1             

                                                                                                      Poslovni broj 10 Povrv-44/2021-57

 

    Republika Hrvatska

   Trgovački sud u Osijeku

   Osijek, Zagrebačka 2

                                                                                                                     Poslovni broj 10 Povrv-44/2021-57

             

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Trgovački sud u Osijeku, po sucu pojedincu mr. sc. Mirjani Baran, u pravnoj stvari tužitelja - protutuženika V. d.o.o., OIB: …, V.,(dalje: tužitelj), kojega zastupa punomoćnica N. B., odvjetnica u V., protiv tuženika - protutužitelja T. K., OIB: .., vlasnika obrta za ugostiteljstvo i dimnjačarske usluge „I.“, K., (dalje:tuženik), kojega zastupa punomoćnik V. S., odvjetnik u odvjetničkom društvu O., R. & S. d.o.o. O., radi isplate iznosa od 2.622,92 kn, po tužbi te po protutužbi iznos od 4.816,81 kn, nakon glavne i javne rasprave zaključene 13. srpnja 2021. u nazočnosti  punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu sudske odluke održanom 30. srpnja 2021.

 

p r e s u d i o  j e

 

 

1.            Održava se na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika A. V. u V., poslovni broj Ovrv-2954/2017 od 14. studenog 2017., u kojem je naloženo tuženiku T. K., OIB:…, vlasniku obrta za ugostiteljstvo i dimnjačarske usluge „I.“, K., platiti tužitelju V. d.o.o., OIB…,  V., , iznos od 2.622,92 kn (slovima:dvijetisućešestodvadesetdvijekune i devedesetdvijelipe) zajedno sa zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 14. studenog 2017. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i da tužitelju naknadi trošak ovrhe u iznosu od 175,00 kn (slovima:stosedamdesetpetkuna) zajedno sa zateznim kamatama koje na taj trošak teku od 14. studenog 2017. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku osam dana.

 

2.          Protutužbeni zahtjev tuženika T. K., OIB:…, vlasnika obrta za ugostiteljstvo i dimnjačarske usluge „I.“, K., da mu tužitelj V. d.o.o., OIB:...,  V., platiti iznos od 4.816,81 kn (slovima:četiritisućeosamstošesnaestkuna i osamdesetjednalipa) zajedno sa zateznim kamatama koje teku na svaki pojedini iznos od dospijeća pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i da mu naknadi parnični trošak u iznosu od 9.293,75 kn (slovima:devettisućadvjestodevedesettrikune) i sedamdesetpetlipa), zajedno sa zateznim kamatama koje teku na taj trošak, odbija se ako neosnovan.

 

3.        Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 12.081,25 kn (slovima:dvanesettisućaosamdestjednakuna i dvadesetpetlipa) u roku osam dana.

 

4.       Zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 3.127,00 kn (slovima:tritisućestodvadesetsedamkuna) odbija se kao neosnovan.

 

Obrazloženje

             

 

              1. Tužitelj je, kao ovrhovoditelj podnio protiv tuženika, kao ovršenika prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave radi naplate iznosa od 2.622,94 kn zajedno s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima. Javni bilježnik A. V. u V. donio je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-2954/2017 od 14. studenog 2017. Po prigovoru tuženika postupak je nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga. Tužitelj navodi da se utužena tražbina odnosi na neplaćenu, a isporučenu vodnu uslugu za razdoblje od siječnja 2017. pa do rujna 2017. U odnosu na protutužbeni zahtjev, tužitelj ističe kako je neosnovan i da tužitelj ne isporučuje tehnološku vodu. Tuženik nije ovlašten zahtijevati povrat plaćenog iznosa jer se u konkretnom slučaju ne može primijeniti institut stjecanja bez osnove. Kako je tužitelj uredno izvršio svoju obvezu, a tuženik nije platio dužni iznos, to tužitelj predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova tužitelju, te ujedno predlaže protutužbeni zahtjev odbit kao neosnovan.             

 

              2. Tuženik u prigovoru na rješenje o ovrsi navodi kako su mještani K. podnijeli kolektivnu tužbu jer im je tužitelj isporučivao vodu koja nije bila zdravstveno ispravna. Tijekom postupka tuženik je podnio protutužbeni zahtjev kojim traži povrat plaćenih iznosa za isporučenu vodu i to razliku između plaćene cijene pitke vode i cijene za tehnološku vodu, koju je po tvrdnji tuženika tužitelj isporučivao u K.. Podneskom od  7. studenog 2018. tuženik je specificirao protutužbeni zahtjev i potražuje isplatu iznosa od 4.816,81 kn. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, a prihvatiti protutužbeni zahtjev tuženika uz naknadu troškova tuženiku.

 

              3. U dokaznom dijelu postupka sud je izvršio uvid u financijsku karticu potrošačkog mjesta s otvorenim računima na dan 6. studenog 2017.; izvadak iz obrtnog registra; rješenje Ministarstva zdravlja od 20. ožujka 2016.; analitičko izvješće re rezultate ispitivanja  na stranici 15. do 20. spisa; u   Opće i tehničke uvjete isporuke vodnih usluga od 18. rujna 2012.; Odluku o cijeni vodnih usluga; u Stručno mišljenje stanja kakvoće voda istočne Slavonije na stranici 42. spisa;  presliku računa na stranici 46. do 52. spisa, Odluka upravnog vijeća Hrvatskih voda od 5. listopada 2017.; račun na stranici 58. spisa; te račune na stranici 64. do 102. spisa; u Nalaz vještaka zajedno s prilozima uz taj nalaz sve na stranici 111. do 132. spisa; te Dopunski nalaz vještaka  zajedno s prilozima uz taj nalaz na stranici 140. do 264. spisa , Cjenik vodnih usluga na stranici 300. do 308. spisa, u nalaz vještaka Ljubice Šokčević iz lipnja 2021.

 

              4. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 2.622,94 kn na ime neplaćenih računa koje je tužitelj ispostavio tuženika za isporučenu vodnu uslugu, te zahtjev tuženika za isplatu iznosa od 4.816,81 kn na ime naknade štete.

                           

              5. Među stranka nije sporno da je tužitelj ovlašteni isporučitelj vodnih usluga u K. i da je tuženik korisnik tih usluga. Tužitelj je tuženiku obračunao isporučenu vodnu uslugu za razdoblje od siječnja 2017. pa do rujna 2017. u ukupnom iznosu od 2.622,94 kn, kako to proizlazi iz priložene kartice potrošača te kako je to utvrđeno vještačenjem po vještaku L. Š. u nalazu iz lipnja 2021.

 

6. Tužitelj je tuženiku ispostavio utužene račune za isporučenu vodnu uslugu i to na temelju Odluke o cijeni vodnih usluga broj 511/2014 od 21. ožujka 2014. (dalje: Odluka). Navedenom Odlukom je određena jedinična cijena vodnih usluga za korisnike u stambenim prostorijama za ostala naselja na vodoopskrbnom području javnog isporučitelja vodnih usluga i to: fiksni dio osnovne cijene vodnih usluga u iznosu od 10,95 kn/mj i osnovna  cijena vodne usluge javne vodoopskrbe (varijabilna) u iznosu od 3,44kn/m3. Točkom IV. stavak 1. Odluke je određeno da se usluga javne vodoopskrbe cijena vodne usluge obračunava prema isporučenoj količini vode očitanoj na glavnom vodomjeru mjesečno.

 

7. Iz utuženih računa je razvidno kako je tužitelj u svakom računu naznačio fiksni dio osnovne vijene u iznosu od 10,95 kn dok je varijabilni dio cijene odredio na način da je potrošene kubike vode pomnožio sa 3,44 kn. Ujedno je tužitelj u računima obračunao PDV u iznosu od13% te je obračunao i naknadu za zaštitu voda po  cijeni od 1,35 kn/m3, naknadu za korištenje vode po cijeni od 2,85 kn/m3 i naknadu za razvoj po cijeni od 2,00 kn/m3 isporučene količine vode očitane na glavnom vodomjeru. Naknadu za zaštitu voda i naknadu za korištenje voda, tužitelj je obračuna u skladu sa odredbama Zakona o financiranju vodnog gospodarstva ("Narodne novine" broj:153/09, 66/19, dok je cijena određena Uredbom o izmjenama

i dopuni Uredbe o visini naknade za korištenje voda ("Narodne novine" broj:82/10 i 10/14). Naknada za razvoj koju je tužitelj obračunao određena je Odlukom o naknadi za razvoj od 21. prosinca 2011. Grada Otoka i Odlukom o dopuni odluke o naknadi za razvoj Grada Otoka 10. ožujka 2014.

 

8. Među strankama nije sporna količina isporučene vode u  utuženom razdoblju, kao i visina obračunatih naknada. Naime, tuženik tvrdi kako je tužitelj kao isporučitelj  u razdoblju od prosinca 2014. pa do ožujka 2017. naplaćivao tuženiku isporučenu pitku vodu, ali je u stvari  isporučio tehnološku i zdravstveno neispravnu vodu, pa da je tako tužitelj počinio štetu tuženiku jer bi mu za tehnološku vodu pripadao niži iznos naknade. Stoga je tuženik  podnio protutužbu radi isplate iznosa od 4.816,81 kn na ime stjecanja bez osnove, da bi tijekom postupka naveo kako isto potražuje na ime naknade štete.

 

              9. Iz  Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga (stranica 22. do 34. spisa) razvidno je da je odredbom članka 1. stavak 3. propisano kako je Isporučitelj vodne usluge opskrbe  pitkom vodom i odvodnje otpadnih voda upravo tužitelj. Odredbom članka 40. Općih uvjeta je propisano kako je isporučitelj dužan osigurati kvalitetnu isporuku vodnih usluga, dok je člankom 41. stavak 1. istih Uvjeta propisano kako sa pod kvalitetnom isporukom vodne usluge javne vodoopskrbe podrazumijeva isporuka zdravstveno ispravne vode za piće. Ujedno je člankom 78. stavak 5. Općih uvjeta propisano kako korisnici usluga odnosno potrošači plaćaju izmjerenu količinu pitke vode iz vodoopskrbnog sustava prema važećoj cijeni određenoj Odlukom o cijeni vodnih usluga, a sukladno Zakonu o vodama.

 

              10. Iz navedenoga je razvidno kako je tužitelj bio dužan isporučiti pitku vodu korisniku koji je dužan i platiti cijenu za tu isporučenu pitku vodu. Međutim, sud je utvrdio kako tužitelj nije tuženiku odnosno korisnicima vodnih usluga  u K. isporučivao pitku vodu, nego zdravstveno neispravnu vodu.

 

              11. Iz rješenja Ministarstva zdravlja Klasa:UPII-541-02/15-03/15, Urbroj:534-07-1-1-3/3-16-8 od 20. ožujka 2016. (stranica 14. spisa) razvidno je kako je voda u K. zdravstveno neispravna i da zbog prirodnog sastava tla sadržava arsen, željezo, amonij i fosfate u količinama koje višestruko premašuju dozvoljenu količinu tih elemenata. Naime, Stručno povjerenstvo za vodu namijenjenu ljudskoj potrošnji je dozvolilo prekoračenje do 50 mgl, dok voda u K. sadržava 139 mgl.

 

12. Zbog povećane koncentracije nedopuštenih elemenata u vodi za ljudsku potrošnju, U. H. je donijelo Odluku kojom se odobrava izuzeće od plaćanja dijela naknade za korištenje voda obveznika s područja Komletinaca kojima je isporučena voda za koju je Ministarstvo zdravlja utvrdilo da nije zdravstveno ispravna za piće (stranica 56. spisa). Iz uputa koje su dostavljene tužitelju razvidno je kako su Hrvatske vode  tužitelju objasnile kako se obračunava dio naknade koji se izuzima od plaćanja i to na način da se od cijene zdravstveno ispravne vode isporučene putem javnog isporučitelja korisnicima vodnih usluga oduzme cijena tehnološke vode (stranica 126. spisa).

 

              13. Vještak L. Š. je utvrdila kako je tužitelj postupio po navedenoj uputi pa je za razdoblje od ožujka 2016. do rujna 2017. izvršio obračun na način da je količinu vode koja je isporučena tuženiku od 361 m3 pomnožio sa 2,05 kn i dobio iznos od 740,05 kn, koji je tužitelj priznao tuženiku na ime naknade za isporučenu vodu koja nije bila zdravstveno ispravna. Vještak je nadalje utvrdila kako je tužitelj utužene račune umanjio za iznos od 340,30 kn tako da je tuženik ostao dužan neplaćeni iznos od 2.622,94 kn.

 

14. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka jer je sačinjeno, jasno, pregledno i  skladno pravilima struke, te stranke nisu imale primjedbe na nalaz vještaka, osim što je tuženik predlagao da se izračun sačini prema cijenama za tehnološku vodu.

             

              15. Naime, tuženik protutužbom traži štetu koju je pretrpio time što je tužitelju plaćao cijenu za isporučenu vodu i to za zdravstveno ispravnu vodu, dok je tužitelj isporučio zdravstveno neispravnu vodu.

 

              16. Odlukom Upravnog vijeća Hrvatskih voda Klasa:003-06/17-01/0000007, Urbroj:374-1-10-17-5 od 25. rujna 2017, je odobreno izuzeće od plaćanja dijela naknade za korištenje voda za obveznike iz naselja K. kojima je isporučena voda koju je Ministarstvo zdravstva rješenjem utvrdilo da nije zdravstveno ispravna za piće zbog povećane koncentracije arsena. 

 

              17. Tužitelj je na temelju navedene Odluke Upravnog vijeća izvršio izuzimanje dijela naknade za korištenje voda i umanjenje proveo za razdoblje od 20. ožujka 2016. do 26. rujna 2017., odnosno za razdoblje u kojem isporučena voda nije bila sukladna Zakonu o vodi za ljudsku potrošnju i Pravilniku o parametrima sukladnosti i metodama analize vode za ljudsku potrošnju. Vještak je nespornim utvrdila kako je tužitelj, umanjio tuženiku iznos od 340,30 kn u utuženom razdoblju.    

 

              18. Zahtjev tuženika za povrat iznosa od 4.816,81 kn za razdoblje od siječnja 2015. do svibnja 2017. na ime stjecanja bez osnove, nije osnovan. Naime, tuženik je kao pravnu osnovu protutužbenog zahtjeva naveo stjecanje bez osnove. Međutim, u konkretnom slučaju tužitelj je naplatu isporučenih vodnih usluga vršio na temelju ugovornog odnosa koji je postojao među strankama i koji nije raskinut te na temelju ovlaštenja za isporuku vodnih usluga. Nije niti osnovan zahtjev za povrat navedenog iznosa na ime naknade štete, kako je to tuženik tijekom postupka naznačio. Naime, tijekom postupka tuženik nije dokazao da su ispunjene zakonske pretpostavke za naknadu štete u smislu odredbe članka 1045. i 1046. Zakona o obveznim odnosima                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                      

(„Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08, dalje: ZOO).

 

19. Odredbom čl. 1046. ZOO-a šteta je definirana kao umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti. Opće pretpostavke odgovornosti za štetu su: postojanje subjekta obveznog odnosa odgovornosti za štetu, štetna radnja, šteta, uzročna veza između štete i štetne radnje te protupravnost. Kod odgovornosti po osnovi krivnje - izvan ovih općih pretpostavki, treba postojati krivnja štetnika, a ona postoji kad je štetnik uzrokovao štetu namjerno ili grubom. Tijekom postupka tuženik nije dokazao niti jednu od ovih zakonskih pretpostavki za nastanak štete, pa se stoga protutužbeni zahtjev ukazuje neosnovanim.

 

20. Tuženik je predlagao vještačenja na okolnosti utvrđivanja visine eventualne štete, ali kako nije dokazao postojanje općih pretpostavki za štetu to je sud ovaj dokazni prijedlog odbio.

                                         

21. Cijeneći izvedene dokaze, te imajući u vidu kako je riječ o sporu male vrijednosti koji se vodi pred trgovačkim sudom, sud je utvrdio kako tužitelj ima valjanu i dospjelu tražbinu prema tuženiku u iznosu od 2.622,94 kn, koju tuženik nije platio, pa se tužbeni zahtjev ukazuje osnovanim i valjalo ga je prihvatiti te primjenom odredbe članka 451. stavak. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje:ZPP) platni nalog iz rješenja o ovrsi održati na snazi u tome dijelu. Ujedno je sud utvrdio kako protutužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 4.816,81 kn, nije osnovan, pa ga je valjalo odbiti u cijelosti.

             

22. Sud je tužitelju na utvrđene iznose tražbina priznao i zatezne kamate, na temelju odredbe članka 29. stavak 1. i 2. ZOO-a, od dospijeća pa do  isplate.

 

              23. U odnosu na prigovor litispedencije koji je tijekom postupka istaknuo tužitelj glede protutužbenog zahtjeva, ističe se kako taj prigovor nije osnovan, jer iz navoda punomoćnika tuženika s ročišta održanog 26. travnja 2018. (stranica 106. spisa) nedvojbeno proizlazi kako su mještani K. u travnju 2017. podnijeli kolektivni prigovor i reklamaciju na kvalitetu vode tužitelju. Dakle, nije riječ o kolektivnoj tužbi nego prigovoru koji je upućen tužitelju kao isporučitelju vodnih usluga.

 

              24. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a. Visina troškova odmjerena je prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15,  dalje: Ot) i Tarife sudskih pristojbi iz Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18).

 

              25. Tužitelju su priznati troškovi ovrhe i to: za  javnobilježničku nagradu u iznosu od 80,00 kn, trošak  u iznosu od 30,00 kn i materijalni trošak u iznosu od 30,00 kn, sve uvećano za PDV u iznosu od 35,00 kn, odnosno ukupan trošak ovrhe od 175,00 kn.

 

26. Sud je tužitelju priznao parnični trošak i to: za sastav podneska (Trb.8.t.1Ot) od 23. siječnja 2018., od 4. studenog 2018., u iznosu od po 500,00 kn, za zastupanje na ročištu (Tbr.9.toč.1.Ot) od 6. ožujka 2018., od 26. travnja 2018., od 4. listopada 2018.,  od 8. studenog 2018., od 22.ožujka 2021. i od 12. srpnja 2021.  u iznosu od po  500,00 kn, te trošak sastava žalbe na presudu od 1. prosinca 2018., u iznosu od 625,00 kn, sve  uvećano za PDV u iznosu od 1.156,25 kn, i  trošak vještačenja u iznosu od 6.000,00 kn, te je priznat trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 200,00 kn i na presudu u iznosu od 100,00, odnosno parnični trošak u iznosu od 12.081,25 kn.

 

27. Tužitelju nisu priznati parnični troškovi za sastav podneska od 28. veljače 2018. od 8. ožujka 2018., od 7. listopada 2018. i od 6. srpnja 2021., u iznosu od po 500,00 kn uvećano za PDV, jer to po ocijeni ovoga suda po svom sadržaju  nisu bili nužno potrebni podnesci za vođenje ovog spora. Nisu niti priznati troškovi pristupa ročištu za objavu presude u iznosu od po 250,00 kn uvećano za PDV, jer to po ocjeni ovoga suda nisu nužno potrebni troškovi za vođenje ovog spora, jer se presuda objavljuje na e-ploči suda. Naime, troškovi pristupa ročištu za objavu presude su nastali u ovom postupku, ali nisu bili nužno potrebni, jer se presuda objavljuje na e-ploči suda i dostavlja se strankama, pa i onoj stranci koja nije nazočila objavi. Cijeneći koji su troškovi bili nužno potrebni za vođenje ovog spora sud je tužiteljev zahtjev za naknadu parničnih troškova u ukupnom iznosu od 3.127,00 kn odbio kao neosnovan.

 

              28. Sijedom izloženog odlučeno je kao u izreci.

             

U Osijeku, 30. srpnja 2021.

 

                                                                                                                            S u d a c:

 

                                                                                                       mr. sc. MIRJANA BARAN

 

 

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu Visokom trgovačkom sudu RH u Zagrebu u roku  15 dana  putem ovog suda.