Broj: Kž 359/2018-4

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala kao predsjednika vijeća te Žarka Dundovića i Ratka Šćekića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. T. I. zbog kaznenog djela iz čl. 110. u vezi s čl. 34. st. 1. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zadru od 19. travnja 2018. broj K-3/18-55, u sjednici održanoj 22. kolovoza 2018.

p r e s u d i o   j e

Odbija se kao neosnovana žalba državnog odvjetnika i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom je presudom Županijski sud u Zadru proglasio krivim opt. T. I. zbog kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz čl. 110. u vezi čl. 34. KZ/11 te ga je na temelju tih propisa uz primjenu čl. 48. st. 2. u svezi sa čl. 49. st. 1. toč. 2. KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju od tri godine u koju mu je na temelju čl. 54. KZ/11 uračunao vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 22. srpnja 2017., pa nadalje.

Na temelju čl. 68. st. 1. KZ/11 optuženiku je izrečena sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja koja mjera može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora.

Na temelju čl. 69. st. 1. KZ/11 optuženiku je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti koja mjera može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, a najdulje tri godine.

Na temelju čl. 79. st. 2. KZ/11 od optuženika je oduzet preklopni nož sive boje, ukupne dužine 16,5 cm, dužina oštrice 7 cm, koji mu je bio privremeno oduzet prema potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta PU zadarske, broj ... od 22. srpnja 2017.

Na temelju čl. 148. st. 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 - dalje u tekstu: ZKP/08) optuženik je u cijelosti oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1-6 ZKP.

Protiv te je presude žalbu podnio državni odvjetnik zbog povrede kaznenog zakona i odluke o kazni, s prijedlogom da ovaj drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači „na način da donese odluku u odnosu na postavljen imovinskopravni zahtjev žrtve te optuženiku T. I. za predmetno kazneno djelo izrekne kaznu zatvor u duljem trajanju.“

Optuženik je putem braniteljice I. L., odvjetnice iz Z., podnio odgovor na žalbu u kojem predlaže da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana.

Spis je sukladno odredbi čl.474. st. 1. ZKP/08 dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Suprotno tvrdnjama državnog odvjetnika, propustom da donese odluku o postavljenom imovinskopravnom zahtjevu ošt. B. S., sud prvog stupnja nije počinio povredu kaznenog zakona iz čl. 469. toč. 5. ZKP/08. Naime, ta se zakonska odredba u vezi prekoračenja ovlasti suda ne odnosi na imovinskopravni zahtjev nego na odluku o kazni, sudsku opomenu, uvjetnu osudu, djelomičnu uvjetnu osudu, zamjenu rada za opće dobro na slobodi, posebne obveze, zaštitni nadzor, sigurnosnu mjeru, oduzimanje imovinske koristi i oduzimanje predmeta. Prema tome, sud prvog stupnja nije počinio navedenu povredu kaznenog zakona iz čl. 469. toč. 5. ZKP/08 tako da žalba državnog odvjetnika u ovom dijelu nije osnovana.

Doduše, sud prvog stupnja je sukladno odredbi čl. 158. st. 1. ZKP/08 trebao odlučiti o imovinskopravnom zahtjevu kojega je oštećenik postavio na raspravi održanoj 13. ožujka 2018., no kako u tom pravcu ne postoji žalba zbog tzv. relativne postupovne povrede, a ne radi se o nekoj od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08 na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to u tom pravcu ovaj drugostupanjski sud nije mogao intervenirati.

Nije osnovana žalba državnog odvjetnika niti zbog odluke o kazni jer je sud prvog stupnja pravilnim vrednovanjem niza olakotnih okolnosti (neizravna namjera kao oblik krivnje, neosuđivanost, optuženikovo izraženo kajanje i žaljenje, bitno smanjena ubrojivost i teške životne prilike), a u nedostatku otegotnih okolnosti, optuženika osnovano uz primjenu odredbi o ublažavanju osudio na kaznu zatvora u trajanju od tri godine. Ta je kazna i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda primjerena te optuženiku nije potrebno izreći strožu društvenu osudu jer će i ova kazna ispuniti očekivanu svrhu kažnjavanja, u smislu individualne i generalne prevencije.

Kraj takvog stanja stvari, okolnosti koje državni odvjetnik u žalbi ističe (psihičke osobine optuženika, njegova upornost u postupanju, njegovo poznanstvo s oštećenikom, počinjenje djela usred dana, izostanak najteže posljedice zbog bijega oštećenika) nemaju taj značaj koji im žalba pridaje. Ipak se u konkretnom slučaju ne može zanemariti da se radi o kaznenom djelu koje je ostalo u pokušaju, što je već sama po sebi okolnost koja sudu daje zakonsku mogućnost (uz već utvrđenu okolnost bitno smanjene ubrojivosti optuženika) za blaže kažnjavanje, tako da i uz nespornu činjenicu da oštećenik nije zadobio teže ozljede i nema trajnijih posljedica po zdravlje, ukazuje da je sud prvog stupnja pravilno odmjerio i optuženiku izrekao kaznu zatvora koja nije preblaga, već je adekvatna.

Iz svih naprijed navedenih razloga kako žalba državnog odvjetnika nije osnovana i kako prvostupanjski sud nije počinio povrede iz čl. 476. st. 1. ZKP/08, na temelju čl. 482. ZKP/08 valjalo je žalbu kao neosnovanu odbiti, a prvostupanjsku presudu potvrditi.

Zagreb, 22. kolovoza 2018.