1              Poslovni broj: Gž Ob-374/2021-2

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž Ob-374/2021-2

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu, po sutkinji mr. sc. Seniji Ledić, u izvanparničnom predmetu predlagatelja Centra Z. zastupanog po zakonskoj zastupnici M. Č. J., protiv prvopredloženice A. Č. iz Z., OIB: …, drugopredloženika P. Č., OIB: …, s boravištem u Z. u Š., trećepredloženice maloljetne V. Č., OIB: …, četvrtopredloženika maloljetnog D. Č., OIB: …, oboje maloljetne djece zastupani po posebnoj skrbnici D. S., diplomiranoj pravnici Centra S., i petopredloženice I. Č. iz Z., OIB: …, radi lišenja prava na roditeljsku skrb, odlučujući o žalbi prvopredloženice A. Č. protiv rješenja Općinskog suda u Zadru poslovni broj R1 Ob-216/2021 od 29. travnja 2021., 2. kolovoza 2021.

 

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba prvopredloženice A. Č. te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj R1 Ob-216/2021 od 29. travnja 2021.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanim je rješenjem određeno prvo i drugopredloženicima mirovanje ostvarivanja roditeljske skrbi u odnosu na treće i četvrtopredloženike, maloljetne V. Č. i D. Č. (točka I. izreke). Ujedno je određeno da dok traje mirovanje ostvarivanja roditeljske skrbi, roditelj nema pravo na njezino ostvarivanje (točka II. izreke), a određeno je i da ova privremena mjera stupa na snagu odmah i traje do pravomoćnog okončanja postupka radi lišenja prava na roditeljsku skrb koji se vodi pod poslovnim brojem R1 Ob-216/21 ili do drugačije odluke suda.

 

2. Protiv tog rješenja žalbu podnosi prvopredloženica A. Č. zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. u vezi s člankom 381. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP) koji se primjenjuje temeljem odredbe članka 346. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj 103/15, 98/19, 47/20, dalje: ObZ), s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je neosnovana.

5. Neutemeljeno žaliteljica ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupaka iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP koja uvijek postoji ako je kojoj stranci nezakonitim postupanjem onemogućeno raspravljanje pred sudom. Žaliteljica ukazuje da je sud odredio predmetnu privremenu mjeru bez njezina saslušanja. Žalbeni sud, međutim, ocjenjuje da je ovakvu privremenu mjeru tijekom postupka lišenja prava na roditeljsku skrb kao jedne od mjera za zaštitu prava i dobrobiti djece u određenim situacijama opravdano donijeti i bez saslušanja roditelja ukoliko je to u skladu s djetetovom dobrobiti s obzirom na načelo prvenstvene zaštite prava i dobrobiti djeteta koje je ne samo konvencijsko pravo utemeljeno na odredbi članka 1. stavka 3. Konvencije o ostvarivanju dječjih prava ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori broj 1/10), već je to i pravo koje je sadržano u jednom od temeljnih načela obiteljsko pravne zaštite u domaćem pravnom sustavu u skladu s odredbom članka 5. ObZ.

6. Naime, postupci donošenja mjera za zaštitu prava i dobrobiti djeteta su po svojoj pravnoj prirodi postupci žurne zaštite maloljetne djece od negativnog utjecaja roditelja, i u okolnostima kada ranije poduzete mjere za zaštitu prava i dobrobiti djece, kao u konkretnom slučaju, nisu polučile rezultate, kada postoji majčina nesuradnja s voditeljicom mjere i predlagateljem te udomiteljicom i kada predloženica kao majka ne postupa po preuzetim obvezama iz ranijih sudskih odluka i krši te obveze, pravilno je sud prvog stupnja ocijenio da se predmetna mjera može izreći i bez saslušanja roditelja. U takvim su okolnostima razlozi zaštite maloljetne djece od negativnog utjecaja roditelja na njih pretežniji od prava roditelja kao stranke na saslušanje, a sud je u obvezi voditi postupak u kojem se odlučuje o pravima djeteta na način da najprije štititi prava djeteta i njegovu dobrobit, a tek onda prava ostalih stranaka. Osim toga, pravilno sud prvog stupnja zaključuje da je ovakvo tumačenje u skladu s funkcijom privremene mjere kao sredstvom osiguranja koja se ogleda u brzom i privremenom uređenju odnosa među strankama u sporu radi uspostave pravnog mira i sigurnosti.

7. Jednako tako, suprotno žalbenim navodima, nije počinjena ni bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP jer pobijano rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, njegova je izreka razumljiva, ne proturječi samo sebi ni svojim razlozima, rješenje ima jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, a o tim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

8. Žaliteljica ne ukazuje na druge bitne povrede, a ispitujući pobijano rješenje i postupak koji je prethodio njezinu donošenju u granicama ispitivanja iz članka 365. stavka 2. u vezi s člankom 381. ZPP, žalbeni sud ocjenjuje da u postupku nisu počinjene ni bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

9. Predmetna je privremena mjera donesena temeljem odredbe članka 173. ObZ tijekom postupka radi lišenja prava na roditeljsku skrb prvo i drugo predloženika A. Č. i P. Č. kao roditelja u odnosu na maloljetnu djecu V. Č., rođenu …. i D. Č., rođenog ...

10. U ovom stadiju postupka nije sporno da je roditeljima već rješenjima prvostupanjskog suda poslovni broj R1 Ob-430/2018 od 12. ožujka 2019. oduzeto pravo na stanovanje s maloljetnom djecom te su lišeni prava na svakodnevnu skrb o djeci na razdoblje od godinu dana, dok su djeca povjerena na stanovanje i svakodnevnu skrb baki po ocu petopredloženici I. Č. Ova je mjera produljena rješenjem istog suda poslovni broj R1 Ob-216/2020 od 26. svibnja 2020., također u trajanju od godine dana. Pored ove mjere, prvopredloženici A. Č. kao majci i petopredloženci I. Č. kao baki Centar u Z. izrekao i mjeru intenzivne stručne pomoći i nadzora nad ostvarivanjem skrbi o djeci u razdoblju od 5. listopada 2020. do 6. srpnja 2021.

11. U postupku je utvrđeno da je drugopredloženik P. Č. na izdržavanju sedmogodišnje zatvorske kazne i nije u mogućnosti skrbiti o djeci, a osim toga on je optužen da je na štetu maloljetne djece počinio kaznena djela protiv života i tijela. Sud je ocijenio da je u odnosu na ovog predloženika sustav u cijelosti ispunio zakonske pretpostavke za određivanje privremene mjere zato što je ona neophodna da bi se zaštitila prava djece i njihova dobrobit s obzirom da su djeca sada povjerena na skrb baki po ocu, pa je nužno faktično uskladiti stvarno stanje s pravnim.

12. Što se, pak, tiče prvopredloženice A. Č., sud je na temelju završnog izvješća o djetetu i roditelju kojem je oduzeto pravo na stanovanje s djetetom od 22. travnja 2021. utvrdio da majka ne viđa maloljetnog D., dok je maloljetnu V. manipulacijom dovela u situaciju otpora prema trenutnoj skrbnici. Pored toga, A. ne surađuje s voditeljicom mjere, a na pozive Centra za sudjelovanje u postupku se ne odaziva što ukazuje na ozbiljnu sumnju da je nastavila sa starim stilom života koji je prethodio ovom postupku i koji je bio razlog za izricanje ranijih mjera. Često mijenja telefonske brojeve, o čemu ne izvještava Centar. Rizik je u tome što je maloljetna V. tijekom proteklog razdoblja našla podršku od strane majke za svoje ponašanje u vidu izbjegavanja školskih obveza i činjenicu da ima više negativnih ocjena iz različitih predmeta, pružanja otpora prema baki. Djetetu je na raspolaganju pomoć školske psihologinje koju ona, međutim, odbija.

13. Nadalje je utvrđeno kako majka aktualno ima izrazito negativan utjecaj na djevojčicu, jer od kada je baka dopustila intenzivnije kontakte majke s djetetom koji su počeli u proljeće i ljeto 2020. (a što je bilo mimo onih koji su bili određeni), djevojčica više nije htjela izvršavati svoje obveze, udaljuje se iz kuće bez pitanja i dolazi kasno navečer, a u odnosu na maloljetnog D., osim što ga majka povremeno viđa u Centru, u odnosu na njega ne pokazuje nikakav interes i misli da bi njoj dječak bio opterećenje jer oko njega ima posla i obveza, dok je s maloljetnom V. druga stvar. Iz nadopune socijalne anamneze od 20. travnja 2021. utvrđeno je da prvopredloženica A. Č. kao i dalje nepouzdanog stila života i osim jednog testiranja na opojna sredstva na drugim testiranjima za opijate nije bila. Baka izražava sumnju da predloženica konzumira opojna sredstva i u tim situacijama šalje nesuvisle poruke baki i voditeljici mjere s kojom je suradnja prekinuta jer je A. odbijala pozive i susrete. Ona je od voditeljice mjere bila upoznata da se samostalno može informirati o maloljetnoj djeci u školi i vrtiću, ali nemaju saznanja da je majka to i učinila tijekom ovog razdoblja. Kako je V. često viđala majku i s njom provodila vrijeme došlo je do situacija da baka i djed ne bi znali gdje je, a njihova je pretpostavka da bi bila s majkom i iskazuju veliku zabrinutost takvom situacijom jer maloljetna V. ne želi reći gdje je bila, ne želi se javiti na telefon, ne pohađa termine kod školske psihologinje i sve su učestalije primjedbe na V. ponašanje ili odnos prema radu u školi. Čak je s jednim učenikom isključila struju u školi, kako se ne bi održao ranije najavljeni ispit.

14. S obzirom na majčinu nesuradnju s voditeljicom mjere i predlagateljem, udomiteljicom, nepostupanje po preuzetim obvezama iz ranijih sudskih odluka i kršenje tih obveza u odnosu na određeno viđanje djece, sud je prvog stupnja pravilno ocijenio da je u ovome trenutku nužno odmah donijeti ovakvu mjeru kako je to pobliže opisano jer je nedvojbeno da je ova mjera neophodna za zaštitu osobnih prava i dobrobiti maloljetne djece. Naime, odredbom je članka 173. ObZ propisano da u postupku odlučivanja o lišenju prava na roditeljsku skrb sud može po službenoj dužnosti, ovisno o okolnostima slučaja, odrediti mirovanje roditeljske skrbi kao privremenu mjeru uz odgovarajuću primjenu članka 115. ovoga Zakona. Dok traje postupak lišenja prava na roditeljsku skrb, ostvarivanje roditeljske skrbi miruje, a svakodnevna skrb o djetetu se s obzirom na okolnosti slučaja povjerava drugoj osobi, ustanovi socijalne skrbi ili udomiteljskoj obitelji (tako je navedeno i u Obrazloženju konačnog prijedloga ObZ, P.Z.E. 847)

15. Što se, pak, tiče ostalih žalbenih navoda kojima se ukazuje da nije bilo osnove za određivanje prementne mjere, žaliteljici je skrenuti pozornost da se u postupku određivanja privremene mjere činjenice utvrđuju u stupnju vjerojatnosti, a ne u stupnju izvjesnosti, za razliku od postupka u kojem će se meritorno odlučiti o potrebi izricanja ove krajnje mjere ograničavanja roditelja u odnosu na njihovu roditeljsku skrb prema maloljetnoj djeci.

16. Kako nisu ostvareni razlozi zbog kojih se prvostupanjsko rješenje pobija, kao ni oni na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, žalbu je žaliteljice valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsko rješenje temeljem odredbe članka 380. točke 2. ZPP.

 

Split, 2. kolovoza 2021.