Republika Hrvatska                                                                                

Trgovački sud u Osijeku 

  Osijek, Zagrebačka 2

 

 

                                                                               Poslovni broj 10 P-108/2021-9

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Trgovački sud u Osijeku, po sucu pojedincu mr. sc. Mirjani Baran, u pravnoj stvari tužitelja P. - sanacijsko odlagalište d.o.o., OIB:..., K. I., M. G. 12, kojega zastupa punomoćnik J. M., odvjetnik u O. društvu M. & L., Z., Z. 4, protiv tuženika M. J., OIB:..., S. J., N. R. B. 13, kojega zastupa punomoćnik I. T., odvjetnik u Z., Z. 5/VIII, radi isplate iznosa od 870.158,01 kn, nakon glavne i javne rasprave zaključene 17. lipnja 2021. u nazočnosti punomoćnika stranaka i tuženika osobno, na ročištu za objavu sudske odluke održanom 30. srpnja 2021.

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

I. Tužbeni zahtjev tužitelja P. – sanacijsko odlagalište d.o.o., OIB:...,  K. I., M. G. 12 protiv tuženika M. J., OIB:..., S. J., N. R. B. 13, radi utvrđenja kako su: Ugovor o djelu od 11. siječnja 2016., Ugovor o djelu od 9. siječnja 2017. i Ugovor o djelu od 6. srpnja 2016., sklopljeni između društva P. – sanacijsko odlagalište j.d.o.o., OIB:...,  K. I., M. G. 12 kao Naručitelja i M. J., OIB:..., S. J., N. R. B. 13 kao Izvršitelja, ništeni i bez pravnog učinka, kao i zahtjev tužitelja da mu tuženik iznos od 870.158,01 kn (slovima:osamstosedmadesettisućastopedesetosamkuna i jedna lipa) zajedno s pripadajućim zateznima kamatama koje  teku na svaki pojedini iznos od dospijeća pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, kao i da tužitelju naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 62.750,00 kn (slovima:šezdesetdvijetisućesedamstopedesetkuna) zajedno s pripadajućim zateznima kamatama koje na taj iznos teku  od 30. srpnja 2021. pa do isplate po

 

 

 

 

 

 

2

 

Poslovni broj 10 P-108/2021-9

 

stopi koja se određuje za svako polugodište u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za  referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, sve u roku 15 dana, odbija se ako neosnovan.

 

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 46.550,00 kn. (slovima: četrdesetšesttisućapetstopedesetkuna), u roku 15 dana.

 

III. Zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 13.512,50 kn (slovima: trinaesttisućapetstodvanaestkuna i pedesetlipa), odbija se kao neosnovan.

             

                                                       

             

                                                                        Obrazloženje

             

 

1.          Tužitelj u tužbi kao i tijekom postupa u bitnome navodi kako je tuženik obavljao funkciju člana uprave, direktora tužitelja i to od osnivanja društva 2014. pa do 20. studenog 2017., kada je odlukom Skupštine tužitelja opozvan s te funkcije. Nadalje navodi kako je tuženik za vrijeme obavljanje te funkcije sklopio nekoliko ugovora kojima je tužitelja obvezao izvršiti isplatu tuženiku i to Ugovorom o djelu od 11. siječnja 2016. isplatu iznosa od 120.000,00 kn, Ugovorom o djelu od 6. srpnja 2016. u iznosu od 251.997,01 kn te Ugovorom o djelu od 9. siječnja 2017. u iznosu od 120.000,00 kn. Tako je tužitelj na temelju navedenih Ugovora isplatio tuženiku  ukupan iznos od 870.158,01 kn, od čega je tuženiku isplaćeno 471.997,01 kn, a ostatak predstavlja isplaćene doprinose za 1. i 2. stup mirovinskog osiguranja, doprinos za zdravstvo, te poreze. Tužitelj ujedno navodi kako je tuženik u navedenom razdoblju istovremeno obavljao funkciju člana uprave društva tužitelja i funkciju direktora društva P. d.o.o. regionalni centar za gospodarenje otpadom Sjevernozapadne  Hrvatske (dalje: P. d.o.o.) koje je osnivač i jedini član društva tužitelja. Tuženik je imao zasnovan radni odnos kod  društva P. d.o.o.  te je tamo i primao plaću koja je pokrivala i sav rad koji je tuženik obavljao kao član uprave tužitelja. Kako je sporne Ugovore tuženik sklopio sam sa sobom, to tužitelj smatra kako su ti Ugovori ništetni i ne proizvode pravni učinak, pa je stoga tuženik dužan vratit utuženu svotu jer je navedene iznose primio na temelju ništetnih ugovora, odnosno dužan je vratiti utuženi iznos na temelju stjecanja bez pravne osnove i na ime naknade štete. Stoga tužitelj predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova tužitelju.

 

2. Tuženik u odgovoru na tužbu kao i tijekom postupka ističe prigovor nedostatka procesnih pretpostavki za vođenje ovog postupka, odnosno izostanka odobrenja iz odredbe članka 273.a Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine" broj:111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152711, 111/12, 68/13, 110/15 i 40/19, dalje ZTD) te ističe kako je skupština društva Piškornica d.o.o. dala naknadno ovlast tuženiku za zaključenje spornih ugovora o

 

3

Poslovni broj 10 P-108/2021-9

 

 

djelu. Navodi kako je tuženik imao pravo na naknadu za obavljanje poslova člana uprave društva tužitelja, te da tuženik ne može biti odgovoran za štetu kako to tvrdi tužitelj. Tuženik je istaknuo u svom podnesku od 7. svibnja 2021. i prigovor zastare, jer da takav zahtjev zastarijeva u roku od tri mjeseca od saznanja za sklapanje pravnog posla povodom kojega se može tražiti naknada štete, odnosno da je novi direktor tužitelja, prema vlastitom priznanju saznao za te okolnosti odmah po imenovanju koje je bilo 27. studenoga 2017., a tužba u ovom predmetu je podnesena dvije godine kasnije 2. prosinca 2019. pa je u ovom predmetu nastupila  zastara tužbenog zahtjeva za naknadu štete. Tuženik ističe kako ne postoje razlozi ništavosti na koje se tužitelj poziva jer u članku 49. u vezi sa članak 3. ZTD-a nema  riječi o tome da bi ovlast za sklapanje ugovora sa samim sobom direktoru morala dati skupština društva majke kako tu konstruira tužitelj. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova tuženiku.

 

              3.        U dokaznom dijelu postupka sud je izvršio uvid u povijesni izvadak iz sudskog registra, u ugovore o djelu s obračunom dohotka i izvacima Z. banke, te izvješćima o primicima poreza na dohodak i prirezu za obvezna osiguranja, te potvrdama o isplaćenom primitku, dohotku, uplaćenom doprinosu, poreznu na dohodak i prirez, obračunski list naknade, sve na stranici 19. do 75. spisa, u povijesni izvadak iz sudskog registra na stranici 76. do 84. spisa, Ugovor o radu direktora od 12. travnja 2016., u financijska izvješća za 2016., u konsolidirano financijsko izvješće za 2016. sve na stranici 231. do 318. spisa, u odluku o pokretanju građanske parnice za naknadu štete od 20. rujna 2018., u zapisnik sa 26. sjednice Skupštine društva, u izvješće o radu P. d.o.o. za 2016. s prilozima uz to izvješće, sve na stranici 354. do 425. spisa, u društveni ugovor P. d.o.o., zapisnik sa 24. sjednice Skupštine društva, u zapisnik sa 26. sjednice Skupštine društva, optužnicu od 16. siječnja 2020., te je sud proveo dokaz saslušanjem svjedoka D. K., Ž. K., P. Š., te tuženika M. J.

 

4.      Tužbeni zahtjev nije osnovan.

 

5.               Tužbom se traži utvrđenje ništavosti Ugovora o djelu od 11. siječnja 2016., Ugovora o djelu od 9. siječnja 2017. i Ugovora o djelu od 6. srpnja 2016., koje je sklopio tuženik kao direktor tužitelja sa sobom. Zatim se traži povrat stečenog bez osnove i naknada štete u iznosu od 870.158,01 kn na temelju tih Ugovora o djelu za koje tužitelj smatra da su ništavi.

 

6.               Napominje se kako je tužitelj tijekom postupka predložio donošenje privremene mjere, o kojoj je odlučeno u posebnom postupku.

 

7. Svjedok D. K., župan Koprivničko-križevačke županije i po toj osnovi član društva P. d.o.o., a od 2015. i predsjednik skupštine toga društva, iskazivao je kako je nekoliko županija osnovalo društvo P. d.o.o. radi zbrinjavanja otpada u tom dijelu, te su osnovali i društvo P. - sanacijsko odlagalište j.d.o.o. s temeljnim kapitalom od 10,00 kn, a sve u cilju sanacije svih

 

4

Poslovni broj 10 P-108/2021-9

 

 

odlagališta i zbrinjavanja otpada na tome području. Dali su suglasnost tuženiku za osnivanje toga j.d.o.o. i da bude direktor toga j.d.o.o. no međutim nisu razgovarali o naknadi plaće direktora i u početku je gospodin J. radio pro bono. U međuvremenu je posao i promet narastao te su bili u zakonskoj obvezi osnovati d.o.o. pa je to društvo preoblikovano u d.o.o. Tužitelj nije imalo nadzorni odbor, a jedini osnivač je bilo društvo P. d.o.o. Raspravljali su o zahtjevu gospodina J. za isplatu naknade za vođenje društva j.d.o.o., međutim nikakva formalna odluka nije donesena. Bilo mu je poznato da si gospodin J. isplaćuje naknadu od 10.000,00 kn mjesečno ali mu nije bilo poznato na temelju čega se to isplaćuje. Ističe kako su u to vrijeme imali povjerenja u gospodina J. i smatra da je posao obavljao vrlo kvalitetno. Ističe kako je tuženik kao direktor na svim sastancima dolazio sa stručnom ekipom savjetnika, pravnika, ekonomista, poreznika, koji su im davali informacije i uvjerenje da se sve ispravno obavlja u društvu. Iskazuje kako nije primijetio stavku isplate plaća u konsolidiranom financijskom izvještaju Skupštine društva od svibnja 2017. Misli da tvrtka majka nije osigurala sredstva za rad tužitelja, jer je zamisao bila da se iz poslovanja tvrtke kćeri financira tvrtka majka glede saniranja otpada da se ne moraju koristiti sredstva iz proračuna županija. Poznato mu je da je društvo tužitelja poslovalo i da se povećavao temeljni kapital te da je direktor J. bio samostalan u vođenju društva sanacijskog odlagališta, jer nije bilo drugih tijela društva.

             

8. Svjedok Ž. K., župan Krapinsko-zagorske županije,  izjavio je kako je kao član društva zajedno sa ostalim članovima društva i član skupštine društva P. d.o.o., a po prijedlogu direktora J. osnovalo društvo P. j.d.o.o. sanacijsko odlagalište, Društvo d.o.o. je imalo dva dijela i to jedan dio koji se bavio pripremom dokumentacije glede centra za gospodarenjem otpadom, a s obzirom da smo u K. I. imali odlagalište za otpad u kojem se skupljao otpad iz ostalih dijelova Hrvatske. Po prijedlogu gospodina J. osnovano je j.d.o.o. koje bi se bavilo tim dijelom poslova, stoga su donijeli odluku o osnivanju sanacijskog odlagališta j.d.o.o. Društvo j.d.o.o.nije imalo vlastita tijela osim direktora i skupštinu društva koje je bilo u ovlasti gospodina J.. U trenutku formiranja društva j.d.o.o. postojala je izjava da društvo neće imati dodatne troškove pa stoga nije niti razmatrana naknada direktoru J. za rad u j.d.o.o. Na 24. sjednici Skupštine društva na dnevnom redu - točka 10. a i b,  je bila za isplatu nagrade, a druga za isplatu naknade direktoru za rad u iznosu od 10.000,00 kn mjesečno, no međutim  tražio je da se ta točka skine sa dnevnog reda jer nije bilo dobro obrazloženo i tražio je da se dodatno argumentira i dostavi dokumentacija za sljedeću sjednicu kako bi o tome mogli raspravljati i odlučivati, ali to nikada nije dostavljeno na sljedeću sjednicu. U tom trenutku je smatrao da zbog povećanja posla treba razmisliti o dva direktora društva i da na temelju dokumentacije donesu odluku. Međutim, u tom trenutku odluku o naknadi i nagradi direktoru J. za rad u društvu sanacijsko odlagalište nisu donijeli niti su tu odluku donijeli naknadno. U tom trenutku nije imao saznanja da si je direktor J. isplatio naknadu za sanacijsko odlagalište niti je imao bilo kakvih saznanja da se ta naknada isplaćuje. Na sjednici Županijske skupštine Koprivničko-križevačke županije jedan od vijećnika je postavio

 

 

 

5

 

Poslovni broj 10 P-108/2021-9

 

 

pitanje oko isplate nagrade odnosno naknade gospodinu J. i tada je stupio u kontakt sa ostalim županima te su sazvali izvanrednu skupštinu društva da bi gospodin J. mogao dati iskaz o tome. Konstatirali su da si gospodin J. nije imao pravo isplatiti nagradu i napraviti si ugovor o isplati bez odobrenja osnivača, pa je poslije toga krenuo postupak opoziva. Izjavljuje kako su bili zadovoljni s vođenjem poslova J. u odnosu na oba društva, a prema informacijama koje su dobivali od direktora J.. Sam čin isplate nagrade odnosno naknade za njih je bilo neprihvatljiv, jer su smatrali da će od dobiti društva kreirati politiku društva, a to  trebaju učiniti vlasnici društva. Iskazuje kako se tužitelj trebao financirati iz poslovanja odnosno ne bi niti osnivali društvo da nisu dobili informaciju od direktora J. odnosno da nisu smatrali da se to društvo može samo održati na tržištu svojim poslovanjem, te da mu je poznato da je društvo sanacijsko odlagalište tijekom poslovanje provelo dvije dokapitalizacije iz vlastitih sredstava i da je temeljni kapital dosegao 8 milijuna kuna. Ujedno navodi kako je gospodin J. kao direktor bio samostalan u vođenju poslova društva u okviru zakona i izjave o osnivanju društva. Ističe kako gospodin J. u sanacijskom odlagalištu nije imao pomoćnike direktora, jer je na raspolaganju imao stručne službe, a da su osnivači smatrali da ima potrebe za takvom osobom pomoćnika onda bi to i uveli odnosno odrediti sistematizacijom. Ističe kako mu je poznato da je dostavljeno konsolidirano financijsko izvješće za 2016. na skupštini od 2017. neposredno ujutro istog dana kada se trebala održavati Skupština i da takvo izvješće ne bi bilo na dnevnom redu da je on bio nazočan toj Skupštini jer je uvijek inzistirao da dokumentacije prođe stručne službe. Navodi kako je naknadno pročitao to konsolidirano financijsko izvješće.

 

              9. Svjedok P. Š. iskazuje da su osnovali više j.d.o.o. kako bi pomogli jedinicama lokalne samouprave da riješe problem otpada odnosno nelegalnih deponija, a što se tiče osnivanja društva sanacija odlagališta njega su osnovali iz razloga kako bi pomogli jedinicama lokalne samouprave da riješe problem kamo odvoziti otpad te ujedno i županijama da iz vlastitih sredstava ne moraju svake godine izdvajati velike iznose, a sve u cilju osnivanja regionalnog centra za gospodarenje otpadom. Gospodin J. je imao plan kako divlje odlagalište pretvoriti u legalno odlagalište i kako osigurati sredstva za funkcioniranje ne samo toga j.d.o.o. nego i majke P. d.o.o., te je stoga imenovan direktorom Sanacije odlagališta. Ne sjeća se da je u odluci o osnivanju Sanacije odlagališta bilo kakvo ograničenje glede postupanja gospodina J.. Osnivači nisu donijeli odluku da gospodin J. kao direktoru Sanacije odlagališta pripada naknada, odnosno nagrada za rad. Kada je društvo iskazalo dobit krenule su rasprave da bi gospodin J. trebalo dati određenu nagradu i potencijalno smanjiti obveze županija oko zbrinjavanja otpada. Nisu donijeli odluku o isplati nagrade iako su razgovarali da bi moglo biti 10 % od dobiti ili u nekakvom mjesečnom paušalu, naime odluka o isplati direktoru nije donesena jer nije bila niti prezentirana niti spremna u formalnom obliku, a on je smatrao da  kao osnivači P. d.o.o. nemamo niti pravo uplitati se, jer

 

 

6

 

Poslovni broj 10 P-108/2021-9

 

 

društvo Sanacijsko odlagalište nema nadzorni odbor niti skupštinu i da je to odluka direktora kao ovlaštene osobe koja vodi poslove društva te da mora raditi po Zakonu

o trgovačkim društvima. Poslije Skupštine društva u 2017. saznao je da si gospodin J. isplaćuje naknadu za rad. Ujedno odgovara kako u konsolidiranom financijskom izvješću, koje je primio za skupštinu društva nije uočio stavku isplate naknade direktoru, a ne sjeća se da je bio i nazočan na Skupštini jer je u tom trenutku bio u izborima. Ujedno iskazuje kako sredstva za početak rada Sanacijskog odlagališta odgovora nije osigurala majka – osnivač tuženika, te da mu je poznato da je tužitelj proveo dvije dokapitalizacije samofinanciranjem i da je temeljni kapital dosegao 8,5 milijuna kuna. Poznato mu je da je gospodin J. bio samostalan u vođenju poslova društva Sanacijsko odlagalište, te da gospodin. J. odnosno društvo j.d.o.o. nije imalo pomoćnika direktora i neku drugu osobu zaposlenu na teret menadžmenta toga društva, te ističe da je kao član Skupštine bio zadovoljan radom gospodina J., te da mu je Skupština dala razrješnicu za 2015. i 2016.

 

10. Tuženik M. J., iskazuje da je bio direktor društva P. j.d.o.o. od listopada 2014. do 2017., a u tvrtki majci od prosinca 2017. gdje je bio u radnom odnosu. Tvrtka P. d.o.o. je osnovala tužitelja. Prije toga je radio u društvu A. koja se bavila zbrinjavanjem otpada u Istočnoj Europi i bio član uprave i često boravio u RH i javljao se na natječaje, te je tako i upoznao navedene župane, a i oni su bili upoznati s njegovim radom jer su dolazili pogledati i zanimao ih je sustav gospodarenja otpadom. Pozvali su ga da dođe kod njih raditi te je bio prvi savjetnik u Regionalnom centru za gospodarenje otpadom, a potom su ga imenovali za direktora. U tom trenutku P. d.o.o. je imala minimalni temeljni kapital od 20.000,00 kn i bila bez poslovnih aktivnosti te je pokrenuo aktivnosti u tom društvu,  glede razvoja regionalnog centra za gospodarenje otpadom, financiranje te pripreme projekta za financiranje iz europskih fondova. Osnovano je više j.d.o.o. zbog zbrinjavanja i sanacije otpada na ilegalnim odlagalištima pa je između ostalog osnovan i tužitelj s temeljnim kapitalom od 10,00 kn da bi njegovim osobnim radom i zalaganjem to društvo imalo temeljni kapital 8,5 milijuna kuna sa 40 zaposlenika te 20 milijuna kuna prihoda. Radio je u obje tvrtke P. d.o.o. i Sanacija odlagalište i nije dobio naknadu za rad u Sanaciji odlagalište, no međutim  redovno je održavao sastanke s osnivačima i s njima neformalno razgovarao o naknadi za  rad, čime su se oni i složili. Konzultirao je stručnjake kako pravne, financijske i porezne te su mu rekli da je ovlašten sklapati ugovore odnosno voditi poslove društva pa je stoga i sklopio ugovore glede naknade za rad u društvu i pri tome su plaćeni svi potrebni porezi i doprinosi kako mu je i savjetovano. Svojim radom nije napravio nikakvu štetu niti jednom od ta dva društva već naprotiv pridonio samo koristi tim društvima. O njegovoj naknadi  se dogovarao sa županom K. i Š. kao predsjednikom skupštine i njemu je to bilo nesporno, a pogotovo što je dobio informaciju da je ovlašten sam donijeti takvu odluku pa stoga nije bilo potrebe da to pitanje stavlja na dnevni red skupštine.

             

 

 

 

7

Poslovni broj 10 P-108/2021-9

 

 

 

 

11. Sud je u postupku utvrdio:

-              društvo P. d.o.o. regionalni centar za gospodarenje otpadom Sjevernozapadne Hrvatske je jedini osnivač društva P.-sanacijsko odlagalište j.d.o.o., ovdje tužitelja,

-               član uprave društva P. d.o.o. je bio M. J., ovdje tuženik, koji je zastupao društvo samostalno i pojedinačno, bio JE u radnom odnosu i  isplaćivana mu je plaća na temelju Ugovora o radu direktora od 12. travnja 2016.,

-              jedini član uprave društva P.-sanacijsko odlagalište je bio M. J. i to u razdoblju od osnivanja društva 20. listopada 2014. pa sve do 20. studenog 2017. kada je opozvan s te funkcije, te je zastupao društvo samostalno i pojedinačno,

-               društvo P. –sanacijsko odlagalište j.d.o.o. nije u spornom razdoblju imalo nadzorni odbor, niti je u osnivačkom aktu  propisano koje poslove uprava društva može poduzeti samo uz prethodnu suglasnost glavne skupštine,

-              prigodom imenovanja M. J. na funkciju direktora društva P.-sanacijsko odlagalište j.d.o.o. nije ugovorena naknada za rad direktora toga društva,

-              društvo P.- sanacijsko odlagalište j.d.o.o. je kao naručitelj, zastupano po M. J. s M. J. kao izvršiteljem sklopilo Ugovor o djelu od 6. srpnja 2016., kojim se obvezalo platiti izvršitelju za poslove direktora u razdoblju od 1. siječnja do 31. prosinca 2016. iznos od 251.997,01 kn, te je na temelju toga Ugovora izvršena isplata 15. srpnja 2016. na račun tuženika u iznosu od 251.997,01 kn, te 18. srpnja 2016. na ime doprinosa i poreza iznos od 230.997,26 kn,

-               društvo P.- sanacijsko odlagalište j.d.o.o. je kao naručitelj, zastupano po M. J. s M. J. kao izvršiteljem sklopilo Ugovor o djelu od 11. siječnja 2016., kojim se obvezalo platiti izvršitelju za poslove direktora u razdoblju od 1. siječnja do 31. prosinca 2016. iznos od 120.000,00 kn, odnosno 10.000,00 kn mjesečno, te je na temelju toga Ugovora izvršena isplata 29. srpnja 2016. na račun tuženika u iznosu od 20.000,00 kn te isplata na ime doprinosa i poreza u iznosu od 18.333,34 kn, te je 6. rujna 2016. isplaćeno 20.000,00 kn  uvećano za poreze i doprinose u iznosu od 18.333,34 kn, pa je 12. siječnja 2016. izvršen prijeboj iznosa od 80.000,00 kn s pozajmicom koju je uzeo tuženik od tužitelja u iznosu od 80.000,00 kn na koji iznos je 13. prosinca 2016. plaćen porez i doprinosi u  iznosu od 73.333,36 kn,

-               društvo P.- sanacijsko odlagalište j.d.o.o. je kao naručitelj, zastupano po M. J. s M. J. kao izvršiteljem sklopilo Ugovor o djelu od 9. siječnja 2017., kojim se obvezalo platiti izvršitelju za poslove direktora u razdoblju od 1. siječnja do 31. prosinca 2017. iznos od 120.000,00 kn, odnosno 10.000,00 kn mjesečno, te je na temelju toga Ugovora izvršena isplata

 

 

 

 

8

 

Poslovni broj 10 P-108/2021-9

 

 

 

svakog mjeseca od veljače 2017. do  studenog 2017. u iznosu od 10,000,00 kn  te su plaćeni doprinosi i porez u iznosu od 5.716,37 kn.

 

12. Tužitelj smatra da su predmetni Ugovori o djelu ništetni ugovori u smislu članka 49. u vezi s člankom 41. stavak 3. ZTD-a, pa stoga potražuje od tuženika s osnova stečenog bez pravne osnove i s osnova nakade štete utuženi iznos.

 

13. Prema odredbi čanka 323. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, dalje:ZOO) u slučaju ništetnosti ugovora svaka

ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

 

 14. Zastupnik koji po zakonu zastupa trgovačko društvo ne smije bez posebne ovlasti tog društva nastupati kao druga ugovorna strana i s društvom sklapati ugovore u svoje ime i za svoj račun ( članak 49. u vezi s članka 41. stavak 1. i 3. ZTD-a). Riječ je o strogom propisu (zabrani) koja trgovačko društvo štiti od možebitne zloporabe položaja koje mogu počiniti zakonski zastupnici trgovačkog društva.

 

15. Sud je utvrdio kako između stranaka nije sporno da je  u  vrijeme sklapanja spornih Ugovora o djelu ista osoba - M. J. bio jedini direktor društva P. -sanacijsko odlagalište i jedini direktor osnivača društva P. d.o.o. koje je bilo jedini član društva P.-sanacijsko odlagalište.

 

16. Na temelju odredbe članka 41. stavak. 3 i članka 49. ZTD-a, članovi uprave ograničeni su u svojoj ovlasti za zastupanje u tome što bez posebne ovlasti društva ne mogu djelovati tako da ga zastupaju i da istodobno nastupaju kao druga ugovorna strana te sklapaju ugovor s društvom u svoje ime i za svoj račun, u svoje ime, a za račun drugih osoba, ni u  ime i za račun drugih osoba.

 

17. Prema navedenim zakonskim odredbama članovi uprave, kao zastupnici trgovačkih društava po zakonu, ograničeni su u svojoj ovlasti za zastupanje tako što bez posebne ovlasti društva ne mogu nastupati kao druga ugovorna strana i s društvom sklapati ugovore u svoje ime i za svoj račun. Za zabranu je, dakle, dovoljno da se član uprave nalazi u nekom od navedenih svojstava na obje ugovorne strane, jer to pobuđuje sumnju u postojanje sukoba interesa.

 

18. Dakle, da bi jedna te ista osoba sklopila ugovor o djelu kao zakonski zastupnik naručitelja s jedne strane i kao izvršitelj s druge strane, potrebno je da za sklapanje tog ugovora ima posebno ovlaštenje društva.

 

 

 

 

 

 

9

 

Poslovni broj 10 P-108/2021-9

 

 

19. Međutim, u predmetnom sporu situacija je specifična, budući da je u konkretnom slučaju M. J. u trenutku sklapanja spornih Ugovora o djelu bio jedini direktor društva P. - sanacijsko odlagalište, da društvo u tom trenutku nije imalo nadzorni odbor, te da je M. J. ujedno bio jedini direktor društva osnivača P. d.o.o., koje je ujedno jedini osnivač društva P. - sanacijsko odlagalište. Dakle, u tom trenutku jedna te ista osoba -M. J., je bila jedina osoba ovlaštena za zastupanje oba društva što bi značilo da ta osoba, ovdje tuženik sam sebi mora dati takvo ovlaštenje. S obzirom da je riječ o istoj osobi, životno je sigurno da ta osoba - M. J. ne bi sam sebi odbio dati ovlaštenje za sklapanje predmetnih Ugovora. Naime, tuženik, saslušan u ovom postupku je izjavio kako se prije sklapanja spornih ugovora savjetovao sa stručnjacima kako pravne tako i financijske i porezne struke.

 

20. Imajući navedemo u vidu, te cijeneći sve izvedene dokaze, kako svaki dokaz ponaosob tako i sve dokaze u međusobnoj sprezi, u ovom slučaju, po ocjeni ovoga suda, nije bilo potrebe da tuženik za sklapanje spornih Ugovora ima posebno ovlaštenje društva, odnosno osnivača, pa stoga sporni Ugovori o djelu nisu ništetni. Stoga se tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim Ugovora o djelu kao i povrata iznosa od 870.158,01 kn na ime stjecanje bez osnove i naknade štete ukazuje neosnovanim i valjalo ga je odbiti u cijelosti.

 

21. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 143/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje:ZPP). Visina troškova odmjerena je prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15,  dalje: Ot) i Tarife sudskih pristojbi iz Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18).

 

22. Tuženiku su priznati troškovi za sastav odgovora na tužbu (Tbr.8.t.1.Ot) u iznosu od 8.710,00 kn, za sastav podneska (Tbr.8.t.1.Ot) od 7. svibnja 2021. u iznosu od 8.710,00 kn, za zastupanje na ročištu (tbr.9.t.1.Ot) od 18.svibnja 2021., od 17. lipnja 2021. u iznosu od po 8.710,00 kn, sve uvećano za pripadajući PDV u iznosu od 8.710,00 kn, te je priznat trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu u iznosu od 2.500,00 kn, odnosno ukupan trošak u iznosu od 46.550,00 kn.

 

23. Tuženiku nije priznat trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu u traženom iznosu od 5.000,00 kn nego u iznosu od 2.500,00 kn, koliko iznosi sudska pristojba. Nije priznat niti trošak sastava odgovora na žalbu na rješenje od 7. lipnja 2021. u iznosu od 8.710,00 uvećano za PDV jer to nije bio nužno potreban trošak za vođenje ove parnice. Tuženiku nije niti priznat trošak pristupa ročištu za objavu presude u iznosu od 625,00 kn, jer to nije nužno potreban trošak jer se presuda objavljuje na e-ploči suda.

 

 

 

 

10

 

Poslovni broj 10 P-108/2021-9

 

 

24. Cijeneći koji su troškovi bili nužno potrebni za vođenje ove parnice sud je tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška u ukupnom iznosu od 13.512,50 kn, odbio kao neosnovan.

 

25. Sijedom izloženog odlučeno je kao u izreci.

             

U Osijeku, 30. srpnja 2021.

 

 

                                                                                                                                    S u d a c

 

                                                                                                             mr. sc. MIRJANA BARAN

 

 

 

 

 

 

 

 

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu Visokom trgovačkom sudu RH u Zagrebu u roku od 15 dana putem ovog suda.