1

Poslovni broj: 19 P-315/2020-11

 

                                              

 

 

 

 

Poslovni broj: 19 P-315/2020-11

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Trgovački sud u Osijeku, po sutkinji Marini Ljubičić Knežević, u pravnoj stvari tužitelja REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: …, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku, protiv tuženika I. d.o.o., OIB: …, Z., R. cesta 173, kojeg zastupa M. T., OIB: …, odvjetnica u Z., J. 20, radi 160.435,07 kn, nakon glavne i javne rasprave zaključene 6. srpnja 2021. u nazočnosti punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu sudske odluke održanom 30. srpnja 2021.

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

1.                 Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

" Utvrđuje se osnovanim osporavanje kojim je Republika Hrvatska osporila tražbinu i pravo na odvojeno namirenje I. d.o.o. iz Z.."

 

2.               Nalaže se tužitelju REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: …, naknaditi tuženiku I. d.o.o., OIB: …, Z., R. cesta 173, parnični trošak u iznosu od 7.227,00 kn (sedamtisućadvjestodvadesetsedamkuna), u roku petnaest dana.

 

 

Obrazloženje

 

 

1.               Tužitelj u tužbi u bitnom navodi kako je rješenjem Trgovačkog suda u Osijeku broj St-2/2015-1040 od 29. rujna 2020. upućen na pokretanje predmetnog parničnog postupka u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti rješenja te kako Ugovor o ustupanju tražbine između tuženika i D. gradnja d.o.o. ne udovoljava propisanim pretpostavkama, a iz razloga što se prijenos tražbine dokazuje javnom ili ovjerovljenom privatnom ispravom, odnosno iz razloga što ovjera potpisa na ugovoru nije kvalificirani dokaz o prijenosu tražbine. Također navodi kako je predmetni ugovor ništetan i bez pravnog učinka, a iz razloga što je rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj St-286/2018 od 10. prosinca 2018. određen prekid postupka do pravomoćnog okončanja upravnog postupka koji je D. gradnja d.o.o. pokrenulo protiv odluke o obustavi postupka predstečajne nagodbe, a sklapanje ugovora o ustupu nije u skladu sa čl. 29. Stečajnog zakona, odnosno nije bilo nužno za redovno poslovanje, pri čemu nije dostavljeno niti prethodno odobrenje. Ugovor je također ništetan jer je suprotan čl. 15. st. 2. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, odnosno obračunska plaćanja u uvjetima blokade računa su zabranjena ako je ispunjeni uvjet da se sklapanjem takvog ugovora u svojstvu vjerovnika onemogućuje ili izbjegava primitak ispunjenja obveze u novcu. Sklapanjem ugovora o ustupanju tražbine i njegovim izvršavanjem tuženik kao cesionar bi stekao imovinu koju po redovnom tijeku stvari ne bi mogao steći, dok bi vjerovnici D. gradnja d.o.o. kao cedenta bili isključeni iz mogućnosti namirivanja svojih tražbina, a koje bi po redovitom tijeku mogli ostvarivati. Tužitelj navodi kako je osnovna pobuda za sklapanje ugovora o ustupanju tražbine bilo pravno neosnovano pogodovanje cesionaru uz istovremeno pravno neosnovano namjerno oštećivanje vjerovnika, a riječ je o nedopuštenoj pobudi za koju su obje ugovorne strane znale, tako da je ugovor o ustupanju tražbine bez pravnog učinka, odnosno isti je ništetan. Također, sklapanje ugovora je u suprotnosti sa temeljnim načelima obveznog prava, prvenstveno načelu savjesnosti i poštenja, odnosno moralu društva pa je ugovor o ustupanju tražbine ništetan i po toj osnovi. Nadalje, ugovor o ustupu ne udovoljava pretpostavkama za upis hipotekarnog vjerovnika u zemljišnu knjigu tako da ne može imati niti pravo na odvojeno namirenje.

 

2.               Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnom navodi kako osporava tužitelju aktivnu legitimaciju, kao i pravnu te činjeničnu osnovu tužbe. Navodi kako je tužba nedopuštena, obzirom istom nisu obuhvaćene obje ugovorne strane ugovora o cesiji koji imaju položaj nužnih suparničara. Razlozi na kojima tužitelj temelji svoj tužbeni zahtjev ne predstavljaju dopuštene razloge utvrđivanja osnovanosti osporavanja jer je za predmetni postupak irelevantna činjenica kako je D. gradnja d.o.o. blokirano društvo kao i činjenica da bi tužitelj imao položaj vjerovnika u nekom budućem postupku u odnosu na D. gradnja d.o.o., a koje trgovačko društvo nema duga prema tužitelju, ne vodi se stečajni postupak te tužitelj nema osnova pozivati se da je vjerovnik u trenutno nepostojećem postupku. Tuženik navodi kako tužitelj ni na koji način nije oštećen pravnim poslom sklopljenim između tuženika i D. gradnja d.o.o. te kako sporni ugovor o ustupanju tražbine udovoljava svim formalnim pretpostavkama za valjanost ugovora i kako ugovor ne predstavlja ništetan pravni posao iz razloga što se račun D. gradnja d.o.o. nalazi u blokadi. Nadalje, na nekretnini upisanoj kod Općinskog suda u Slavonskom Brodu kao prvo u prednosnom redu upisano je založno pravo vjerovnika PAN-papirna industrija d.o.o., što je skraćena tvrtka pravnog prednika D. gradnja d.o.o. Nesporno je utvrđeno kako postoji valjani neprekinuti slijed stjecanja tražbine te kako ugovor o ustupu tražbine udovoljava pretpostavkama valjanosti.

 

3.               Podneskom od 2. travnja 2021. tužitelj se očitovao na odgovor na tužbu te u bitnom naveo kako se tužba temelji na tvrdnji kako ne postoji prethodno odobrenje povjerenika u predstečajnom postupku ili suda i kako je cedent – D. gradnja d.o.o. sklapanjem ugovora o cesiji onemogućio ili izbjegao primitak u gotovom novcu.

 

4.               U dokaznom dijelu postupka sud je izvršio uvid u rješenje Trgovačkog suda u Osijeku broj St-2/2015-1040 od 29. rujna 2020. (str. 5-7 spisa), Ugovor o ustupanju tražbine sklopljen između D. gradnja d.o.o. kao cedenta i tuženika kao cesionara od 18. rujna 2019. (str. 8-10 spisa), rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu broj St-286/18-6 od 10. prosinca 2018. (str. 11-12 spisa), prijedlog za pokretanje stečajnog postupka nad dužnikom D. gradnja d.o.o. Financijske agencije, Regionalnog centra Zagreb, Klasa: UP-I/110/07/15-01/8846, Ur.br.: 04-06-18-8846-138 od 29. siječnja 2018. (str. 13 spisa), izvadak iz zemljišne knjige Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Zemljišnoknjižnog odjela Slavonski Brod od 5. studenoga 2019. za kč.br. 81/2 i 81/4, upisane u zk.ul. 1700, k.o. Sibinj (str. 14-15 spisa), suglasnost D. gradnja d.o.o. od 18. rujna 2019. (str. 27 spisa), presudu Županijskog suda u Splitu broj Gž-145/2016-1 od 5. svibnja 2016. (str. 28 spisa), povijesni izvadak iz sudskog registra za P.-papirna industrija - T. kartona i kartonske ambalaže, d.o.o. od 25. veljače 2021. (str. 29-71 spisa) i povijesni izvadak iz sudskog registra za D. gradnja d.o.o. od 25. veljače 2021. (str. 72-76 spisa).

 

5.               Tužbeni zahtjev je neosnovan.

 

6.               Nisu sporne činjenice kako su D. gradnja d.o.o. kao cedent i tuženik kao cesionar 18. rujna 2019. zaključili Ugovor o ustupanju tražbine (Ugovor) kojim Ugovorom je D. gradnja d.o.o. ustupilo tuženiku svoje dospjele tražbine, odnosno novčano potraživanje u ukupnom iznosu od 160.435,07 kn i to na ime sredstava po OV-4799/99 i OV-4800/99 sve od 7. svibnja 1999. - ZK-1700 Sibinj (čl. 1. Ugovora), a koje ima prema P. – T. d.d. u stečaju.

 

7.               Nesporno je i kako je 18. rujna 2019. dana suglasnost zakonskom zastupniku D. gradnja d.o.o. za sklapanje predmetnog ugovora o cesiji sa tuženikom (str. 27 spisa).

 

8.               Također nije sporno kako je rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu broj St-286/18-6 od 10. prosinca 2018. (str. 11-12 spisa) prekinut postupak povodom prijedloga predlagatelja Financijske agencije Zagreb, Regionalni centar Zagreb za otvaranje stečajnog postupka nad dužnikom D. gradnja d.o.o. do pravomoćnog okončanja pokrenutog upravnog spora (str. 11-13 spisa).

 

9.               Nesporno je i kako je D. gradnja d.o.o. pravni prednik P. – papirne industrije d.o.o., a što proizlazi iz str. 2. rješenja Trgovačkog suda u Osijeku broj St-2/2015-1040 od 29. rujna 2020., povijesnog izvatka iz sudskog registra za P.-papirna industrija - T. kartona i kartonske ambalaže, d.o.o. od 25. veljače 2021. (str. 29-71 spisa) i povijesnog izvatka iz sudskog registra za D. gradnja d.o.o. od 25. veljače 2021. (str. 72-76 spisa)., kako je predmetno trgovačko društvo bilo razlučni vjerovnik na nekretnini upisanoj u zk.ul. br. 1700, k.o. Sibinj, kč.br. 81/2 i 81/4 te kako je tuženik na temelju predmetnog ugovora o cesiji postao razlučni vjerovnik na opisanoj nekretnini, a što je tužitelj osporio.

 

10.          Među parničnim strankama sporna je aktivna legitimacija i osnova tužbenog zahtjeva, odnosno je li ugovor o cesiji ništetan, kao i činjenica je li tužba dopuštena, obzirom istom nisu obuhvaćene obje ugovorne strane ugovora o cesiji, a koje po navodima tuženika imaju položaj nužnih suparničara.

 

11.          Vezano za aktivnu legitimaciju, sud je izvršio uvid u rješenje Trgovačkog suda u Osijeku broj St-2/2015-1040 od 29. rujna 2020. (str. 5-7 spisa) te utvrdio kako je tužitelj predmetnim rješenjem kao razlučni vjerovnik upućen u parnicu radi utvrđivanja osnovanosti osporavanja tražbine ovdje tuženika u iznosu od 160.435,07 kn.

 

12.          Dakle, neosnovani su navodi tuženika kojima spori aktivnu legitimaciju tužitelja, a iz razloga što je tužitelj upućen na pokretanje ovog parničnog postupka i to rješenjem koje je doneseno tijekom stečajnog postupka nad dužnikom P. – papirna industrija – T. dioničko društvo u stečaju.

 

13.          U odnosu na navod tuženika kako je tužba nedopuštena, obzirom istom nisu obuhvaćene obje ugovorne strane ugovora o cesiji, a koje imaju položaj nužnih suparničara, sud je utvrdio kako je isti neosnovan.

 

14.          Naime, tužitelj tužbenim zahtjevom zahtjeva da se utvrdi osnovanim osporavanje kojim je tužitelj osporio tražbinu i pravo na odvojeno namirenje tuženika, kao što je i upućen rješenjem broj St-2/2015-1040 od 29. rujna 2020., a ne utvrđenje nedopuštenosti ugovora o cesiji tako da tužitelj nije bio dužan u ovom postupku kao tuženika navesti i D. gradnja d.o.o.

 

15.          Tijekom postupka tužitelj je isticao kako ugovor o cesiji ne udovoljava propisanim pretpostavkama, odnosno kako ovjera potpisa na ugovoru nije kvalificirani dokaz o prijenosu tražbine.

 

16.          Čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; u daljnjem tekstu ZOO) propisano je kako vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga.

 

17.          Sud je brižljivo proučio odredbe Glave VI., Odjeljka 1., Odsjek 1. pod nazivom Ustup tražbine (cesija) i izvršio uvid u Ugovor o ustupanju tražbine (str. 8-10 spisa) te utvrdio kako isti udovoljava propisanim pretpostavkama za njegovu valjanost, tako da su navodi tužitelja u ovom dijelu neosnovani.

 

18.          Tužitelj tijekom postupka ističe kako je ugovor o cesiji sklopljen između D. gradnja d.o.o. i tuženika ništetan, a iz razloga što za njegovo sklapanje nije bilo dano prethodno odobrenje, sklopljen je u trenutku blokade računa D. gradnja d.o.o. i iz nedopuštene pobude te iz razloga što je suprotan moralu društva.

 

19.          Uvidom u rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu broj St-286/18-6 od 10. prosinca 2018. (str. 11-12 spisa) i prijedlog za pokretanje stečajnog postupka nad dužnikom D. gradnja d.o.o. Financijske agencije, Regionalnog centra Zagreb, Klasa: UP-I/110/07/15-01/8846, Ur.br.: 04-06-18-8846-138 od 29. siječnja 2018. (str. 13 spisa) sud je utvrdio kako je Financijska agencija podnijela prijedlog za pokretanje stečajnog postupka nad D. gradnja d.o.o. i to 31. siječnja 2018., obzirom je 4. siječnja 2018. nagodbeno vijeće obustavilo postupak predstečajne nagodbe nad predmetnim dužnikom. Nadalje, utvrđeno je i kako je dužnik D. gradnja d.o.o. predložilo prekid postupka do pravomoćnosti odluke upravnog suda povodom tužbe D. gradnja d.o.o. protiv rješenja nagodbenog vijeća kojim se postupak predstečajne nagodbe nad D. gradnja d.o.o. obustavlja i rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, kojim rješenjem je odbijena žalba dužnika protiv prvostupanjskog rješenja, a u kojem pokrenutom upravnom postupku traži da se ponište navedena rješenja. Zaključno, utvrđeno je i kako je predmetni stečajni postupak nad D. gradnja d.o.o. prekinut do pravomoćnog okončanja pokrenutog upravnog spora.

 

20.          Tužitelj navodi kako D. gradnja d.o.o. u trenutku sklapanja ugovora o cesiji nije imalo odobrenje za sklapanje predmetnog ugovora, obzirom je predstečajni postupak bio u tijeku te je iz tog razloga ugovor ništetan.

 

21.          Sud je, kao što je navedeno u odlomku br. 19. obrazloženja ove presude, izvršio uvid u rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu te utvrdio kako je postupak povodom prijedloga za otvaranje stečajnog postupka nad D. gradnja d.o.o. prekinut, a postupak prestečajne nagodbe nad istim je obustavljen.

 

22.          Čl. 158. st. 1. Stečajnog zakona ("Narodne novine", broj 71/15 i 104/17; u daljnjem tekstu SZ) propisano je kako pravne posljedice otvaranja stečajnog postupka nastupaju u trenutku kad je rješenje o otvaranju stečajnoga postupka objavljeno na mrežnoj stranici e-Oglasna ploča sudova.

 

23.          Dakle, u trenutku sklapanja ugovora o cesiji još uvijek nije bio otvoren stečajni postupak nad D. gradnja d.o.o., dok je postupak predstečajne nagodbe bio obustavljen te nije bilo potrebno odobrenje za sklapanje ugovora.

 

24.          Nadalje, tužitelj ističe kako je D. gradnja d.o.o. bio blokiran račun u vrijeme sklapanja ugovora o cesiji te kako je iz tog razloga ugovor o cesiji ništetan.

 

25.          Čl. 15. st. 1. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine", broj 68/18) propisano je kako je obračunsko plaćanje namira međusobnih novčanih obveza i potraživanja između sudionika obračunskog plaćanja bez uporabe novčanih sredstava, a provodi se ustupom potraživanja, asignacijom te drugim oblicima namire međusobnih novčanih obveza i potraživanja, dok je st. 2. istoga članka propisano kako ovršenik – poslovni subjekt ne smije sklapati ugovore radi obračunskog plaćanja ako u Jedinstvenom registru računa ima oznaku blokade računa, odnosno zabranu raspolaganja oročenim novčanim sredstvima, ako tim obračunskim plaćanjem kao vjerovnik tražbine onemogućuje ili izbjegava primitak ispunjenja obveze u novcu.

 

26.          Čl. 322. st. 1. ZOO-a propisano je kako ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva, ništetan je osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo, dok je st. 2. istoga članka propisano ako je sklapanje određenog ugovora zabranjeno samo jednoj strani, ugovor je valjan ako u zakonu nije što drugo predviđeno za određeni slučaj, a strana koja je povrijedila zakonsku zabranu snositi će odgovarajuće posljedice.

 

27.          Suprotno navodima tužitelja, blokada računa D. gradnja d.o.o. nije razlog za ništetnost predmetnog ugovora o cesiji, obzirom je sklapanje istog bilo zabranjeno samo jednoj ugovornoj strani (D. gradnja d.o.o.) pa je ugovor valjan.

 

28.          Čl. 373. st. 1. i 2. ZOO-a propisano je kako pobude iz kojih je ugovor sklopljen ne utječu na njegovu valjanost, ali ako je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor i ako je to drugi ugovaratelj znao ili morao znati, ugovor će biti bez učinka.  

 

29.          Tužitelj tijekom postupka navodi kako je Ugovor o cesiji suprotan moralu društva te kako je osnovna pobuda za sklapanje ugovora bilo pravno neosnovano pogodovanje cesionaru (ovdje tuženiku) uz istovremeno pravno neosnovano namjerno oštećivanje vjerovnika, no tužitelj nije sudu dostavio niti jedan dokaz na kojem temelji svoj zahtjev, a što je bio dužan učiniti na temelju čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; u daljnjem tekstu ZPP) pa je sud utvrdio kako su njegovi navodi neosnovani.  

 

30.          Materijalnu dokumentaciju u spisu sud je prihvatio kao vjerodostojnu, a ista tijekom postupka nije bila dovedena u sumnju.

 

31.          Nakon provedenog dokaznog postupka, sud je utvrdio kako tuženiku nije bilo potrebno odobrenje za sklapanje ugovora o cesiji, a koji ugovor udovoljava svim pretpostavkama za njegovo sklapanje te kako isti nije ništetan pa je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

 

32.          Sud je odbio dokazni prijedlog tuženika za pribavom zbirke isprava za zk.ul. br. 1700, k.o. Sibinj od Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Zemljišno knjižnog odjela Slavonski Brod, obzirom iz istog proizlaze nesporne činjenice u ovom postupku, odnosno kako je na spornoj nekretnini kao prvo u prednosnom redu bilo upisano založno pravo P. – P. industrija d.o.o., odnosno pravnog prednika D. gradnja d.o.o.

 

33.          Odluku o naknadi parničnih troškova sud je donio primjenom odredbi ZPP-a i to čl. 151., čl. 154. st. 1., čl. 155. i čl. 164. st. 1. i st. 4., a visina istih odmjerena je prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15; u daljnjem tekstu OT) i Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine", broj 53/19).

 

34.          Sud je tuženiku priznao trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 7.227,00 kn, odnosno tuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu od 2. ožujka 2021. u iznosu od 2.500,00 kn (Tbr. 8. t. 1. OT) uvećano za PDV, trošak zastupanja na ročištu održanom 6. srpnja 2021. u iznosu od 2.500,00 kn (Tbr. 9. t. 1. OT) uvećano za PDV, kao i trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu u iznosu od 977,00 kn (Tar. br. 1. t. 2.).

 

35.          Slijedom navedenog, riješeno je kao u izreci.             

 

U Osijeku 30. srpnja 2021. 

 

 

Zapisničar:                                                                                                                 Sutkinja:

Sanda Gučić                                                                                     Marina Ljubičić Knežević

 

 

 

 

 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu Visokom Trgovačkom sudu RH u Zagrebu u roku od 15 dana putem ovog suda.

 

Rokovi za žalbu ne teku od 1. do 15. kolovoza (čl. 348. st. 4. ZPP-a).