Broj: Kž 329/2018-6

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Marina Mrčele, doc. kao predsjednika vijeća te Ratka Šćekića i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivone Horvatić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog D. L. i dr., zbog kaznenog djela iz članka 106. stavka 3. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine” broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama okrivljenog D. L., okrivljenog D. K., okrivljenog S. W.-T. i okrivljenog L. H.-I podnesenima protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici od 13. srpnja 2018. broj K.-10/2018-1218 o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 22. kolovoza 2018.,

r i j e š i o   j e

Žalbe okrivljenog D. L., okrivljenog D. K., okrivljenog S. W.-T. i okrivljenog L. H.-I odbijaju se kao neosnovane.

Obrazloženje

Prvostupanjskim je rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog D. L., okrivljenog D. K., okrivljenog S. W.-T. i okrivljenog L. H.-I zbog kaznenog djela trgovanja ljudima iz članka 106. stavka 3. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. u vezi s člankom 131. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje: ZKP/08.), produljen istražni zatvor protiv okrivljenog D. L. i okrivljenog D. K. po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., a protiv okrivljenog S. W.-T. i okrivljenog L. H.-I po osnovama iz članka 123. stavka 1. točaka 1. i 3. ZKP/08. Dalje je određeno da, na temelju članka 131. stavka 2. ZKP/08., istražni zatvor može trajati do pravomoćnosti presude, a nakon pravomoćnosti presude do pravomoćnosti rješenja o upućivanju na izdržavanje kazne zatvora.

Protiv tog rješenja žali se okrivljeni D. L. po branitelju, odvjetniku F. O., zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači, ukine istražni zatvor i okrivljenog D. L. pusti na slobodu, odnosno da se ukine pobijano rješenje i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Isti okrivljenik je žalbu podnio i po branitelju, odvjetniku M. U. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se ukine pobijano rješenje. Budući da se žalbeni navodi iz oba podneska podudaraju i međusobno nadopunjuju, to su razmatrani kao jedna žalba.

Prvostupanjsko rješenje pobija i okrivljeni D. K. po branitelju, odvjetniku M. M. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., „pogrešne primjene materijalnog prava”, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te povrede konvencijskih prava s prijedlogom da se ukine pobijano rješenje i da se okrivljeni D. K. pusti na slobodu, a podredno da se pobijano rješenje preinači na način da se istražni zatvor zamjeni mjerama opreza.

Žalbu je podnio i okrivljeni S. W.-T. po branitelju, odvjetniku I. M., a iz sadržaja žalbe je vidljivo da je podnesena zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se ukine pobijano rješenje i okrivljenika pustiti na slobodu, podredno izreknu mjere opreza.

Također se žali okrivljeni L. H.-I po braniteljici, odvjetnici K. S. T., a iz obrazloženja proizlazi da je žalba podnesena zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se ukine pobijano rješenje.

Žalbe nisu osnovane.

Okrivljeni D. L. bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. nalazi u činjenici da se u svega četiri rečenice obrazlaže iteracijska opasnost, iako rješenje sadrži deset stranica.

Okrivljeni D. K. u svojoj žalbi također ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka kada navodi da se rješenje ne može ispitati. Žalbeni razlog obrazlaže s time da je opasnost iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. opisana općenito i istovjetno u odnosu na svu četvoricu okrivljenika u ovom postupku. Osim toga, žalitelj navodi da rješenje nema razloga jer da je sud bio dužan navesti dokaze koji upućuju na iznimnu kriminalnu volju kod okrivljenog D. K. koja mora postojati za donošenje zaključka o iteracijskoj opasnosti s obzirom na to da je okrivljenik neosuđivana osoba u 50-im godinama.

Okrivljeni S. W.-T. također navodi bitnu povredu odredaba kaznenog postupka smatrajući da sud u pobijanom rješenje nije dao nikakvu analizu dokaza na temelju kojih je utvrdio postojanje osnovane sumnje. Također nije naveo zašto smatra da su upravo ti dokazi dovoljni da se formira zaključak o postojanju osnovane sumnje. Zato, smatra žalitelj, da se ne može preispitati valjanost analize dokaza budući da u obrazloženju nema takve analize.

Slično tvrdi i okrivljeni L. H.-I kada u žalbi navodi da nije obrazložena navodna umreženost, upornost i stupanj kriminalne volje u odnosu na tog okrivljenika.

Protivno istaknutim žalbenim navodima, prvostupanjski je sud, nakon što je pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice, dao jasne, dostatne i valjane razloge za svoju odluku.

To se odnosi na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke za primjenu mjere propisane člankom 123. stavkom 1. ZKP/08., a i na ispunjenje posebnih pretpostavki za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog S. W.-T. i okrivljenog L. H.-I iz osnova u članku 123. stavku 1. točkama 1. i 3. ZKP/08., a protiv okrivljenog D. L. i okrivljenog D. K. iz osnova u članku 123. stavku 1. točke 3. ZKP/08. Što se tiče tvrdnje o potrebi analize dokaza u rješenju o istražnom zatvoru, okrivljenom S. W.-T. se napominje da prvostupanjski sud prilikom produljenja istražnog zatvora, a niti ovaj sud prilikom ispitivanja pobijanog rješenja u povodu žalbe, nisu ovlašteni ocjenjivati njihovu vjerodostojnost i prihvatljivost za utvrđenje činjenica odlučnih za kaznenu odgovornost, nego je to zadatak raspravnog vijeća nakon provedenog kontradiktornog postupka.

Također nije u pravu okrivljeni D. L. kada se poziva na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. s tvrdnjom da rješenje ne sadrži razloge u odlučnim činjenicama jer da sud nije obrazložio, odnosno naveo okolnosti zbog kojih smatra da je u odnosu na okrivljenika isključena zamjena istražnog zatvora nekom od mjera opreza, a to je sud bio dužan sukladno članku 124. stavku 3. ZKP/08. Naime, u petom odjeljku devete stranice pobijanog rješenja sud je razmatrao primjenu blažih mjera i zaključio da se ista svrha koja se postiže istražim zatvorom ne bi mogla postići mjerama opreza. Tako je dao, doduše sažete, ali ipak dostatne i valjane razloge zbog kojih nalazi da je isključena zamjena istražnog zatvora, kako jamstvom (za okrivljene S. W.-T. i L. H.-I), tako i mjerama opreza (za sve okrivljenike). Stoga je neprihvatljiv sličan žalbeni navod okrivljenog L. H.-I da sud uopće nije razmotrio mjere opreza.

S pravom okrivljeni D. L. navodi da izreka pobijanog rješenja ne sadržava odredbu o uračunavanju vremena lišenja slobode, odnosno trenutak uhićenja sukladno članku 124. stavku 2. točki 4. ZKP/08. Međutim, suprotno tvrdnji da je riječ o bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka, navedeni propust izreku pobijanog rješenja ne čini nerazumljivom u mjeri da se pobijano rješenje ne bi moglo ispitati, a to je pretpostavka za postojanje bitne povrede u smislu članka 468. stavka 1. točke 11. u vezi s člankom 495. ZKP/08. Tim više što je u obrazloženju pobijanog rješenja, u šestom odjeljku devete stranice, navedeno vrijeme uhićenja svih okrivljenika.

Stoga nisu u pravu okrivljenici kada tvrde da su počinjene citirane bitne povrede odredaba kaznenog postupka, a niti su razmatranjem pobijanog rješenja nađene druge povrede na koje drugostupanjski sud, u smislu članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti.

Svi žalitelji osporavaju osnovanu sumnju.

Naime, okrivljeni D. L., okrivljeni D. K. i okrivljeni L. H.-I u bitnome ističu da su sve navodne žrtve kaznenog djela koje je predmet ovog postupka deportirane i odmah po slijetanju na Tajvan uhićene zbog počinjenja kaznenih djela prijevare. To znači da ih njihovo domicilno pravosuđe ne tretira kao žrtve, nego kao počinitelje kaznenih djela. Okrivljeni D. K. je uz žalbu o tome priložio ovjereni prijevod internetskog članka objavljenog na stranici L. T. N. Nasuprot svim takvim žalbenim tvrdnjama, na osnovanu sumnju potkrijepljenu dokazima u ovom postupku nije od utjecaja okolnost sadržavaju li radnje žrtava inkriminiranog kaznenog djela kakvu povredu pravnog poretka njihove države i njihovu moguću kaznenu odgovornost po pravu njihove države.

Okrivljeni D. L. potom navodi da niti jedan od ispitanih svjedoka ne dovodi u vezu okrivljenika s počinjenjem kaznenog djela. Navodi da su svjedoci iskazali da okrivljenik nije ulazio u kuće pa da nije mogao znati čime se bave osobe u kućama. Dalje ističe da je okrivljenik jedino posredovao prilikom najma obje kuće jer se više od dvadeset godina bavi posredovanjem u trgovini i najmu nekretnina. Ovdje se žalba poziva samo na iskaze svjedoka, a ne vodi računa o tome da su u pobijanom rješenju navedeni brojni materijalni dokazi u prilog osnovane sumnje. Riječ je o šest ugovora o najmu nekretnina sklopljenih između hrvatskih državljana kao najmodavca i osoba iz Tajvana kao najmoprimaca (list 229-251) od kojih se jedan ugovor iz 2016. odnosi na istu nekretninu koja se u činjeničnom opisu spominje kao mjesto počinjenja djela, zatim dvije Western Union uputnice za financijski transfer pošiljatelja D. L. prema primatelju C. L.-M. na iznos od 2.622,04 USD (list 256-257), odnosno primatelju L. C.-L. na iznos od 2.622,04 USD (list 258-259), tri ugovora o najmu vozila od F. r.-a. c. za osobna vozila  Golf 7A registarske oznake KA ... na ime Y. H.-C. (list 937-939, 942-944, 2764-2766) s preslikom osobne iskaznice i prometne dozvole D. L. (list 2767), tri ugovora o najmu vozila od F. r.-a-c. za osobno vozilo Škoda Fabia registarske oznake KA ... na ime F. S.-M. s preslikom vozačke dozvole i osobne iskaznice D. L. (list 2771). Prema tome, ovi žalbeni prigovori usmjereni na osporavanje osnovane sumnje su neutemeljeni.

Svi okrivljenici u žalbama iznose svoje viđenje pojedinih dokaza ulazeći u njihovu analizu i pitanje vjerodostojnosti smatrajući da ne potkrepljuju osnovanu sumnju za neke od teza činjeničnog opisa. Tako okrivljeni D. L. detaljno osporava vjerodostojnost iskaza svjedoka-žrtava i zaključuje da ti iskazi ne mogu biti uporište za osnovanu sumnju (iako se prije toga žalba poziva na iste te iskaze kao argumente za tvrdnju da okrivljenik nije znao što se zbiva u kućama). Također tvrdi da sud ne iznosi niti jedan dokaz iz kojeg bi proizlazilo da je okrivljenik kao jedan od inkriminiranih supočinitelja imao vlast nad djelom ili da bi bio u bilo kakvom odnosu s okrivljenim S. W.-T. i okrivljenim L. H.-I, dok posredovanje u iznajmljivanju kuća i vozila navedeni u činjeničnom opisu ne predstavljaju vlast nad djelom ili bitan doprinos počinjenju djela. Okrivljeni D. K. navodi da u zakonskom opisu optužnice nedostaje jedno od obilježja kaznenog djela i da niti jedan materijalni ili personalni dokaz ne podupire nedvojbeno utvrđenje o subjektivnom elementu okrivljenika vezano za pozicije žrtava. Na sličan način osnovanu sumnju osporava i okrivljeni S. W.-T. kada navodi da se iz dokaza ne može zaključiti da je postojala povezanost između svih okrivljenika, odnosno da je okrivljeni S. W.-T. komunicirao s okrivljenima D. L. i D. K. Potom iznosi svoje viđenje dokaza i stavove o činjenicama te zaključuje da ne postoji osnovana sumnja. Okrivljeni L. H.-I navodi da u odnosu na njega ne postoje nikakvi dokazi time da su dokazi međusobno proturječni, a da osim iskaza svjedoka-žrtava, niti jedan drugi dokaz ne upućuje da se u kući vršila prisila u stupnju potrebnom za počinjenje djela trgovine ljudima, a sve žrtve su imale povratne avionske karte za Tajvan.

Suprotno tim žalbenim tvrdnjama, sva četvorica okrivljenika su osnovano sumnjivi  da su počinili kazneno djelo trgovanja ljudima iz članka 106. stavka 3. u  vezi sa stavkom 1. KZ/11. Osnovana sumnja proizlazi iz dokaza koji su detaljno navedeni na šestoj, sedmoj i osmoj stranici pobijanog rješenja, a navedeni dokazi u svojoj povezanosti i ukupnosti upućuju na dovoljan stupanj vjerojatnosti da je počinjeno inkriminirano djelo. Time je ispunjena opća zakonska pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. koja nije uspješno dovedena u pitanje citiranim navodima žalbi. Razmatranja žalitelja u pravcu analize pojedinih dokaza i donošenja zaključaka o činjenicama relevantnim za kaznenu odgovornost su u ovom stadiju postupka pravno neodlučna jer će odluku o pravilnosti zakonskog opisa optužnice (koju osporava D. K.) donijeti optužno vijeće prilikom ispitivanja optuženice, a odluku o vjerodostojnosti izvedenih dokaza će donijeti raspravno vijeće nakon provedene rasprave.

Okrivljeni S. W.-T. i okrivljeni L. H.-I u svojim žalbama osporavaju osnovu za istražni zatvor iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08. Suprotno njihovim žalbenim tvrdnjama, i dalje postoje one okolnosti koje upućuju na opasnost da će ovi okrivljenici, ako bi bili pušteni na slobodu, postati nedostupni pravosudnim tijelima Republike Hrvatske i time onemogućiti uredno vođenje ovog kaznenog postupka.

Naime, obojica okrivljenika su državljani Narodne Republike Kine, dakle, države koja nije članica Europske unije, niti europska država. Za područje Republike Hrvatske nisu vezani obiteljski ili zaposlenjem, a okrivljeni L. H.-I prilikom prvog ispitivanja nije sudu dao adresu svog prebivališta (podatak na listu 681 spisa). Stoga je prvostupanjski sud pravilno zaključio da izložene okolnosti upućuju na opasnost da će ovi okrivljenici, ako bi bili pušteni na slobodu, postati nedostupni pravosudnim tijelima Republike Hrvatske. Treba još dodati i visinu kazne zatvora koja je zapriječena za djelo iz članka 106. stavka 3. KZ/11. (od tri do petnaest godina) te težinu inkriminiranog kaznenog djela, koje okolnosti mogu predstavljati značajan motiv za izbjegavanje sudjelovanja u postupku. Zbog toga je protiv ovih okrivljenika opravdano produljena mjera istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08.

Uz takvu realnu i predvidivu opasnost, nisu od utjecaja žalbeni navodi okrivljenog S. W.-T. da izostanak vezanosti za Republiku Hrvatsku nije sam po sebi dovoljan za zaključak o opasnosti od bijega, niti žalbeni navod okrivljenog L. H.-I da taj okrivljenik svojim bijegom ne bi riskirao da ponovno završi u istražnom zatvoru.

Nadalje, u kontekstu svega izloženog, svrha istražnog zatvora u pogledu otklanjanja opasnosti od bijega ne može se ostvariti blažim mjerama pa tako ni mjerama opreza, koje u svojim žalbama predlažu okrivljenici. Naime, mjerama opreza iz članka 98. ZKP/08. privremenog oduzimanja putne isprave i druge isprave za prelazak državne granice te obveze javljanja određenoj osobi ili državnom tijelu (koje predlažu obojica okrivljenika) te mjerom opreza zabrane napuštanje boravišta koju predlaže okrivljeni S. W.-T. u odnosu sa značajem i kvalitetom izloženih razloga koji opravdavaju daljnju primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08., nisu dostatna garancija za osiguranje njihove prisutnosti u postupku. To pravilno zaključuje i prvostupanjski sud u pobijanom rješenju pa su prijedlozi obojice okrivljenika u tom pravcu neprihvatljivi.

Ocjena je ovog suda da i dalje postoji opasnost od ponavljanja sličnog ili istovrsnog kaznenog djela kod svih okrivljenika.

Osobite okolnosti koje opravdavaju bojazan da će okrivljenici puštanjem na slobodu nastaviti sa činjenjem sličnih ili istovrsnih kaznenih djela proizlaze iz okolnosti inkriminiranog djela koje upućuju na upornost i odlučnost volje u činjenju kaznenog djela.

Naime, okrivljeni D. L. se tereti da je počinio inkriminirano kazneno djelo u modalitetu prevoženja, skrivanja i prenošenja nadzora nad većim brojem osoba radi iskorištavanja njihovog rada putem prisilnog rada i radi činjenja protupravne radnje poduzimajući više postupaka. Tako se tereti da je s A. C. iz Republike Slovenije u dva navrata dogovorio da će u Republici Hrvatskoj pronaći i unajmiti pogodne kuće za više osoba znajući da će one u tim kućama  prisilno vršiti kaznena djela prijevare i druge poslove. Dalje se tereti da je prvotno pronašao i unajmio kuću u Z. na adresi ... u koju svrhu mu je od A. C. dostavljen iznos od 33.500 EUR-a, a potom pronašao i unajmio kuću u Z., na adresi ... U činjeničnom opisu optužnice je dalje navedeno da je A. C. kuće opremio potrebnim stvarima za boravak i rad osoba te organizirao prijevoz iz Republike Slovenije. To je, prema optužnici, bilo namijenjeno za osobe koje su se na Tajvanu javile na objavljene neistinite oglase za dobro plaćene poslove u inozemstvu i koje su, povjerovavši u isto, pristale na odlazak u inozemstvo radi obavljanja tih poslova te im je organiziran i plaćen put i dolazak u Europu te boravak u Republici Sloveniji. Ondje su, prema navodima činjeničnog opisa, bili smješteni u kućama na način da su im oduzete putovnice i mobilni uređaji, onemogućena slobodna komunikacija s obitelji, onemogućeno samostalno izlaženje i kretanje izvan kuće te su u navedenim kućama pod uvjetima potpune kontrole vršili kaznena djela prijevare i druge poslove da bi, kada su osobe dovezene i smještene u kuće na navedenim adresama, okrivljeni D. L. organizirao nesmetano djelovanje kuća, osoba i protupravne djelatnosti. U tu svrhu je, sukladno navodima optužnice, angažirao okrivljenog D. K. te je vodio kontrolu nad plaćanjem režija, unajmio vozila za potrebe kuća u Republici Hrvatskoj i Republici Sloveniji, bio obavještavan i vodio kontrolu vezano uz potrebe kuće i osoba u kući.

Okrivljeni D. K. se tereti da je počinio djelo u istovjetnom modalitetu tako što je plaćao režije, dao na korištenje za potrebe kuće svoje vozilo te po potrebi za osobe u kući nabavljao hranu, lijekove, vozio ih radi pružanja liječničke im pomoći. Sve to u svrhu promjene lokacija osoba iz Republike Hrvatske u Republiku Sloveniju i obrnuto, odnosno radi njihova prihvata po dolasku iz Tajvana organizirao njihov prijevoz, prevozio osobe, organizirao i preuzimao novac iz kuća, kako u Republici Hrvatskoj, tako i Republici Sloveniji.

Okrivljeni S. W.-T. i okrivljeni L. H.-I se terete da su počinili spomenuto kazneno djelo tako da su veći broj osoba primali i skrivali radi iskorištavanja njihovog rada putem prisilnog rada i radi činjenja protupravne radnje. U činjeničnom opisu se navodi da su svaki u kući na jednoj od lokacija vodili brigu o kontroli osoba u kućama. Dalje se navodi da su to činili na način da su osobama oduzeli mobilne uređaje, držali ih zatvorene, onemogućavali u slobodnom kretanju i komunikaciji s ostalim osobama u kući, određivali vrijeme za ustajanje, rad, spavanje, provjeravali njihove sobe u vrijeme spavanja, odobravali komunikaciju s obitelji koja se mogla voditi samo na uređajima koje su im okrivljenici dali i to u njihovoj prisutnosti, grubo se odnosili prema njima te vikali na iste, a njihov odlazak uvjetovali plaćanjem troškova za put i smještaj. Uslijed toga je, u nemogućnosti izbora i po nalogu ove dvojice okrivljenika ukupno 59 osoba obavljalo prijevare putem Interneta kineskih građana na temelju dobivenih pisanih uputa.

Okolnosti inkriminiranih ponašanja i to: podijeljene uloge, prethodna razrađenost i potreba detaljnog planiranja brojnih radnji koje su predmet kaznenog djela, međunarodni element koji obuhvaća dva kontinenta, višemjesečno inkriminirano razdoblje i brojnost žrtava, a unatoč neosuđivanosti svakog od okrivljenika, u međusobnoj logičnoj povezanosti predstavljaju one osobite okolnosti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Ovaj sud je detaljno razmotrio i procijenio za svakog od okrivljenika sve relevantne okolnosti. Pritom je uzeo u obzir i žalbene navode koji za sada nisu doveli u pitanje nužnost primjene mjere istražnog zatvora i okolnost da društveni interesi koji se ostvaruju primjenom istražnog zatvora i dalje nadmašuju interese i okolnosti koje pojedini žalitelji ističu kao argumente za ukidanje istražnog zatvora.

Tako okrivljeni D. L. ističe da nikada nije osuđivan za isto ili istovrsno kazneno djelo, u svojih 48 godina života nikada nije prekršajno kažnjavan, obiteljski je čovjek i otac troje djece, time da mu se druga kćer rodila tijekom njegovog boravka u istražnom zatvoru. Osim toga je preko šest mjeseci odvojen od svoje obitelji. To sve bi ga svakako odvratilo od činjenja bilo kakvih kaznenih djela. Osim toga, zaposlen je u trgovačkom društvu R. d.o.o. u kojem ostvaruje redovita primanja, vlasnik je trgovačkog društva E. p. d.o.o. te je iznadprosječnog imovinskog stanja.

Prema stavu ovog suda, ove istaknute okolnosti nisu takve da nadmašuju značaj onih okolnosti koje govore u prilog nužnosti primjene mjere istražnog zatvora. Tim više što se okrivljenik, prema žalbenim navodima, nije prestao baviti djelatnošću posredovanja u prometu nekretninama u trgovačkom društvu R. d.o.o. i trgovačkom društvu E. p. d.o.o., a optužnicom se tereti da je, pored ostalog, u dva navrata dogovorio da će u Republici Hrvatskoj pronaći i unajmiti pogodne kuće pa je tako pronašao i unajmio kuću u Z. na adresi ... i ... u kojima su se odvijale inkriminirane radnje.

Okrivljeni D. K. ističe da je vijeće propustilo voditi računa da se protiv njega ne vodi drugi kazneni postupak, da nije osuđivan, da je obiteljski čovjek koji skrbi o obitelji svojim radom, da novac na njegovim računima u bankama potječe od njegovog rada ili prodaje nekretnina, a da iz dokumentacije dostavljene uz žalbu proizlazi da je na Tajvanu uhićen organizator, stanoviti T., kao i sve druge osobe koje su mu pomagale. Navodi i da nema nikakvog kontakta s Tajvanom pa ne može ponoviti istovrsno kazneno djelo bez organizatora. Ovu posljednju okolnost, uz neosuđivanost, ističu u svojim žalbama i okrivljeni S. W.-T. te okrivljeni L. H.-I. kao argumente za izostanak realne opasnosti od ponavljanja kaznenog djela. Niti ove okolnosti nisu takve da bi dovele u pitanje argumente u prilog potrebe primjene istražnog zatvora jer ih ne nadmašuju.

Vezano za žalbeni prijedlog okrivljenog D. K. da mu se odredi jedna ili više mjera opreza iz članka 98. stavka 2. ZKP/08. kao zamjena za istražni zatvor, napominje se da se svrha istražnog zatvora, imajući na umu značaj i karakter izloženih okolnosti, ne bi mogla biti uspješno ostvarena blažim mjerama.

Nisu u pravu ni okrivljeni D. L. i okrivljeni D. K. kada tvrde da je povrijeđeno načelo razmjernosti, upirući pritom na vrijeme koje su okrivljenici do sada proveli  u istražnom zatvoru. Naime, prilikom ocjene o eventualnoj povredi tog načela, u skladu s člankom 122. stavkom 2. ZKP/08., treba uzeti u obzir razmjer između težine kaznenog djela (za koje je propisana kazna zatvora od tri do petnaest godina), kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora (obojica okrivljenika su uhićeni 18. siječnja 2018.). Uzevši u obzir sve navedeno, načelo razmjernosti nije ugroženo niti se zadržavanje okrivljenika u istražnom zatvoru pretvorilo u izdržavanje kazne. Zato su neprihvatljivi žalbeni navodi koji se pozivaju na potrebu restriktivne primjene istražnog zatvora iz članka 95. stavka 1. ZKP/08. te na načelo razmjernosti iz članka 122. stavka 2. ZKP/08., kao i zaključak da se daljnje zadržavanje okrivljenika u istražnom zatvoru pretvara u izdržavanje kazne.

Na kraju, pravilnost pobijanog rješenja nije dovedena u pitanje niti žalbenom tvrdnjom okrivljenog D. L. da se svi razlozi za iteracijsku opasnost isključivo vezuju na činjenični opis kaznenog djela, a da je to pogrešno, protivno pretpostavki nedužnosti iz Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ br: 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01.,76/10., 85/10. i 5/14.) i proturječi pravilnoj primjeni članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Naime, način počinjenja djela za koje se okrivljenik tereti je svakako okolnost važna za procjenu opasnosti od ponavljanja djela pa pozivanje na inkriminirano postupanje u pobijanom rješenju ne predstavlja presumiranje krivnje okrivljenika, a time ni povredu pretpostavke nedužnosti. Navedeno je razmatrano u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-210/2018 od 14. lipnja 2018. (list 5964 do 5969 spisa) u povodu tužbe okrivljenog D. K. Niti Ustavni sud Republike Hrvatske nije našao da bi bile povrijeđene odredbe navedene u žalbi.

Razmatranjem rješenja i svih važnih okolnosti, ovaj sud nije našao da bi dosadašnjim postupanjem prema okrivljenom D. L. bilo povrijeđeno okrivljenikovo pravo na pravično suđenje zajamčeno člankom 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine, Međunarodni ugovori” br: 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06. i 2/10. – dalje: Konvencija) i Ustavno pravo iz članka 14. stavka 2. Ustava Republike Hrvatske koji propisuje jednakost pred zakonom i članka 26. koje jamči jednaku zaštitu prava u postupku pred sudovima. Također, ovaj sud nije našao da bi bili povrijeđeni europski pravni standardi i opća pravna načela za primjenu članka 5. Konvencije te iz odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske.

Budući da žalbenim navodima okrivljenog D. L., okrivljenog D. K., okrivljenog S. W.-T. i okrivljenog L. H.-I. nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 22. kolovoza 2018.