1

Poslovni broj 39 Gž-730/2021-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj 39 Gž-730/2021-2

 

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda mr. sc. Neri Radas, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu S., OIB:…, protiv tuženika D. Š. iz S., OIB:…., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-4509/17 od 10. ožujka 2020., 3. kolovoza 2021.,

 

 

p r e s u d i o j e

 

I. Odbija se, kao djelomično neosnovana, žalba tuženika D. Š. i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-4509/17 od 10. ožujka 2020. u:

-          dijelu stavka I. izreke, kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 3.874,88 kune sa pripadajućim zateznim kamatama i

-          dijelu stavka II. izreke za iznos parničnog troška od 825,00 kuna.

 

II.  Preinačuje se navedena presuda u:

-          dijelu stavka I. izreke, kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 21.957,66 kuna (preko iznosa od 3.874,84 kune do iznosa od 25.832,54 kune) sa pripadajućim zateznim kamatama i

-          dijelu stavka II. izreke za iznos parničnog troška u iznosu od 4.675,00 kuna (preko iznosa od 825,00 kuna do iznosa od 5.500 kuna),

i za navedeno zahtjev tužiteljice odbija.

             

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

"Usvaja se tužbeni zahtjev koji glasi :

„I. Dužan je tuženik D. Š. u roku od 15 dana isplatiti tužitelju Republici Hrvatskoj (za Ministarstvo obrane) na ime naknade štete iznos od 25.832,54 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 4. srpnja 2014.g. do isplate, po stopi propisanoj čl.29.Zakona o obveznim odnosima (NN 5705,41/08, 15/11, 78715),a koja stopa se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena (E+5%), dok se od 1. kolovoza 2015.g.do isplate kamatne stopa određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%poena.

II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 5.500,00 kn.“

 

2. Protiv navedene presude žalbu podnosi tuženik, kako proizlazi iz njezinog sadržaja, zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP).

 

3. Žalba je djelomično osnovana.

 

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom iznosa od 25.832,54 kune, s osnova neispunjenja ugovorne obveze od strane tuženika – ostanka u djelatnoj vojnoj službi najmanje dvije godine po završetku školovanja, prema Ugovoru o školovanju u prvom naraštaju druge razine slijedno rastuće izobrazbe časnika na stožernim dužnostima na HVU „P. Z.“ od 7. svibnja 2014.

 

5. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP-a, na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.

 

6. Sud prvog stupnja proveo je sve po strankama predložene dokaze i na temelju njih utvrdio činjenično stanje odlučno za donošenje pravilne i zakonite odluke o tužbenom zahtjevu, pa stoga nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešno odnosno nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

7. Iz utvrđenja suda prvoga stupnja i sadržaja spisa u bitnome proizlazi: da su stranke 7. svibnja 2014. sklopile Ugovor o školovanju u prvom naraštaju druge razine slijedno rastuće izobrazbe časnika na stožernim dužnostima na HVU „P. Z.“ (dalje: Ugovor); da su navedenim Ugovorom uređena međusobna prava i obveze između Ministarstva obrane i djelatnika koji se upućuje na školovanje, u prvi naraštaj druge razine slijedno rastuće izobrazbe časnika na stožernim dužnostima na HVU „P. Z.“ u razdoblju od 17. ožujka 2014. do 2. svibnja 2014. (prvi modul), od 5. svibnja 2014. do 13. lipnja 2014. (drugi modul) i od 16. lipnja 2014. do 4. srpnja 2014. (treći modul); da se sukladno odredbi čl. 3. st. 1. Ugovora, djelatnik obvezao nakon uspješno završenog školovanja, ostati u djelatnoj vojnoj službi najmanje dvije godine; da se prema čl. 3. st. 2. Ugovora, određuje da u slučaju ranijeg prestanka djelatne vojne službe izazvanog vlastitom krivnjom, djelatnik obvezuje Ministarstvu obrane nadoknaditi štetu, u protuvrijednosti prosječnih neto naknada plaća isplaćenih mu od početka školovanja do prestanka djelatne vojne službe, uvećano za iznos zakonskih zateznih kamata, razmjerno neispunjenom dijelu obveze; da je tuženiku na njegov osobni zahtjev prestala djelatna vojna služba 18. ožujka 2016. i to temeljem rješenja MORH-a od 14. ožujka 2016., da je tuženik, prema Ugovoru, bio u obvezi ostati u djelatnoj vojnoj službi najmanje do 4. srpnja 2016.; da je tuženikova prosječna neto plaća za period od 17. ožujka 2014. do 2. svibnja 2014. iznosila 11.111,40 kuna, za period od 5. svibnja 2014. do 13. lipnja 2014., 9.720,00 kuna, a za period od 16. lipnja 2014. do 4. srpnja 2014., 5.020,94 kune.

 

8. Zaključio je prvostupanjski sud, da je tuženik u obvezi isplatiti tužiteljici iznos od 25.832,54 kune, budući nije sukladno preuzetoj obvezi ostao u djelatnoj vojnoj službi do najmanje 4. srpnja 2016.

 

9. Neprihvatljiv je zaključak prvostupanjskoga suda, da bi postojala tuženikova obveza na povrat cjelokupno utuženog iznosa od 25.832,54 kune sa pripadajućim zateznim kamatama od dana izvršenoga plaćanja.

 

10. Tuženiku je djelatna vojna služba prestala s danom 18. ožujkom 2016. na njegov osobni zahtjev, a kako to proizlazi iz rješenja Ministarstva obrane, Uprave za ljudske resurse, Sektora za upravljanje ljudskim resursima od 14. ožujka 2016. (list 5 spisa). U smislu odredbe čl. 204. st. 1. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 73/13, 75/15, 50/16, 30/18 i 125/19 – dalje: ZOSOS) djelatnoj vojnoj osobi služba prestaje po sili zakona, na temelju osobnog zahtjeva, nakon isteka roka na koji je primljena u službu, otkazom tijekom ili nakon isteka probnog rada vojnika/mornara, ako ne zadovolji i sporazumom. Sukladno odredbi čl. 210. st. 1. ZOSOS-a, djelatnoj vojnoj osobi prestaje djelatna vojna služba rješenjem ili pisanim sporazumom.

 

11. Kako je tuženiku djelatna vojna služba prestala na njegov osobni zahtjev, to je isti kriv za prestanak djelatne vojne službe te postoji njegova obveza na naknadu štete u smislu navedene odredbe čl. 3. st. 2. Ugovora, a što je utvrđeno i rješenjem Ministarstva obrane, Uprave za ljudske resurse, Sektora za upravljanje ljudskim resursima od 14. ožujka 2016. gdje je u stavku 2. izreke navedeno, da se imenovani (tuženik), obvezuje Ministarstvu obrane nadoknaditi štetu sukladno obvezama iz Ugovora o školovanju u prvom naraštaju druge razine slijedno rastuće izobrazbe časnika na stožernim dužnostima na HVU „P. Z.“ od 7. svibnja 2014.

 

12. Međutim, utuženi iznos od 25.832,54 kune predstavlja ukupno isplaćeni iznos neto plaća tuženiku za razdoblje od 17. ožujka 2014. do 4. srpnja 2014. (dostava podataka, list 6 spisa i kartica primanja, list 7-8 spisa), a taj iznos nije predviđen navedenom odredbom čl. 3. st. 2. Ugovora, kao iznos koji je tuženik kao djelatnik u obvezi isplatiti tužiteljici, već je tuženik u obvezi isplatiti iznos – razmjerno neispunjenom dijelu obveze.

 

13. Primjenom odredbe čl. 373.a st. 1. i 2. ZPP-a, ovaj sud utvrđuje da tuženik, nije ispunio svoju obvezu preuzetu Ugovorom, sukladno odredbi čl. 3. st. 1. Ugovora u omjeru od 15%, a s obzirom da nije ispunio svoju obvezu za vremenski period od 18. ožujka 2016. do 4. srpnja 2016., (108 dana od ukupno preuzete obveze za dvije godine).

 

14. Dakle, tuženik je u obvezi vratiti tužiteljici iznos od 3.874,88 kune (15% od iznosa 25.832,54 kune) sukladno odredbi čl. 3. st. 2. Ugovora, kojom je predviđena obveza povrata tih sredstava i to je osnova na temelju koje tužiteljica ima pravo potraživati povrat sredstava uloženih u školovanje tuženika, te je temeljem odredbe čl. 336. st. 1. i čl. 9. Zakona o obveznim odnosima  (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO) valjalo usvojiti ovaj dio tužbenog zahtjeva. Neodlučno je što se prvostupanjski sud pogrešno pozvao na odredbe čl. 1045. st. 1. i 1090. ZOO-a, jer je pravilnom primjenom materijalnoga prava, valjalo jednako odlučiti o ovom dijelu zahtjeva.

 

15. Slijedom izloženoga, valjalo je odbiti žalbu tuženika kao djelomično neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu za iznos od 3.874,88 kune, radi čega je odlučeno kao pod stavkom I. izreke ove drugostupanjske odluke a po odredbi čl. 368. st. 2. ZPP-a.

 

16. Pobijanu je prvostupanjsku odluku valjalo preinačiti za iznos od 21.957,66 kuna i za ovaj iznos odbiti zahtjev tužiteljice kao neosnovan, te odlučiti kao u izreci pod stavkom II. ove drugostupanjske odluke a po odredbi čl. 373.a st. 1. toč. 2. ZPP-a.

             

17. Kako je došlo do preinačenja presude suda prvog stupnja, to je valjalo tužiteljici priznati parnični trošak u omjeru njena uspjeha u postupku što iznos 825,00 kuna (15% od iznosa od 5.500,00 kuna) te je odluku o parničnom trošku valjalo utemeljiti na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a. Stoga je odluka o trošku preinačena  temeljem odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a.

             

 

U Zagrebu 3. kolovoza 2021.

   

     Sutkinja:

mr. sc. Neri Radas, v.r.