Poslovni broj: 89 Pž-1986/2020-3

1

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

 

 

Poslovni broj: 89 Pž-1986/2020-3

 

 

U   I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Josip Turkalj, u pravnoj stvari tužitelja P. d.o.o., OIB …, S., kojeg zastupa punomoćnik M. P., odvjetnik u S., protiv tuženika Č. d.o.o., OIB …, T., radi isplate iznosa od 10.500,00 kn, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj
Povrv-369/2018-12 od 18. veljače 2020., 30. srpnja 2021.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

Odbija se žalba tuženika Č. d.o.o. Trilj kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-369/2018-12 od 18. veljače 2020. u točkama I. i III. izreke.

 

 

Obrazloženje

 

 

Presudom suda prvog stupnja održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika A. Z. iz S. poslovni broj Ovrv-16/18 od 5. siječnja 2018. za iznos glavne tražbine od 10.500,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i za trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.700,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (točka I. izreke), odbijen je tužbeni zahtjev i ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika A. Z. iz S. poslovni broj Ovrv-16/18 od 5. siječnja 2018. za trošak ovršnog postupka za iznos od 91,50 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (točka II. izreke), te je naloženo tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 3.950,00 kn (točka III. izreke).

 

Sadržajno se protiv dijela ove presude pod točkama I. i III. izreke žali tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP), te predlaže presudu u pobijanom dijelu ukinuti.

 

Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

Žalba nije osnovana.

 

Predmet spora je isplata iznosa od 10.500,00 kn s osnove ugovora o djelu za redovite mjesečne servise dizala za tuženikov hotel S. M. u razdoblju od 1. srpnja 2015. do 31. prosinca 2017.

 

Prvenstveno je potrebno navesti da se u konkretnom slučaju radi o sporu male vrijednosti, jer se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 50.000,00 kn (čl. 502. st. 1. ZPP-a), a u kojim sporovima se žalba ne može izjaviti zbog žalbenog razloga pogrešno i nepotpunu utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 467. st. 1. ZPP-a), a zbog čega nisu razmatrani žalbeni navodi koji se odnose na žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.

 

Neosnovano tuženik ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka propisanu odredbom čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP-a jer je tuženik uredno primio poziv za ročište 13. siječnja 2020. (dostavnica iza stranice 49. spis), a osim toga tuženik je uredno primio i zapisnik s ročišta za glavnu raspravu od 13. siječnja 2020., 15. siječnja 2020. (dostavnica iza stranice 51. spisa), a zbog čega mu nije bilo onemogućeno raspravljanje pred sudom.

 

Suprotno navodima žalbe sud prvog stupnja je dao razloge o svim odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni, pa je pobijanu presudu moguće ispitati, a zbog čega nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka propisana odredbom čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.

 

Nisu počinjene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

 

Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja da su stranke bile u poslovnom odnosu u razdoblju od 1. srpnja 2015. do 31. prosinca 2017., da je tužitelj tuženiku pružio ugovorenu uslugu redovitog mjesečnog servisa dizala za tuženikov hotel S. M., da tuženik nije osporio mjesečni iznos ugovorene cijene od 375,00 kn, da tuženik nije dokazao da je platio dio utuženog iznosa, da tuženik nije dokazao za koji dio utuženog iznosa je ugovoreno plaćanje kompenzacijom, a koji dio na rate, te da nije nastupila zastara utuženog potraživanja jer nije protekao trogodišnji zastarni rok od izvršene usluge do podnošenja ovršnog prijedloga, pravilno je sud prvog stupnja primijenio odredbu čl. 590. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO) i odredbu čl. 451. st. 3. ZPP-a kada je platni nalog u pobijanom dijelu održao na snazi.

 

Pravilna je i odluka o parničnom trošku kako po osnovi tako i visini.

 

Slijedom svega navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.

U nepobijanom dijelu pod točkom II. izreke prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjana (čl. 365. st. 1. ZPP-a).

 

Zagreb, 30. srpnja 2021.

 

Sudac

Josip Turkalj