Baza je ažurirana 12.03.2026. zaključno sa NN 157/25 EU 2024/2679

 

Pristupanje sadržaju

1                                                                                                                            

 

                                                                      Poslovni broj: 4 UsI-511/2021-8

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: 4 UsI-511/2021-8

 

 

 

U   I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Valentini Grgić Smoljo, uz sudjelovanje  zapisničarke Zdenke Raiz, u upravnom sporu tužitelja M. L. iz C., protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Ulica grada Vukovara 33, Zagreb, kojeg zastupa opunomoćenik Z. I., službena osoba, radi statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, 4. kolovoza 2021.,

 

p r e s u d i o  j e

 

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske KLASA: UP/II-563-01/20-02/22, URBROJ: 511-01-149-21-2 od 8. ožujka 2021. te za priznavanje tužitelju statusa hrvatskog branitelja - dragovoljca iz Domovinskog rata.

 

Obrazloženje

 

1.              Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-563-01/20-02/22, URBROJ: 511-01-149-21-2 od 8. ožujka 2021. odbijena je žalba tužitelja izjavljena na rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave vukovarsko-srijemske broj: 511-15-05-02093/346-2020 od 20. veljače 2020.

Navedenim rješenjem prvog stupnja je odbijen zahtjev tužitelja da mu se vrijeme od 25. listopada 1990. do 1. ožujka 1991., kao pripadniku pričuvnog sastava Policijske uprave vukovarsko-srijemske, prizna kao vrijeme provedeno u Domovinskom ratu, te za taj period izda potvrda o statusu hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata.

2.              Tužitelj u tužbi navodi da tuženik nije poduzeo sve radnje s ciljem utvrđivanja bitnih činjenica o njegovo sudjelovanju u borbenom sektoru te tvrdi kako je netočno utvrđeno da su policijske uprave izdavale službene iskaznice pripadnika pričuvnog sastava policije s ciljem legalizacije posjedovanja oružja, a kao dokaz pripadnosti pričuvnom sastavu policije. U vezi provedenih dokaza navodi kako nije mogao biti u evidenciji obračunske liste za isplatu naknade pripadnicima pričuvnog sastava policije jer je bio zaposlen u poduzeću S., a nije mu poznato zašto nije u ostalim evidencijama. Navodi da ima službenu iskaznicu pripadnika pričuvnog sastava policije, ovjerenu i potpisanu od tadašnjeg rukovoditelja, a koja je javna isprava. Nije mu poznato niti iz kojih razloga su im kasnije službene iskaznice oduzete. Smatra da činjenica da je imao službenu iskaznicu pripadnika pričuvne policije, te iskazi svjedoka da je bio angažiran kao pričuvni policajac, su dovoljni dokazima njegove pripadnosti toj postrojbi. Kao nesporno navodi i da je zadužio automatsko, vojno oružje te da je odlazio na položaje s tim naoružanjem i imao pripremu za odlazak na bojište jer je jedina legalna tada bila policija. Navodi i da je nakon što je bio u pričuvnoj policiji, od 1. ožujka 1991. postao aktivni pripadnik Ministarstva obrane. Predlaže Sudu poništiti osporavano rješenje tuženika te mu priznati status hrvatskog branitelja - dragovoljca iz Domovinskog rata.

3.              U odgovoru na tužbu tuženik ponavlja navode iz osporavanog rješenja i citira mjerodavne zakonske odredbe te navodi da je prije donošenja rješenja izvršen uvid u sve raspoložive evidencije koje sadrže podatke važne za donošenje pravilne odluke te je utvrđeno kako tužitelj u spornom razdoblju nije bio pripadnik pričuvnog sastava Policijske uprave vukovarsko-srijemske te je utvrđeno da mu je priznat status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata kao pripadniku Oružanih snaga Ministarstva obrane u vremenu od 1. ožujka 1992. do 20. siječnja 1996. Ističe kako su pri tome uzete u obzir evidencije koje sadrže podatke o angažiranim pripadnicima policije tijekom Domovinskog rata kao što su obračunske liste za isplatu novčane naknade angažiranima, evidencije rasporeda službe, evidencije upućenih mobilizacijskih poziva, a prema kojima je utvrđeno da tužitelj u spornom periodu nije bio pripadnik pričuvnog sastava Ministarstva unutarnjih poslova. Navodi i da je u provedenom postupku tužitelj saslušan, kao i predloženi svjedoci, a čije izjave nisu uzete u obzir kao mjerodavan dokaz u postupku radi nedostatka podataka u službenim evidencijama. Predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.

4.              Radi utvrđivanja svih relevantnih činjenica u sporu, kod ovoga Suda zakazana je i održana javna rasprava 28. srpnja 2021. u skladu s odredbom članka 7. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17., dalje: ZUS), na kojoj je tužitelj ostao pri navodima tužbe, a opunomoćenik tuženika pri navodima odgovora na tužbu i kod obrazloženja osporavanog rješenja.              

5.              Sud je izveo dokaze uvidom u spis i spise upravnog postupka te je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja u smislu odredbe članka 55. stavka 3. ZUS-a utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6.              Iz podataka spisa proizlazi da je predmetni postupak vođen po zahtjevu tužitelja od 28. lipnja 2018. za priznavanje statusa hrvatskog branitelja - dragovoljca iz Domovinskog rata, odnosno za proširivanje razdoblja sudjelovanja u ratu, u pričuvnom sastavu Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, za razdoblje od 25. listopada 1990. do 1. ožujka 1991. te za izdavanje potvrde o navedenome.

7.              Nadalje, iz spisa kao nesporno proizlazi da je tužitelju priznat status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za razdoblje od 1. ožujka 1992. do 10. rujna 1994. i od 11. rujna 1994. do 20. siječnja 1996., kao pripadniku oružanih snaga Ministarstva obrane.

8.              U provedenom upravnom postupku, konkretno uvidima u službene evidencije utvrđeno je da tužitelj u zatraženom razdoblju nije na popisima pričuvnog sastava policije Policijske uprave vukovarsko-srijemske, niti postoje bilo kakvi drugi dokazi da je isti bio pripadnik te postrojbe. Navedeno ne proizlazi niti iz drugih službenih evidencija u koje je izvršen uvid, evidencije pričuvnog sastava policije, obračunskih lista za isplatu naknade pripadnicima pričuvnog sastava policije, evidencije rasporeda službe, evidencije uručenih mobilizacijskih poziva za pričuvni sastav i slično.

9.               Nadalje, u provedenom postupku su tužitelj, kao i predloženi svjedoci saslušani, a što je razvidno iz zapisnika broj: 511-15-05/2-.98-112/6-.19. od 10. srpnja 2019.

Tužitelj je na isti u bitnome izjavio da je od 25. listopada 1990. sa 64 drugih iz C. zadužio automatske puške kalašnjikov, da su u C., P. te prema B. G. držali straže, te išli na obuku. Izjavio je i da postrojba kojoj je pripadao nije imala formalni  naziv, pa su se samoorganizirali te nisu imali zapovjednika. Napomenuo je da mu je od strane Policijske uprave Ž. izdana iskaznica pripadnika rezervnog sastava policije, kao i njegovim kolegama, a koje iskaznice im je nakon nekoliko mjeseci županjska policija oduzela.

Svjedoci J. J., J. J., te M. J. su u bitnome ponovili navode tužitelja.

10.              Prema članku 3. stavku 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj 121/17. i 98/19., dalje: ZOHBDR), hrvatski branitelj iz Domovinskog rata je osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao: a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga); b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

11.              Stavkom 2. istog članka je propisano da pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Republike Hrvatske), u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva se oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

12.              Prema stavku 3., hrvatski branitelji iz Domovinskog rata iz stavka 1. ovoga članka i članovi njihovih obitelji ostvaruju prava prema ovom Zakonu.

13.              Stavkom 4. je predviđeno da se status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata iz ovoga članka dokazuje potvrdom ministarstva nadležnog za obranu odnosno ministarstva nadležnog za unutarnje poslove.

14.              Člankom 179. stavkom 1. točkom a.) ZOHBDR-a je propisano da status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje ministarstvo nadležno za obranu odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove po zahtjevu stranke nakon provedenoga upravnog postupka ili po službenoj dužnosti na temelju činjenica o kojima vodi službenu evidenciju.

15.              Dakle, prethodno citirane odredbe kao nužnu pretpostavku za priznavanje predmetnog statusa u zatraženom razdoblju i izdavanje potvrde o istome zahtijevaju da pripadnost tužitelja bude zavedena u nekoj od službenih evidencija, a u konkretnom slučaju taj uvjet nije ispunjen. Odnosno, tužitelj se niti u jednoj evidenciji ne vodi, niti postoji bilo kakav materijalni dokaz o njegovom sudjelovanju u pričuvnom sastavu policije u traženom razdoblju.

U vezi pozivanja tužitelja na službenu iskaznicu pripadnika pričuvne policije, za isto je dano obrazloženje da su policijske uprave izdavale te službene iskaznice jedino iz razloga legalizacije posjedovanja oružja, a ne kao dokaz pripadnosti policiji. To stoga što je početkom Domovinskog rata jedino Ministarstvo unutarnjih poslova smjelo raspolagati oružjem.

16.              Nadalje, samoorganiziranje tužitelja i mještana C., a bez hijerarhijski ustrojene organizacije jer su tužitelj i saslušani svjedoci izjavili da nisu imali zapovjednika, ne može biti dokaz o pripadnosti tužitelja sastavnici policije je se radi o organizaciji sa strogom hijerarhijom. Pri tome, niti saslušani svjedoci koji su bili samoorganizirani, kao i tužitelj u traženom razdoblju, a prema provjeri u službenoj evidenciji, nemaju priznati status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata od strane Ministarstva unutarnjih poslova.

17.              Dakle, za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata potrebno je da kumulativno budu ispunjeni svi uvjeti predviđeni odredbama članka 3. stavka 1. i 2. ZOHBDR-a, a s obzirom da ih tužitelj ne ispunjava, jer u provedenom postupku nije dokazano da je bio pripadnik pričuvnog sastava policije Policijske uprave vukovarsko – srijemske, nije bilo zakonske mogućnosti usvojiti njegov zahtjev.

18.              Slijedom iznesenoga, Sud je osporavano rješenje ocijenio zakonitim te je odbio tužbeni zahtjev u cijelosti i odlučio kao u izreci presude u skladu s odredbom članka 57. stavka 1. ZUS-a.

 

 

U Osijeku 4. kolovoza 2021.

 

 

                                                                                                 Sutkinja

Valentina Grgić Smoljo,v.r.

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).   

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu