Poslovni broj: 19 Kž-334/2021-4

Poslovni broj: 19 Kž-334/2021-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vlaste Patrčević Marušić, predsjednice vijeća, te Rajka Kipkea i Ljiljane Kolenko, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Ane-Marije Runjić, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog M. N., zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u svezi sa st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: 10 Kov-24/2021-26 od 2. lipnja 2021., u sjednici održanoj 3. kolovoza 2021.

r i j e š i o   j e

              Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog M. N..

Obrazloženje

1.              Pobijanim rješenjem suda prvoga stupnja je na temelju čl. 494. st. 3. t. 1. u svezi s čl. 128. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 120/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08) odbačena žalba okrivljenog M. N. protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: Kov-24/21-15 od 24. ožujka 2021.

2.              Protiv tog rješenja je okrivljeni M. N. putem branitelja po službenoj dužnosti N. B., odvjetnika, pravovremeno podnio žalbu s prijedlogom da Županijski sud u Varaždinu ukine pobijano rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3.              U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-379/2021 od 21. srpnja 2021. vraćen ovom drugostupanjskom sudu.

4.              Žalba nije osnovana.

5.              Sud prvoga stupnja donio je osporeno rješenje jer je u odnosu na okrivljenikov prijedlog za ukidanje predmetnih mjera opreza analogno primijenio odredbu čl. 128. ZKP/08 na temelju koje je odbacio okrivljenikovu žalbu kao nedopuštenu.

6.              Okrivljenik smatra da u konkretnom slučaju nije bilo mjesta za analognu primjenu odredbi iz naprijed naznačenog zakonskog članka jer da je u pravnoj teoriji vladajuće shvaćanje da je analogija u kaznenom pravu zabranjena, posljedično čemu je njegova žalba u ovom slučaju dopuštena.

7.              Valja reći da ZKP/08 nema zasebnu zakonsku normu koja bi propisivala mogućnost da okrivljenik i njegov branitelj nakon predaje optužnice, a do pravomoćnosti presude predlažu ukidanje naloženih mjera opreza. Takva opcija predviđena je u čl. 128. ZKP/08 samo u odnosu na istražni zatvor, no prema ocjeni ovoga žalbenog suda nema nikakve dvojbe da okrivljenik i njegov branitelj unatoč tome imaju procesno ovlaštenje da nakon predaje optužnice, a do pravomoćnosti presude predlažu i ukidanje mjera opreza, a ne samo istražnog zatvora. To poradi toga što su mjere opreza zamjena za istražni zatvor te su kao blaže procesne mjere neposredno vezane uz strožu mjeru istražnog zatvora i primjenjuju se za sve osnove iz kojih se može odrediti fakultativni istražni zatvor. U tom kontekstu sud prvoga stupnja je pravilno i zakonito postupio kada je u predmetnom slučaju analogno primijenio odredbu čl. 128. ZKP/08, a koja između ostalog normira da protiv rješenja suda kojim se odbija prijedlog za ukidanje istražnog zatvora žalba nije dopuštena.

8.              Slijedom iznijetih razloga žalba okrivljenika nije prihvaćena.

9.              Kako, dakle, žalbeni razlog u konkretnom slučaju nije ostvaren, a preispitivanjem pobijanog rješenja u smislu obveze iz čl. 494. st. 4. ZKP/08 nisu utvrđene povrede zakona na koje drugostupanjski sud u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 494. st.3. t. 2. ZKP/08 donijeti odluku kao u izreci ovoga rješenja.

U Varaždinu 3. kolovoza 2021.