1

Poslovni broj: 22 Gž R-1599/2021-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 22 Gž R-1599/2021-2

 

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Dariji Horvat, kao sucu pojedincu, pravnoj stvari tužiteljice N. S. iz D., OIB:…, koju zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik iz Z., protiv tuženika P. b. S. I. iz Z., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnik A. P., odvjetnik iz Zajedničkog odvjetničkog ureda D. C. & A. P. iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1088/2019-45 od 16. travnja 2021., dana 30. srpnja 2021.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

              I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1088/2019-45 od 16. travnja 2021., u toč. I. izreke kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu razlike manje isplaćenih plaća u iznosu od 3.558,16 kn bruto s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom kako je navedeno u izreci, te zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 7.312,50 kn, kao i u toč. III. izreke.

 

              II Uvažava se žalba tužiteljice, preinačava se navedena presuda u toč. II. izreke u dijelu kojim je tužiteljica odbijena sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u iznosu od 312,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom, tako da se nalaže tuženiku naknaditi tužiteljici daljnji parnični trošak u iznosu od 312,50 kn, sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 16. travnja 2021. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

 

              III Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak žalbenog postupka u iznosu od 156,25 kn u roku od 15 dana.

 

              IV Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troška žalbe.

 

 

Obrazloženje

 

1.Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da tužiteljici isplati razlike manje isplaćenih plaća u iznosu od 3.558,16 kuna bruto sa zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose kako je to pobliže naznačeno u izreci presude osim u dijelu za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u izreci navedenim bruto iznosima u kom dijelu je zahtjev odbijen, te je naloženo je tuženiku da joj naknadi parnični trošak u iznosu od 7.312,50 kn, sa zateznim kamatama kako je navedeno u izreci (toč. I.), odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška za preostali dio preko dosuđenog (toč. II.), te je odbijen zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška kao neosnovan (toč. III.).

 

2.Protiv navedene presude u toč. I. izreke osim u dijelu za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u izreci navedenim bruto iznosima, te u toč. III. izreke žali se tuženik zbog žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19– dalje: ZPP). Predlaže da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda, uz naknadu parničnog troška i troška žalbe, podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

3.Protiv navedene presude u toč. II. izreke žalbu je podnijela tužiteljica po sadržaju zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da ovaj sud pobijani dio presude preinači, uz naknadu troška žalbe.

 

4.Žalba tuženika je neosnovana, dok je žalba tužiteljice osnovana.

 

5.U konkretnom slučaju radi se o zahtjevu za isplatu iznosa od 3.558,16 kn, dakle radi se o sporu male vrijednosti, budući se zahtjev odnosi na novčano potraživanje koje ne prelazi svotu od 10.000,00 kn (čl. 458. st. 1. ZPP).

 

6.Odredbom čl. 467. st. 1. ZPP propisano je da se presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

7.Radi navedenog ovaj sud nije razmatrao žalbene navode koji se odnose na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.

 

8.Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio ovaj sud je ustanovio da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP, na koju pazi po službenoj dužnosti, temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

 

9.Nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju sadržajem žalbe ukazuje žalitelj, jer prvostupanjska presuda sadrži jasne i određene razloge o odlučnim činjenicama, nije proturječna i ista se može ispitati.

 

10.Pobijanom presudom utvrđeno je da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu m. s., da joj je rad bio organiziran na način da radi prekovremeno, subotom, nedjeljom, na blagdan, noću i u smjenama, te da je tuženik u utuženom razdoblju od prosinca 2015. do travnja 2019. tužiteljici isplatio umanjene plaće na način:

 

              - da nije isplatio na ime dodatka za prekovremeni rad, koji je potrebno utvrditi kao razliku odrađenih sati u mjesecu i mjesečnog fonda radnih sati utvrđenog kao umnožak broja dana u mjesecu bez subota, nedjelja i blagdana sa 8 sati, iznos od 3.203,56 kn,

              - da je pogrešno obračunao naknade plaće u pogledu korištenja godišnjeg odmora naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad na koje tužiteljica ima pravo utvrđujući prosjek prethodno isplaćenih plaća od plaća koje su već umanjene po prethodnim osnovama, te nije isplatio iznos od 354,60 kn na ime naknade za godišnji odmor.

 

11.Pravilno je postupio sud prvog stupnja kada je prihvatio tužbeni zahtjev za isplatu bruto iznosa od 3.558,16 kn, pri čemu je pravilno uzeo nalaz i mišljenje vještaka kao temelj svoje odluke, jer je isti dan stručno i okolnosno, a matematičkom izračunu tuženik nije prigovorio.

 

12.U utuženom periodu primjenjuje Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja sklopljen 2. prosinca 2013. (Narodne novine, broj: 143/13- dalje: KU/13) koji se primjenjuje od 1. prosinca 2013., a koji je sklopljen na rok od 4 godine sukladno čl. 3., a prema čl. 23. ukoliko u vremenu važenja tog Ugovora ne bude sklopljen novi Kolektivni ugovor, nakon isteka roka na koji je KU sklopljen, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu, produženo se primjenjuju do sklapanja novog kolektivnog ugovora, a najduže tri mjeseca od isteka roka na koji je ovaj Ugovor sklopljen. Novi Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja sklopljen je 26. ožujka 2018. (Narodne novine, broj: 29/18- dalje: KU/18) te se primjenjuje od 1. ožujka 2018., a sklopljen je na rok od 12 mjeseci sukladno čl. 2. KU/18.

 

13.Pravo tužiteljice na isplatu dodataka na plaću proizlazi iz odredbi Kolektivnog ugovora, odnosno iz odredbi čl. 91. st. 3. Zakona o radu (Narodne novine, broj: 93/14, 127/17 i 98/19), koja propisuje da se pod plaćom podrazumijeva osnovna plaća i sva dodatna davanja bilo koje vrste koje poslodavac izravno ili neizravno, u novcu ili naravi, na temelju ugovora o radu, Kolektivnog ugovora, Pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radniku za obavljeni rad.

 

14.Člankom 47. st. 2. KU/13 i čl. 45. st. 2. KU/18 propisano je da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanje plaće.

 

15.Člankom 51. KU/13 propisano je uvećanje plaće radnika za rad noću, subotom, nedjeljom, prekovremeni rad i rad u drugoj smjeni te na blagdane, neradne dane utvrđene zakonom i rad na dan Uskrsa.

 

16.Člankom 57. KU, isto čl. 55. KU/18, propisano je da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću.

 

17.Pravilno je prvostupanjski sud prihvatio nalaz i mišljenje vještaka glede utvrđenja o ostvarenim prekovremenim satima od strane tužiteljice u utuženom razdoblju za rad na blagdan u radnome tjednu, budući da je vještak detaljno obrazložio svoj nalaz, a koji prekovremeni rad prema stavu ovog suda predstavlja ostvareni rad iznad efektivnog mjesečnog fonda sati u koji ne ulaze dani blagdana. Takav stav ima uporište u odredbi čl. 51. st. 9. i st. 10. KU, odnosno čl. 49. KU/18 prema kojima je prekovremeni rad svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, a redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu, odnosno na bazi 40-satnog radnog tjedna, s time da mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati. Dakle, redovni mjesečni fond sati predstavlja umnožak radnih dana u mjesecu sa 8, iz čega slijedi da se u taj fond sati ne ubrajaju dani blagdana, jer to nisu radni dani u smislu odredbe čl. 1. st. 2. Zakon o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj (Narodne novine, broj: 33/96, 96/01, 13/02, 112/05, 59/06, 55/08, 74/11, 130/11) pa je pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda utemeljeno na nalazu i mišljenju vještaka da prekovremeni rad tužiteljice predstavlja rad ostvaren iznad redovnog mjesečnog fonda radnih sati u koji ne ulaze dani blagdana.

 

18.Zaključak 153. i 148. Zajedničkog povjerenstva nisu u opreci te suštinski jednako reguliraju pitanje izračuna mjesečnog fonda radnih sati. Naime, iako Zaključak br. 153. definira fond radnih sati kao umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) s 8 sati, ispuštajući iz izračuna dane blagdana ili neradne dane, u taj fond sati se ne mogu ubrajati kao radni dani blagdani ili državni praznici, jer to nisu radni dani u smislu odredbe čl. 1. st. 2. Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj.

 

19.Kako oba Zaključka određuju da broj radnih sati mora biti jednak za sve radnike, neovisno rade li u jednakom ili nejednakom rasporedu, a Zajedničko povjerenstvo za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ne može drugačije definirati (ne)radne dane od Zakona o blagdanima i spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj, to je tužiteljici valjalo priznati rad na blagdan kao prekovremeni rad pod uvjetom da pada na dan od ponedjeljka do petka i da prelazi mjesečni fond radnih sati.

 

20.Radi navedenog temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno je kao u izreci.

 

21.Odluka o parničnom trošku (toč. I. izreke) pravilna je i zakonita kako u osnovi tako i u visini (čl. 155. st. 1. i čl. 154. st. 1. ZPP). Protivno žalbenim navodima tuženika pravilno je tužiteljici priznat trošak zastupanja po punomoćniku prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu nakon provedenog vještačenja, te trošak predujma uplaćenog za provođenje financijskog vještačenja u cijelosti, koji trošak je u ime i za račun tužiteljice uplatio Sindikat čiji je član tužiteljica, dakle ta uplata je bila u korist tužiteljice, bez ulaženja u međusobne pravne odnose tužiteljice i Sindikata.

 

22.Kad se tužbeni zahtjev odnosi na novčanu svotu, mjerodavnu vrijednost predmeta spora predstavlja novčani iznos koji potražuje tužiteljica u glavnom zahtjevu (čl. 40. st. 2. ZPP). U ovom predmetu radi se o stupnjevitoj tužbi te je tužiteljica nakon provedenog vještačenja naznačila vrijednost predmeta spora podneskom od 21. prosinca 2018. u skladu s odredbama čl. 35. st. 1. ZPP i čl. 186.b st. 3. ZPP, na način da potražuje isplatu 3.558,16 kn. Iz navedenih razloga, vrijednost predmeta spora je novčani iznos koji tužiteljica potražuje nakon provedenog vještačenja.

 

23.Osnovano međutim u žalbi ističe tužiteljica da je pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1., 155. st. 1. i 164. st. 3. ZPP istoj valjalo priznati zatraženi trošak pristupa na ročište za objavu presude, jer se radi o procesnoj dispoziciji tužiteljice da njezin punomoćnik na isto pristupi, što je i učinio dana 27. svibnja 2021., čime je taj trošak za tužiteljicu nastao i to u zatraženom iznosu od 312,50 kn (Tbr. 9./3., 42. i 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /Narodne  novine, broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15– dalje: Tarifa/).

 

24.Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci (čl. 380. toč. 2. i 3. ZPP).

 

25.Tužiteljici je primjenom Tbr. 10./5. Tarife dosuđen trošak žalbenog postupka u iznosu od 156,25 kn.

 

26.Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava žalbe protiv presude, jer sa istom nije uspio (čl. 154. st. 1. ZPP).

 

U Zagrebu 30. srpnja 2021.

 

 

                                                                                                                                                          Sudac

                                                                                                                                            Darija Horvat, v.r.