Poslovni broj: 7 Pž-3234/2021-2

1

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

 

 

Poslovni broj: 7 Pž-3234/2021-2

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Ružica Omazić, u pravnoj stvari tužitelja H.-T. d.o.o., OIB ..., B., kojeg zastupa punomoćnik D. G., odvjetnik u V., protiv tuženika G. O. d.d., OIB ..., Z., radi naknade štete, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv odluke o troškovima sadržane u presudi Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-5/18 od 28. svibnja

2021., 2. kolovoza 2021.

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje odluka o troškovima postupka sadržana u točki III. izreke presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-5/18 od 28. svibnja 2021.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanim dijelom prvostupanjske presude tuženiku je naloženo da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 791,39 kn (točka III. izreke).

 

2. Žalbu protiv tog dijela prvostupanjske presude je podnio tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da je prvostupanjski sud pogrešno dodao troškove vještačenja u iznosu od 5.000,00 kn zbroju troškova provođenja parničnih radnji i sudske pristojbe, i na tako dobiven ukupan zbroj obračunao 6,02%. Tužitelj smatra da je trošak vještačenja u iznosu od 5.000,00 kn tuženik dužan u cijelosti nadoknaditi tužitelju te da se taj iznos ne uračunava prilikom izračuna naknade parničnog troška. Predlaže žalbenom sudu da usvoji tužiteljevu žalbu i preinači pobijanu presudu u odluci o troškovima postupka, a tuženika obveže na naknadu troškova žalbenog postupka.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Ispitavši pobijano rješenje u skladu s odredbom čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP), a u vezi s odredbom čl. 381. ZPP-a, u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl.

354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a i pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je pobijano rješenje pravilno i zakonito.

 

6. Odredbom čl. 154. st. 2. ZPP-a, koja se primjenjuje u ovoj pravnoj stvari na temelju odredbe čl. 28. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 70/19; dalje: ZID ZPP) i na koju se pravilno prvostupanjski sud pozvao donoseći odluku o troškovima postupka, je propisano da ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

 

7. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je u ovom predmetu tužitelj zahtijevao od tuženika isplatu iznosa od 42.000,00 kn na ime naknade štete na temelju ugovora o osiguranju sklopljenog između stranaka i da je prvostupanjski sud nakon provedenog dokaznog postupka zaključio da je osnovan zahtjev za isplatu tog iznosa u visini od 22.270,75 kn (točka I. izreke), dok nije osnovan zahtjev u dijelu od

19.729,25 kn (točka II. izreke). Imajući u vidu da je između stranaka bila sporna samo visina zahtjeva (ne i pravna osnova), pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da je tužitelj u odnosu na ukupno postavljen zahtjev uspio s 53,02%, a tuženik s 46,98%, slijedom čega je prebijanjem uspjeha stranaka u sporu tuženika valjalo obvezati na naknadu troškova parničnog postupka tužitelju u razmjernom dijelu od 6,04%.

 

8. Pravilno je prvostupanjski sud primjenom odredbe čl. 155. ZPP-a ocijenio opravdanost i visinu svake pojedine radnje tužitelja i tome pridodao troškove predujma vještačenja i sudske pristojbe, i od tako ukupno odmjerenih troškova u visini od 13.102,50 kn tužitelju odmjerio troškove u omjeru od 6,04% (791,39 kn), odnosno u dijelu koji odgovara postotku koji je preostao nakon obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici.

 

9. Neosnovano tužitelj ukazuje da je pri utvrđenju iznosa pojedinih i iznosa ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici, prvostupanjski sud pogrešno uračunao predujam uplaćen na ime troškova vještačenja. Naime, odredbom čl. 154. st. 2. ZPP-a je izričito i jasno propisano da će prvostupanjski sud utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Predujam vještačenja je dio troška koji je bio potreban za svrhovito vođenje postupka jer je

između stranaka bila sporna visina zahtjeva, a radi se o trošku koji je snosio tužitelj, pa je pravilno prvostupanjski sud navedeni predujam ubrojio u ukupno priznati trošak.

 

10. Slijedom navedenog, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP-a, a u vezi s odredbom čl. 381. ZPP-a, odbio tužiteljevu žalbu kao neosnovanu i potvrdio odluku o trošku postupka, jer ne postoje razlozi zbog kojih se navedena odluka pobija niti razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Zagreb, 2. kolovoza 2021.

 

Sudac

Ružica Omazić, v.r.