1              Poslovni broj: I Kž-uv-127/2021-4

Poslovni broj: I Kž-uv-127/2021-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Juriše, predsjednika vijeća te mr.sc. Ljiljane Stipišić i Marije Balenović, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika M. B., zbog kaznenog djela iz članka 90. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97., 27/98. –ispravak, 50/00. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 129/00. dalje: KZ/97.) i drugih, odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Sisku, broj Ik I-685/20-12. od 14. lipnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 4. kolovoza 2021.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba zatvorenika M. B. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Županijski sud u Sisku, rješenjem broj Ik I-685/20-12 od 14. lipnja 2021., na temelju članka 59. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. –dalje: KZ/11.) u vezi članka 157. stavka1. i članka 159. stavka 3. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine" broj 128/99., 55/00., 59/00., 129/00., 59/01., 67/01., 11/02., 190/03., 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11. – odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 125/11. – Kazneni zakon, 56/13., 150/13. i 98/19. - dalje: ZIKZ) odbio je prijedlog zatvorenika M. B. za uvjetni otpust.

2. Zatvorenik izdržava kaznu dugotrajnog zatvora u trajanju od 25 (dvadeset i pet) godina izrečenu presudom Županijskog suda u Koprivnici broj Kv-18/04-2 (K-5/03) od 1. ožujka 2004. Početak izdržavanja kazne je 28. prosinca 2000., a očekivani istek kazne je 28. prosinca 2025.

3. Protiv tog rješenja žali se zatvorenik osobno, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da ga se uvjetno otpusti s izdržavanja kazne ili da pobijano rješenje ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

4. Na temelju članka 44. stavka 2. ZIKZ-a u vezi sa člankom 495. i člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

5. Žalba nije osnovana.

6. Razmatranjem razloga pobijanog rješenja, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske utvrdio je da je, odlučujući o prijedlogu za uvjetni otpust zatvorenika, prvostupanjski sud uzeo u obzir i ocijenio sve one okolnosti koje propisuje odredba članka 59. stavka 2. KZ/11., te je na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, i po ocjeni drugostupanjskog suda, pravilno zaključio da taj prijedlog nije osnovan.

7. Ispravno prvostupanjski sud u pobijanom rješenju navodi kako iz izvješća kaznionice proizlazi da je zatvorenik u provedbi pojedinačnog programa izvršavanja kazne zatvora procijenjen razinom uspješan, urednog je ponašanja, poštuje kućni red, prema kaznenim djelima verbalno kritičan, priznaje ih samo djelomično, u skladu sa svojim intelektualnim mogućnostima, nema utvrđene izvankaznioničke pogodnosti, s obzirom na raniju osuđivanost i boravak u penalnim ustanovama vjerojatnost kriminalnog povrata procijenjena je srednjom do viskom, ima slabiju socijalnu podršku, visoko je procijenjena rizičnost zlouporabe pogodnosti te neujednačen tijek izdržavanja kazne, u kaznionici je 16 puta stegovno tretiran, a u kaznionici nije stegovno tretiran.

8. Zatvorenik se u žalbi poziva na navedene pozitivne okolnosti, uredan tijek izdržavanja kazne, činjenicu da u kaznionici nije stegovno tretiran, da je u dobi od 64 godine te osporava izvješće Probacijskog ureda u B. da nije utvrđeno da ima osiguran postpenalni prihvat kod nećaka, čime upire na pogrešno utvrđeno činjenično stanje.

9. Protivno žalbenim navodima zatvorenika, neovisno o postojanju određenih pozitivnih okolnosti i eventualno osiguranom postpenalnom prihvatu, s obzirom na navedene negativne okolnosti i to neujednačeni tijek izdržavanja kazne, raniju višestruku osuđivanost, nedostatnu socijalnu podršku, visoku procjenu rizičnosti zlouporabe pogodnosti te mišljenje kaznionice da se prijedlog zatvorenika odbije, opravdano je prvostupanjski sud zaključio da do sada izdržana kazna zatvora nije dovoljno utjecala na zatvorenika da se uključi u život na slobodi bez rizika od kriminalnog povrata te da je za postizanje svrhe kažnjavanja nužno da zatvorenik nastavi s izdržavanjem kazne.

9.1. Pritom se pravilno prvostupanjski sud poziva na odredbu članka 41. KZ/11. koja propisuje da je svrha kažnjavanja izraziti društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja, te omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo.

10. Slijedom svega navedenog, a kako pobijanim rješenjem nisu ostvarene povrede na koje ovaj sud, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 4. kolovoza 2021.