1

Poslovni broj: 7 Gž-4963/2018-10

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 7 Gž-4963/2018-10

 

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Željke Rožić Kaleb, kao predsjednika vijeća, Ane Gradišek kao člana vijeća i suca izvjestitelja i mr. sc. Neri Radas kao člana vijeća, u pravnoj stvari I-tužitelja J. E.1, OIB: …, Z., II-tužiteljice J. E.2, OIB: …, Z. i III-tužiteljice mlljt. J. E.3, OIB: …, zastupane po ocu i zz J. E.1, svi zastupani po punomoćniku M. S., odvjetniku u Z., protiv I-tuženika K. b. c. Z., OIB: …, Z., II-tuženika M. J., OIB: …, Z., zastupanog po punomoćniku J. P.-Č., odvjetniku u Z., te umješača C. o. d.d., OIB: …, Z., na strani tuženika, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja i prvo tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-3225/2010-143 od 5. srpnja 2018., ispravljene rješenjem istog suda poslovni broj Pn-3225/10-145 od 21. kolovoza 2018., u sjednici vijeća održanoj dana 3. kolovoza 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-3225/2010-143 od 5. srpnja 2018., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj Pn-3225/10-145 od 21. kolovoza 2018. u pobijanom dijelu pod toč. VI. i VIII. izreke.

 

II. Odbija se žalba prvo tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-3225/2010-143 od 5. srpnja 2018., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj Pn-3225/10-145 od 21. kolovoza 2018. u pobijanom dijelu pod toč. I., II., III., IV., VI. i VII. izreke.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom je suđeno:

 

„I. Nalaže se I-tuženiku K. B. C. Z., OIB: …, Z., da I-tužitelju J. E.1, OIB: …, Z., isplati iznos od 300.000,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 31. svibnja 2010. do isplate, po stopi koja se za period do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za  5 postotnih poena, a za period od 01. kolovoza 2015. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, u roku od 15 dana.

 

II. Nalaže se I-tuženiku K. B. C. Z., OIB: …, Z., da II-tužiteljici J. E.2, OIB: …, Z., isplati iznos od 300.000,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 31. svibnja 2010. do isplate, po stopi koja se za period do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za  5 postotnih poena, a za period od 01. kolovoza 2015. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, u roku od 15 dana.

 

III. Nalaže se I-tuženiku K. B. C. Z., OIB: …, Z.,da III-tužiteljici J. E.3 (mlt.), OIB: …, zastupanoj  po ocu i zz J. E.1, isplati iznos od 300.000,00 kn, sa zateznom kamatom tekućom od 31. svibnja 2010. do isplate, po stopi koja se za period do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za  5 postotnih poena, a za period od 01. kolovoza 2015. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, u roku od 15 dana.

 

IV. Nalaže se I-tuženiku K. B. C. Z., OIB: …, Z., da I-tužitelju J. E.1, OIB: …, Z., i II-tužiteljici J. E.2, OIB: …, Z., isplati iznos od 70.047,84 kn sa zateznim kamatama koje teku na iznose kako slijedi:

                            - 5.382,60 kn od 04. ožujka 2009. do isplate,

                            - 1.745,82 kn od 05. ožujka 2009. do isplate,

                            -52.044,42 kn od 05. ožujka 2009. do isplate,

                            - 10.875,00 od 06. ožujka 2009. do isplate,

po stopi koja se za period do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za 5 postotnih poena, a za period od 01. kolovoza 2015. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, u roku od 15 dana.

 

                            V. Odbija se tužbeni zahtjev u pogledu isplate zateznih kamata na svaki od iznosa dosuđenih pod točkama I, II i III izreke ove presude od 20. siječnja 2010. do 30. svibnja 2010., kao neosnovan.

 

VI. Odbija se tužbeni zahtjev u odnosu na II-tuženika M. J., OIB: …, Z., u cijelosti kao neosnovan.

 

VII. Nalaže se I-tuženiku K. B. C. Z., OIB: …, Z., da I-tužitelju J. E.1, OIB: …, Z., II-tužiteljici J. E.2, OIB: …, Z., i III-tužiteljici J. E.3 (mlt.), OIB: …, zastupanoj po ocu i zz J. E.1, naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 232.880,95 kn, sa zateznim kamatama tekućim od 05. srpnja 2018. do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a,  sve u roku od 15 dana.

 

VIII. Nalaže se I-tužitelju J. E.1, OIB: …, Z., II-tužiteljici J. E.2, OIB: …, Z., i III-tužiteljici J. E.3 (mlt.), OIB: …, zastupanoj po ocu i zz J. E.1, naknaditi II-tuženiku M. J., OIB: …, Z., trošak parničnog postupka u iznosu od 165.712,50 kn kn, u roku od 15 dana.“

 

2. Presudu u dijelu pod toč. VI. i VIII. izreke pobijaju tužitelji zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu, usvojiti navode žalbe i presudu preinačiti u pobijanom dijelu, podrednu istu u pobijanom dijelu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuju trošak sastava žalbe.

 

3. Prvo tuženik presudu pobija u dijelu pod toč. I. II., III. IV. VI. i VII. izreke presude, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i  zbog odluke o trošku. Predlaže,  usvojiti navode žalbe, ukinuti presudu u pobijanom dijelu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

4. Na žalbu tužitelja, drugo tuženik je podnio odgovor u kojem osporava osnovanost navoda žalbe i predlaže, žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

 

5. Žalba tužitelja je neosnovana.

 

6. Žalba prvo tuženika je neosnovana.

 

7. Nisu pobijanom presudom ni postupkom koji joj je prethodio počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07,84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 70/19 - u daljnjem tekstu ZPP)  na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

 

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu neimovinske štete koju su pretrpjeli prvo i drugo tužitelji uslijed smrti sina, te treće tužiteljica uslijed smrti brata.

 

9. Prvostupanjski sud svoju odluku temelji na sljedećim činjeničnim utvrđenjima: da je drugo tužiteljici, 9. listopada 2008. tijekom redovne kontrole trudnoće u kliniku z. ž. b. i p., postavljena sumnja na proširenje fetalnog srca ploda; da je dijagnoza, navedena i kao indikacija za carski rez II-tužiteljice; da nakon izvršenog carskog reza, liječnici prvo tuženika nisu obavili kardio-pretrage novorođenčeta, iako je i na listi novorođenčeta bila upisana postavljena sumnja na dijagnozu dilatacije srca, a dijete su iz svoje ustanove otpustili s dokumentacijom na kojoj su naznačili da se radi o zdravom novorođenčetu, sa urednim statusom srca; da su liječnici prvo tuženika, roditeljima djeteta decidirano naveli da je s djetetom sve u redu; da iskazi liječnika prvo tuženika, koji su saslušani kao svjedoci (dr. V., dr. J., dr. P. M.) jasno upućuju na propuste u liječenju E. E. u vrijeme kad je boravio na njihovom odjelu; da su iskazi svjedoka, kako ih nitko nije upozorio na moguće probleme sa srcem novorođenčeta, ocijenjeni neprofesionalnim i neozbiljnim te da je dužnost liječnika čitati dokumentaciju pacijenta, a ne bezrezervno se pouzdati u navode i upute kolega; da je postupanje dežurnih liječnika, koji nisu osjetili profesionalnu potrebu provjeriti jasnu napomenu na listi novorođenčeta, i uputiti ga na potrebnu pretragu, ocijenjeno kao postupanje protivno pravilima struke, a posebice što navedena pretraga predstavlja UZV srca, što je jednostavna, bezbolna i kratkotrajna pretraga, a koja je bila indicirana još prenatalno, 9. listopada 2008.; da niti jedan od liječnika, koji su imali nalaze pokojnog E., nije niti nakon dobivanja patoloških nalaza (akrocianoza i tremor), nakon djetetovog rođenja, posumnjao da su isti povezani sa prenatalnom dijagnozom koja je bila indikacija za carski rez, te je bila navedena na listi novorođenčeta, iako su morali znati da ovi znakovi mogu biti povezani sa dilatacijom srca; da su vještaci naveli kako se ginekolozi u svojoj struci, vrlo rijetko susreću sa dilatacijom fetalnog srca, kao indikacijom za carski rez, te su u ovakvoj indikaciji trebali vrlo ozbiljno pristupiti te napraviti adekvatne srčane preglede; da sama činjenica da se dijete rodilo sa izvrsnim Apgar ocjenama, te što je na prvi pogled njegova klinička slika bila u redu, nikako nisu liječnike prvo tuženika oslobodila obveze da naprave daljnju kliničku obradu djeteta; da su liječnici prvo tuženika propustili učiniti dodatnu ciljanu pedijatrijsku kardiološku obradu prije otpuštanja djeteta s neonatalnog odjela, te su propustili indicirati i daljnje vođenje i praćenje djeteta; da je drugo tuženik postupao s povjerenjem u dokumentaciju prvo tuženika, prihvativši od njih opisani status djeteta, te radi toga dijete nije pratio češće niti drugačije; da su i tužitelji prihvatili navode prvo tuženika o statusu svoga djeteta, te su smatrali da imaju zdravo dijete.

 

10. Odlučujući o odgovornosti prvo tuženika, prvostupanjski sud je pravilno primjeno odredbu čl. 1061. st. 1. Zakona o obveznima odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08 i 63/08 – dalje ZOO), kojom je propisano da poslodavac, kod kojeg je radnik radio u trenutku prouzročenja štete, odgovara za štetu koju zaposlenik u radu ili u svezi s radom prouzroči trećoj osobi, osim ako dokaže da su postojali razlozi koji isključuju odgovornost zaposlenika.

 

11. Prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da prvo tuženik nije dokazao kako su njegovi liječnici u danim okolnostima postupali sukladno pravilima struke. Naime, iz nalaza i mišljenja fakulteta u Lj., jasno proizlazi da su vještaci dr. Š. S. i dr. Z. P., pregledali cjelokupnu prenatalnu liječničku dokumentaciju drugo tužiteljice, te je u vezi s posljednjim nalazom ultrazvučnog pregleda dana 9. listopada 2008., dana stručna indikacija za daljnju kardiološku obradu novorođenčeta, obzirom je u ultrazvučnom nalazu bio opisan poremećaj kontraktilnosti miokarda-posebno septuma, sa znakovima blage dilatacije srca. Ultrazvučna dijagnoza bila je indikacija za carski rez drugo tužiteljice.

 

12. Kardiološka dijagnostika nije provedena, iako je na listi novorođenčeta, bila upisana postavljena sumnja na dijagnozu dilatacije srca, a mlljt E. je otpušten iz bolnice kao zdravo dijete, s napomenom „nalaz srca uredan“. Na taj način su i roditelji mlljt E. bili uvjereni da je dijete zdravo. Liječnici prvo tuženika nisu doveli u vezu nalaz ultrazvučnog pregleda od 9. listopada 2008. sa slabijim perifernim prokrvljenjem zbog manjeg pulsnog volumena srca, a što je opisano u fizikalnom pregledu dežurnog neonataloga od 13. listopada 2008.

 

13. Naime, dr. J. je u svom iskazu navela da je bila dežurna kada je rođen mlljt E., da je bila upoznata sa ultrazvučnim nalazom od 9. listopada 2008., te da je postojala sumnja da je srce blago uvećano. Pregledala je dijete te je stavila bilješku da se doima umjereno tremorozno i hipotoničan, no navodi kako to, prema njenom iskustvu, nije ukazivalo na bilo koju neuobičajenu situaciju, obzirom na činjenicu da je od poroda do pretrage prošlo cca sat vremena. 

 

14. Nadalje, iz iskaza saslušanih liječnika prvo tuženika, koji su bili uključeni u liječenje mlljt E., (dr. V., dr. P. M., dr. J., dr. M.), jasno proizlazi da nitko od njih nije provjerio napomenu na listi novorođenčeta o postojanju sumnje na dijagnozu dilatacije srca, radi koje dijagnoze je i obavljen carski rez, već su iskazivali da ih nitko nije upozorio na moguće probleme sa srcem novorođenčeta. Osim toga, nitko od liječnika prvo tuženika, niti nakon patoloških nalaza (akrocianoza i tremor), nije posumnjao da su isti povezani s prenatalnom dijagnozom koja je bila indikacija za carski rez. Osim toga, vještaci dr. Š. S. i dr. Z. R. P. su u svom očitovanju na prigovore tuženika, na ročištu dana 12. srpnja 2016. (list 534-535 spisa) navele kako se ginekolozi u svojoj struci rijetko susreću sa indikacijom za carski rez koja je povezana sa dilatacijom fetalnog srca, pa je to bio još jedan indikator radi kojeg je trebalo napraviti srčane pretrage, a što je također zanemareno od strane liječnika prvo tuženika.

 

15. S obzirom na navedeno, neosnovano prvo tuženik osporava svoju odgovornost i uzročnu vezu između smrti pokojnog E. i propusta u dijagnostici prvo tuženika.

 

16. Postojanje uzročne veze je pravno pitanje o kojem odlučuje sud. Pri utvrđivanju uzročno posljedične veze, sud ima u vidu nalaz i mišljenje vještaka koje mora biti podvrgnuto ozbiljnoj pravnoj analizi, a što je prvostupanjski sud i učinio. Uzročna veza postoji kad je postupak liječnika, objektivno podesan da izazove nastalu štetu, a uzrok štete u vrijeme medicinskog tretmana je bio predvidiv. 

 

17. U konkretnom slučaju u 38. tjednu trudnoće drugo tužiteljice, postavljena je dijagnoza kontraktilnosti miokarda-posebno septuma, te stručna indikacija za daljnju kardiološku obradu novorođenčeta, ali je potrebna dijagnostika izostala, a što je u konačnici dovelo do pogrešnog tretiranja i izostanka liječenja E. E. Na taj mu je način oduzeta svaka šansa za preživljavanje, te je izostanak potrebne dijagnostike u uzročnoj vezi sa smrću E. E.

 

18. Dakle, postnatalno učinjene laboratorijske pretrage i fizikalni status djeteta nisu bili u granicama normale i bili su jasna indikacija, uz prenatalno postavljenu sumnju na poremećaj srca fetusa, da se odmah po rođenju djeteta provede dodatna kardiološka obrada, a što liječnici prvo tuženika nisu učinili.

 

19. Stoga postupanje liječnika prvo tuženika, koji nakon što je drugo tužiteljica carskim rezom rodila E. E., nisu obavili kardio pretrage, iako je na listi novorođenčeta bila upisana postavljena sumnja na dijagnozu kontraktilnosti miokarda-posebno septuma, sa znakovima blage dilatacije srca, te su dijete otpustili iz bolnice kao zdravo dijete s urednim statusom srca, je u uzročnoj vezi sa smrću E. E.

 

20. Odlučujući o odgovornosti prvo tuženika, prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbu čl. 1061. st. 1. ZOO, a imajući u vidu kako prvo tuženik nije dokazao kako postoje razlozi koji isključuju odgovornost zaposlenika.

 

21. Odredbom čl. 1101. st. 1. i 2. ZOO je propisano da u slučaju smrti neke osobe pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete imaju članovi njezine uže obitelji (bračni drug, djeca i roditelji), te da se takva naknada može dosuditi braći i sestrama, djedovima i bakama te unučadi ako je između njih i umrlog postojala trajnija zajednica života.

 

22. Pravilno je prvostupanjski sud, temeljem odredbe čl. 1101. ZOO, u vezi s čl. 233. ZPP dosudio prvo i drugo tužitelju pravičnu novčanu naknadu zbog smrti djeteta, u iznosu od 300.000,00 kn, a treće tuženoj, zbog smrti brata, naknadu od 100.000,00 kn.

 

23. Jednako tako, pravilno je prvostupanjski sud temeljem odredbe čl. 1093. ZOO dosudio tužiteljima uobičajene troškove pogreba, u ukupnom iznosu od 70.047,84 kn, temeljem dostavljenih računa i iskaza prvo i drugo tužitelja koje je sud u cijelosti prihvatio.

 

24. Žalbenim navodima tužitelja i prvo tuženika nije doveden u sumnju zaključak prvostupanjskog suda o nepostojanju uzročno-posljedične veze između postupanja drugo tuženika i smrti E. E.

 

25. Naime, u otpusnoj dokumentaciji s neonatalnog odjela nije zabilježen nalaz UZV (u kojem je jasno navedena sumnja na poremećaj rada srca), a nije naveden niti nalaz fizikalnog pregleda od 13. listopada 2008. kada je opisana akrocijanoza i tremor. S obzirom da je E. E. lijepo napredovao, nije se umarao ili zadihao kod hranjenja, nije bilo medicinske indikacije da bi drugo tuženik uputio dijete na kardiološku dijagnostiku.

 

26. Vezano za žalbene navode, kako drugo tuženik nije prepoznao po život opasno stanje E. E., valja navesti očitovanje vještaka dr. P., na ročištu dan 12. srpnja 2016., (list 524 spisa) u kojem je navela kako je drugo tuženik prepoznao simptome akutne ugroženosti života djeteta, međutim prema pravilima struke, dijete koje je u takvoj životnoj ugroženosti mora se zadržati u ambulanti na kisiku, te se moraju od strane stručne osobe pratiti njegove vitalne funkcije. No sama činjenica, da je drugo tuženik uputio majku i dijete da taksijem odu u K. bolnicu, nije postupanje koje je dovelo do kardijalnog aresta, već je dijete bilo u izuzetno teškom stanju i ranije, a što proizlazi iz obdukcijskog nalaza.

 

27. Vezano za žalbeni navod kako drugo tuženik nije uzeo anamnestičke podatke od drugo tužiteljice, prilikom prvog pregleda, valja navesti kako su vještaci u svom očitovanju (list 525 spisa) naveli kako se navedeni podaci dobivaju u pravilu temeljem razgovora sa majkom. U konkretnom slučaju nije sporno da prvo i drugo tužitelj nisu drugo tuženiku spomenuli nalaz UZV od 9. listopada 2008. Pedijatar prilikom uzimanja podataka o novorođenčetu treba tražiti otpusni list za novorođenče. Pedijatar ne bi trebao tražiti i otpusni list za majku, a prema pravilima struke, ukoliko bi se podaci o novorođenčetu nalazili na otpusnom listu za majku, apsolutno bi trebali biti uneseni i na otpusni list za novorođenče. Ako je otpusni list za novorođenče uredan, pedijatar ne bi trebao posumnjati da se na otpusnom listu za majku nalazi nešto vezano za novorođenče, a da nije navedeno i u njegovom otpusnom pismu.

 

28. Iz nalaza i mišljenja vještaka dr. S. D. a vezano uz prigovore tužitelja, navodi se kako povećano srce u tako malog djeteta je zbog građe tijela u toj dobi običnim kliničkim pregledom teško prepoznati, čak iako se na to sumnja i ciljano traži. Zbog toga se u praksi koristi radiološka pretraga. Prema popratnom nalazu koji je tuženik napisao prilikom upućivanja u kliniku z. d. b. nije notirano da je postajala razlika u pulsevima između aksilarne i femoralne arterije. No bez obzira je li obavio palpaciju ili ne, vještak navodi kako je drugo tuženik dobro procijenio da se radi o ozbiljnoj bolesti srca te je dijete uputio pedijatrijskom kardiologu. Nadalje, iz nalaza vještaka dr. D. proizlazi da upravo ovakva klinička slika često liječnike zavara i nerijetko se djeca sa srčanom dekompenzacijom lijeće pod dijagnozom akutne respiratorne infekcije te se srčana patologija otkrije tek kasnije, kad dođe do daljnjeg težeg poremećaja stanja djeteta.

 

29. Da je na jednoj od kontrola palpirao razliku pulsa između aksilarne i femoralne arterije uz uredno napredovanje u tjelesnoj težini to bi moglo postaviti sumnju na postojanje prirođene srčane greške - najčešće se radi o koarktaciji aorte a koja čak ne mora biti vidljiva odmah po rođenju nego se može pojaviti kasnije. Međutim, pravilno vještak dr. D. navodi kako iz priložene medicinske dokumentacije se vidi da E. E. nije imao koarktaciju nego nedefiniranu srčanu bolest. Razlika pulseva na dan smrti zajedno s bljedoćom kože i cijanozom u naporu, prema mišljenju dr. D. vrlo je vjerojatno posljedica popuštanja srca na dan smrti.

 

30. Imajući u vidu nalaz vještaka dr. D., na koji nitko od stranaka nije imao primjedbe, kao i nalaz i očitovanje vještaka fakulteta u Lj., i očitovanje na prigovore vještaka, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda kako drugo tuženik nije učinio propust koji bi za posljedicu imao smrt djeteta.

 

31. Činjenica što je drugo tuženik drugo tužiteljicu i E. E. poslao taksijem u K. bolnicu, a ne kolima hitne pomoći, te da nije uredno vodio dokumentaciju, iako predstavlja profesionalni propust, ne znači da su tužitelji dokazali postojanje uzročne veze između štetne radnje i štete, odnosno takovo postupanje nije uzrok smrti E. E.

 

32. Prvostupanjska presuda je razumljiva i sadrži dostatne razloge o odlučnim činjenicama, te nema proturječnosti između izreke i obrazloženja, kao niti stanja spisa i navoda u presudi. Stoga prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju ukazuju žalitelji.

 

33. Prvostupanjski sud je potpuno i jasno utvrdio sve relevantne činjenice i proveo detaljan dokazni postupak, pa se izneseni prigovor u tom pravcu ukazuje neosnovanim. Suprotno tvrdnji žalitelja, sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene, u smislu čl. 8. ZPP pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, te na tako utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo.

 

34. S obzirom na navedeno, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbe tužitelja i prvo tuženika, te potvrditi prvostupanjsku presudu.

 

35. Suprotno žalbenim navodima, i odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita, kako po osnovi tako i visini troškova koji su odmjereni tužitelju i drugo tuženiku.

 

U Zagrebu 3. kolovoza 2021.

 

 

                                                                                                                       Predsjednik vijeća:

Željka Rožić Kaleb, v.r.