REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U PAZINU
Franjevačke stube 2
52000 Pazin
P 754/2020-56
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Pazinu po sucu mr. sc. Emanuelu Radoloviću u pravnoj stvari I.
tužiteljice S. N. iz N. Y., S., 350 E, 62nd S.. A.. 5 E, OIB, koju zastupa punomoćnik M. Č., odvjetnik u P. – P., F. 11/III, protiv I. tuženice O. P. iz P. – P., S. prilaz 15, OIB, koju zastupa punomoćnica Ž. Č. L., odvjetnica u P. – P., T. P. 4, II. tuženika C. N. iz S.-a, N. Y. 111103-0199, P. B. 3199 A., III. tuženika J. N. iz S.-
a, P. 18428, H., 118 M. L., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon glavne rasprave zaključene 16. lipnja 2021. u prisutnosti tužiteljice, zamjenika njezinog punomoćnika T. M., I. tuženice O. P. i njezine punomoćnice, 30. srpnja 2021.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim je tužiteljica zatražila da se proglasi
nedopuštenom ovrha koja se vodi kod Općinskog suda u Puli – Pola pod posl. br.
Ovr 1597/14 po prijedlogu I. tuženice O. P. kao ovrhovoditeljice prodajom
nekretnine k. č. 2014 zgr., etažno vlasništvo, kuća u P., K. 33, K. 35,
K. 37 i K. 39, podul. br. 168-335, površine 240 m2, upisane u zk. ul.
15277 k. o. P., a koja u vlasničkom listu dolazi upisana pod rednim brojem: 168.
suvlasnički dio: 1/168 etažno vlasništvo (E-168) s kojim je povezano pravo vlasništva
na stanu br. 1 u prizemlju, koji se sastoji od dvije sobe, dnevnog boravka, kuhinje i
nusprostorija (garderobni prostor, ugrađeni ormari, blagovaone, izbe, kupaonice,
hodnika, degažmana i lođe), ukupne površine 66,01 m2, i to na suvlasničkom udjelu
tužiteljice od ½ dijela.
II. Nalaže se tužiteljici naknaditi I. tuženici O. P. troškove postupka
isplatom 2.500,00 (dvijetisućepetsto) kuna u roku od 15 dana.
III. U preostalom dijelu zahtjev I. tuženice O. P. za naknadu troškova postupka se odbija.
IV. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka.
Obrazloženje
1. 1. Tužiteljica je podnijela tužbu protiv tuženika R. N. i O.
P. radi proglašenja nedopuštenom ovrhe koja se vodi kod O. suda u
P. – P. pod posl. br. Ovr 1597/14 na nekretnini k. č. 2014 zgr. zk. ul. 15277 k. o.
P., br. podul. 1, etažno vlasništvo, u naravi kuća u P., K. 33, K. 35,
K. 37 i K. 39, podul. br. 1-167, zajedno sa zajedničkim uređajima i
opremom zgrade u suvlasničkom dijelu kojeg predstavlja: 1. etaža: 1/167 s kojom je
povezano pravo vlasništva na posebnom dijelu zgrade i to trosoban stan br. 1 u
prizemlju, ukupne površine 66,01 m2, koji se sastoji od dvije sobe, dnevnog boravka,
kuhinje i nusprostorija (garderobni prostor, ugrađeni ormari, blagovaone, izbe,
kupaonice, hodnika, degažmana i lođe), i to na suvlasničkom udjelu tužiteljice od ½
dijela.
1. 2. U obrazloženju tužbe navedeno je da je tužiteljica rješenjem Općinskog
suda u Puli – Pola posl. br. Ovr 1597/14 od 27. travnja 2015. upućena da pokrene
parnicu radi proglašenja nedopuštenom ovrhe na njezinom suvlasničkom dijelu
navedenog stana. Taj ovršni postupak pokrenula je tuženica O. P. kao
ovrhovoditeljica protiv R. N. kao ovršenika, radi naplate novčane
tražbine. Predmetni stan predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice i R.
N. te se tužiteljica smatra suvlasnicom u ½ dijela. R. N. je taj
stan stekao ugovorom o kupoprodaji sklopljenim 16. srpnja 2008. od prodavatelja
I. H.. Tužiteljica je s R. N. sklopila brak 1. ožujka 2005.
odnosno tri godine prije nego što je stan kupljen. Zbog toga taj stan predstavlja
bračnu stečevinu jer se radi o imovini stečenoj radom bračnih drugova odnosno jer
potječe od te imovine.
2. Tuženica O. P. je u odgovoru na tužbu osporila tužbeni zahtjev.
Tužiteljica nije supruga R. N., a vjenčani list od ožujka 2005. ne
predstavlja valjani dokaz za utvrđivanje njezinog bračnog statusa s R.
N.. Osim toga predmetni stan ne predstavlja bračnu stečevinu jer je
R. N. taj stan kupio vlastitim sredstvima, iz vlastite ušteđevine, što čini
njegovu vlastitu imovinu, a ne bračnu stečevinu. Stan je kupljen za cijenu od
95.000,00 eura te nije moguće da je u samo tri godine navodnog braka stečena
imovina za kupnju nekretnine u tako velikom iznosu. Prema tome sredstva za kupnju
nekretnine bila su osigurana isključivo iz ušteđevine R. N., pa stan
predstavlja njegovu vlastitu imovinu. Tuženica O. P. je istaknula i da je
prilikom podnošenja prijedloga za ovrhu na predmetnoj nekretnini postupala s
povjerenjem u zemljišne knjige budući da iz zemljišnih knjiga ne proizlazi da bi
tužiteljica bila suvlasnicom te nekretnine. Niti prilikom pregovora u vezi kupoprodaje
nekretnine u vlasništvu tuženice O. P., a iz kojeg pravnog posla je
proizašla njena tražbina prema R. N., radi čije prisilne naplate je i
pokrenut ovršni postupak, tužiteljica niti jednom riječju nije spomenula da bi ona i
R. N. bili u braku, a osobito ne da zajednički kupuju nekretninu ili da bi
se radilo o bračnoj stečevini. Prilikom tih pregovora tužiteljica se je predstavljala kao
punomoćnica R. N., a nikako kao njegova supruga te je izričito navela
da će R. N. kupoprodajnu cijenu isplatiti iz svoje imovine. Tužiteljica je
dobro znala za obvezu R. N. na plaćanje kupoprodajne cijene iz tog
ugovora. Iako svjesna da on svoju obvezu nije izvršio, ona nikada nije pokrenula
odgovarajući postupak radi uknjižbe svog prava vlasništva na toj nekretnini, već je to
učinila tek tri godine od donošenja rješenja kojim je određena ovrha na predmetnoj
nekretnini. Da bi tužiteljica i R. N. bili u braku, tuženica O. P.
je saznala tek u ovršnom postupku u trenutku podnošenja prigovora treće osobe.
Ovakvo ponašanje tužiteljice je u direktnom neskladu s načelom savjesnosti i
poštenja i dobrom vjerom te je isključivo usmjereno na otežavanje urednog namirenja
tražbine tuženice Olivere Poletan.
3. 1. U podnesku od 29. siječnja 2016. tužiteljica je istaknula kako je
pravomoćnom presudom Općinskog suda u Puli – Pola, Stalne službe u Rovinju –
Rovigno posl. br. P Ob 310/2015 od 28. kolovoza 2015. utvrđena suvlasnicom u ½
dijela na predmetnom stanu. Tuženica O. P. nije bila savjesna i poštena,
pa ju ne štiti načelo povjerenja u potpunost i istinitost zemljišnih knjiga. R.
N. nije nikada izjavio da će cijenu za kupnju stana isplatiti iz svoje imovine. U
ugovoru o kupoprodaji je samo R. N. naveden kao kupac. Takvu
odluku donesli su on i tužiteljica kao bračni drugovi te to predstavlja njihovu privatnu
stvar. Osim toga tužiteljica nema hrvatsko državljanstvo, dok je R. N.
hrvatski državljanin, što onda pravno olakšava postupak uknjižbe prava vlasništva na
nekretnini. R. N. je 1. kolovoza 2008. specijalnom punomoći ovlastio
tužiteljicu kao njegovu suprugu, a što je posebno naglašeno u punomoći, da
poduzima sve pravne radnje koje bude potrebno poduzimati te da preuzima stvari
dospjele iz New Yorka. Ta punomoć nije mogla ostati nepoznata tuženici O.
P. sve do dana podnošenja prijedloga za ovrhu. Nelogično je da bi tužiteljica
najprije prikrivala da je u braku s R. N., a onda par dana nakon
toga prihvatila specijalnu punomoć da ga zastupa kao njegova supruga. Tužiteljica
se u svim pravnim, a i ostalim životnim radnjama koristi prezimenom N., dakle
svojim udatim prezimenom.
3. 2. 1. U podnesku od 3. siječnja 2019. tužiteljica je odredila tužbeni zahtjev u
skladu s upisom u zemljišnoj knjizi na način da je zatražila da se proglasi
nedopuštenom ovrha koja se vodi kod Općinskog suda u Puli – Pola pod posl. br.
Ovr 1597/14 po prijedlogu I. tuženice O. P. kao ovrhovoditeljice prodajom
nekretnine k. č. 2014 zgr., etažno vlasništvo, kuća u P., K. 33, K. 35,
K. 37 i K. 39, podul. br. 168-335, površine 240 m2, upisane u zk. ul.
15277 k. o. P., a koja u vlasničkom listu dolazi upisana pod rednim brojem: 168.
suvlasnički dio: 1/168 etažno vlasništvo (E-168) s kojim je povezano pravo vlasništva
na stanu br. 1 u prizemlju, koji se sastoji od dvije sobe, dnevnog boravka, kuhinje i
nusprostorija (garderobni prostor, ugrađeni ormari, blagovaone, izbe, kupaonice,
hodnika, degažmana i lođe), ukupne površine 66,01 m2, i to na suvlasničkom udjelu
tužiteljice od ½ dijela.
3. 2. 2. U tom podnesku je istaknula i da je pravomoćnom presudom
Općinskog suda u Puli – Pola naloženo R. N. da tuženici O.
P. isplati 105.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti, ali i da je tuženici O.
P. naloženo da R. N. izda tabularnu ispravu podobnu za upis
prava vlasništva na stanu koji se nalazi u zgradi sagrađenoj na k. č. 4983/14 k. o.
P., a označen je kao posebni dio B – stan broj 2 na prvom katu koji se sastoji od
hodnika, kuhinje, dnevne sobe, dvije spavaće sobe, ostave, kupatila, wc-a i terase,
ukupne površine od 93,46 m2, koji je u planu posebnih dijelova zgrade označen
smeđom bojom te predstavlja suvlasnički dio od 2503/10000. Tuženica nije nikada
izdala podobnu tabularnu ispravu za upis prava vlasništva na tom stanu. Navedenom
presudom je određeno da ako ona ne izda podobnu tabularnu ispravu, da je tada
zamjenjuje presuda. R. N. nije uspio uknjižiti svoje pravo vlasništva na
tom stanu zato što je do trenutka kad mu je presuda otpremljena tuženica O.
P. već opteretila tu nekretninu raznim teretima. Osim toga nad tim stanom je
pokrenuto nekoliko ovršnih postupaka, pa se uknjižba prava vlasništva tužiteljice tada
nije mogla izvršiti. Trenutno su u tijeku čak tri ovrhe na toj nekretnini. S obzirom na to
da je tuženica O. P. svojim pravnim raspolaganjima, a vođena prijevarnim
namjerama, stan koji je bio predmet kupoprodaje opteretila raznim teretima i
omogućila da se taj stan nađe pod čak tri ovrhe, ona više nije u mogućnosti ispuniti
svoju obvezu na prijenos prava vlasništva uknjižbom, pa zato ni R. N.
nije obvezan isplatiti joj kupoprodajnu cijenu odnosno iznos koji je zatražen u
prijedlogu za ovrhu.
4. U tijeku postupka preminuo je R. N.. Rješenjem ovoga suda
posl. br. Pu P 3478/2019-9 od 20. studenog 2019. godine pozvani su C.
N. i J. N. da kao nasljednici iza R. N. preuzmu
postupak te je time postupak nastavljen.
5. U dokaznom postupku pročitani su: ugovor o kupoprodaji nekretnine (5-7),
izvadak iz matične knjige vjenčanih (8, 9), zemljišnoknjižni izvaci (31, 32, 106, 184-
191), presuda na temelju priznanja Općinskog suda u Puli – Pola posl. br. P 2079/10-
23 od 2. studenog 2010. (33-36), presuda Županijskog suda u Puli – Pola posl. br.
Gž 664/11-3 od 28. studenog 2011. (37-40), prijedlog za ovrhu (41, 42), presuda
zbog ogluhe Općinskog suda u Puli – Pola, Stalne službe u Rovinju – Rovigno posl.
br. P Ob 310/15-8 od 28. kolovoza 2015. (74), specijalna punomoć (75), rješenje
Županijskog suda u Puli – Pola posl. br. Gž Ovr 166/15-5 od 10. prosinca 2015. (123-
125), rješenje o dosudi Općinskog suda u Puli – Pola posl. br. Pu Ovr 1597/2014-187
od 16. prosinca 2020. s potvrdom pravomoćnosti (178-183), rješenje Općinskog suda
u Puli – Pola posl. br. Z 1975/21 od 18. ožujka 2021. (200-202) te isprave iz spisa
Općinskog suda u Puli – Pola posl. br. Ovr 1597/14 i O 267/2017. Osim toga izvedeni
su dokazi saslušanjem svjedoka A. R. K., tužiteljice i I.
tuženice O. P. (232, 237). Ostali predloženi dokazi nisu izvedeni jer su na
temelju izvedenih dokaza utvrđene sve činjenice potrebne za donošenje odluke.
6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Ugovorom o kupoprodaji nekretnine od 16. srpnja 2008. I. H. je prodao
R. N. predmetni stan u zgradi sagrađenoj na k. č. 2014 zgr. u naravi
kuća u P., K. 33, K. 35, K. 37 i K. 39, podul. br. 1-167,
upisan u zk. ul. 15277 k. o. P., br. podul. 1, etažno vlasništvo, zajedno sa
zajedničkim uređajima i opremom zgrade u suvlasničkom dijelu kojeg predstavlja: 1.
etaža: 1/167 s kojom je povezano pravo vlasništva na posebnom dijelu zgrade i to
trosoban stan br. 1 u prizemlju, ukupne površine 66,01 m2, koji se sastoji od dvije
sobe, dnevnog boravka, kuhinje i nusprostorija (garderobni prostor, ugrađeni ormari,
blagovaone, izbe, kupaonice, hodnika, degažmana i lođe), za cijenu od 95.000,00
eura u kunskoj protuvrijednosti. Na temelju tog ugovora je R. N. upisan
kao vlasnik navedenog stana u zemljišnoj knjizi
8. Presudom na temelju priznanja Općinskog suda u Puli – Pola posl. br. P
2079/10-23 od 2. studenog 2010. utvrđeno je da su R. N. kao kupac i
O. P. kao prodavateljica 13. prosinca 2007. sklopili ugovor o kupoprodaji
nekretnine k. č. 4983/14 k. o. P., stambena zgrada, dvorište, u P., M.
21, podul. 1 – 5, 2. etaža, 2503/10000, posebni dio zgrade sagrađene na k. č.
4983/14 i to posebni dio B – stan br. 2 na prvom katu koji se sastoji od hodnika,
kuhinje, dnevne sobe, dvije spavaće sobe, ostave, kupatila, wc-a i terase, ukupne
površine od 93,46 m2, označene smeđom bojom u planu posebnih dijelova zgrade, a
po kupoprodajnoj cijeni od 150.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti. Nadalje je
određeno da je O. P. dužna R. N. izdati tabularnu ispravu
podobnu za upis prava vlasništva na toj nekretnini u roku od 15 dana jer će ju u
protivnom zamijeniti ta presuda. R. N. je obvezan isplatiti O.
P. 105.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju
Privredne banke Zagreb d. d. na dan isplate. Ta presuda je potvrđena presudom
Županijskog suda u Puli – Pola posl. br. Gž 664/11-3 od 28. studenog 2011.
9. 1. Tuženica O. P. je Općinskom sudu Puli – Pola podnijela
prijedlog za ovrhu od 23. veljače 2012. radi namirenja novčane tražbine iz navedene
presude u iznosu od 105.000,00 eura i to na stanu kojeg je R. N.
stekao ugovorom o kupoprodaji kojeg je sklopio s I. H.. Na temelju tog
prijedloga donijeto je rješenje o ovrsi Općinskog suda u Puli – Pola posl. br. Ovr
533/12-4 od 7. ožujka 2012. Protiv tog rješenja je R. N. podnio žalbu.
Rješenjem Županijskog suda u Puli – Pola posl. br. Gž Ovr 165/15-2 od 10. prosinca
2015. godine je njegova žalba odbijena te je potvrđeno prvostupanjsko rješenje o
ovrsi.
9. 2. U ovršnom postupku je održana dražba te je tuženici O. P.
dosuđen predmetni stan za cijenu od 418.000,00 kuna. Iz rješenja Općinskog suda u
Puli – Pola posl. br. Z 3510/21 od 18. ožujka 2021. proizlazi da je rješenje o dosudi
postalo pravomoćno te da je tuženica O. P. upisana kao vlasnica tog
stana.
9. 3. Rješenjem Općinskog suda u Puli – Pola posl. br. Ovr 1597/14-84 od 27.
travnja 2015. upućena je tužiteljica da u roku od 15 dana od pravomoćnosti tog
rješenja protiv stranaka ovršnog postupka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe
nedopuštenom. Ona je upućena u parnicu s obzirom na njezin prigovor u kojem je
istaknula da je predmetni stan bračna stečevina nje i njezinog supruga R.
N., pa da njoj pripada suvlasnički udio od ½ dijela.
10. 1. Prema izvodu iz matične knjige vjenčanih R. N. i S. N. rođena P. sklopili su brak 1. ožujka 2005. u New Yorku.
10. 2. Specijalnom punomoći od 1. kolovoza 2008. je R. N.
opunomoćio tužiteljicu kao svoju suprugu da u njegovo ime i za njegov račun bez
ikakvih ograničenja može preuzimati stvari dospjele iz New Yorka te činiti sve druge
pravne i bilo koje druge radnje koje bude nužno učiniti.
10. 3. Presudom zbog ogluhe Općinskog suda u Puli – Pola, Stalne službe u
Rovinju – Rovigno posl. br. P Ob 310/15-8 od 28. kolovoza 2015. utvrđeno je da je
tužiteljica suvlasnica predmetnog stana u ½ dijela.
11. 1. Svjedok A. R. K. je prijatelj I. tuženice O. P.,
dok je tužiteljicu upoznao 2015. prilikom dražbe predmetnog stana kojeg je bio kupio
R. N. 2011. ili 2012. I. tuženica O. P. ga je 2011. ili 2012.
zamolila da ode s njom kod R. N. u taj stan. Htjela se na miran način
dogovoriti s R. N.. Do spora između njih došlo je zbog toga što je
R. N. kupio od I. tuženice O. P. jedan drugi stan za što je dao
kaparu, ali poslije nije platio cijenu. Tom prilikom je R. N. bio u stanu s
jednom starijom ženskom osobom, ali to nije bila tužiteljica. On nije bio prisutan
razgovoru između I. tuženice O. P. i R. N., već se je držao
po strani.
11. 2. Sud je iskaz svjedoka A. R. K. ocijenio
objektivnim i uvjerljivim te ga je prihvatio kao istinitog.
12. 1. Tužiteljica je u svom iskazu navela kako su R. N. i ona
živjeli zajedno u SAD-u. On je bio u mirovini te je htio doći živjeti u P. gdje ima
sestru. U studenom 2007. otišla je pogledati stanove koji se prodaju u P.. Agent
T. C. joj je pokazivao stanove. Jedan stan joj se svidio. Cijena mu je
iznosila 150.000,00 eura te je dala 15.000,00 eura na ime kapare. Kad je bila u tom
stanu na razgledavanju, tamo je bila i tuženica koja je zatražila hitnu medicinsku
pomoć. Nije znala do kada će morati isplatiti cijenu. Prethodno je trebala prodati
svoju nekretninu. Nakon toga se je vratila u New York. Tuženica ju je nazvala
telefonskim putem te joj je rekla kako joj treba 30.000,00 eura kako bi otplatila dug.
Suglasila se je s tim da joj isplate taj iznos budući da će ionako morati dati novac na
ime cijene stana. Tako joj je poslala 30.000,00 eura. Nakon toga je sestra njenog
supruga R. N. otišla pogledati taj stan, no tuženica ju je otjerala. 2008.
došlo je do krize. Očekivala je da će do 31. ožujka 2008. prodati svoju nekretninu i
isplatiti cijenu tuženici, no to nisu uspjeli učiniti. I. tuženica O. P. je tražila
da joj isplate novac, a ona joj je rekla da trenutno nemaju. N. toga je rekla da će
tražiti raskid ugovora s čime se je složila te je tako ostala bez 15.000,00 eura na ime
kapare. Nakon toga je tražila drugi stan. 7. lipnja je došla u Pulu i uzela stan u najam.
U međuvremenu je prodala nekretninu. Zvala je agenta da joj potraži drugi stan te je
našla jedan stan u prizemlju koji je imao čiste papire, za razliku od ostalih stanova
koji su joj se ranije nudili, pa tako i stan od tuženice. Taj stan je platila 90.000,00 eura
te je dala još 30.000,00 eura za njegovo renoviranje. Kad je kupila stan, nije se
mogla uknjižiti jer nije državljanin Republike Hrvatske. Kod agenta je došao odvjetnik
P. J. te joj je rekao da treba tražiti povrat novca i to iznosa od
45.000,00 eura. Rekla mu je da je tuženica njoj dužna 30.000,00 eura jer nije
računala iznos koji je dala na ime kapare. Taj odvjetnik je uzeo novac. Poslije joj je
rekao da je dobio spor, ali da je predmet na Županijskom sudu povodom žalbe.
Poslije joj se nikad više nije javio. 2015. je kod odvjetnika M. Č. po prvi put
vidjela da u odluci povodom tužbe koju je napisao P. J. pod t. B. stoji
da će ona isplatiti cijenu stana. R. N. je bio bolestan te je njoj prepustio
da sve vodi. On je na kraju otišao u Dom u Puli jer mu je trebala specijalna njega.
Medicinska sestra joj je jedne prigode rekla da je došao netko sa suda i tražio ga da
nešto potpiše. Rekla joj je da mora hitno doći u vezi stana te da se javi socijalnoj
skrbi. Tamo se je javila D. A. koji joj je rekao da se ne može više ništa
osim da se traži polovicu stana. Stan se prodavao na dražbi. Susrela je tuženicu i
njenog supruga prilikom razgledavanja stana. Kasnije je sud promijenio bravu na
stanu bez da ju je o tome obavijestio. Ostavljena je samo poruka da idući ponedjeljak
dođe na sud po raniji ključ. Prije sklapanja ugovora potpisali su predugovor. Stranka
tog predugovora bio je R. N., dok ona nije bila stranka budući da nije
bila državljanka Republike Hrvatske. S Romanom Načinovićem je živjela u
izvanbračnoj zajednici od 1995., a brak su sklopili 1. ožujka 2005. g. i to upravo radi
ovoga. Izvanbračna zajednica je jednaka kao bračna, inače ne bi ni bila sklapala brak
s njim. U New Yorku je izvanbračna zajednica izjednačena s brakom, međutim kako
su odlučili steći nekretninu u Hrvatskoj, odlučili su se vjenčati kako bi se znalo da je
to njihova zajednička imovina. Po američkim zakonima, kad jedan bračni drug nadživi
drugog bračnog druga, djeca nemaju još pravo na nasljedstvo. To stječu tek nakon
što i drugi bračni drug umre. Po hrvatskom zakonu su djeca R. N.
nasljednici po njegovoj smrti. 1993. je za kupnju kuće u A. R. N.
dao 30.000,00 USD u banku kao depozit kako bi dobio kredit od 130.000,00 USD. Tu
kuću je tada kupio R. N., dok je ona živjela s njim od 1995. Navedeni
iznos od 30.000,00 USD je zajednički novac R. N. i nje. Ratu kredita
su namjeravali platiti od najamnine koju su dobivali iznajmljivanjem stana. U toj kući
su jedan stan iznajmljivali te su od dobivenih sredstava po osnovi najma plaćali
kredit, dok su živjeli od njegove mirovine i njezine plaće. Prodali su kuću u Astoriji
2008. kako bi isplatili ovdje sporni stan.
13. Tuženica je iskazala da je u listopadu 2007. upoznala tužiteljicu koja se je
tada zvala S. P.. Došla je s agentom L. kojem je dala da prodaje njezin
stan. Tužiteljica je tada razgledavala stanove u Puli, s time da nije tražila stan za
sebe nego za R. N.. Rekla je da je jako zainteresirana za ovaj stan, da
ona živi u SAD-u i da se R. N. želi vratiti u Pulu i tu provesti svoje
posljednje godine života. Nakon toga ju je kontaktirao agent C. kako bi se
sklopio predugovor. Taj predugovor je potpisan i ovjeren kod javnog bilježnika 15.
prosinca 2007. Na strani R. N. potpisao ga je posrednik M.
P.. Ona je istovremeno sebi kupovala drugu kuću te kako nije dobila cijenu za
ovaj stan, nije imala dovoljno sredstava, pa joj je njena majka trebala pozajmiti
novac. Osim toga je tu kuću trebala osposobiti za stambeno-poslovni objekt budući
da je imala firmu koja je trebala izaći iz najma i preseliti u taj objekt. Od M.
P. je dobila kaparu od 15.000,00 eura te naknadno 30.000,00 eura (5.000,00
+ 25.000,00 eura). U vezi tih isplata je poslala dva pisma, jedno na adresu R.
N., a drugo na adresu M. P. u kojima je potanko navela u vezi
čega je sve isplaćeno. Z. R. N. se pismeno vratilo s naznakom
nepoznate adrese, dok je M. P. uredno uručeno. U svibnju 2008. bila je
u Zemljišnoknjižnom odjelu u Puli te joj je zemljišnoknjižni referent rekao da ima
plombu na zk. ul. Tada joj je objašnjeno da ju je R. N. tužio i da je
zabilježen spor i to zbog toga što je odustala od prodaje stana. To ju je izuzetno
šokiralo jer nije odustala od prodaje stana R. N., a tada je uvučena u
spor. U međuvremenu je R. N. kupio dva manja stana u Puli od kojih je
jedan prodan. Parnica je okončana u njenu korist nakon čega je pokrenula ovršni
postupak. 2015. održana je prva javna dražba. Prije toga je bila u razgledavanju tog
stana te se je te prigode po drugi put susrela s tužiteljicom. Tada je saznala da je ona
vjenčana supruga R. N.. Međutim još danas na poštanskom
sandučiću stoji ime S. P., a ne S. N.. Zbog svega ovoga morala
je ući u posudbe i kredite. Nikada je nitko nije kontaktirao sa željom da se ugovor
raskine. Kod R. N. je otišla 2011. neposredno pred pokretanje
ovršnog postupka kako bi se pokušali dogovoriti. S njom je otišao i A. R.
K. kojeg je upoznala 2009. R. N. je bio narušenog zdravlja.
Prilikom razgovora joj on nije spomenuo da ima suprugu. R. N. je
vidjela samo te prigode. Kod njega se je tada zadržala oko 20-ak minuta. Bilo je
kasno popodne te je on već bio popio neke sedative. Rekao joj je da bi legnuo i da se
u vezi svega ovoga obrati njegovom odvjetniku. Uvidjela je da je izabrala pogrešno
vrijeme za dolazak te je otišla. Kasnije je R. N. smještan u starački dom
u selu J. kod T.. Nakon što je on preminuo, pokrenula je ostavinski
postupak iza njega. Brak tužiteljice i njega nije upisan maticu vjenčanih u Republici
Hrvatskoj. Kupila je predmetni stan na dražbi te je upisana kao vlasnica tog stana.
14. 1. Osnovno sporno pitanje u ovoj parnici je da li je predmetni stan bračna
stečevina tužiteljice i R. N.. Upravo radi toga je tužiteljica i upućena na
pokretanje ove parnice. Ostale navode tužiteljice sud nije razmatrao jer je parnica
radi proglašenja ovrhe nedopuštenom ograničena na ispitivanje razloga koji su
navedeni u prigovoru povodom kojeg je treća osoba upućena na pokretanje parnice.
14. 2. Sud je prihvatio kao istinit dio iskaza tužiteljice prema kojem su R.
N. i ona u braku od 1. ožujka 2005., a što proizlazi i iz izvatka iz matice
vjenčanih, kao i da su prije toga od 1995. živjeli u izvanbračnoj zajednici.
14. 3. Na temelju dijela iskaza tužiteljice utvrđeno je i da je predmetni stan
kupljen iz sredstava koja su dobivena prodajom kuće u A.. Tu kuću je 1993.
kupio Romano Načinović tako što je dao depozit od 30.000,00 USD kako bi dobio
iznos od 130.000,00 USD koji mu je bio potreban za kupnju te kuće. Jedan stan u toj
kući se je iznajmljivao te su od sredstava dobivenih od najamnine plaćene rate
kredita. Sud nije prihvatio tužiteljičin navod prema kojem je navedeni iznos od
30.000,00 USD zajednički novac R. N. i nje jer je u suprotnosti s
drugim dijelom njezinog iskaza prema kojem ona nije bila u izvanbračnoj zajednici s
R. N. u vrijeme kada je R. N. dao taj iznos na ime
depozita.
14. 4. Bračna stečevina predstavlja imovinu koju bračni drugovi steknu radom
u vrijeme trajanja bračne zajednice te imovinu koja potječe od te imovine. Vlastita
imovina bračnog druga je imovina koju je imao u vrijeme zaključenja braka te imovina
koju je tijekom trajanja bračne zajednice stekao na nekom drugom pravnom temelju u
odnosu na navedenu pravnu osnovu. Prema čl. 281. Zakona o braku i porodičnim
odnosima (Narodne novine br. 11/78, 27/78, 45/89, 59/90, 25/94) udio bračnog druga
u zajedničkoj imovini (bračnoj stečevini) određuje se prema njegovom doprinosu u
stjecanju te imovine. Pritom se doprinos ne utvrđuje samo na osnovi prihoda koje je
ostvario svaki bračni drug, nego i na osnovi pomoći jednog bračnog druga drugome,
rada u domaćinstvu i obitelji, brizi oko odgoja i podizanja djece, kao i svakom drugom
obliku rada i suradnje u upravljanju, održavanju i povećanju zajedničke imovine.
Dana 1. srpnja 1999. počeo se je primjenjivati Obiteljski zakon (Narodne novine br.
162/98). U čl. 253. st. 1. tog Zakona propisano je da su bračni drugovi suvlasnici u
bračnoj stečevini u jednakim dijelovima osim ako nisu drukčije ugovorili. Ista odredba
sadržana je u čl. 249. Obiteljskog zakona (Narodne novine br. 116/03) koji je stupio
na snagu 22. srpnja 2003.
14. 5. U konkretnom slučaju predmetni stan je kupljen iz sredstava koja su dobivena prodajom kuće u Astoriji. Radi se o kući koju je kupio R. N.
još prije nego što je ušao u izvanbračnu zajednicu s tužiteljicom. Za potrebe kupnje
kuće je R. N. bio podignuo kredit koji je otplaćivan prihodima koje je
ostvarivao iznajmljivanjem dijela te kuće.
14. 6. Na temelju navedenog sud je zaključio kako predmetni stan ne
predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice i R. N., već se radi o vlastitoj
imovini R. N..
14. 7. Pritom nije od značaja što je presudom zbog ogluhe Općinskog suda u
Puli – Pola, Stalne službe u Rovinju – Rovigno posl. br. P Ob 310/15-8 od 28.
kolovoza 2015. utvrđeno da se radi o bračnoj stečevini R. N. i
tužiteljice, pa da tužiteljici pripada pravo suvlasništva predmetnog stana u ½ dijela.
Osim toga prilikom donošenja te odluke nije utvrđeno ima li tužiteljica hrvatsko
državljanstvo. Iz njezinog iskaza proizlazi da ona nije državljanka Republike
Hrvatske, a niti državljanka neke od države članice Europske unije. Stoga ona bez
potrebnih suglasnosti prema čl. 356. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim
pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06,
141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14) ni ne može steći pravo vlasništva
nekretnine na području Republike Hrvatske.
15. U slučaju kada bi se utvrdilo da je predmetni stan bračna stečevina
tužiteljice i R. N., potrebno je napomenuti kako ocjenom iskaza
saslušanih stranaka, pri čemu je u tom pogledu sud ocijenio uvjerljivijim iskaz I.
tuženice O. P. u odnosu na iskaz tužiteljice, kao i na osnovi ostalih
izvedenih dokaza, proizlazi da je I. tuženica O. P. u vrijeme podnošenja
prijedloga za ovrhu bila u dobroj vjeri jer nije imala razloga sumnjati da predmetni
stan ne bi bio u isključivom vlasništvu R. N. kako to proizlazi iz
podataka u zemljišnoj knjizi. Ona je prethodno ostvarila kontakt s tužiteljicom u svrhu
kupoprodaje njezinog stana u vezi čega je sklopljen predugovor. Pritom je kao
stranka tog ugovora označen R. N., dok se je tužiteljica predstavljala
samo kao njegova punomoćnica, kao što to proizlazi iz punomoći. Okolnost što je u
punomoći istaknuto da je tužiteljica supruga R. N. ne predstavlja
okolnost koja bi mogla dovesti u sumnju da je tužiteljica suvlasnica imovine iz koje se
stječe vlasništvo stana u P.. Osim toga parnicu pred Općinskim sudom u Puli –
Pola posl. br. P 2079/10 pokrenuo je samo R. N., a ne i tužiteljica. U toj
parnici je donijeta presuda kojom je pravomoćno utvrđeno da je R. N.
kupac tog stana te je njemu naloženo da isplati I. tuženici O. P. preostali dio
cijene. U slučaju da je stan kupljen zajedničkim sredstvima tada bi i kao kupci bili
naznačeni i tužiteljica i R. N.. S druge strane bi oni zajedno bili obvezni
isplatiti cijenu I. tuženici O. P.. Isticanjem prigovora i pokretanjem parnice
radi proglašenja ovrhe nedopuštenom tužiteljica nastoji onemogućiti prisilnu naplatu
duga po osnovi neisplaćene cijene stana iz ugovornog odnosa u kojem bi i ona
trebala biti dužnik u slučaju da se utvrdi da je predmetni stan bračna stečevina.
Takvo postupanje je protivno načelu savjesnosti i poštenja.
16. Na kraju je potrebno istaknuti i kako okolnosti da je predmetni stan prodan
na javnoj dražbi u ovršnom postupku, da je rješenje o dosudi postalo pravomoćno i
da je u skladu s tim izvršena uknjižba prava vlasništva u korist kupca nisu od utjecaja
na tijek ove parnice. Niti jednom odredbom Ovršnog zakona nije propisano da nakon
provedbe ovrhe i samo zbog te činjenice tužbeni zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti
ovrhe postaje neosnovan, a niti da tužba postaje nedopuštena. U čl. 62. st. 1. t. 4.
Ovršnog zakona propisano je da nakon što je ovrha već provedena, ovršenik može u
istom ovršnom postupku zatražiti od suda da naloži ovrhovoditelju da mu vrati ono
što je ovrhom dobio, između ostaloga ako je ovrha koja je provedena na određenom
predmetu ovrhe proglašena nedopuštenom. Iz toga proizlazi da se parnica radi
utvrđenja nedopuštenosti ovrhe može voditi i nakon provedbe ovrhe. Takav pravni
stav sadržan je u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev
1604/2018-2 od 8. siječnja 2019. i Rev 1012/2020-2 od 22. prosinca 2020.
17. Slijedom navedenog je odbijen tužbeni zahtjev za proglašenje
nedopuštenom ovrhe koja se vodi kod Općinskog suda u Puli – Pola pod posl. br.
Ovr 1597/14 u odnosu na suvlasnički dio od ½ dijela predmetnog stana.
18. 1. I. tužiteljica i I. tuženica O. P. podnijele su zahtjeve za
naknadu troškova postupka.
18. 2. Prema čl. 154. ZPP-a stranka koja izgubi spor obvezna je protivnoj
stranci nadoknaditi troškove postupka. S obzirom na to da je tužbeni zahtjev odbijen,
tužiteljica je dužna I. tuženici O. P. naknaditi opravdane parnične troškove.
18. 3. I. tuženica O. P. je zatražila naknadu troškova postupka za
zastupanje kod sastava podneska od 11. studenog 2010., na ročištima od 6. veljače
2020., 25. veljače 2021. i 16. lipnja 2021. po 1.000,00 kuna, za PDV 1.125,00 kuna
te za sudsku pristojbu 400,00 kuna.
18. 4. Podnesak od 11. studenog 2010. nije predan u ovom predmetu, pa po
toj osnovi I. tuženici O. P. ne pripada pravo na naknadu troškova postupka.
Osim toga ona nije pozvana na plaćanje sudske pristojbe, pa nema pravo na
naknadu niti za sudsku pristojbu. Osnovan je njezin zahtjev za naknadu troškova za
zastupanje na ročištu od 16. lipnja 2021. u zatraženom iznosu od 1.000,00 kuna, dok
joj za zastupanje na ročištima održanim 6. veljače 2020. i 25. veljače 2021. pripada
po 500,00 kuna prema tar. br. 9. t. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad
odvjetnika (Narodne novine br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15) jer se na tim
ročištima nisu izvodili dokazi niti se je raspravljalo o glavnoj stvari, već samo o
procesnim pitanjima. Prema tome tužiteljici je na ime naknade za zastupanje priznat
iznos od 2.000,00 kuna. PDV na tu sumu iznosi 500,00 kuna.
18. 5. Stoga je naloženo tužiteljici da I. tuženici Oliveri Poletan naknadi
troškove postupka isplatom iznosa od 2.500,00 kuna, dok su odbijeni zahtjev I.
tuženice Olivere Poletan u preostalom dijelu i zahtjev tužiteljice u cijelosti.
U Pazinu 30. studenog 2021.
Sudac
mr. sc. Emanuel Radolović, v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba
se podnosi putem ovog suda u tri pisana primjerka u roku od 15 dana od dostave
presude.
DNA:
1. tužiteljica p. p.,
2. I. tuženica Olivera Poletan p. p.,
3. II. tuženik Christopher Nacinovich, uz zapisnik od 16. lipnja 2021. (232-237),
4. III. tuženik Joseph Nacinovich, uz zapisnik od 16. lipnja 2021. (232-237).
