Broj: Kž-eu 25/2018

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala kao predsjednika vijeća te Ratka Šćekića i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđenog I. P. zbog kaznenog djela iz članka 251. stavka 1. Kaznenog zakonika Republike Slovenije, odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Varaždinu od 4. srpnja 2018. godine broj Kv-eu-5/18-4, u sjednici održanoj 22. kolovoza 2018. godine,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba osuđenog I. P. i potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

Obrazloženje

 

Županijski sud u Varaždinu je presudom od 4. srpnja 2018. godine broj Kv-eu-5/18-4 pod točkom I./ priznao presudu Okružnog suda u Celju od 6. veljače 2017. godine, broj I K 50314/2016 i presudu Višeg suda u Celju od 10. listopada 2017. godine, broj II Kp 50314/2016, a kojom je osuđenik I. P. proglašen krivim što je počinio kazneno djelo krivotvorenja isprava iz članka 251. stavka 1. Kaznenog zakonika Republike Slovenije (dalje u tekstu: KZRS).

 

Odlukom pod točkom II./ izreke pobijane presude utvrđeno je da ovo kazneno djelo predstavlja kazneno djelo krivotvorenja isprave iz članka 278. stavka 1. Kaznenog zakona Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17. - dalje u tekstu: KZ/11.) za koje je propisana kazna zatvora do 3 (tri) godine.

 

Odlukom pod točkom III./ izreke pobijane presude na temelju članka 91. Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije ("Narodne novine", broj 91/10., 81/13., 124/13., 26/15. i 102/17. - dalje u tekstu: ZPSKS-EU) priznata je presuda Okružnog suda u Celju broj I K 50314/2016 od 6. veljače 2017. godine, potvrđena presudom Višeg suda u Celju II Kp 50314/2016 od 10. listopada 2017. godine te je određeno izvršenje kazne zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseca zbog kaznenog djela krivotvorenja isprave iz članka 251. stavka 1. KZRS u Republici Hrvatskoj.

 

Protiv navedene presude žalbu je podnio osuđenik osobno i to zbog „bistvenog kršenja odredaba kaznenog postupka“, „kršenja kaznenog zakona“, „potpuno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja“ i odluke o kaznenoj sankciji s prijedlogom da se ista ukine te da se predmet uputi na ponovno suđenje, odnosno da se ista preinači te da mu se izrekne blaža osuda.

 

Spis je sukladno odredbi članka 474. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., - pročišćeni tekst, 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.) dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba osuđenika nije osnovana.

 

Uvodno treba reći da je ranija odluka prvostupanjskog suda o priznanju i izvršenju kazne zatvora izrečene stranom presudom bila ukinuta rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. svibnja 2018. godine broj Kž-eu-20/2018 zbog ostvarenih bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koje sud pazi po službenoj dužnosti, uslijed čega je žalba osuđenika postala bespredmetna.

 

U ponovljenom postupku sud prvog stupnja je otklonio sve nedostatke na koje mu je prethodno ukazano te je osnovano zaključio da su u konkretnom slučaju ispunjeni zakonski uvjeti za priznanje strane presude i izvršenje kazne u smislu članka 91. ZPSKS-EU, a to se žalbenim navodima s uspjehom ne dovodi u sumnju.

 

Nije u pravu žalitelj kada u žalbi navodi da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka jer da je u donošenju pobijane odluke kao članica vijeća sudjelovala sutkinja toga suda N. M., a koja je prethodno, kao predsjednica vijeća, sudjelovala u donošenju odluke koja je bila ukinuta rješenjem ovog suda.

 

Naime, članak 32. stavak 1. ZKP/08. u točkama 1. do 5. propisuje razloge zbog kojih je sudac u konkretnom kaznenom predmetu isključen od obavljanja sudske dužnosti, a niti u jednoj od tih situacija kao razlog za isključenje od obavljanja sudske dužnosti nije navedena okolnost da je sudac već ranije sudjelovao u donošenju odluke koja je u povodu izjavljene žalbe ukinuta te je predmet potom upućen na ponovno odlučivanje, time da u odluci suda drugog stupnja, a kojom je bila ukinuta ranija prvostupanjska odluka, nije naloženo donošenje nove odluke pred potpuno izmijenjenim sudskim vijećem.

 

Prema tome, sud prvog stupnja nije počinio postupovnu povredu koju ističe žalitelj jer je sutkinja N. M., kao članica vijeća, sukladno članku 32. stavku 1. ZKP/08., mogla sudjelovati u donošenju nove odluke i nije bilo niti jedne zakonske zapreke koja bi joj zabranjivala da sudjeluje u donošenju pobijane odluke.

 

U odnosu na navode žalitelja kako on nije počinio navedeno kazneno djelo, kako mu pred sudom u C. nije pružena mogućnost pozivanja svjedoka te izvođenja dokaznih radnji kojima bi dokazao svoju nevinost, zbog čega moli da mu se u Republici Hrvatskoj omogući ponovljeno suđenje, odnosno da se strana presuda preinači te da mu se izrekne blaža kazna, valja napomenuti kako nadležni sud, a kada zaprimi stranu presudu radi priznanja i izvršenja kazne nema takvih ovlasti.

 

Naime, kada nadležni sud zaprimi stranu presudu radi priznanja i izvršenja kazne, on ispituje jesu li ispunjene zakonske pretpostavke iz članka 91. ZPSKS-EU pa, ako utvrdi da jesu, priznat će stranu presudu i odrediti izvršenje kazne zatvora na koju je počinitelj kaznenog djela tom presudom osuđen, a ako utvrdi postojanje okolnosti propisanih člankom 94. stavkom 1. ZPSKS-EU, tada će odbiti priznanje strane presude, a isto tako to može učiniti u situacijama propisanim člankom 94. stavkom 2. ZPSKS-EU.

 

Dakle, u postupku priznanja strane presude i preuzimanja izvršenja kazne zatvora iz strane presude domaći sud nije ovlašten ulaziti u ocjenu zakonitosti postupka koji je proveden pred stranim sudom, analizu dokaznog postupka te u ocjenu dokazanosti pojedinih kažnjivih radnji, odnosno nije ovlašten provesti ponovljeno suđenje pred domaćim sudom ili izreći blažu kaznu, već isključivo ispituje sadrže li te radnje iz strane presude zakonska obilježja nekog od kaznenih djela propisanih u domaćem zakonu, a to je ovdje na potpuno nedvosmislen način utvrđeno kroz učin kaznenog djela krivotvorenja isprave iz članka 278. stavka 1. KZ/11.

 

Prema tome, niti ovim žalbenim navodima osnovanost pobijane presude ne dovodi se s uspjehom u sumnju, a ispitivanjem po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavka 1. ZKP/08. nisu nađene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnost pa je na temelju članka 482. ZKP/08. valjalo odlučiti kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 22. kolovoza 2018. godine