1              Poslovni broj: Gž-1522/2020-2

Poslovni broj: Gž-1522/2020-2

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca Marka Pribisalića predsjednika vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i izvjestiteljice te Lucije Lasić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. M. L. d.o.o. - u likvidaciji (ranije: H. L. S. d.o.o.) Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima - odvjetnicima Odvjetničkog društva H., K. & p. d.o.o. iz Z., protiv tuženika M. B. iz R., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku G. M., odvjetniku u R., radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1063/2011-72 od 7. travnja 2020., u sjednici vijeća održanoj 3. kolovoza 2021.,

r i j e š i o   j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1063/2011-72 od 7. travnja 2020. te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Pobijanom je presudom održano na snazi rješenje o ovrsi javnog bilježnika L. D. iz Z. poslovni broj Ovrv-50/10 od 10. veljače 2010. u dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužitelju isplati iznos od 87.008,17 kuna sa zateznim kamatama od 13. studenoga 2007. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena (točka 1. izreke). Tužbeni je zahtjev odbijen u visini 359.683,69 kuna s pripadajućim zateznim kamatama te je u tom dijelu ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika L. D. iz Z. poslovni broj Ovrv-50/10 od 10. veljače 2010. (točka 2. izreke). Odlukom je o parničnom trošku naloženo tužitelju naknaditi tuženiku troškove u iznosu od 19.508,50 kuna (točka 3. izreke).

2. Protiv ove presude žalbu podnose obje stranke pobijajući presudu u dijelovima u kojima nisu uspjele u postupku, i to obje zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP). Tužitelj predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu prihvaćanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti, podredno u dijelu u kojem tužitelj nije uspio (točke 2. i 3. izreke) presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupanja na ponovno suđenje. Tuženik, pak, predlaže točku 1. izreke presude ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Na žalbe nije odgovoreno.

4. Žalbe su osnovane.

5. Utemeljeno stranke ukazuju na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP jer je pobijana presuda nerazumljiva.

6. Iz sadržaja spisa proizlazi da je predmetni postupak pokrenut prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave - izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja kao ovrhovoditelja od 13. studenoga 2009. temeljem kojeg je tužitelj kao ovrhovoditelj potraživao od tuženika kao ovršenika iznos od 27.759,45 € u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju R. A. na 22. dan u mjesecu koji prethodi dospijeću obveze zajedno sa zateznim kamatama prema stopi zatezne kamate koje teku od dana dospijeća do 31. prosinca 2007. te zajedno sa zateznim kamatama prema stopi zatezne kamate na odnose iz trgovačkih ugovora sukladno članku 29. stavku 2. Zakona o obveznim odnosima. O ovom je prijedlogu za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave javni bilježnik L. D. iz Z. donijela rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-50/10 od 10. veljače 2010. kojim je naloženo tuženiku kao ovršeniku namiriti tražbinu tužitelja kako slijedi: za iznos o 1.891,89 € na dan 12. ožujka 2007., za iznos od 1.891,89 € na dan 11. travnja 2007., za iznos od 1.891,89 € na dan 11. svibnja 2007., za iznos od 1.891,89 € na dan 11. lipnja 2007., za iznos od 1.891,89 € na dan 11. srpnja 2007., te iznos od 2.774,28 kuna sa zateznim kamatama od dospijeća 31. prosinca 2007. te zajedno sa zateznim kamatama prema stopi zatezne kamate na odnose iz trgovačkih ugovora sukladno članku 29. stavku 2. ZOO koja je tražbina dospjela kako slijedi: za iznos od 944,28 kuna na dan 31. kolovoza 2007., za iznos od 1.830,00 kuna na dan 12. listopada 2007. Tužitelju su kao ovršeniku ujedno istim rješenjem određeni i troškovi ovršnog postupka u iznosu od 6.438,69 kuna.

7. Protiv tog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, tuženik je kao ovršenik podnio prigovor povodom kojeg je rješenjem Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Ovrv-578/10-8 od 17. ožujka 2010. spomenuto rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha te su ukinute provedene radnje, a postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

8. U kasnijem je tijeku postupka tužitelj predložio provođenje financijsko -knjigovodstvenog vještačenja te je podneskom od 5. travnja 2016. preinačio tužbu tako što je predložio da sud u cijelosti ukine platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika L. D. iz Z. poslovni broj Ovrv-50/10 od 10. veljače 2010. pod točkom I. i presudom obveže tuženika tužitelju isplatiti iznos od 444.861,86 kuna sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 29. srpnja 2014. do isplate, kao i isplatu iznosa od 1.830,00 kuna sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 13. listopada 2007. do isplate, zajedno s troškovima ovršnog postupka u visini 6.438,69 kuna i parničnim troškovima. Podredno, ukoliko sud ne smatra osnovanim tako postavljeni tužbeni zahtjev, tužitelj predlaže da sud udovolji tužbenom zahtjevu preciziranom u podnesku od 29. ožujka 2011. kojim predlaže da održati u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika L. D. iz Z. poslovni broj Ovrv-50/10 od 10. veljače 2010.

9. Uspoređujući sadržaj platnog naloga, s jedne strane i sadržaj izreke pobijane presude s druge, očito je da sud prvog stupnja presudom nije odlučivao u granicama platnog naloga, što je bila njegova dužnost u skladu s odredbom članka 451. stavka 3. ZPP, već je odlučivao izvan tih granica. Zbog toga je pobijana presuda nerazumljiva i ne može se ispitati slijedom čega je ostvarena spomenuta bitna povreda odredaba parničnog postupka.

10. Kada je riječ o sadržaju izreke presude donesene u povodu prigovora protiv platnog naloga odnosno ovršenikova prigovora podnesenog protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, u primjeni odredbe članka 451. stavka 3. ZPP, presudom se odlučuje na jedan od slijedećih načina:

1) u cijelosti se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi, što znači da se navode identifikacijske oznake platnog naloga koji se održava na snazi (naziv suda/javnog bilježnika, broj platnog naloga, datum donošenja) i tužitelju se dosuđuju parnični troškovi;

2) ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi uz navođenje identifikacijskih oznaka platnog naloga (naziv suda/javnog bilježnika, broj platnog naloga, datum donošenja) i odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan, radi naplate glavnice, kamata i troškova platnog naloga (navodi se sadržaj tužbenog zahtjeva koji se odbija), a tuženiku se dosuđuju parnični troškovi;

3) djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi uz navođenje identifikacijskih oznaka platnog naloga i dijela koji se ukida i odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan u određenome iznosu koji mora biti naveden u izreci presude, u odnosu na glavnicu, zatezne kamate kao i za troškove postupka koji se odnose na dio platnog naloga koji je ukinut i ujedno se taj platni nalog djelomično održava na snazi, uz navođenje iznosa glavnice i/ili kamata i troškova za koje se održava na snazi i donosi se odluka o parničnim troškovima;

4) platni nalog se ukida presudom i ako sud utvrdi da zahtjev tužbe nije dospio u vrijeme izdavanja platnog naloga, ali je dospio prije zaključenja prethodnog postupka, i sud odlučuje o tužbenom zahtjevu (članka 452. stavak 3. ZPP).

11. U domaćoj je sudskoj praksi inače sporno pitanje dopuštenosti preinake tužbe nakon podnošenja prigovora protiv platnog naloga. No pretežiti dio pravne prakse sijedi pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građansko-privrednog odjela Vrhovnog suda RH od 12. prosinca 1988., a prihvaća ga i ovaj sud, glasi: "I nakon što je tuženik podnio prigovor protiv platnog naloga, tužitelj može u skladu s odredbama članka 190. i 191. ZPP preinačiti tužbu povećanjem tužbenog zahtjeva." Međutim, u takvoj će situaciji sud donijeti odluku o platnom nalogu prema odredbi članka 451. stavka 3. ZPP, primjenjujući sva pravila za sadržaj odluka donesenih u povodu prigovora protiv platnog naloga, a o povećanom dijelu tužbenog zahtjeva odlučit će kao u redovnom postupku pokrenutom po tužbi. Pritom nije pravilno ukinuti platni nalog u cijelosti, a potom odlučivati o cijelom tužbenom zahtjevu.

12. Budući da je nepravilan način primjene odredbe članka 451. stavka 3. ZPP imao za posljedicu nerazumljivost pobijane presude čime je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, to je temeljem odredbe članka 369. stavka 1. ZPP pobijanu presudu valjalo ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

13. U nastavku će postupka sud prvog stupnja imati na umu činjenice:

- da se predmetno potraživanje temelji na dva ugovora, prvi je Ugovor o operativnom leasingu broj 0900/03 od 3. srpnja 2003. zaključen između prednika tužitelja H. L. S. d.o.o. Z., kao davatelja leasinga i TD A. B. & T. d.o.o. R., kao korisnika leasinga time da je tuženik Miljenko Babić pristupio tom Ugovoru kao jamac-platac po tom Ugovoru, te se Izjavom od 3. srpnja 2003. obvezao podmiriti potraživanje vjerovnika, na njegov poziv, a za koje potraživanje odgovara svojom imovinom, do cjelokupne otplate potraživanja,

- da je predmet ovog leasinga vozilo - autobus marke: 380,12,38 EUROCLASS, tip: 380.12.38 EUROCLASS, broj šasije ..., reg. oznaka: ZG, godina proizvodnje 1995., a vrijednost leasiga 75.000,00 €, PDV 16.500,00 €, ukupno 91.500,00 €, dok je vrijednost uplaćenog depozita 15.000,00 €,

- da je Ugovor zaključen na 48 mjeseci od 1. kolovoza 2003. zaključno do 31. srpnja 2007. uz iznos mjesečne najamnine bez poreza na dodanu vrijednost koja iznosi 1.550,73 € time da je dospijeće najamnine prvog u mjesecu za tekući mjesec tako da je dospijeće posljednje najamnine 1. srpnja 2007.,

- da je korisnik leasinga prilikom zaključenja Ugovora dana 8. srpnja 2003. platio jamčevinu u iznosu od 15.000,00 € u kunskoj protuvrijednosti (ukupno 113.250,00 kuna) prvo plaćanje po Ugovoru iznosi 16.372,50 € (depozit+troškovi obrade ugovora s porezom na dodanu vrijednost) te da prva mjesečna najamnina s porezom na dodanu vrijednost dospijeva 1. kolovoza 2003. i iznosi 1.891,89 €, - da su sastavni dio Ugovora o operativnom leasingu Opći uvjeti ugovora o operativnom leasingu H. leasing 2001. (dalje: Opći uvjeti),

- da je drugi Ugovor o operativnom leasingu broj 0919/03 zaključen između prednika tužitelja H. L. S. d.o.o. Z. kao davatelja leasinga i TD A. & T. d.o.o. R., dana 7. srpnja 2003., kao korisnika leasinga, te da je po tom Ugovoru tuženik M. B. jamac-platac,

- da je predmet ovog leasinga vozilo-autobus marke: MERCEDES BENZ
VARIO tip: BENZ DB 612 D-KA, broj šasije ..., reg.oznaka: ZG, Snaga KW/KS 85/3000, godina proizvodnje 1999., vrijednost predmeta leasinga 19.500,00 €, poreza na dodanu vrijednost 4.290,00 €, ukupno 23.790,00 €, dok je trajanje ugovora 48 mjeseci,

- da po ovom Ugovoru tužitelj potražuje iznos od 1.830,00 kuna temeljem računa broj 2007024727 od 3. listopada 2007. (list spisa 22) po osnovi prijevremenog raskida Ugovora o operativnom leasingu broj 0919/03 od 3. srpnja 2003., kao i iznos od 944,28 kuna s naslova troškova prisilne naplate.

14. Potom će utvrditi i ostale pravno relevantne činjenice, poglavito je li tuženik ispunio svoje ugovorne obveze iz predmetnih ugovora koje se odnose na sadržaj platnog naloga u cijelosti, djelomično ili ih nije ispunio uopće, a sve imajući na umu sadržaj i uvjete Ugovora te će otkloniti uočenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka i ponovno odlučiti o predmetu spora. U ovisnosti o naprijed navedenom, sud će pravilnom primjenom odredbe članka 451. stavka 3. ZPP odlučiti je li predmetni platni nalog potrebno održati na snazi u cijelosti ili djelomično ili ga je potrebno ukinuti, imajući na umu uputu ovog ukidnog rješenja o sadržaju izreke odluke u povodu prigovora protiv platnog naloga.

15. Kako je ukinuta odluka o glavnoj stvari, ukinuta je i odluka o parničnom trošku jer je ona vezana uz ishod postupka (argument iz članka 154. stavka 1. ZPP) koji u okolnostima ukidanja prvostupanjske presude za sada nije poznat.

Split, 3. kolovoza 2021.