. stavka 1. ZIKZ-a za uvjetni otpust zatvorenika P. R. jer za to nisu ispunjeni zakonski uvjeti.

Naime, s pravom državni odvjetnik ističe u žalbi da je iz Izvješća Kaznionice u G. vidljivo da je zatvorenik do sada u čak osam navrata osuđivan i to zbog kaznenih djela razbojništava, krađa, teških krađa te krivotvorenja isprava. Dakle, radi se o specijalnom povratniku. Pritom su mu izricane uvjetne osude i kazne zatvora, s time da je s izdržavanja kazne zatvora u siječnju 2008. uvjetno otpušten, a već u ožujku 2008. se ponovno pojavio kao počinitelj kaznenog djela razbojništva u pokušaju iz članka 218. stavka 2. u vezi s člankom 33. KZ/97., što upućuje na zaključak da je zatvoreniku već jednom ukazano povjerenje uvjetnim otpuštanjem s izdržavanja kazne, no, on je to zlorabio pa institut uvjetnog otpusta kod njega nije ostvario svoju svrhu.

Osim toga, prema podacima iz Izvješća Kaznionice u G., zatvorenik je tijekom izdržavanja kazne zatvora u čak 29 navrata stegovno tretiran, što, protivno navodima prvostupanjskog suda, nikako ne upućuje na uredan tijek izdržavanja kazne.

Kada se uz navedeno ima na umu i da je zatvorenik politoksikomanski ovisnik, psihopatski strukturiran uz dominaciju disocijalnog i emocionalno nestabilnog poremećaja osobnosti (pri čemu je veliki dio stegovnih postupaka vezan upravo uz zlouporabu medicinske terapije), kod kojeg je zbog činjenice da je specijalni povratnik recidiv i dalje moguć, ocjena je ovog suda da je u pravu državni odvjetnik kada u žalbi tvrdi da je, vodeći računa o svim navedenim okolnostima, kao i o relativno visokom ostatku neizdržanog dijela kazne u odnosu na ukupno izrečenu kaznu, nužno da zatvorenik nastavi s izdržavanjem izrečene jedinstvene kazne zatvora. Ovo i unatoč u konačnici pozitivnom mišljenju Kaznionice u G. te činjenici da zatvorenik ima osiguran postpenalni prihvat. Naime, kao što to proizlazi iz Izvješća Kaznionice u G., kod zatvorenika dolazi do oscilacija u uspješnosti provođenja pojedinačnog programa izvršenja kazne zatvora te do sada nije imao utvrđene izvankaznioničke pogodnosti (jer nije imao osobnu iskaznicu). Sada je ishodio osobnu iskaznicu te su mu utvrđene pogodnosti izlaska u grad koje do sjednice vijeća u povodu prijedloga za uvjetni otpust nije uspio iskoristiti. Stoga je ocjena i ovog suda da je nužno da zatvorenik nastavi s izdržavanjem kazne zatvora da bi se vidjelo je li doista spreman uključiti se u normalan život.

Zbog svega navedenog trebalo je prihvatiti žalbu državnog odvjetnika i na temelju članka 494. stavka 3. točke 3. ZKP/08. preinačiti prvostupanjsko rješenje na način kako je to učinjeno u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 21. kolovoza 2018.