Baza je ažurirana 17.07.2026. zaključno sa NN 53/26  EU 2024/2679

 

Pristupanje sadržaju

REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U POŽEGI
Sv. Florijana 2, POŽEGA

Broj:4.Pr-76/2021-35

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Požegi po sucu ovoga suda Meliti Novak kao sucu pojedincu u parničnom predmetu tužiteljice S. B. iz P., OIB:, zastupana po punomoćniku D. M., odvj. iz P., protiv tuženika centra P., P., OIB:, zastupanog po Odvjetničkom društvu R. i k., Z., P. P., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, dana 1.srpnja 2021.nakon održane i dovršene glavne javne rasprave, u nazočnosti tužiteljice i punomoćnika stranaka, 4.kolovoza 2021.

p r e s u d i o je

I Utvrđuje se da nije dopuštena Odluka o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 15.veljače 2016.godine, klasa 112-01/16-01/1, ur.broj 2177-30-01/01-16-5 kojom je tuženik, ustanova centar P., P., MBS Trgovačkog suda u Osijeku stalna služba u Slavonskom Brodu, OIB:, otkazala ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 11.lipnja 2015., klasa 110-01/15-01/36, ur.broj 2177-30/06/21-15-6 za obavljanje poslova radnog mjesta "vozačica", sklopljen sa tužiteljicom B. S., P., OIB:, te da radni odnos ne prestaje po toj Odluci.

II Raskida se ugovor o radu sklopljen između tužiteljice S. B. iz P., OIB: i tuženika centra P., P., OIB:, dana 11. lipnja 2015. i to s danom 30.rujnom 2020. koji se utvrđuje zadnjim danom trajanja radnog odnosa tužiteljice kod tuženika, s time da sva prava iz radnog odnosa tužiteljici pripadaju od 23.veljače 2016. do 30.rujna 2020.

III Nalaže se tuženiku centru P., P., OIB: da tužiteljici S. B. iz P., OIB: na ime naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu isplati bruto iznos od 20.583,48 kuna sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a tekućim od dana 4.kolovoza 2021. pa do isplate, u roku od 15 dana.

IV Nalaže se tuženiku ustanovi centar P., P., MBS Trgovačkog suda u Osijeku stalna služba u Slavonskom Brodu, OIB:, da tužiteljici B. S., P.,OIB:, isplati naknadu plaće za razdoblje od 23.veljače 2016. do 30.rujna 2020.,





- 2 -

Broj:4.Pr-76/2021-35

i to u mjesečnim bruto iznosima od 5.145,87 kuna zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na dužni iznos naknade plaće od petnaestog dana u mjesecu koji slijedi iza mjeseca za koji se naknada plaće isplaćuje pa do isplate po stopi u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri (3) postotna poena, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu.

V Tužiteljica se odbija s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva.

VI Nalaže se tuženiku ustanovi centar P., P., MBS Trgovačkog suda u Osijeku stalna služba u Slavonskom Brodu, OIB: da tužiteljici B. S., P., OIB:, naknadi troškove ovoga parničnog postupka u iznosu od 6.125,00 kuna, I to u roku od 15 dana po donošenju ove presude, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na navedeni iznos za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno koje prethodi tekućem polugodištu za tri (3) postotna poena, pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

Presudom ovoga suda broj 4.Pr-50/2016-12 od 29.prosinca 2016.tužiteljica S. B. odbijena je s tužbenim zahtjevom kojim traži utvrđenje nedopuštenosti Odluke o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 15.veljače 2016., vraćanje na rad kod tuženika, priznanje neprekinutog radnog odnosa kod tuženika i svih prava iz radnog odnosa od prestanka radnog odnosa spornom odlukom tuženika, isplatu naknade plaće za razdoblje nakon prestanka radnog odnosa po navedenoj odluci pa do povratka na rad. Navedena presuda potvrđena je presudom Županijskog suda u Osijeku broj R-59/2017-4 od 14.lipnja 2018.

Navedenom presudom tužiteljica je odbijena s tužbenim zahtjevom jer je uvidom u spis Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi broj K- 11/2012 nedvojbeno utvrđeno da je pravomoćnom presudom u navedenom predmetu tužiteljica osuđena za kazneno djelo protiv službene dužnosti te stoga u smislu članka 213.Zakona o socijalnoj skrbi ista ne može biti primljena u radni odnos kao radnik u socijalnoj skrbi niti može obavljati poslove u djelatnosti socijalne skrbi pa stoga više nije mogla obavljati poslove kod tuženika jer je tuženik ustanova koja obavlja djelatnost iz socijalne skrbi.
Budući se i presuda Općinskog suda u Požegi broj Pr-50/2016-12 od 29.prosinca 2016. i presuda Županijskog suda u Osijeku broj R-59/2017-4 od 14.lipnja 2018 pozivaju na kaznenu osudu tužiteljice iz presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi broj K- 11/2012-22 od 4.listopada 2012., a ta je presuda ukinuta te je kazneni postupak obustavljen, tužiteljica na temelju članak 421.st.1.t.8.Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11; 148/11, 25/13, 89/14) ima valjani pravni temelj za ponavljanje ovoga parničnog postupka te je stoga sud prihvatio prijedlog predlagateljice rješenje broj 4.Pr-50/2016-22 od 3.siječnja 2019. koje rješenje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj 72 R-349/2019-2 od 19.kolovoza 2020.

Tužiteljica je u tužbi navela da je s tuženikom zasnovala radni odnos na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 11.lipnja 2015. za obavljanje poslova radnog mjesta naziva „vozačica“. Navedeni ugovor je posljednji u nizu ugovora o radu tijekom trajanja višegodišnjeg radnog odnosa tužiteljice kod tuženika. Prije ovoga ugovora



- 3 -

Broj:4.Pr-76/2021-35

tužiteljica je s tuženikom imala zaključen Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 14.sudenog 2008. na poslovima radnog mjesta Voditelj računovodstva, poslovi administrativnog referenta, te je po Odluci o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora od 3.lipnja 2015. zasnovala radni odnos po navedenom Ugovoru o radu od 11.lipnja 2015.

Dana 15.veljače 2016.godine tuženik je donio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu koja je tužiteljici uručena isti dan. Protiv navedene odluke tužiteljica je u zakonskom roku podnijela zahtjev za zaštitu prava dana 1.ožujka 2016., koji je tuženik primio 2.ožujka 2014. na koji se tuženik nije očitovao.

Zbog navedenoga je tužiteljica podnijela tužbu kojom spori pravovremenost uručenja odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu kao i postojanja opravdanog razloga za otkazivanje ugovora o radu te predlaže da sud donese presudu kojom će utvrditi da Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 15.veljače 2016. nije dopuštena te da tužiteljici ne prestaje radni odnos po toj odluci., naložiti tuženiku da tužiteljicu vrati na rad I prizna neprekinuti radni odnos i sva prava iz radnog odnosa i isplati naknadu plaće od prestanka radnog odnosa do ponovnog vraćanja na rad, te troškove parničnog postupka.
Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako je točno da je tužiteljica s tuženikom zasnovala radni odnos temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 11.lipnja 2015. za radno mjesto vozača te da je tužiteljici odlukom od 15.veljače 2016. izvanredno otkazao navedeni ugovor o radu. Tuženik je dana 2.ožujka 2016. zaprimio zahtjev za zaštitu prava po punomoćniku odvjetniku D. M., ali bez punomoći kojom bi tužiteljica opunomoćila odvjetnika za poduzimanje radnje ulaganja zahtjeva za zaštitu prava. Tuženik navodi da se na navedeni zahtjev nije očitovao jer zahtjev nije bio podnesen od strane ovlaštene osobe (nije ga potpisala tužiteljica, nego odvjetnik, ali uz zahtjev nije bila priložena punomoć). Punomoćnik tužiteljice je punomoć dostavio tek 3.ožujak 2016., ali je to pismeno poslano izvan roka. Zbog navedenoga tuženik smatra da je zahtjev za zaštitu prava izjavljen od neovlaštene osobe, a da naknadno dostavljeno ovlaštenje ne može sanirati nedostatak jer je dostavljeno izvan prekluzivnog roka.

U vezi pravovremenosti donošenja odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu tuženik smatra da zapisnik s ročišta od 25.siječnja 2016. u parničnom predmetu broj Pr- 12/2015 nema nikakvu dokaznu vrijednost. Naime, tuženik tada nije imao nikakve informacije o sadržaju presude Županijskog suda u Slav. Brodu, Stalna služba u Požegi broj K-1172012- 22 od 4.listopada 2012. jer nije bio stranka u tom postupku te nije imao nikakvu informaciju niti o djelu niti o sankciji koja joj je izrečena. Zbog toga je ravnateljica tuženika od suda tražila da dostavi navedenu presudu, a tuženik je tek 1.siječnja 2016. saznao za sadržaj presude I od tada je počeo teći rok od 15 dana unutar kojega je izvanredno otkazao ugovor o radu tužiteljici. Osim toga na navedenoj presudi je vidljivo da je ista pravomoćna od 28.siječnja 2016. pa je jasno da ju je tuženik mogao primiti najranije 1.veljače 2016.

Primitkom navedene presude tuženik je utvrdio da je tužiteljica pravomoćno osuđena za kazneno djelo protiv službene dužnosti-zlouporaba položaja i ovlasti iz čl. 337.st.1. i 3. Kaznenog zakona, a kažnjivo po čl. 337. st.3. Kaznenog zakona. S obzirom na kaznenih djela protiv službene dužnosti ne može obavljati poslove u djelatnosti socijalne skrbi, tuženik je morao tužiteljici izvanredno otkazati ugovor o radu jer je postojanje pravomoćne osuđujuće presude Kaznenog suda na strani radnika apsolutna zapreka za nastavak radnog odnosa. Osim toga tuženik je prije donošenja odluke tužiteljici omogućio iznošenje obrane i sindikalnom povjereniku dostavio podatke o namjeravanoj odluci o otkazu ugovora o radu. Zbog svega navedenoga tuženik je predložio da sud odbaci tužbu tužiteljice i obveže je na naknadu parničnog troška.

U ponovljenom postupku sud je izvršio uvid u presudu ovog suda broj Pr- 50/2016-12 od 29.prosinca 2016., u rješenje ŽS u Slav.Brodu br.K-6/2017-6 od 24.sudenog 2017., u ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 14.studenog 2008., od 11.lipnja 2015, u odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 15.veljače 2016., u zahtjev za ostvarenje povrijeđenih prava iz radnog odnosa od 29.veljače 2016., u obračunske isprave za isplatu



- 4 -

Broj:4.Pr-76/2021-35

plaće za siječanj i veljaču 2016. te za studeni i prosinac 2015., te u sve priloge i podneske u spisu.

Provedenim postupkom uz savjesnu i brižljivu ocjenu svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno sud je nedvojbeno utvrdio da su tužba i tužbeni zahtjev u većem dijelu osnovani.

Neosnovan je prigovor tuženika da tužbu treba odbaciti jer je tužiteljica tuženiku nepravovremeno dostavila zahtjev za zaštitu prava jer je nesporno da je tužiteljica Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu primila od 15.veljače 2016. primila istoga datuma, te je u zakonskom roku od 15 dana 1.ožujka 2016.g. po punomoćniku odvjetniku D. M. uputila zahtjev za zaštitu prava koji je tuženik zaprimio 2.ožujak 2016. Činjenica da odvjetnik u Zahtjev nije dostavio punomoć za zastupanje tužiteljice ne znači da je izjavljen od neovlaštene osobe jer je odvjetnik M. naknadno dostavio punomoć. Naime prema odredbi članak 98.Zakona o parničnom postupku može se dopustiti da radnju za stranku obavi osoba koja nije pridonijela punomoć s time da je dostavi naknadno te ako punomoć ne bude naknadno dostavljen neće se u obzir uzeti radnja koju je obavila osoba bez punomoći.

Uvidom u navedenu Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 15.veljače 2016. utvrđeno je da je tužiteljici ugovor o radu otkazan jer je tužiteljica presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi broj K-11/2012-22 od 4.listopada 2012., proglašena krivom radi počinjenja kaznenog djela protiv službene dužnosti-zlouporaba položaja i ovlasti iz čl. 337.st.1. u 3. Kaznenog zakona, a kažnjivo po čl. 377.st.3. Kaznenog zakona te joj je izrečena kazna zatvora u trajanju 6 mjeseci te je primijenjena uvjetna osuda tako da se izrečena kazna neće izvršiti ako u roku od jedne godine ne počini novo kazneno djelo.

Budući je navedena presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi broj K- 11/2012-22 od 4.listopada 2012. ukinuta te je kazneni postupak u odnosu na tužiteljicu obustavljen tužiteljica nije osuđena za kazneno djelo protiv službene dužnosti te prema tome ona može, u smislu čl. 213. Zakona o socijalnoj skrbi, biti primljena u radni odnos kao radnik u socijalnoj skrbi i može obavljati poslove u djelatnosti socijalne skrbi pa je stoga naknadno otpao uvjet zbog kojega je, na temelju odredbe članka 116.Zakona o radu tuženik kao poslodavac imao opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz). Kako tužiteljica nije pravomoćno osuđena za kazneno djelo zbog kojega joj, na temelju članka 213.Zakona o socijalnoj skrbi, nastavak radnog odnosa kod tuženika više ne bi bio moguć, odnosno zbog kojega bi joj tuženik morao otkazati ugovor o radu, sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži utvrđenje da Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu 15.veljače 2016. nije dopuštena.

Međutim, tuženik predlaže da sud, ukoliko smatra da otkaz nije dopušten, donese odluku o sudskom raskidu ugovora o radu s danom podnošenja tužbe, jer smatra da imajući u vidu okolnosti koje su dovele do izvanrednog otkaza ugovora o radu nastavak radnog odnosa nije moguć.

Tužiteljica je suglasna da sud donese odluku o sudskom raskidu ugovora o radu, ali ne s datumom koji predlaže tuženik jer se tužiteljica 1.listopada 2020. zaposlila u T. F. d.o.o. te predlaže da sud utvrdi prestanak radnog odnosa kod tuženika zaključno s danom koji prethodi danu novog zaposlenja kod T. F. d.o.o.. Također traži naknadu štete u iznosu od 8 plaća, kao i naknadu plaća do utvrđenog dana sudskog raskida ugovora o radu s 30.rujnom 2020.

Između stranaka je nesporno da je plaća tužiteljice iznosila bruto 5.145,87 kuna mjesečno.

Člankom 125.stavkom 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19) propisano je da ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, sud će na zahtjev radnika odrediti dan prestanka radnog odnosa i dosuditi mu naknadu štete u iznosu od najmanje tri, a najviše osam propisanih ili ugovorenih mjesečnih plaća toga radnika, ovisno o trajanju radnog



- 5 -

Broj:4.Pr-76/2021-35

odnosa, starosti te obvezama uzdržavanja koje terete radnika, a na temelju stavka 2. istoga članak tu odluku sud može donijeti i na zahtjev poslodavca, ako postoje okolnosti koje opravdano upućuju na to da nastavak radnog odnosa, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nije moguć.

Tužiteljica je iskazala da, nakon što joj je tuženik otkazao ugovor o radu pa do zaposlenja u F. d.o.o. nije bila u radnom odnosu, a uvidom u Potvrdu zavoda, Područni ured u P. od 1.srpnja 2021. utvrđeno je da je tužiteljica od 16.veljače do 19.veljače 2016., te od 20.veljače do 22. veljače 2016. bila u radnom odnosu na određeno, puno radno vrijeme kod L. R.-F. s. H., P..

Budući je sud utvrdio da je tuženikova odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljici nedopuštena te da su obje stranke suglasne da nastavak radnog odnosa za tužiteljicu više nije moguć sud je prihvatio prijedlog tuženika te je donio odluku o sudskom raskidu ugovora o radu, ali ne s danom podnošenja tužbe sudu nego s danom koji prethodi danu kada se tužiteljica zaposlila kod novog poslodavac F. d.o.o., a to je 30.rujan 2020., s time da joj sva prava iz radnog odnosa pripadaju od 23.veljače 2016. jer se tužiteljica nakon što joj je ugovor o radu otkazan 15 veljače 2016., kod novog poslodavca zaposlila 16.veljače 2016. i u radnom odnosu kod njega bila do 22.veljače 2016. te joj za to razdoblje tuženik nije dužan priznati prava iz radnog odnosa.

Uzimajući u obzir da je tužiteljica stara 61 godinu, ima 37 godina radnog staža, od toga 6 godina radnog staža kod tuženika, nema maloljetne djece i nema obvezu nikoga uzdržavati, a suprug joj je u mirovini, sud je ocijenio da je primjeren iznos naknade štete 4 mjesečne plaće, odnosno iznos od 20.583,48 kuna, dok ju je sa zahtjevom za isplatu iznosa iznad navedenoga odbio.

Tužiteljica isto tako ima pravo i na naknadu plaća za razdoblje od nezakonitog prestanka ugovora o radu do dana sudskog raskida ugovora o radu, odnosno od 23.veljače 2016. do 30.rujna 2020. u iznosima od po 5.145,87 kuna mjesečno na temelju odredbe članka 111. ZOR.

Sud je tuženiku na temelju članka 154.stavak 5.Zakona o parnično postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08., 57/11.; 148/11., 25/13., 89/14.-OUSRH i 70/19., dalje: ZPP), naložio da tužiteljici na ime naknade troškova parničnog postupka plati iznos od 6.125,00 kuna, koji trošak se odnosi na paušalni iznos za cijeli prvostupanjski postupak prije ponavljanja postupka s PDV-om (2.500,00 kuna), sastav prijedloga za ponavljanje postupka (1.125,00 kuna) te paušalni iznos za cijeli prvostupanjski postupak ponavljanja postupka s PDV-om (2.500,00 kuna).

Zbog svega navedenoga odlučeno je kao u izreci presude.

Požega, 4.kolovoz 2021.

S u d a c :

Melita Novak, v.r.

Uputa o pravu na žalbu: Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka ovome sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.

Dna:

1. D. M., odvj.

2. OD R. i p.

3. Porezna uprava P., po pravomoć.




 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu